Elbrus – Najviši vrh Europe, nekome majka a nekome maćeha

Ekspedicija Elbrus: 09.-20. srpnja 2021. god

Piše Jure Ćurković

Koautori teksta: Mirko Bjelan i Marino Vidović

Sudionici: Jure Ćurković, Mirko Bjelan i Marino Vidović

Elbrus Zapadni i Istočni vrh - pogled sa Chegeta

Pripreme

Razmišljao sam o ovom usponu već nekoliko godina. Prije godinu dana, našao sam istomišljenike koji su također željeli stati na ovaj vrh. U početku nas je bilo 4. Ja sam bio zadužen pronaći agenciju koja daje dosta veliku vjerojatnost usponu a da istovremeno bude cjenovno prihvatljiva. Nakon duge selekcije stupio sam u dogovore sa EST Adventure agencijom iz Beograda. Nakon načelnog dogovora, za nas koji dolazimo sa teritorija EU, potrebna je viza, za koju treba pozivno pismo od Ruske turističke agencije, ako je svrha posjete turistička. U tu svrhu smo dali naše osobne podatke iz putovnica, koje su morale vrijediti najmanje 6 mjeseci duže računajući od dana izdavanja vize. Poslali smo sve traženo Ruskoj agenciji i tada se umiješao COVID-19.

Muke po COVID-u

Za sve države s područja Balkana, bez obzira da li trebaju ili ne trebaju vizu, zabranjeni su turistički posjeti Rusiji. Za ovu našu ekspediciju prijavilo se 9 visokogoraca, po trojica iz Crne gore, BiH i Hrvatske. Mi iz Hrvatske smo trebali vizu dok ostali nisu. Čekala se odluka Rusije da otvori granice za turistička putovanja. To se i dogodilo sredinom lipnja 2021. god. Nakon ove odluke Ruske vlade, stekli su se uvjeti za dobivanje turističke vize za nas 3 koji smo dolazili sa teritorija Europske unije. Jedan od nas trojice je zbog obiteljskih problema morao otkazati sudjelovanje u ovoj ekspedicije. Nas preostala dvojica smo zatražili i dobili rusku vizu. Kako se približavao dan polaska, svi smo spremali opremu da bi 3 dana prije leta ruska vlada donesla odluku da državljani Crne gore i Bosne i Hercegovine ne mogu turistički posjećivati Rusiju. Ova situacija je dovela do toga da je agencija organizator ekspedicije morala istu otkazati. Jedan od trojice koji su dolazili sa teritorija Bosne i Hercegovine imao je i Hrvatsku putovnicu. On je zatražio vizu i na taj način osigurao sebi sudjelovanje u ovoj ekspediciji. Znači na kraju smo ostali samo nas trojica. Nakon razgovora sa Draganom Ječimovićem iz agencije EST Adventure, otvorila se mogućnost da nas trojica otputujemo u Rusiju te da nam po njegovoj preporuci Ruska agencija osigura podršku za ovu ekspediciju. Bili smo sretni zbog ovog završetka, spremili smo stvari i krenuli u Treskol. Za kontakt i za sve daljnje dogovore, dobili smo osobu Victoriu Pashtovu. Uspostavio sam s njom kontakt i sve se normaliziralo osim prethodno loše planiranog putovanja sa beskrajnim čekanjima na aerodromima između dva leta i polijetanja usred noći i dolaska na odredište u nikakvo vrijeme a istovremeno umorni i iscrpljeni. Avionske karte je već bila platila agencija EST i morali smo to prihvatiti. To je jedina mrlja koja ide na račun agencije organizatora a sve ostalo je profesionalno odrađeno u skladu sa ograničenjima koje nam je donijela pandemija.

Kako doći do Treskola

Bez obzira želite li se penjati na Elbrus južnom ili sjevernom rutom, prvi korak je doći do zračne luke Mineralnye Vody, a to znači let do Moskve ili Istambula pa zatim četverosatni let iz Moskve ili 2,5 satni let iz Istambula do Mineralnye Vody. Od spomenutog mjesta do Treskola transfer je minibusom ili taxijem, ovisno o veličini grupe, u trajanju okvirno 3 sata vožnje.

U ovom ekspedicijskom pohodu na vrh Elbrus, za prijevoznika je odabrano Turska niskobudžetna aviokompanija Pegasus. Ova kompanija nema linije iz Zagreba, pa dolazak na let koji je bio relativno rano ujutro, trebalo je doći dan ranije i prespavati u Beogradu. Iz Beograda se dođe okvirno za 1:30 do Istanbula. Let iz Istanbula za Mineralnye Vody kreće 20 min. poslije ponoći pa se u Istambulu na njega čeka oko 11 h. Kada se izračuna koliko je vremena potrebno da se iz Zagreba dođe do Treskola dobije se okvirno 44 h a u avionu se provede ukupno nešto malo manje od 4 h. Na to treba dodati još 3 h vožnje do hotela a ostatak vremena se izgubi dolaskom u Beogradu i čekanjem na aerodromu.

Ako bi ikad ponovo trebao doći u Treskol, nikada nebih više odabrao ovu kompaniju bez obzira na nešto malo povoljniju cijenu. Nažalost, ako se želi doći na spomenutu točku preko Istanbula, ostaje jedino ovaj put jer drugi avioprijevoznici ne voze iz Istanbula do grada Mineralnye Vody. Daleko povoljnije je odabrati smjer koji vodi preko Moskve ili San Petersburga do prethodno spomenutog mjesta.

Hotel Seven Peaks

Hotel Seven Peaks koji se nalazi 2,5 km prije mjesta Treskol. Hotel ima 4 zvjezdice.

U hotelu smo stigli u 7 h ujutro. Vožnja od aerodroma do hotela je trajala približno 3 h sa nekoliko zaustavljanja na check pointima, na kojima je uz redovnu policiju bila i vojska s dugim cijevima. Nepoznato nam je da li je to uobičajena situacija na ovoj ruti ili ona koju je izazvao COVID-19 pa je ograničeno kretanje između ruskih republika.

Stari putnički kombi, koji može primiti do 10 osoba, skupa sa predstavnicom agencije www.alpindustria.ru Victoriom Pashtovom, sačekao nas je na aerodrom. Vožnja od aerodroma do hotela je u najmanju ruku sličila hororu. Ovaj stari rasklimani kombi čovjek je tjerao, nakon skretanja sa autoputa na užu dvosmjernu cestu, u najvećem dijelu više od 80 km/h. Ovaj dio puta od 100 km do hotela vodi cijelo vrijeme kroz kanjon uz rijeku sa puno zavoja tako da je bilo pravo umijeće održati se koliko toliko u ravnom položaju na sjedalima koja nisu bila popunjena do kraja. Vozač se stalno protezao, vrtio glavom lijevo desno i svaki čas sam čekivao kad će zaspati za volanom. Prava sreća je nastupila onog trenutka kad smo ispred hotela napustili ovaj rasklimani kombi.

Obzirom da smo u hotel došli prije nego što smo mogli u našu sobu, dok su istu pospremali mi smo se odmarali na trosjedima u predvorju. Oko 10 sati, relativno brzo jer su nam na recepciji u početku rekli, da moramo čekati do 14 sati. Hvala osoblju hotela na ovoj gesti.

Nakon preuzimanja ključa i spremanja naših osobnih stvari u sobu, došla je Victoria Pashtova da napravimo završni dogovor oko našeg uspona.

Vremenska prognoza, za dane koji su bili planirani za naš uspon, nije nam išla na ruku. Naime, prva 3 dana su bila povoljnija jer je vrijeme u kojima su započele padaline bilo u popodnevnim satima. Ostali dani koji su bili vidljivi na portalima vremenske prognoze donosili su u gornjem dijelu uspona, jake snježne padaline sa dosta jakim vjetrom. Ova situacija je dovela do toga da smo se odlučili ubrzati naš uspon. Obzirom da smo nas trojica, desetak dana prije ovog uspona, izvršili uspon na vrh Ararat, smatrali smo da nam nije potrebno prethodno planirano vrijeme aklimatizacije, nego da uspon možemo brzati u spomenuta 3 puno povoljnija dana. S tim u vezi, preinačili smo prethodno planirane faze pripreme za završni uspon, kada nam je bila poznata meteorološka situacija, prilagodili smo se novonastalim okolnostima.

Victoria Pashtova je korigirala naš itenerer, osigurala vodiča za završni uspon 2 dana ranije, dala nam dozvolu za uspon i karte za žičaru. Sretni smo bili jer se sve moglo modificirati prema našim željama i sa nadom da ovo ubrzanje neće ugroziti završni uspon. Preostalo je bilo još izvršiti kontrolu opreme i provjeriti sve potrebne dokumente koji su propisani kao obavezni za realizaciju ove ekspedicije.

Putno osiguranje za planinu Elbrus

Važno je da svi imaju putno osiguranje koje se prilaže pozivnom pismu  dobivenom od Ruske agencije. Putno osiguranje mora pokrivati troškove za eventualno medicinsko zbrinjavanje u minimalnom iznosu od 30000 Eura.

Dobivanje vize za Elbrus

Postupak nije težak, ali je malo dugotrajan i započinje otprilike šest tjedana prije putovanja kada se ruskoj agenciji trebaju poslati podaci o putovnici, koji na temelju toga šalju pozivno pismo za vas. Viza je prilično određena s datumima i mjestima koja treba posjetiti, pa ako planirate ostati u Moskvi ili dulje putovati u Rusiji, moramo znati datume.

Na primjer, u Hrvatskoj svaki podnositelj zahtjeva, mora osobno otići do najbližeg ruskog ureda za vize, kako bi predao svoje biometrijske podatke.

Smještaj na Elbrusu

Nove kolibe u Nacionalnom parku na južnoj strani grijane su i udobne s krevetima i madracima u malim spavaonicama. Postoji wi-fi i telefonski signal. Zajednički prostor za jelo i opuštanje nalazi se uz kuhinju.

Neposredno  prije dolaska u mjesto Treskol, za preporučiti je Hotel Seven Peaks koji ima 4 zvjezdice i bazen a smještaj u dvokrevetnoj sobi na bazi polupansiona košta 35 Eura po osobi.

Na prvoj stanici žičare je hotel Cheeper Azau. Sobe su višekrevetne sa sanitarnim čvorom. Cijena spavanja na bazi polupansiona je oko 25 Eura.

Planinarski dom “Сердце Элбруса” (The Hearth of Elbrus) na zadnjoj postaji žičare Mir (Gara Baši - 3847 m), najbolji je smještaj na ovoj poziciji.  Cijena noćenja sa punim pansionom je 25 Eura po osobi. Dobro je imati svoju vreću za spavanje.

Komplet opreme za siguran uspon

Prema ekspediciji Elbrus treba se postaviti kao prema zimskom usponu, bez obzira što smo išli u srpnju koji se uz kolovoz smatra stabilnim mjesecom. Varijacije u vremenu jedna su od glavnih objektivnih opasnosti na ovoj planini i važno je biti spreman za širok raspon vremena i ekstremne vjetrove na vrhu. Gotovo svu potrebnu opremu za uspon, nude u najam lokalne agencije po prihvatljivim cijenama. Sve što vam fali ili ste zaboravili ponijeti, može se unajmiti. Mi smo imali svu potrebnu opremu pa nije bilo potrebe za korištenjem ove usluge.

Noge - za ovaj uspon potrebne su plastične planinarske ali hibridne gojzerice visoke kvalitete biti će primjerenije. Za aklimatizacijske uspone koristili smo normalne planinarske gojzerice, ali jednom kad dođete na snijeg, morate imati kvalitetne tople gozerice za uspone do 6000 m (Scarpa 6000 ili La Sportiva). Kvalitetne vunene čarape za dane na snijegu i treking čarape za donje dijelove.

Ruke - dobar par vodonepropusnih, obloženih planinarskih  rukavica,  koje trebaju štititi ruke od temperatura nižih od -30 stupnjeva. Najbolje su ekspedicijske rukavice za ekstremne meteorološke uvjete.

Glava i lice - podkapa za kacigu koja pokriva i lice, vunena kapa i kapuljača od perajne jakne za uspon na vrh. Za aklimatizacijske uspone na nižim nadmorskim visinama treba imati toplu kapu sa prekrivačem za vrat i uši.

Za oči trebaju glečerske polarizirane naočale a za uspon na vrh najbolje je imati kvalitetne skijaške naočale zbog zaštite i od jakih vjetrova.

Tijelo gornji dio - Potrebna je kvalitetna vodonepropusna jakna s kapuljačom i nekoliko slojeva vunenih majica i podjakni ovisno o očekivanoj temperaturi i vjetru na usponu na vrh. Napominjem da lagane donje jakne nisu dovoljne za hladnoću na Elbrusu. Po potrebi kvalitetne donje jakne se mogu iznajmiti u Troskolu.

Tijelo donji dio - trekking hlače i tajice za aklimatizacijske uspone. Za završni uspon na vrh uz kvalitetne tajice i zimske tople planinarske hlače, potrebne su i windstop nadhlače za zaštitu od vjetra i snijega.

Ruksak - Na južnoj ruti potreban vam je dnevni ruksak od 40 litara za vrh i transportni ruksak 70+ litara ili transportna torba.

Vreća za spavanje - na južnoj ruti spava se u čvrstim objektima pa je trosezonska vreća dovoljna. Ako se koristi hotelski smještaj ne treba vreća za spavanje.

Oprema za penjanje - za obje rute na Elbrusu trebaju dereze, cepin, pojas za samoosiguranje, karabineri i trekking štapovii. Kaciga za penjanje nije potrebna na južnoj ruti. Sve se to možete iznajmiti u Treskolu.

Razno - boca s vodom, termos boca, osobni pribor za prvu pomoć, štapovi za treking, kreme za sunčanje i masti za usne te hidratantna krema, putna odjeća i torba za odlazak u hotel, power bank i kablovi za punjenje telefona, tablet itd. .

Prvi dan (Hotel Seven Peaks-Azau žičara (2350 m)-stanica Krugozor (3000 m) (hotel Cheeper Azau)-zadnja stanica žičare Gara Baši (3847 m)-Pastuhove stijene-povratak do hotela Cheeper Azau

Točno u 9:30 minibus je došao po nas i prebacio nas do žičare Elbrus u mjestu Azau. Sa žičarom smo se podigli do prve stanice Krugozor (3000 m) pored koje se nalazi hotel Cheeper Azau, koji je bio naša baza za jednu noć. U hotelu smo ostavili transportne torbe, uzeli ruksake i žičarom se podigli do zadnje stanice Gara-Baši.

Azau - počrtna stanica žičare Elbrus

U Zimskom periodu ovu žičaru koriste skijaši dok u ljetnom periodu na njoj uz planinare ima jako puno izletnika koji koriste pogodnost žičare da bi se podigli na neke veće nadmorske visine. Na žičari je bila poprilična gužva. Nakon izlaska iz nje došlo smo u još veću gužva koju su stvorili već spomenuti planinari izletnici a njima su se dodali vozači ratraka i motornih sanki. Planinari od ove  posljednje stanice žičare započinju sa aklimatizacijskim usponima kao pripremom za uspon na Zapadni Elbrus. Izletnici koji niti nemaju adekvatno opremu za pješačenje po glečeru koriste blagodat ratraka i motornih sankei da bi se popeli do visine do koje spomenuta vozila mogu doći

Naša nakana je bila da kao prvi aklimatizacijski uspon napravimo od spomenute posljednje stanice žičare Gara-Baši do Pastuhobih stijena.

Spomen ploča Andreyu Pastuhovu i suradnicima

Andrey Pastukhov rođen je 1858. u provinciji Harkov. Završio je vojnu gimnaziju u Sankt Peterburgu, zatim je poslan u Zbor vojnih topografa, a kasnije je dodijeljen u Kavkasku vojnu oblast. Izrađivao je karte planinskih lanaca u Dagestanu, a 1889. godine osvojio je istočni vrh Kazbek sa sjeverne strane. Prije njega nikada nitko nije napravio takav uspon.

Godinu dana kasnije, ruski penjač prvi se put popeo na zapadni vrh Elbrusa bez vodiča. Na ovom je putovanju izradio kartu ledenjaka i prikupio veliku kolekciju planinskih minerala. Tijekom 1890. godine topograf je napravio nekoliko uspona u planine, tijekom kojih je zacrtao različite rute. Tek 1896. godine napravio je drugi uspon na istočni vrh. Tijekom ovog uspona, grupa koja ga je pratila provela je noć na kamenom grebenu, nakon čega joj je dodijeljeno ime Pastuhova stijena. (Izvor:Pastuhove stijene)  

Aklimatizacijski odmor na Pastuhovim stijenama

Na stazi je bila poprilična gužva koju su stvorili izletnici, od kojih je dio pješačio u neadekvatnoj obući za ovakve sniježne uvjete, dok je drugi dio koristio usluge prijevoza  ratrakom ili motornim sankama. Uz spomenute, na stazi su bili i planinari koji su radili aklimatizacijske uspomene jer su došli penjeti ovaj atraktivni najviši vrh Europe.

I mi smo bili dio ovog pomalo neobično cirkusa, za planinarske uvjete ali smo obavili uspon koji smo i planirali. Popeli smo se do Pastuhovih stijena koje se nalaze na elevaciji od 4600 m nadmorske visine.

Vrijeme na usponu je bilo izuzetno lijepo i neočekivano na Elbrus. Uživali smo u svakom koraku sa kojim se panorama i pogledi na okolne divove koji svaki prelazi 4000 m nadmorske visine a koji predstavljaju predivno kulisu najvećem vrhu Europe.

Pogled sa vrha Pastuhovih stijena

Nakon podužeg odmoran za vrijeme kojeg smo uzeli nešto energetskih pločica i uvijek prisutnih smokava. Nakon odmora krenuli smo nazad usporenim ritmom kojem je bio cilj samo da uhvatimo žičaru sa kojom smo se ponovo spustili do hotela na prvoj stanici žičari Elbrus, u kojem smo imali rezerviram smještaj a u kojem smo ostavili i naše transportne ruksake. Aklimatizacijski uspon je protekao u najboljem redu, zahvaljujući i prethodno ispenjanom Araratu, pa nitko od nas trojice nije imao nikakve probleme vrijedne spomena. Zadovoljni sa postignutim prvog dana našeg uspona  na Elbrus, uživali smo u pogledima sa terase našega hotela kojeg napuštamo sutra i selimo se u hotel Leaprus, koji se nalazi dosta blizu zadnje stanice žičare, i koji će biti naša baza za sljedeća 4 dana.

Pogled na okolne planinaske divove sa terase hotela Cheeper Azau

Drugi dan (Krugozor (hotel Cheeper Azau))-zadnja stanica žičare Gara Baši-Pastuhove stijene-kota 5055 m-povratak do hotela LeaPrus)

Ustali smo u 6 sati. Nakon jutarnje higijene za koju treba malo više vremena jer smo trojica u sobi sa jednim sanitarnim čvorom, u 7 sati smo dogovorili doručak.

Na sustavu žičara Elbrus, ako ne krećete sa početne stanice, na kojoj se posjetitelji primaju od 9 sati, možete koristiti žičaru već od 8 sati kada ona započinje sa radom, a koriste je radnici koji rade u planini. Mi smo odlučili koristiti tu mogućnost i krenuli smo žičarom malo iz 8 sati.

Osvanuo je vedar ali hladan, sunčan dan. Vjetar je bio slab tako da hladnoća uz primjerenu odjeću i obuću, nije činila nelagodu. To nam je dalo dodatnu snagu i veseli smo krenuli u realizaciju predviđenog programa aklimatizacije za ovaj dan.

Sa žičarom Elbrus, podigli smo se do posljednje stanice Gara Baši. Sa sobom smo donijeli uz ruksake i transportne torbe, koje je trebalo prebaciti ili odnijeti do hotela LeaPrus

Naš plan aklimatizacije je bio da istu provedeno od podnožja Pastuhovih stijena, koje se nalazi na koti 4456 m, do kote 5055 m, koja je gornja točka do koje može doći ratrak, te da se nakon tog uspona polako vratimo u hotel LeaPrus. Ovakav plan aklimatizacije je osmišljen zbog planiranog uspona na Zapadni Elbrus slijedeće noći,  tako da se dobije dovoljno vremena za oporavak organizma koji treba izdržati završi uspon.

Da bi uspješno realizirale spomenuti plan aklimatizacije bilo nam je potrebno koristiti usluge prijevoza motornim sankama. Obzirom da smo došli relativno rano na gornju stranicu žičare, još nije bilo davalaca usluga prijevoza  motornim sankama. Nakon kratkog vremena na gornjoj stanice se pojavio jedan od vozača motornih sanki, sa kojim smo dogovorili cijenu da najprije Marino sa našim transportnim torbama ode do hotela LeaPrus, ako se on tako može zvati, da tamo ostavi transportne torbe a nakon toga da ga isti vozač doveze do podnožja Pastuhovih stijena. Nakon toga taj isti vozač trebao se vratiti nazad i prevesti mene i Mirka do spomenute točke. Nakon odrađene spomenute operacije prijevoza naših stvari i dolaska na početnu točku aklimatizacije za taj dan ista je mogla i započeti.

Najprije je uslijedio uspon do vrha Pastuhovih stijena. Krenuli smo kratkim, usporenim korakom uz ovu strminu od nekih 25 posto nagiba. Visinska razlika koju je trebalo savladati, iznosi oko 150 m. Spomenutim laganim korakom stigli smo na vrh Pastuhovih stijena za 1 sat.

Pogled sa vrha Pastuhovih stijena

Do ove točke smo stigli i prethodni dan i tu smo proveli oko sat vremena i krenuli nazad jer smo morali stići na žičaru. Drugi dan aklimatizacije, obzirom da nismo ovisili o žičari, nestao je pritisak povratka jer smo se preselili na poziciju malo iznad gornje stanice žičare.

Zbog tih okolnosti, na vrhu Pastuhovih stijena smo ostali više od sat vremena u usponi. Uzimali smo orašaste plodove, smokve, datulje i energetske pločice, uz to hidrirali smo se toplim čajem i vodom.

Nakon spomenute duže pauze, nastavili smo dalje uspon do pozicije napuštenog ratraka, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 4904 m. Ponovo smo krenuli kratkim usporenim korakom uzbrdo. Sada se nagib uspona povećava na nekih 35 posto. Tu su planinari napravili prtinu u snijegu koja je u serpentinama ublažavala spomenuti uspon. Za uspon do napuštenog ratraka, do kojeg je trebalo savladati nadmorsku visinu od 300 m, trebalo nam je oko 1,5 sati. Kod ratraka smo napravili ponovo dužu pauzu. Nakon ratraka nastavili smo do gornje kote od 5055 m, na kojoj se nalazi gornja točka do koje može doći ratrak.

Napušteni ratrak

Ova točka u našoj organizaciji uspona je bila jako bitna. U našim planovima mi smo htjeli prijeći cijelu stazu uspona u tri koraka jer smo odlučili koristiti usluge prijevoza ratrakom, na završnom usponu, od ove točke.

Kota 5055 m do koje se može doći sa ratrakom

Na ovoj točki smo se kraće zadržali i vratili se nazad do vrha Pastuhovih stijena, na kojem smo ponovo napravili dužu pauzu.

Vremenski uvjeti su nam išli u prilog. Bilo je jako toplo i sunčano ali bez vjetra. To je dosta rijetka situacija na ovim nadmorskim visinama. Mi smo je maksimalno iskoristili da bi se što bolje prilagodili. Treba imati i sreće a mi smo je u ovoj ekspediciji, unatoč svim preprekama koje su stajale i prijetile njenim otkazivanjem, imali na pretek.

Nakon pauze na Pastuhovim stijenama, vratili smo se do doma na ručak i odmor. U pet sati popodne došao nam je vodič da se dogovorimo oko završnog uspona.

Jedan od nekoliko sličnih objekata hotela LeaPrus

Vodič Takhir Kochkarov, mladi 23-godišnji momak, koji je rođen u ovom kraju i uz to dobro govori engleski jezik, što je neobično i rijetko u ovom kraju, ulijevao nam je povjerenje. Dogovorili smo cijenu prijevoza ratrakom do prethodno spomenute kote, od 10000 Rubalja po osobi što je u naše vrijeme uspona bilo oko 115 Eura. Vrijeme polaska je utvrđeno za 2:30 sati ujutro. Sa ovim je sve bilo definirano, otišli smo na ranu večeru da bi već u 8 sati bili u krevetu i pokušali se odmoriti.

Konačno završni uspon na najvišu točku Europe Zapadni Elbrus (5642 m)

Poslije večere vratili smo se u naše krevete, navili sat da nas budi u 1:15, tako da stignemo završno staviti neophodne stvari u ruksak, obaviti jutarnju higijenu i uzeti lagani doručak.

Točno po dogovoru u 2:30 stajali smo spremni sa čeonim lampama na glavi, ispred našeg hotela.

U isčekivanju ratraka

U dogovoreno vrijeme ne dozi vodič niti ratrak. Crvi sumnje počinju se uvlačiti u nas. Zašto baš sada nešto treba krenuti krivo. Gledali smo svako svjetlo koje se pojavljivalo na padini. Počeli smo sumnjati u to da smo krivo shvatili vrijeme dolaska ratraka? Konačno, u 3:15 pojavio se ratrak. Vidič nam dade samo šturo objašnjenje da je vozač ratraka zaspao i nije se digao na vrijeme.

Saslušali smo to sa pola uha, bili smo sretni što je naša ekspedicija krenula u svoju posljednju fazu. Nismo sumnjali u njen uspjeh i bili smo odlučni da je dovedemo do sretnog završetka.

Nakon silaska sa ratraka, uslijedio je malo kraći uspon u serpentinama do izlaska na traversu koja vodi ispod južne strane istočnog vrha Elbrusa. Izlaskom na traversu uspon se nastavlja nešto položenijom prtinom do dolaska na sedlo između istočnog i zapadnog Elbrus.

Traversa ispod vrha Istočni Elbrus

Sa sedla (5370 m) započinje jako oštar uspon istočnom padinom Zapadnog Elbrusa. Prvih 50-tak metara uspona vodi u nekoliko serpentina, a nakon toga započinje užetom osigurani dio uspona, koji u svojoj završnoj fazi prije izlaska na manju zaravan, koja se najčešće nalazi u zavjetrini, kamenita je i pogodna za predah, ima nagib i do 55  stupnjeva. Na ovom mjestu smo napravili dužu pauzu, uzimajući okrijepu iz ruksaka i hidririrajući se vodom i toplim čajem. U ekstremno hladnim uvjetima uspona, vodu treba zaboraviti i nositi samo čaj u adekvatnoj termos boci. Nakon pauze,  ponovo se nastavlja osigurani dio malo položenijeg uspona, do izlaska na veću i prostraniju vršnu zaravan, preko koje se u dosta položenom usponu , u dužini od petstotinjak metara, stiže do završne glavice zapadnog Elbrusa. Ovaj završni dio uspona je malo strmiji ali nema nikakvih ekstremnih teškoća da se savlada.

Sedlo između Istočnog i Zapadnog vrha Elbrusa

Na početku završnog strmog uspona

Osigurani strmi dio uspona

Pogled na strminu

Izlazak na vršni prostrani plato

Izlaskom na vrh , nastalo je opuštanje i neopisivo emocionalno pražnjenje nas trojice. Nismo znali da li bi prije pustili suzu ili čestitali jedan drugome na ostvarenom uspjehu. Nakon nekoliko minuta i smirivanja naših emocija, započelo je slikanje koje je svjedok našeg uspjeha. Sretna okolnost koja nas je pratila na cijeloj ovoj našoj ekspediciji, pokazala se i na kraju, jer smo na gotovo pola sata imali vrh sami za sebe. Nije  bilo drugih planinara tako da smo mogli uživati u panorami koja je ograničena samo zakrivljenosti zemaljske kugle. Ovo vrijedi samo za područje Europe.

Proslava uspješnog uspona ovjekovječena slikom na vrhu

Zajednička slika sa našim vodičem

Tako je završio naš uspon na najviši vrh Europe, Elbrus u Ruskoj republici Kabardino-Balkaria. Elbrus, koji se na jeziku ove republike - Balkar and Karachay, zove MingiTau.

Na kraju sretni zbog uspješnog završetka ove naše ekspedicije, ushićeni uspjehom koji je svakom od nas pomakao granice do kojih smo mislili da nikada nećemo doći, vratili smo se u dolinu jer su nam je ostalo još 4 dana planirana za slučaj lošeg vremena, koja smo iskoristili planinareći na Cheget i vrh Treskol.

Naše potvrde o uspješno izvedenom usponu

Siguran sam da će svakome od nas trojice, ovo biti nezaboravan lijepi trenutak naših života::. Zbogom MingiTau, postao si nezaboravni dio nas.

Video zapis ovog uspona

Napomena: Budite pažljivi i kritični sa čitanjem putopisa na Internetu

Pročitat ćete svakakva mišljenja o tome koliko je zapravo uspon na planinu Elbrus težak. To će ovisiti o nizu čimbenika. Svatko će imati svoje misli iz svog osobnog iskustva. Zapamtite, većina ljudi se samo jednom popela na Elbrus. Njihovo iskustvo u bit je ograničeno i uvelike ovisiti o tome kako su se aklimatizirali, vremenskim prilikama i uvjetima u vrijeme njihovog uspona. Ako netko kaže da je uspon na Elbrus bio lak, pogledajte njegovu dob, iskustvo, sposobnost i trening. Možda su sportaši s puno iskustva na velikoj visini.

Ako netko kaže da je uspon na planinu Elbrus bilo najteže što je ikad učinio, pažljivo pogledajte njihovu pozadinu. Pogledajte njihovo iskustvo, dob, težinu treninga i planinarsko podrijetlo. Većina ljudi podcjenjuje veliku nadmorsku visinu i onda uđu u probleme koji mogu biti kobni. Znamo, da ako imate veću aklimatizaciju, uz specifičan trening, možete biti sigurniji uspješan uspon.

Ovaj putopis je autentičan i odražava trenutke našeg uspona, koji su bili posloženi tako da bolji ne mogu biti. Vaš uspon će također biti specifičan i jedinstven. Zbog toga koristite ovaj putopis kao motivaciju za odlazak na ovaj vrh a nikako kao vodič koji koji će i vas na isti način dovesti do vrha.

Album sa slikama: Ekspedicija Elbrus

Gpx tragove i obilje drugih informacija potražite na: https://planinarenje.hr