Nedjelja, 29. studenog 2020.
Iako je o planini Učka dosta toga napisano, unatoč tome, kratak sažetak za one koji nedovoljno poznaju ovu prelijepu planinu. Učka je izdvojeni planinski masiv koji se proteže sjeverno od Matulja - Veprinca, prijevoja Poklon, koji je odvaja od Ćićarije sve do Plominskog zaljeva na jugu u dužini 30 km, s najvišim vrhom Vojak 1401 m. Najveći dio masiva Učke proteže se od vrha Vojak, prema jugu s nekoliko značajnih i nižih vrhova: Brgud 908 m, Kremenjak 827 m, Šikovac 780 m i Sisol 835 m. U Hrvatskoj nema planine slične Učki. Strme padine na kojima se izmjenjuju stijene, šume i livade s dalekim i širokim vidikovcima, koji se pružaju sa njezinih vrhova, brojni izvori vode i naselja, izdvojen položaj, te blizina mora čine Učku jedinstvenom i posebnom.
Tijekom povijesti Učka je imala nekoliko različitih imena. Caldiera je najstariji poznati naziv planine, tako su je zvali Istroromani. Taj naziv vezuje se uz riječ kotao, tj. lonac (talijanski Caldaia), jer je planina kao lonac u kome se zbog obilnih kiša i jakih vjetrova stalno „kuha vrijeme“. Nepoznati srednjovjekovni glagoljaši planinu nazivaju imenom Olinfos, No, nije jasno što taj naziv znači. Kasnije su nastali nazivi Vučka gora ili Vučja gora, koji upućuje na to da su u planini nekada živjeli vukovi. Furlanski doseljenici nazvali su je „Monte Maggiore„, što znači Veliko brdo. Današnji naziv, nastao je, po svemu sudeći od naziva Vučka gora, i ako danas vukova na Učki nema.
Kula i vrh Vojak viđen sa grebenske staze sa zapadne strane
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Lovranske Drage)
Pristup automobilom je vrlo jednostavan. Sa državne ceste D66 Opatija – Pula u mjestu Lovran treba skrenuti desno na odvojku ceste između restorana Rivijera i benzinske postaje INA.a na cestu Dr. Nilo Cara, voziti istom bez skretanja na sporedne ceste do tvrtke Lovranka d.o.o. Tu na oštrom zavoju treba skrenuti lijevo na cestu za Lovransku Dragu i nastaviti vožnju preko Lignja do centra Lovranske Drage do većeg proširenja gdje postoji mogućnost za parkiranje više automobila. Dužina ovog pristupa od Lovrana do Lovranske Drage je 7,8 km. Vrijeme vožnje 15 minuta - ovisno o prometu. Najlakši je pristup upotrebom auto navigacije.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Za ovaj planinarski izlet- ishodište pohoda je Lovranska Draga (367 m), Babino sklonište (1012 m), Sedlo (1240 m), vrh Vojak (1401 m). Silazak istom stazom uspona do izlaska na makadamsku cestu (Tunel Učka – Mala Učka) i raskrižje planinarskih putova. Na raskrižju skrećemo desno na stazu koja vodi preko Visoče do Lovranske drage (367 m) (Tunel Učka – Mala Učka). Ukupna dužina puta 15 km. Minimalna visina 360 m, maksimalna 1404 m. Visinska razlika pri usponu 1289 m, pri silasku 1195 m. Prosječan nagib 20%.
Izvod iz analize gpx traga
Opis puta
Teu Rožman-Svedrović i njenog supruga Sinišu Svedrovića upoznao sam na Poklonu prilikom njihova silaska s vrha Vojak. U hotelu Pansion Učka na Poklonu uz kavicu u neformalnim razgovorima o planinarenju, doznajem da su zaljubljenici u prirodu i planinarenje i da prate moje putopise objavljene na web stranici „gorja.net“. Između ostalog, tom prilikom izrazili smo mogućnost da zajedno organiziramo pokoji izlet na neku planinu.
Nedugo zatim dobijem obavijest da dolazi na Učku sa ekipom koja broji 15 članova– cilj: Lovranska Draga -Babin grob – Vojak. Zajednički smo osmislili slijedeću kružnu turu: Lovranska Draga-Babino sklonište-Babin grob-Vojak-silazak preko Visoče do Lovranske Drage.
Od Lovranske Drage vode dvije staze (duža i kraća varijanta) prema našem zacrtanom cilju vrhu Vojak preko Babina skloništa. Ovog puta za uspon odabrali smo kraću a pri silasku dužu varijantu, što se pokazalo ispravnim odabirom. Nakon kraćeg upoznavanja sa ostalim članovima ekipe, pohod započinjemo u 9 h i 45 minuta.
Staza najprije vodi između kuća, nastavlja kroz šumu do izlaska na asfaltnu cestu, po kojoj nakratko dolazimo da Boćarije, gdje asfaltna cesta i završava. Od ove točke ulazimo na dobro markiranu i ugaženu planinarsku stazu kojom započinjemo nešto oštriji uspon uzbrdo po višestrukim zavojima. Nakon prijeđenih 1,5 km dolazimo do raskrižja na kojem skrećemo lijevo, desno odvaja se staza za Vojak. U nastavku uspona staza vodi kroz mješovitu šumu bukve i maruna preko područja zvanog Velo Brdo, nastavlja preko Križića do planinarskog skloništa na Babinom grobu (1012 m).
Pri dolasku – pogled od hotela „Draga di Lovrana“ na naselje Lovranska Draga
Zajednička fotografija na ishodištu pohoda u Lovranskoj Dragi – spremni za polazak
Izlaskom iz naselja – staza nastavlja kroz šumu do izlaska na Boćariju
Od Boćarije ulazimo na planinarsku stazu koja od samog početka nastavlja oštro uzbrdo po višestrukim serpentinama do prvog raskrižja planinarskih putova
Na lijepo građenom putu uz suhozide ograda
Kraća pauza dok Tia odmori - najmlađi član grupe
Na blago polegnutom dijelu staze
Na prvom raskrižju staza: desno za Lovran i Vojak, mi nastavljamo lijevo prema Babinom grobu i Maloj Učki
Uz stazu vidljivi su ostaci nekadašnjih pastirskih stanova i skloništa. Ovo je jedno sačuvano sklonište u obliku kažuna. Prepoznatljivi element identiteta Istra.
Staza vodi između ograda ozidane suhozidom
Dolazak na Babin grob - na vidikovcu iznad skloništa
Vrijeme odmora i marende
Na Babinom grobu napravili smo dužu pauzu za odmor i okrijepu te uživanje u lijepim vidicima prema moru i otocima, a nakon toga nastavljamo uspon prema zadanom cilju vrhu Vojak. Slijedimo dobro markiranu i uređenu stazu koja najprije vodi preko travnjaka, nastavlja kroz nisko šumsko raslinje do izlaska na makadamsku cestu (Tunel Učka – Mala Učka) i raskrižje putova na kojemu mi skrećemo desno. Pješačenje se nastavlja po spomenutoj cesti okvirno 1 km do neoznačenog raskrižja, gdje skrećemo desno na stazu – kratica (Lovran – Vojak) koja se nakon prijeđenih 670 m spaja na stazu Mala Učka – Vojak. Ova staza je dobro ugažena i markirana, prolazi kroz visoku bukovu šumu – ugodna i relaksirajuća za pješačenje.
Na makadamskoj dionici puta
Na stazi koja skraćuje put prema vrhu Vojak - obilazi se duža varijanta preko Male Učke, a ujedno izbjegava se dosadno pješačenje po makadamu
Staza je ugodna za pješačenje, hoda se po suhom lišću kao po tepihu
Kada se izađe sa spomenute kratice na glavnu planinarsku stazu koja dolazi od Male Učke, u nastavku slijedi oštar uspon uz serpentine sve do prijevoja Sedlo. Sve što se više dižemo, šumskog raslinja je sve manje, da bi prije izlaska na sedlo put vodio kroz smrekovinu obraslu travom. Na prijevoju Sedlo je veliko raskrižje na kojemu mi skrećemo lijevo prema vrhu Vojak. Od prijevoja staza se vrlo strmo uspinje s jugozapadne strane travnate padine do izlaska na greben s kojim se dolazi do kule i vrha Vojak.
Sa staze iznad Male Učke pruža se lijep pogled na greben Učke koji završava iznad luke Plomin
Od prijevoja „sedlo“ strmi uspon se nastavlja južnom travnatom padinom do izlaska na kameniti greben kojim se dolazi do kule i vrha Vojak
Pri usponu prema vrhu Vojak
Izlaskom na greben – pogled usmjeren prema Istri
Na grebenu ispred kule – duža pauza za odmor i marendu, iza čega slijedi fotkanje na vrhu kule
U koliko želite uživati u jednoj od najljepših panorama u ovom dijelu Hrvatske, popnite se na najveći vrh istarskog poluotoka vrh Učke_Vojak (1401 m ) po lijepom vremenu. Sa vrha kule pruža se jedinstven, nezaboravan i atraktivan pogled na Istru, Kvarnerski zaljev, sjeverni Jadran sa otocima, Tršćanski zaljev, planine Gorskog kotara, Velebita, Julijske Alpe u Sloveniji i Dolomite u Italiji.
Kula je izgrađena 1911. godine, a izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz"Oesterreicherischer Touristen Club" u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji Austro-Ugarske vojske i služila je kao osmatračnica.
Nakon što je masiv Učke i dijela Ćićarije proglašen Parkom prirode Učka 1999. godine, kula na Vojaku postala je njegovim simbolom, s ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i duge tradicije pohoda na najviši vrh Učke. Na vrhu kule u krugu od 360 stupnjeva ugrađene su kamene ploče na kojima je urezana ( uklesana ) i ruža smjerokaza prema svim vidljivim vrhovima i njihovim nadmorskim visinama. Javna ustanova "Park prirode Učka" u potpunosti je obnovila kulu 2011. godine. Danas je kula uređena kao info-punkt, suvenirnica i vidikovac. U neposrednoj blizini vrha nalazi se i uzletište za slobodno letenje ovjesnim jedrilicama i padobranskim jedrima.
Kula u izgradnji 1911. godine (fotografija posuđena – Park prirode Učka)
Pogled na unutrašnjost Istre
Greben Učke koji se pruža sve do Plomina
Prema sjeveru u daljini se vide slovenske Julijske Alpe
Pogled na Rijeku i naselja uz more
Tia zasluženo sjedi na najvišem vrhu Učke – cijelo vrijeme puta kao prva diktirala je snažan tempo kako pri usponu, tako i pri silasku, da bi pri kraju i trčala- stoga zaslužuje čestitke.
Na vrhu Vojak (1401 m)
Zajednička fotografija na grebenu ispred kule
Na vrhu smo napravili dužu pauzu za marendu i uživanje u prelijepim panoramskim pogledima, nakon toga nastavljamo silazak istom stazom uspona do izlaska na makadamsku cestu (Tunel Učka – Mala Učka). Od ove točke skrećemo desno na planinarsku stazu koja vodi prozračnim bukovim šumama prema raskrižju „Visoče“, podno kojeg se nalazi napušteno istoimeno selo. Ovaj dio staze prolazi između Velog sedla s desne i Pavlinova doca s lijeve strane, nastavlja preko predjela Mrakovčeva.
Od raskrižja Visoče: desno odvaja se staza za Medveju, mi skrećemo lijevo u smjeru Lovranske Drage. Ova dionica staze na dužini 1,7 km vodi po izohipsi na prosječnoj nadmorskoj visini 400 m do izlaska na asfaltnu cestu pored „Konobe Lovranska Draga“. U nastavku slijedi pješačenje asfaltnom cestom u dužini 400 m do centra Lovranske Drage, gdje i završava ova naš avantura planinarenja na Učki.
Pri silasku s vrha Vojak prema prijevoju sedlo
Na stazi kroz prozračnu bukovu šumu prema Visoče
Na polegnutom dijelu staze od Visoče u smjeru Lovranske Drage
Izlazak sa staze na asfaltnu cestu pored Konobe Lovranska Draga., od kuda se dalje nastavlja pješačenje po asfaltu 400 m do centra Lovranske Drage
Dolazak u Lovransku Dragu gdje i završava ovaj planinarski izlet
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze