Cres -Tramuntana - Grebenska staza od prijevoja Križić do Belog

MAX
MIN

Nedjelja, 26. studeni 2023.
Otok Cres je smješten u Kvarnerskom zaljevu i najsjeverniji je otok Jadranskog akvatorija, također najveći hrvatski otok s površinom 405,7 km2 (veći za pola četvornog kilometra od otoka Krka) Drugi je po dužini nakon Hvara te drugi najviši nakon Brača. Prosječna širina otoka iznosi 30 km, a najuži dio, kod prijevoja Križić, širok je svega 2 km. Otok Cres uvršten je u Nacionalnu ekološku mrežu, koja predstavlja područja važna za europsku ekološku mrežu »Natura 2000«.

Cres je najrjeđe naseljen otok Jadrana, u tom nenaseljenom dijelu nalazi se više stotina napuštenih kapela, pastirskih stanova i putova, sela i zaselaka te zapuštenih pašnjaka ograđenim tisućljetnim suhozidinama, zbog toga je stvoren za ljude koji vole prirodu, mir, aktivnost, nadahnuće, istraživanje, pješačenje ili penjanje. Svatko prema svojim mogućnostima može zadovoljiti svoje adrenalinske potrebe. U planinarskom smislu ovaj sjeveroistočni dio otoka – predjel Tramuntane za planinare je najatraktivniji i najzanimljiviji, a posebno ova grebenska staza od Križića do Belog.

Naime, mnogo je razloga da se posjeti otok Cres. Nadaleko ne postoji ovakav mali prostor kao što je sjeveroistočni dio otoka – predjel Tramuntane i njen greben sa tako puno ljepote, izazova i odredišta koja su svako za sebe jedan čudesni svijet kojeg treba posjetiti i u njega zaviriti. Priroda je ovdje bila izdašna i kreativna, pa je i povijest ovog kraja Tramuntane izuzetno zanimljiva. Općenito, na otoku Cresu, a posebno na Tramuntani postoje mnogobrojni stari i zapušteni poljski putovi prema pašnjacima, maslinicima, pastirskim stanovima, imanjima i svemu onome što je život činilo boljim. Neki od tih starih putova između naselja su prohodni, markirani i danas predstavljaju pješačke, planinarske, rekreacijske i turističke rute.

Na fotografiji je prikazana grebenska staza Tramuntane s nazivima vrhova i nadmorskim visinama od prijevoja Križić do Belog. (foto: Denis Saganić – viđeno s otoka Krk-a, Obzove). Greben se proteže u smjeru sjeveroistok-jugozapad u dužini 8 km od prijevoja Križić do prijevoja između Velog i Malog vrha s prosječnom nadmorskom visinom od 600 m i dijeli Tramuntanu na dva približno podjednaka dijela.

LOKACIJA PRISTUPA AUTOMOBILOM  N45 03.581 E14 21.765

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je prijevoj Križić (371 m), vrh Sis (639 m), Mukova (624 m), Gorice (648 m), Orline – vrh Orjine (604 m), Veli Vrh-Komunoča (567 m), napušteno selo Niska (372 m), Kalvarija (235 m) i Beli-završna točka (121 m). Ukupna dužina gpx traga 11,3 km. Vrijeme gpx traga bez stajanja 6 h i 7 minuta. Minimalna visina 121 m, maksimalna 648 m. Visinska razlika pri usponu 729 m, pri silasku 970 m. Visina polazišta 371 m. Visina odredišta-Beli (121 m). Prosječan nagib 19%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Nakon kraćeg virtualnog poznanstva i komunikacije, došlo je vrijeme da osobno upoznam Denisa Saganića, strastvenog zaljubljenika u svoj otok, prirodu i planinarenje, čovjeka koji istražuje mnogobrojne stare zanemarene i napuštene staze i putove, špilje, pećine i kulturno povijesne lokalitete, a koji će nas povesti grebenskom stazom od Križića do Belog - (najveći dio grebena nije markiran). Čovjek koji svojim djelima želi ovaj otok približiti široj društvenoj javnosti, a posebno planinarskoj zajednici i na taj način pridonijeti razvoju planinarstva na otoku, a time i turizma.

S prijevoja Križić otvara se lijepi pogled na obronke Sis-a

Naš susret sa ovim izazovnim grebenom Tramuntane započinje pješačkom turom u 10 h i 20 minuta sa prijevoja Križić (najuži dio otoka Cresa). Na prijevoju s desne strane odvaja se cesta za Beli. Tu je i veće proširenje za parkiranje više automobila uz betonski zid koji služi kao vjetrobran od bure. Za realizaciju ovog izleta potrebna su dva automobila. Jedan automobil ostavili smo u Belom, a s drugim vratili se na prijevoj Križić.
Pohod započinjemo dobro vidljivom i markiranom stazom koja vodi južnom padinom Sisa obraslom travom i rijetkom makijom, zatim nastavlja oštro uzbrdo s desne strane suhozida, podsjetnik na stoljetnu prisutnost čovjeka.

Na početku staze uz suhozidnu ogradu prema vrhu Sis

Nakon prijeđenih 1 km i 35 minuta laganog hoda, stižemo na vrh Sis (639 m). Ova planinarska staza, ujedno je dio povijesnih staza - transverzale Apsyrtides otoka Cresa i Lošinja. Markacija je posebno osmišljena, a sastoji se od stiliziranih slova V i A, što je kratica za Via Apsyrtides ( ).

U antičko doba - Cresko-lošinjsko otočje zvalo se zajedničkim imenom Apsyrtides te je taj naziv odabran za transverzalu koja  se proteže od najsjevernije točke otoka Cresa, rta Jablanac, pa sve do rta Radovan, najjužnije točke otoka Ilovika. Transverzala Via Apsyrtides duga je 149 km s 11 etapa.

Zajednička fotografija na vrhu Sis

Zanimljivo je da Sis s nadmorskom visinom (639 m) nije najviši vrh otoka, ta titula pripada višem vrhu Gorice (648 m) smještenom 1,5 k m prema sjeverozapadu. Ali Sis je zbog svog istaknutog položaja na južnom kraju hrpta Tramuntane svakako spektakularniji. Pogled s ovog vrha obuhvaća cijelu istočnu obalu Istre, većinu kvarnerskih otoka te planine Gorskog Kotara i Velebita.

Irena Dlaka, sudionik ovog pohoda, završila je studij povijesti i umjetnosti, odlična pozavateljica lokalne baštine, kao i Denis Saganić sa svojim pričama na pojedinim lokalitetima upoznala nas je o nekadašnjem načinu života stanovnika otoka od prapovijesti i naseljavanja do današnjih dana te s kulturno povijesnim vrijednostima Tramuntane i općenito otoka Cresa. Iz njene priče doznajemo, kako je Sis imao stratešku važnost za prapovijesne ljude ovog područja, gdje su vidljivi tragovi nekadašnje manje utvrde - gradinske osmatračnice. Zajedno sa gradinama Halm na sjeverozapadu i Bartolomej iznad Merga, tvorili su više vizualno povezanih gradina sa zadatkom kontrole kopnenih i pomorskih pravaca u široj okolici. Lokacija Gradine na Sisu garantirala je kontrolu ulaza na sjeverni dio Cresa i cijeli Riječki zaljev.

Nakon duže pauze i priča, nastavljamo grebenskom stazom u smjeru vrha Mukova. Ovaj dio staze od Sisa do Mukove markiran je oznakama Via Apsyrtides, dok je planinarska staza markirana samo do vrha Sis.

Od Sisa prema Mukovi naizmjenično se izmjenjuju ogoljeli dijelovi: pašnjaci, kamenjar i stoljetne suhozidne ograde

Goli hrpt Mukove

Jato supova raširirenih krila nesmetano jedre iznad grebena Tramuntane

Nakon prijeđenih 815 m i 20 minuta laganog hoda, stižemo na vrh Mukove (625 m), s kojeg se s desne strane prema istoku odvaja markirana staza Via Apsyrtides, koja dalje vodi do Belog. S vrha se otvara lijep vidik na najviši vrh otoka Gorice i na Kvarnerski zaljev. Od ovog vrha nastavljamo nemarkiranim grebenom sve do prijevoja između Velog i Malog vrha. Slijedi  kraći spust do manjeg prijevoja podno Gorice s gubitkom na visini nekih 70 m..

Ispred nas vidljiv je šumoviti vrh Gorice

https://youtu.be/P7Wz-w0JgtA

Neposredno blizu staze prema sjeveru nalazi se usamljeni i napušteni pastirski stanovi Bugnji, lokalitet, kojeg treba istražiti, jer posjeduje elemente koji upućuju na značajan kulturno povijesni identitet. Tu nas Irena upoznaje s jednom prekrasnom i osebujnom pričom o gusarima iz prošlosti, bliže i dalje okoline kojima je glavni cilj bio pljačka ovaca. Više detalja možete poslušati na audio snimci na gornjem linku

Na tom malom prijevoju između vrha Mukova i vrha Gorice od kuda je nemarkiranim putom uslijedio kratki uspon do najvišeg creskog vrha Gorica (648 m). Vrh Gorice je drugi otočni vrh po visini (poslije Vidove gore na Braču, 780 m). Vrh je šumovit, bez lijepih vidika i nije planinarski obrađen.

Zajednička fotografija na vrhu Gorice

Nakon kraće pauze nastavljamo hrptom prema sjeveroistoku između predjela Strigar-a s jedne strane i predjela Bugnji s druge strane (na kartama stoji netočan naziv Bubnji – lokalni naziv je Bugnji prema riječima Denisa Saganića, odličnog poznavatelja toponima Tramuntane). Nedugo zatim, poslije vrha odlučili smo napraviti dužu pauzu za marendu i osvježenje.

Vrijeme odmora i marende

Naselje Sv. Petar

Pri kraju grebena Gorice po zahtjevnijem terenu

Pri silasku s grebena Gorice do prijevoja između ova dva grebena, pred nama se otvara lijepi pogled na prvi dio grebena Orline, od kuda slijedi oštriji uspon po golom kamenjaru do izlaska na vršni greben. Greben Orline može se svrstati u najatraktivniji i najzahtjevniji (ne smije se podcjeniti) dio grebenske staze s najljepšim vidicima na sve strane u krugu 360 stupnjeva.

Na ovoj grebenskoj stazi susrećemo na više mjesta Tumuluse, a oni spadaju u domenu kulta mrtvih, odnosno mjesto pojedinačnog ili višekratnog sahranjivanja u karakterističan grobni spomenik. Bio je to simbol moći sahranjenog i čitave zajednice i mjesto za obavljanje različitih kultnih rituala. Tumulusi ili tumuli su najbrojniji kulturno povijesni spomenici starog vijeka. Podizani su zajedno s gradinama. Ovi markantni kulturno povijesni spomenici, nijemi su svjedoci prošlih vremena i nestalih kultura i načina života, a vidljivi na grebenu Tramuntane, ali još neistraženi

Ovo je jedan takav objekt s usporedbom čovjeka, kako bi se mogla procijeniti njegova veličina. Tumulusi predstavljaju nasute objekte po pravilu kružne osnove. Dimenzije promjera kreću se od nekoliko do desetak metara, visina im doseže i do 7 metara. Podizani su od kombinacije zemlje i kamena, a u našim kraškim krajevima samo od kamena, kao što je to slučaj ovdje na grebenu Tramuntane.

S grebena Orline pogled unazad na Gorice

Nekoliko fotografija s grebena Orline

Oštar i nazubljeni kamenjar se nastavlja – greben Orline. Hodanje po ovakvom kamenjaru s puno škrapa i skrivenih zamki, zahtjeva dodatni oprez, iz tog razloga svaki korak mora biti odmjeren, čvrst i siguran. Treba napomenuti da put ne postoji, a vršni greben na pojedinim mjestima nije prohodan, pa se iz tog razloga traži najbolji prolaz u željenom pravcu.  

Između Orlina i Velog Vrha, otvara se lijepi pogled na  Beli i napušteni pastirski stan Stepići

Zanimljivo je spomenuti, da se na području Tramuntane nalazi više rudnika boksita, koji se počeo eksploatirati već tijekom I. svjetskog rata, za vrijeme Austro-Ugarske i talijanske uprave, a eksploatacija se nastavila i nakon II. svjetskog rata tijekom jugoslavenske uprave. Zbog iscrpljivanja ležišta kopovi su napušteni sedamdesetih godina prošlog stoljeća. To su bili mahom površinski kopovi pa su neki i danas vidljivi u krajobrazu Tramuntane u obliku manjih ili većih udubljenja.
Isto tako, zanimljivo je spomenuti da je na predjelu Srednji i u okolici istoimenog pastirskog stana „Srednji“ bila izgrađena žičara na gravitacijski pogon s kojom se vršio transport rudače na brodove uz obalu mora ispod Belog. I danas su vidljivi ostaci stovarišta rudače i stupova žičare.

Pored Belog boksit se na otoku eksploatirao na više drugih lokacija. Nakon što smo prošli teži i zahtjevniji greben Orline kojeg se ne smije zanemariti i podcjeniti, nastavljamo po mnogo ugodnijem i pitomijem grebenu Velog Vrha, s kojeg se otvara prekrasan pogled na Učku, Kvarner i Rijeku, njeno zaleđe, vrhove sjevernog dijela Gorskog Kotara i na masiv Velebita, što je jedinstveno samo za greben Tramuntane.

Fotografije s grebena Velog Vrha

Zajedničke fotografije s Velog Vrha

S Velog vrha uslijedio je spust uz rub trase dalekovoda do izlaska na makadamsku cestu. Iz smjera kretanja s lijeve strane vidljiv je pošumljeni dio Malog vrha crnim borom koji se upotrebljavao kao potporni stupovi u rudniku Raša, a žitelji tog kraja bavili su se smolarenjem. Izlaskom na makadamsku cestu završava nemarkirana grebenska staza. U toj točku smo  ponovo na markiranoj stazii Via Apsyrtides, koja će nas pratiti pri spustu sve do Belog. U nastavku slijedimo makadamsku cestu u smjeru istoka i nakon prijeđenih 300-tinjak metara stižemo do naselja Niska, koje se nalazi na najvišoj nadmorskoj visina na otoku (372 m).

Na početku silaska s Velog Vrha

Pri silasku s Velog Vrha uz rub dalekovoda

Napušteno selo Niska. Fotografije pokazuju trenutno stanje naselja

Irena, na ovom lokalitetu kao i na svim prethodnim, je ispričala priču o povijesti i životu žitelja naselja Niska, o arhitekturi gradnje prvobitnih pastirskih stanova, gdje se u jednoj kući živjelo zajedno sa životinjama. Kasnije u novije doba gradile su se modernije kuće na kat s balaturama. Stanovništvso selo napušta krajem 20. stoljeća te je donedavno bilo u povremenoj upotrebi jedna kuća.

Naselje Niska na povijesnoj katastarskoj karti  iz 19 stoljeća (Archivio di Stato di Trieste) uzeta s info panoa.

Od ovog naselja u smjeru Belog nastavljamo silazak povijesnom stazom preko predjela Cerovice između suhozidnih ograda, najprije kroz prekrasnu šumu kestena i hrasta do makadamske ceste Sv.Petar-Ivanje. U toj točki napuštamo staru povijesnu stazu te se po drugoj stazi - Via Apsyrtides spuštamo u smjeru Belog. Na tom dijelu puta se nalazi mnoštvo hrastova, čudesnih oblika, debljina i visina.

Silazak između suhozidnih ograda starom povijesnom stazom

Ova stabla su školski primjer samoodrživosti hrastove šume kroz stoljeća

Pedalenje je tradicionalni način kontrolirane sječe stabala u sustavu otvorenih pašnjaka. Naziv se razvio od riječi ,,pedal’’ koja označava debla hrasta, kvrgave i razgranate krošnje nastale kontroliranom periodičnom sječom grana u razdoblju od 10 do 15 godina u visini 2-4 metra iznad tla. Posječeno, najkvalitetnije drvo se koristilo za brodogradnju, i to najveći dio je eksploatirala Venecija, a vjerojatno jedan dio i za građu i namještaj.  Lošije drvo se izvozilo za ogrijev i to opet u Veneciju u Murano za peći za stakla, a najlošije za ogrijev stanovnika. Tako se pojedinim stablima gospodarilo kroz 100-tinjak i više godina, a dugogodišnja posljedica tog načina sječe uzrokovala je da je veći dio tih stabala oštećen gljivama i šupljinom trulog debla.

Od makadamske ceste koja spaja naselje Sv. Petar – Ivanje, spuštamo se po stazi Via Apsyrtides do Belog. Prije ulaska u Beli popeli smo se križnim putom na Kalvariju, od kuda se  pruža (s kopnene strane) najljepši pogled na Beli. Nakon fotografiranja i uživanja u pogledu na Beli nastavili smo silazak do parkirališta u Belom, gdje i završava ova naša avantura planinarenja grebenom Tramuntane.

Dolazak ekipe na Kalvariju

Zajednička fotografija na vrhu Kalvarije

S vrha Kalvarije (s kopnene strane) pruža se najljepši pogled na naselje Beli

Prapovijesno naselje Beli, prvi puta se spominje prije više od 2 tisuće godina i najstarije je naselja na otoku Cresu, smješteno na litici visokoj 130 m  nad morem, s pogledima prema moru kako bi imali nadzor nad plovnim putovima. Ekonomski orijentiran na zaleđe.

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu i na topo karti, vertikalni profil staze, 3 D profil, album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim blogom te vido snimka ovog planinarskog izleta.

Gpx tragovi na Google Earthu-vidljivo je kako greben dijeli Tramuntanu na dva podjednaka dijela

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3 D – profil staze

Impresium

Ovaj planinarski izlet grebenom Tramuntane nije to samo krš, kamen, makija, vizure na krajobraz . To je jedna druga, dublja i nadahnuta povijesna dimenzija. Denis i Irena odškrinuli su vrata i uveli nas u čarobni svijet Tramuntane.
Prolazeći grebenom Tramuntane prošli smo kroz kulturno povijesne vrijednosti od prapovijesti i doseljavanja do današnjih dana: počevši od Gradina, tumulusa, gusarenja, prapovijesne gradnje suhozidnih ograda, pastirskih stanova, ovčarstva, komunada i pregonskih pašnjaka, rudnika boksita, arhitekture gradnje pastirskih stanova, naselja i načina života, pedalenje-samoodrživosti hrastove šume kroz stoljeća kontroliranom sječom. Lijep i sunčan dan, dobro društvo, sve je to doprinijelo da je ovaj izlet meni najpotpuniji do sada. I na kraju što reći, osim skromnog hvala svim sudionicima, a posebno Ireni i Denisu.
Sretno do slijedećeg susreta!

LINK: VIDEO s grebena Tramuntane

 

Link – Album fotografija