Četvrtak, 23. rujna 2021.
Vrh - Maja E Harapit, poznat je i pod imenom Maja Arapit i Maja E Harapit ili kako ga planinari popularno zovu albanski Mattehorn s nadmorskom visinom 2218 m. To je dominantni stjenoviti vrh koji se nalazi u Albaniji okvirno 6 km udaljen od Ropojanskog jezera, odnosno granice između Crne Gore i Albanije. S južne strane iz doline Theth vertikalno se izdiže stijenovit zid visok 800 metara. Jednako tako, sa sjeverne strane gledano iz Crne Gore izgleda dominantno i nepenjiv - nemoguć za penjanje.
Vrh Maja E Harapit (2218 m), viđen sa staze pri usponu
PRISTUP VOZILOM (od Gusinja do Ropojanskog jezera)
Iz Gusinja od hotela Rosi vožnju treba nastaviti do kraja sela Vusanja (Vuthaj), do izletišta i vodopada Grlja, gdje i završava asfaltna cesta. Tu se ulazi u dolinu Ropojana, od kuda dalje vodi makadamska cesta do kraja doline, do Ropojanskog jezera – (prohodna samo za terenska vozila). Od vodopada Grlja nastaviti makadamskom cestom u dužini 5,3 km, do križanja makadamskih putova: ravno vodi do Zastana, tu treba skrenuti oštro desno i nastaviti vožnju do travnate zaravni na početku Ropojanskog jezera, gdje se nalazi odmorište obilaznice „Vrhovi Balkana“, od kuda je i polazna točka uspona na Maja E Harapit. Ukupna dužina puta od hotela Rosi do Ropojanskog jezera iznosi 12 km.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je zaravan iznad Ropojanskog jezera (1293 m), Granica (Crna Gora-Albanija- 1252 m), Izvor vode i pastirke kolibe (1495 m), Jezero She i Bardh (1620 m), Maja E Harapit (2218 m). Ukupna dužina staze 19,1 km. Vrijeme gpx traga 9 h i 25 minuta. Minimalna visina 1228 m, maksimalna 2209 m. Visinska razlika pri usponu 1406 m, pri silasku 1402 m. Visina polazišta 1293 m. Visina odredišta 2218 . Prosječan nagib 15%
Opis puta
Za početnu točku ovog planinarskog izleta i uspon na Maja E Harapit odabrali smo Ropojansko jezero, odnosno povišenu zaravan iznad jezera. Pohod započinjemo u 7 h i 35 minuta, markiranom planinarskom stazom - „Peaks of Balkans˝. Nakratko se spuštamo na suho dno Ropojanskog jezera, koje u ljetnim mjesecima presuši, prelazimo preko njega do kraja. Neposredno iza jezera dolazimo na granicu između Crne Gore i Albanije - označeno betonskim stupom, na kojemu je i danas vidljiv grb bivše države Jugoslavije.
Od graničnog prijelaza, nakratko nastavljamo manjom travnatom zaravni sa koje skrećemo lijevo na stazu koja dalje vodi kroz visoku bukovu šumu. Ovaj dio staze kroz šumu oštrije se uspinje u širokim serpentinama koje ublažavaju strminu. Iz šume se izlazi na početak doline Runices. Nastavljamo dalje planinarskom stazom kroz dolinu Runices, koja nas ubrzo dovodi do skromne pastirske kolibe, pored koje se nalazi izvor vode. Sa pastirima koji ovdje borave preko ljeta, teško je bilo uspostaviti komunikaciju, obzirom, da oni govore samo Albanskim jezikom, ali su vrlo susretljivi.
Na travnatoj zaravni iznad Ropojanskog jezera – pripreme za uspon na Maja E Harapit
Pogled sa parkirališta na suho dno Ropojanskog jezera, a u daljini vidi se stožasti oblik - Maja E Harapit, naš današnji cilj
Prelazak suhog dna Ropojanskog jezera
Betonski stup, koji označava granicu između Crne Gore i Albanije
Nakon što smo izašli sa Ropojanskog jezera staza nastavlja u serpentinama kroz bukovu šumu
Vrhovi Karanfila nad suhim dnom Ropojanskog jezera
Doline Runices – pastirske kolibe, u stijeni iza koliba nalazi se izvor vode – jedini na ovoj ruti
Iz doline – izlazak sunca iza Maje Bojs
Od pastirskih koliba slijedimo stazu kroz nešto užu – travnato-kamenitu dolinu, iz koje je izlaz na strmiji i krševiti planinarski put, kojim nas ubrzo dovodi do napuštene vojne albanske karaule. Na ovoj dionici puta do karaule nailazimo na više ostataka dobro očuvanih bunkera. Od Karaule po prvi puta u punoj svojoj - impozantnoj veličini stoji Maja E Harapit, najpoznatiji vrh po svome piramidalnom obliku i impresivnoj južnoj vertikali visokoj oko 800 metara. Od ove točka staza se nakratko spušta, zatim nastavlja kosim i blagim usponom preko manjeg kamenjara prošaranog busenjima trave i dalje preko nekoliko manjih travnatih zaravni,nas dovodi do jezera She i Bardhi, nakon kojeg nastavljamo nešto oštrije uzbrdo u manjim serpentinama do Pećkom prijevoja (Qafa Pejes).
Prolazak preko uže kamenito – travnate doline
Pogled unazad na jedan od dobro očuvanih bunkera i na vrhove Karanfila
Napuštena albanska vojna karaula. Unutra je očuvana velika prostorija koja može poslužiti za prenoćište.
Od karaule – Maja E Harapit
Podno vrha, vide se ostaci nekadašnjih katuna
Jezero She i Bardh
Planinski prijevoj Ćafa Peje (Qafa e Pejës) bio je ključna točka preko kojeg je prolazio tzv. Pećki put koji je bio trgovačko-stočarski i karavanski put, a koji je povezivao grad Peć sa skadarskim i jadranskim područjem. Na prijevoju napravili smo kraću pauzu za odmor i okrijepu, nakon toga uslijedila je teža dionica puta, koja vodi jugoistočnom stranom grebena do samog vrha.
Od prijevoja ulazimo na stazu koja prvih desetak minuta vodi terenom u kombinaciji kamenjara i travnatih površina. Kada se prođe ova kraća dionica, teren je zahtjevan, pored konstantnog uspona, gdje je neophodna upotreba ruku, staza vodi po izuzetno oštrim stijenama, kroz koje treba tražiti prolaz, obilazak, a okolo su duboki usjeci i jame. Stoga, treba biti dosta koncentriran i pažljiv da se pronađe najlakši prolaz ili prijelaz preko nazubljenih i oštrih ivica stijena, kako nebi došlo do povrijeda. Završni dio uspona je nešto lakši, staza vodi u serpentinama po djelomično sitnom siparu i kamenjaru do samog vrha.
Na manjoj dionici puta na zatravljenom terenu iznad prijevoja Peje
Pred nama je nepregledni krš. Od ove točke štapovi su suvišni, stoga ih ostavljamo
Na izloženom dijelu uspona po kamenim blokovima i škrapama
Ovo je jedan od ljepših skokova sa stijene na stijenu. U takvim skokovima krije se i opasnost od pada, ali Naila je vrlo spretna.
Na vrh - Maja E Harapit (2218 m) stižemo u 12 h i 5 minuta, odnosno od polazne točke do vrha uz pauze trebalo nam je 4 h i 30 minuta. Vrh nije posebno obilježen, ali na sredini nalazi se poveća kamena grota na kojoj je naslagano nekoliko kamenja. Tu je i limena kutija sa upisnom knjigom. Na vrhu smo napravili dužu pauzu, iskoristili lijep, sunčani dan i uživali u veličanstvenim panoramskim vidicima na najviše vrhove Prokletija. Pauzu smo iskoristili za odmor i ručak, snimanje panoramskih fotografija, a dronom je snimljena panorama 360 stupnjeva.
Pogled na najviši vrh Dinarida – Maja Jezerce
Zajednička fotografija na vrhu – Maja E Harapit. S desno na lijevo: Dino naš vodič, njegova djevojka Naila, Jure i moja malenkost
Vusinje – zumirano
Ova kamena grota predstavlja vrh - Maja E Harapit
Dolina Theth u Albaniji
Sa vrha smo se spustili istom stazom uspona. Pri silasku još nekoliko fotografija:
Pri silasku obišli smo karaulu i zavirili u njenu unutrašnjost
Dolaskom do pastirske kolibe, upoznali smo gospodina - Zog_a i dopunili zalihe vode, na fotografiji Zog i Dino
Još jedan pogled na osunčane vrhove Karanfila
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom, 3 D profil te link na video snimku panorame sa vrha.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze
VIDEO LINK – Sa vrha panoramska snimka 360 stupnjeva snimljena dronom