Srijeda, 21. travnja 2021.
Još jedan lijepi dan proveden sa prijeteljem Mladenom na manjim vrhovima u zaleđu Matulja i Veprinca. Tom prilikom odabrali smo slijedeću rutu: Željeznička postaja Rukavac – Beljač – Vedež - Majkovac – Zvončev vrh. Povratak istim putom do Vedeža i nastavak do Veprinca.
Ovo su vrhovi koje se ne ističu po svojoj visini i nemaju posebno lijepih vidika, ali imaju odliku lakog pristupa, nisu zahtjevni i ugodni su za ležerno planinarenje i održavanje kondicije, koje se odvija istočnim padinama Ćićarije u zaleđu između Veprinca i Matulja kroz lijepe predijele prekrivene bukovom šumom.
Pogled na selo Rukavac i vrhove Mali Orjak, Orjak i Beljač od industrijske zone Matulji
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Rukavca)
Pristup automobilom moguć je iz više pravaca: sa ceste D8 Matulji – Rupa, skrenuti u Jušićima za Rukavac, sa stare ceste Matulji – Bregi – Veprinac - Učka, skrenuti u naselju Pobri za Mihotići i Rukavac i nastaviti vožnju do željezničke postaje Rukavac, polazna točka za ovaj planinarski izlet. Isto tako, moguć je prilaz sa ceste Matulji – Rupa skrenuti lijevo iznad restorana Plava Laguna od Auto kuće Šop i nastaviti preko Mihelići do ŽP Rukavac. Uz ŽP nalazi se veće parkiralište, gdje se može parkirati više automobila.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Željeznička postaja Rukavac (275 m), Beljač (784 m), raskrižje Vedež (577 m), Majkovac (853 m), Zvončev vrh (972 m). Povratak istim putom do Vedeža (577 m), Veprinac (475 m). Dužina gpx traga 15,1 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 38 minuta. Minimalna visina 271 m, maksimalna 975 m. Visinska razlika pri usponu 1218 m, pri silasku 1026 m. Visina polazišta 275 m. Visina odredišta (972 m). Prosječan nagib 16%.
Opis puta
Za ovaj planinarski izlet isplanirali smo slijedeću rutu: ŽP Rukavac-Beljač-Vedež-Majkovac-Zvončev vrh-povratak istim putom preko Vedeža do prijevoja između Orjaka i Beljača, uspon na Orjak te spust u Opatiju. Za tu svrhu trebala su nam dva automobila, jedan smo ostavili u Opatiji, a sa drugim smo se dovezli do ŽP Rukavac, ishodišne točke ovog pohoda. Nažalost, plan se promjenio uzrokovan nepreviđenim vremenskim nepogodama.
Na Zvončevu vrhu zahvatila nas je nagla promjena vremena: grmljavina, jak vjetar i grašica koja nas je pratila do vrha Majkovc, a zatim kiša. U tom trenutku dobivam telefonski poziv od prijatelja i planinara Dese i Zdrave Dubrovića i nude nam prijevoz od Vedeža do ishodišne točke pohoda ŽP Rukavac. Nakon kraće konsultacije prihvatili smo ponuđenu uslugu transfera. U tom trenutku mijenja se prethodno isplanirana ruta, a kao završnu točku odabiremo Veprinac. Izlaskom sa planinarske staze na asfaltnu cestu i raskrižje u Vedežu – u istom trenutku stiže Zdrave sa automobilom. Vožnju smo nastavili preko Veprinca do Rukavca.
Gpx trag u ovom izletu završava u Veprincu. Ovu dionicu puta od raskrižja Vedež do Tumpića u Veprincu - nismo pješačili, već smo se odvezli automobilom, obzirom da Veprinac može biti polazna ili završna točka pohoda na spomenute vrhove.
Od željezničke postaje Rukavac pohod započinjemo uz željezničku prugu 230 m, zatim nakratko, staza skreće desno nastavlja kroz nisko šumsko raslinje, izlazi na lokalnu asfaltnu cestu, koja nas nakon 750 m dovodi u samo naselje Rukavac do prodavaonice Konzum i autobusnog stajališta. U toj točki na betonskom stupu s desne strane ispisan je naziv vrha Orjak, markacija i strijelica – (smjer kretanja). U nastavku uspona staza prolazi kroz naselje, zatim uz tenisko igralište, između vrtova (leha), presjeca dva puta asfaltnu cestu. Na prvom prelasku asfaltne ceste postavljen je željezno stup sa smjerokazima, koji upućuju na vrhove: Orjak, Beljač, Majkovac, Crni vrh.
Željeznička postaja Rukavac
Vrhovi Orjak i Beljač sa staze pri ulasku u naselje
Pored prodavaonice Konzum – autobusno stajalište
Staza prolazi uz tenisko igralište, nastavlje između vrtova i leha
U ovoj točki staza presjeca asfaltnu cestu, s njene lijeve strave postavljen je smjerokaz. U nastavku uspona staza ulazi na lijepi građeni planinarski put, zatim ponovo presijeca asfaltnu cestu, prolazi pored zaselka Mamići i nastavlja do prijevoja između vrha Orjak i Beljač. Ova dionica puta od ŽP Rukavac do ovog prijevoja duga je 3 km, vrijeme okvirno 1 h.
Na stazi nakon prvog prelaska asfaltne ceste
Širok i lijepo građeni planinarski put umjereno se uspinje u kontinuitetu, bez većih oscilacija u gubitku visine.
Na stazi pridužio nam se Sanjin, njegov gotovo svakodnevni uspon do Orjaka i Beljača
Na prijevoju između vrhova Beljača i Orjaka na označenom križanju skrećemo desno u smjeru Beljača
Od ovog prijevoja do vrha Beljač preostaje nam 750 m lijepo građenom planinarskom stazom na kojem putu su dva križanja na kojima treba skrenuti desno. Vrh Beljač je manja zaobljena glavica obrasla u visoku borovu šumu bez vidika. Vrh je označen naslaganom gomilom kamenja povezan betonom, bez žiga i kutije s upisnom knjigom.
Na stazi između suhozidnih ograda
Zajednička fotografija na vrhu Beljač (784 m)
Nakon pauze za odmor i okrijepu, nastavljamo kružni silazak. Od vrha Beljač staza započinje strmim silaskom kroz visoku borovu šumu, zatim postupno prelazi u blago polegnuti dio puta s kojeg se izlazi na markiranu stazu i raskrižje planinarskih putova, na kojemu treba skrenuti lijevo, desno staza vodi u smjeru Črnog vrha. Od ovog križanja staza vodi po izohipsi podno vrha Beljač te nakon prijeđenih 300 m zatvara se kružna ruta oko vrha Beljač. U produžetku nastavljamo istim putom uspona do prijevoja između Beljača i Orjaka.
Od ovog prijevoja nastavlja se spust prema smjerokazu u smjeru Veprinca i Majkovca i nakon desetak minuta laganog hoda izlazimo sa planinarske staze na asfaltnu cestu – Vedež – Veprinac. Nastavljamo po cesti okvirno 150 m do križanja planinarskih putova, na kojemu napuštamo asfaltnu cestu i skrećemo desno na planinarsku stazu koja vodi u smjeru Majkovca.
Na početku silaska sa vrha Beljač
Na blago polegnutom dijelu staze neposredno prije izlaska na raskrižje putova
Raskrižje: desno Črni vrh, mi skrećemo lijevo u smjeru Orjaka
Vedež – izlazak sa planinarske staze na lokalnu asfaltnu cestu, po kojoj nastavljamo 150 m do raskrižja na kojemu skrećemo desno na planinarski put, koji vodi u smjeru vrha Majkovac.
Raskrižje: lijevo Veprinac, desno Majkovac
Ova dionica puta od ovog raskrižja – Vedež do vrha Majkovac duga je 1,3 km. Staza je dobro markirana i ugažena i do vrha Majkovac stiže se za nekih 30-ak minuta.
Vrh je izdužena travnata glavica s ograničenim vidikovcem. Od vrha pedesetak metara prema zapadu izlazi se na manji travnati proplanak s kojeg se otvara lijepi vidik na Suhi vrh i Vojak. Jednako tako, pruža se lijep pogled na priobalna naselja i naselja uz more.
Sam vrh označen je betonskim stupom na kojem je ispisan naziv vrha s nadmorskom visinom. Na stupu je ugrađen žig i metalni tuljac s upisnom knjigom. Nekoliko metara prema sjeveru na stablu bukve postavljen je smjerokaz – s oznakom OPO i nazivom vrhova i predviđenim vremenom hoda.
Na stazi prema vrhu Majkovac
Neposredno prije vrha izlazi se na travnati proplanak, koji predstavlja lijepi vidikovac
Lijep vidik na priobalna naselja more i otok Cres
Na vrhu Majkovac (853 m)
Na vrhu Majkovac (853 m)
Nakon duže pauze koja nam je poslužila za odmor i marendu, nastavljamo uspon na Zvončev vrh. Ova dionica puta od Majkovca do Zvončeva vrh duga je 2,4 km, za prolazak potrebno je okvirno šezdesetak minuta. Staza nakratko vodi kroz bukovu šumu, izlazi na šumsku vlaku po kojoj nastavlja 530 m do križanja sa makadamskom cestom, po kojoj se put nastavlja 350 m do većeg proširenja – okretišta za kamione. U toj točki postavljen je smjerokaz koji upućuje na Zvončev vrh. U nastavku uspona staza vodi po neizrazitom grebenu kroz visoku bukovu šumu, nastavlja kroz kamenjar te nas ubrzo dovodi u podnožje vršnog grebena, od kuda se se nastavlja oštriji uspon do izlaska na vršni greben.
Naime, Zvončev vrh je manji izduženi greben koji se pruža u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 250 m. Greben se ističe sa dvije glavice ili dva vrha: na sjeverozapadnoj strani je vrh s nadmorskom visinom (972,1 m), od kuda se pruža ljepši pogled – orijentiran na Veliki i Mali Planik, Budišinac, Brložnik i na greben Učke. Vrh je označen metalnim tuljcem pričvršćen na stablo bukve sa upisnom knjigom i ugrađenim žigom (KT5-OPO), dok je drugi vrh – kota 133 s istom nadmorskom visinom (972,2 m) udaljen 200 m prema jugoistoku, bez vidika.
Na stazi je prevrnuta bukva ispod koje se treba provući ili na drugi način zaobići
Djelomično staza vodi šumskom vlakom
Dolazak na okretište kamiona na kojem je postavljen smjerokaz koji upućuje na uspon na Zvončev vrh
Na stazi po neizrazitom grebenu
Nešto oštriji uspon prema vršnom grebenu
Dolazak na jugoistočni Zvončev vrh – kota 133 – bez vidika s nadmorskom visinom (972,2 m), udaljen 200 m od Zvončeva vrha na sjeverozapadnoj strani (972,1 m)
Staza vodi po vršnom grebenu na Zvončev vrh koji se nalazi na sjeverozapadnoj strani
Zvončev vrh (972 m) od kuda se pruža ljepši pogled – orijentiran na Veliki i Mali Planik, Budišinac, Brložnik i na greben Učke. Vrh je označen metalnim tuljcem pričvršćen na stablo bukve sa upisnom knjigom i ugrađenim žigom (KT5-OPO). Nažalost, ovog puta vidici su izostali zbog oblaka što su se nadvili na greben Učke.
Na vrhu smo napravili kraću pauzu za okrijepu, nedugo zatim – nagla promjena vremena: grmljavina, jak vjetar i grašica koja nas je pratila do vrha Majkovc, a zatim kiša. Uspon nastavljamo istim putom uspona do Vedeža. Tu nas je dočekao Zdrave i prevezao preko Veprinca do Rukavca ishodišne točke pohoda – (detaljnije opisano na početku posta)
U nastavku slijedi gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, 3D profil te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze