Ćićarija i njenih pet vrhova na sjeveroistočnoj strani

MAX
MIN

Ponedjeljak, 05. travnja 2021.
Ćićarija je brdovita visoravan  smještena u sjevernom i sjeveroistočnom kopnenom dijelu poluotoka Istre, pruža se u smjeru dinarskog gorja od sjeverozapada, od slovenske granice prema jugoistoku do prijevoja na Poklonu i Veprinca. Duga je oko 45 km, a široka 10 do 15 km.
Velika prostranstva i očuvana priroda brdovite Ćićarije nude brojne mogućnosti za planinarenje i uživanje u prirodi. Stoga, za ishodišnu točku pohoda odabrali smo mjesto Veprinac, budući da je Veprinac oduvijek predstavljao važan punkt – ishodište  pohoda za brojne planinarske izlete i uspone po vrhovima Ćićarije. Ovog puta odlučili smo se popeti na pet vrhova Ćićarije - slijedećom kružnom rutom: Veprinac-Zvončev vrh-Budišinac-lovačka kuća Brdo-Brložnik-Orlove stijene-Vetven vrh-Veprinac

Vrhovi: Brložnik-Orlove stijene-Vetveni vrh – viđeno sa vrha Pećnik

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Veprinca)
Do Veprinca se može doći iz više smjerova: starom cestom koja vodi od Matulja, od Ičića preko Poljana, od Lovrana preko Dobreća. U koliko se dolazi iz pravca Rijeke, treba uzeti cestu A8, voziti u smjeru Tunela Učka. Prije tunela treba skrenuti desno na izlazu za Veprinac i nastaviti lokalnom cestom do Veprinca. Za sve one kojima su nepoznati spomenuti prilazi Veprincu, najjednostavniji način je korištenje autonavigacije.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (kružna ruta s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je Veprinac – parkiralište Tumpići pored Trafostanice (475 m), Zvončev vrh (972 m), Budišinac (948 m), lovačka kuća Brdo (825 m), Brložnik (1093 m), Orlove stijene (1076 m). Silazak - Vetveni vrh (935 m), lovačka kuća Brdo (825 m), Veprinac (475 m). Dužina gpx traga 18 km. Vrijeme gpx traga 6 h i 26 minuta. Minimalna visina 475 m, maksimalna 1093 m. Visinska razlika pri usponu 1335 m, pri silasku 1332 m. Visina polazišta (475 m). Visina odredišta (1093 m). Prosječan nagib 14%.

Izvod iz analize gpx traga

NAPOMENA:
Ovaj izlet izveden je u kombinaciji markiranih i nemarkiranih planinarskih putova, stoga, ne preporučava se za preuzimanje, već služi kao informacija. Prva dionica nemarkiranog puta: Zvončev vrh-Budišinac. Druga dionica nemarkiranog puta: Orlove stijene-Vetveni vrh silazak na Veprinačku makadamsku cestu do lovačke kuće Brdo.

Opis puta
Od parkirališta Tumpići pored trafostanice u Veprincu pohod započinjemo u 8 h i 30 minuta. Dobro markirana staza najprije vodi između kuća, nastavlja nakratko planinarskom stazom iz koje se izlazi na asfaltnu cestu  po kojoj se put nastavlja do većeg proširenja s desne strane ceste, od kuda se ulazi na pješačku stazu. Na samom početku staze s lijeve strane postavljen je smjerokaz s nazivom vrha, brojem staze i vremenom hoda: Veliki Planik (3:15 h), Brložnik (2:15 h), Zvončev vrh (1:40 h), Budišinac (1:30 h)LK Brdo (1 h).

Od ove točke slijedimo planinarski put 481 koji vodi paralelno s desne strane asfaltne ceste u dužini 200 m, nakon toga put skreće oštro desno. Na tom punktu postavljena je tabla sa svim smjerokazima, kao i na početku ulaza na ovaj planinarski put. U nastavku staza vodi starim seoskim kolovozom blagim usponom, što je dobro za početno zagrijavanje. Nakon 25 minuta laganog hoda od skretanja, staza napušta kolovoz, skreće desno te ulazi na lijepo građeni planinarski put. U drugoj polovici ovog dijela puta staza se oštrije uspinje po serpentinama, a nakon toga izlazi na dobar makadamski put, koji dalje vodi u smjeru PK Brdo. Neposredno prije dolaska na PK Brdo nalazi se  raskrižje planinarskih putova, lijevo odvaja se put za PK Brdo (130 m -2 minuta), mi nastavljamo desno u smjeru Budišinca i Zvončeva vrha.

Veprinac - na parkiralištu Tumpići, spremni za pohod na vrhove Ćićarije – u pozadini lijepo se vidi vrh Budišinac

Ulaz  na planinarski put, koji vodi paralelno sa asfaltnom cestom do ponovnog izlaska na istu, gdje se nalaze putokazi, prema kojima treba skrenuti desno

Početak planinarske staze dobro označen sa smjerokazima i markacijama

Izlazak planinarske staze na križanje sa seoskim kolnim putem na kojemu treba skrenuti desno. Mjesto skretanja dobro je opskrbljeno sa putokazima.

Na početku kolovoza, na blago polegnutom dijelu staze

Skretanje sa kolovoza na dobro građenu pješačku stazu

Na početku pješačke staze

Pogled sa staze unazad na Veprinac

Raskrižje planinarskih putova: lijevo pl. kuća Brdo, Brložnik i Veliki Planik, desno Lisina, Zvončev vrh, Crni vrh, Budišinac

Na ovom križanju mi skrećemo desno i nastavljamo po makadamskoj cesti, koja izlazi na Veprinačku cestu. Na tom mjestu postavljeni su smjerokazi, koji nas upućuju na skretanje desno u smjeru Budišinca i Zvonkova vrha. Planinarska staza i dalje nastavlja makadamskim putom, koja nas ubrzo dovodi do slijedećeg križanja: desno vodi staza za Budišinac, mi nastavljamo lijevo za Zvončev vrh, a u povratku na Budišinac. Od ovog raskrižja 600 m dalje dolazimo do slijedećeg raskrižja: lijevo odvaja se staza za Crni vrh, mi skrećemo desno u smjeru Zvončeva vrha. Staza nakratko vodi šumskom vlakom, a nakon toga skreće desno i nastavlja šumskom stazom do izlaska na Zvončev vrh – (5 minuta od križanja).

Od raskrižja na položenom dijelu staze

Raskrižje: desno Budišinac, mi nastavljamo lijevo za Zvončev vrh

Prema Zvončevu vrhu

Raskrižje

Zvončev vrh je manji izduženi greben koji se pruža u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 250 m. Greben se ističe sa dvije glavice ili dva vrha: na sjeverozapadnoj strani je vrh s nadmorskom visinom (972,1 m), od kuda se pruža ljepši pogled – orijentiran na Veliki i Mali Planik, Budišinac, Brložnik i na greben Učke. Vrh je označen metalnim tuljcem pričvršćen na stablo bukve sa upisnom knjigom i ugrađenim žigom (KT5-OPO), dok je drugi vrh – kota 133 s istom nadmorskom visinom (972,2 m) udaljen 200 m prema jugoistoku, bez vidika.

Pogled sa vrha na Mali i Veliki Planik

Pogled na Budišinac i na greben Učke

Zajednička fotografija

Nakon kraće pauze nastavljamo put prema Budišincu. Prilikom planiranja rute odlučili smo da se od Zvončeva vrha popnemo na Budišinac nemarkiranim putom. Od vrha na sjeverozapadnoj strani  krenuli smo grebenskom stazom koja vodi prema jugoistoku na drugi Zvončev vrh – kota 133. Ovaj dio staze je markiran i nastavlja prema vrhu Majkovac. Kada se prođe kota 133 nastavljamo kraći spust markiranom stazom koja dalje vodi za Majkovac. Od te točke mi skrećemo desno po manjem kamenitom grebenu kroz bukovu šumu. Dio ovog puta prolazi najvećim dijelom manjim grebenom i šumskom vlakom, kojom se dolazi u podnožje vrha. Tu se napušta šumska vlaka i nastavlja se izravan strmi uspon na vrh Budišinac. Ovaj put na Budišinac nije markiran i ne preporuča se, naročito za manje iskusne planinare.

Na vrhu postavljen je smjerokaz za Majkovac. Tim markiranim putom dolazi se do drugog Zvončeva vrha – kota 133

Na grebenskom dijelu staze do kote 133 - drugi vrh na jugoistočnoj strani grebena

Pri silasku sa grebena, lijevo odvaja se markirani put za Majkovac, mi napuštamo markiranu stazu i započinjemo uspon nemarkiranim putom za Budišinac

Vrh Budišinac sa nadmorskom visinom 948 m je manja kamena šumovita glavica prošarana travom, bez vidika. Kada se gleda iz daljine (od Veprinca, Pećnika ili Opatijske rivijere) djeluje kao dominantan vrh izrađenih i strmih padina. Vrh je označen natpisom imena vrha i nadmorskom visinom. Pored natpisa na drugoj stijeni ugrađen je i metalni žig – (KT6-OPO)

Vrh Budišinac

Vrijeme marende

Nakon duže pauze koju smo iskoristili za odmor i marendu, nastavljamo silazak markiranom planinarskom stazom koja u prvom manjem dijelu vodi po kamenjaru, zatim nastavlja blažim spustom kroz visoku i prozračnu bukovu šumu sve do raskrižja i izlaska na makadamsku cestu i po kojoj nastavljamo put do lovačke kuće Brdo. Tu nam se pridružuju dva prijatelja sa kojima nastavljamo  dalje zajedno. Od lovačke kuće skrećemo desno na dobru makadamsku cestu koja vodi prema Brložniku.

Na početku ceste postavljena je rampa koja se povremeno zatvara. Vožnja po ovoj cesti dozvoljena je za vozila MUP-a, šumarije i vlasnika zemljišta, za sva ostala vozila ulaz je zabranjen. Ova dionica puta od LK Brdo do raskrižja na kojemu treba skrenuti lijevo duga je 850 m ili 10 minuta hoda. Kada se dođe do spomenutog križanja, desno nastavlja put za Planik, mi skrećemo lijevo na makadamsku dobro uređenu cestu koja nas dovodi do smjerokaza koji nas upućuje na skretanje lijevo. Od ove točke pješačenje se nastavlja novo probijenom šumarijskom cestom u dužini 800 m, a nakon toga ulazimo na planinarski put koji nas dovodi do vrha Brložnik. Pri samom vrhu staza se nešto oštrije uspinje preko kamenih gromada.

Od lovačke kuće Brdo nastavljamo prema Brložniku

Križanje planinarskih putova: desno odvaja se put za Planik, mi skrećemo lijevo za Brložnik

Smjerokaz za Brložnik

Kada se napusti novoizgrađeni šumarijski put, uspon nastavljamo planinarskom stazom

Na putu prema vrhu susrećemo dragog prijatelja, strastvenog planinara i ljubitelja prirode, gosp. Savu Ujčića sa suprugom. U kratkom neformalnom razgovoru podsjetili smo se na neke zajedničke susrete u planinama.

Na prozračnom i ugodnom grebenskom dijelu staze

Ispred samog vrha staza prolazi između i preko većih kamenih grota

Brložnik (1093 m) je manja kamena glavica obrasla u šumsko raslinje. Vrh je označen manjim betonskim stupom na kojem je ugrađen planinarski žig (KT8 OPO), tu je i limena kutija sa upisnom knjigom. Uspon na  Brložnik je posebno atraktivan i predstavlja jedan od najljepših uspona na području Učke. U smjeru jugozapada, 20 metara niže nalazi se vidikovac sa kojeg se pruža izvanredan pogled na Kvarnerski zaljev, more i otoke, sjeverni dio masiva Velebita, Orlove stijene i Vojak, posebno se lijepo vidi naselje Ičići sa marinom.

Vrh Vojak

Na vrhu Brložnika

Na vidikovcu – Brložnika

Fenomenalan pogled na Iku

Vidik otvoren prema Lovranu

Ičići sa marinom

Nakon kraće pauze nastavljamo put prema Orlovim stijenama. Od samog vrha započinje strmi spust kroz uski kuloar, osiguran samonosivim kabelom- sajlom, nakon toga staza se i dalje strmo spušta kroz kamenjar u serpentine, prolazi labirint visokih stijena i atraktivnih vrtača u kojima se do kasno u proljeće zadržava snijeg.  Kada se prođe ovaj kameniti dio, put se nastavlja kroz visoku i prozračnu bukovu šumu, kojim se ubrzo dolazi do raskrižja putova: desno odvaja se staza za Crkveni vrh, i Poklon, mi skrećemo lijevo na Orlove stijene, do čijeg se vrha stiže za 3 minute. 

Spust kroz uski i strmi kuloar- staza Tihoraja Jelušića

Pri spustu kroz Kamenjar

Staza prolazi pored dubokih vrtača u kojima ima snijega

Od raskrižja, lijevo odvaja se staza za uspon na Orlove stijene

Vrh Orlove stijene (1076 m – izvor HOK) je kamenit, okružen šumomom i bez vidika, označen je natpisom imena i nadmorske visine – na stijeni je ugrađen planinarski žig - (KT9 OPO).

U planiranju ovog izleta predvidjeli smo uspon na manje poznati i ne posjećivani Vetveni vrh – planinarski neobrađen-(nije nemarkirano). Vetveni vrh s nadmorskom visinom 935 m nalazi se jugoistočno podno vrha Orlovih stijena udaljen svega 850 m. To je greben u dužini 350 m sa dva vrha. Prvi je Vetveni vrh (935 m), dok je drugi vrh kota 136 s nadmorskom visinom (863 m). Na topografskoj karti TK25 Vetveni vrh prikazan je na koti 136 m- (neispravno). Sam vrh je neizrazita kamena glavica okružena šumom bez vidika. Kada se prođe spomenuti greben izlazi se na otvoreni travnati proplanak, sa kojeg se pruža fenomenalan pogled na Kvarnerski zaljev, more i otoke, na južni dio Gorskog Kotara i sjeverni masiv Velebita. Jednako tako, lijepo se vidi greben Učke, i nama najbliži vrh Pećnik te priobalna naselja od Lovrana do Rijeke.

Službene karte Državne geodetske uprave RH - HOK.

Hrvatska osnovna karta (HOK) je osnovna službena državna karta i izrađuje se u mjerilu 1:5000. HOK se koristi u poslovima detaljnog prostornog planiranja, idejnog planiranja i projektiranja infrastrukturnih objekata, stručnoj uporabi u javnom i privatnom upravljanju, planiranju i održavanju, akcijama spašavanja te za turističke i rekreativne aktivnosti i sl. Od 2011. godine listovi HOK-a se izrađuju u novoj podjeli na listove te u novoj kartografskoj projekciji HTRS96/TM na elipsoidu GRS80.

Pri strmom spustu od Orlovih stijena na Vetveni vrh

Lokva podno Orlovih stijena – pojilište za divlje životinje

Od lokve, put se nastavlja šumskom vlakom 450 m, od kuda dalje nastavljamo uspon po kamenitom grebenu na Vetveni vrh (935 m).

Zajednička fotka na Vetvenom vrhu

Spust sa Vetven vrha na travnatu golet – prekrasan vidikovac

Greben Učke

Veprinac viđen sa ovog vidikovca

Pogled na Pećnik-Iku i Lovran

Sa ovog travnatog proplanka spuštamo se izravno niz vrlo strmu padinu obraslu travom i niskim šumskim raslinjem do izlaska na makadamsku – Veprinačku cestu, na njen sam početak. Od ove točke nastavljamo pješačenje 2,5 km do lovačke kuće Brdo, od kuda dalje nastavljamo povratak istim putom uspona do Veprinca, gdje i završava ova avantura planinarenja po vrhovima Ćićarije.

Pri silasku strmom opožarenom padinom na makadamsku – Veprinačku cestu

Dolazak Veprinačkom cestom do lovačke kuće Brdo, od kuda dalje nastavljamo silazak istim putom uspona do Veprinca

Dolazak u Veprinac, gdje i završava ova avantura planinarenja po vrhovima Ćićarije

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni i 3 D profil staze te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D – profil staze

LINK – Album fotografija