Nedjelja, 17. travnja, 2011.
Bojinac je područje neobičnih i slikovitih vapnenačkih kukova, o čijoj ljepoti svjedoči činjenica da su granice Nacionalnog parka Paklenica proširene tako da Park obuhvati i Bojinac kao zasebnu, izdvojenu cjelinu. U tom spletu kukova najviši je Bojin kuk sa (1110 m), a najneobičniji je svakako Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Ovi nadasve neobični kukovi nose ženska imena, legenda kaže da su seoske pastirice bježeći pred Turcima radije birale smrt sa kukova nego gubljenje časti
Uspon na sami vrh Bojinog kuka je zahtjevan, pa se ne preporuča neiskusnim planinarima. Vidik s Bojinog kuka jedan je od najljepših na južnom Velebitu.
Bojin kuk (1110 m)
ISHODIŠTE POHODA ( s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka ovog planinarskog izleta je Veliko Rujno - kapelice Svete Bogorodice ( 876 m), Bojin kuk (1110 m), Špilja (1031 m), Veliko Rujno ( 876 m). Ukupna dužina staze 7 km. Vrijeme traga (hoda) 4 h i 32 minuta. Visinska razlika pri usponu 581 m, pri spustu 587 m. Minimalna visina 836 m. Maksimalna visina 1110 m. Prosječan nagib 25%.
Izvod iz analize gpx traga
Opis puta
Treći dan našeg boravka na području južnog Velebita predviđen je za posjet skupini Bojinac i uspon na najviši vrh te skupine Bojin kuk (1110 m). Prekrasan i sunčan dan pruža nam priliku da doista doživimo svu tu neviđenu ljepotu Bojinca. Nakon jutarnjeg doručka kod našeg domaćina Peke Marasovića, pohod započinjemo u 8 h i 15 minuta. Prije samog polaska, okupljamo se ispred kuće radi zajedničkog fotografiranja, budući nam se u subotu pridružio još jedan član društva Adrijano
Zajednička fotografija
Od Velikog Rujna, od crkve Svete Bogorodice (kako je domaći nazivaju Gospa od Rujna) krenulo se u 8 h i 15 minuta na Bojinac. Markirana staza izravno vodi preko livade i nakon prijeđenih 500 m skreće oštro desno i nedugo zatim prolazi pored neimenovanog izvora, zatim nastavlja preko Velikog dolca i dovodi nas do pećine i do prijevoja, gdje smo napravili kraću pauzu. Nakon pauze spuštamo se prema sjeveru do Liskova dolca, gdje se ova staza spaja s onom koja dolazi sa sjeverne strane Velikog Rujna, praveći na taj način kružnu turu oko Bojinca.
Na putu prema Bojincu.
Prolazimo pored pećine i dolazimo na prijevoj. Tu se zaustavljamo i pravimo kratku stanku. Pogledi su nam se često zaustavljali na prekrasnim kamenim oblicima vjekovima stvarani kišom, vjetrom i suncem.
Panta sa dalekozorom promatra okolinu.
Kraća stanka.
Nakon odmora slijedi lagani spust do Liskova dolca - okruženog kamenom stupovima slično kao i na Stapu. Tu smo zatekli grupu planinara iz Splita koji su se ulogorili. Nekoliko fotografija iz okruženja Bojinca:
Kroz Liskov dolac prema vrhu Bojin kuk
Grupa planinara iz Splita napravila je kamp u Liskovu dolcu
Iako je u skupini Bojinca stijena dominantna, ipak ne predstavlja stjenovitu pustinju nego lijepu kombinaciju bijelog vapnenca i zelenila. Posebno su lijepe meko zelene livade okružene slikovitim bijelim liticama i kulama od kojih su neke doista bizarne. Takva mjesta su toliko romantična da imaju terapijski učinak i djeluju opuštajuće i smirujuće.
Prekrasni tornjevi – kraška ljepota unutar skupine Bojinac
Nakon izlaska iz Liskova dolca započinje zahtjevan uspon prema vrhu Bojina Kuka
Na početku uspona prema vrhu.
Na sam vrh Bojina Kuka stigli smo u 10 h i 42 minuta. Nagrada za trud je prekrasan i slikoviti vidik na kraški fenomen Bojinca u Nacionalnom parku Paklenica s prekrasnim pogledom na more i otoke, na Veliko i Malo Rujno, no najveću pozornost ipak privlače okolni uspravni kukovi Bojinca. Vidik s Bojina kuka jedan je od ljepših na južnom Velebitu. Nekoliko fotografija sa Bojina kuka:
Na vrhu s Pantom
Na vrhu – Bojin kuk (1110 m)
Bojin Kuk je označen natpisom imena i nadmorskom visinom, na kamenu. Žig je ugrađen u kamen na vrhu.
Bojin Kuk ima fantastičan pogled na more i otoke, što je vidljivo na ovoj fotografiji, jer dominira upravo iznad mora.
Pogled sa vrha Bojina Kuka na Jagin kuk i okruženje njega.
Duža vremenska pauza koju smo iskoristili za marendu i uživanje u prekrasnom sunčanom danu i fenomenalnim vidicima. Nakon toga započinjemo zahtjevan spust niz strme litice osigurane čeličnim sajlama (mini ferrata).
Pri strmom spustu uz pomoć ferrate po oštrim izbrazdanim liticama
Pogled prema vrhu Bojina kuka
Svi smo se sretno i uspješno spustili po sajli, malo predahnuli i ponovo nastavili put prema Velikom Rujnu. I dalje, je staza zahtjevna, pa se spuštamo vrlo oprezno i polako, kako se ne bi nikome ništa desilo. I konačno, sišli smo sa tog opasnog dijela staze. Tako laganim hodom dolazimo do raskrižja putova. Prema jugu put vodi do Starigrada, ravno prema istoku, od kuda smo i došli na V. Rujno, te prema sjeveroistoku također, za Veliko Rujno. Tu smo se razdvojili u dvije grupe:
Jedna grupa odlučila se vratiti istom stazom, a druga u kojoj sam i ja odlučili smo se za ovu zadnju varijantu, iako jednim dijelom idemo istom stazom. Tu ponovo počinje uspon, ali ne tako zahtjevan. Pred samim vrhom sedla, nalazi se špilja. Budući, da nitko nije izrazio želju da je posjeti, odlučio sam poći sam. Ulazim kroz dosta uzak otvor u prvu komoru. Tu sam napravio nekoliko fotografija. U drugu prostoriju koja je puno veća, ulazi se kroz jedan vrlo mali uski otvor, kroz koji se jedva možete provući. Tu se sam nisam želio uvlačiti, ostavio sam to za slijedeći posjet Bojincu.
U pećini.
Dok sam ja obilazio pećinu, društvo me čekalo, a usput su i predahnuli, svi su bili zadovoljni nema više uspona, slijedi ne zahtjevan spust do Liskova dolca a potom staza dalje nastavlja makadamskim putom preko zaravni do crkve Svete Bogorodice - na Veliko Rujno.
Dolazak na Veliko Rujno
Prva grupa koja se vraća istim putom kojim smo se penjali na vrh još nije stigla. Dado i Zdrave prije nego sam odložio ruksak, žele me upoznat sa Antom Marasevićem. Ulazimo u kuću upoznajem se sa Antom i doznajem da je njemu sestra udana za Kolmanića u Ičiće (susjed od Dade) isto tako, doznajem da je Peko kod koga smo smješteni njegov stric. Ante kao dobar domaćin ponudio je vino, a bome i paštu s mesom od divljači. Hranu smo odbijali, budući nas čeka ručak kod Peke, ali Ante je uporan i nagovorio nas je da probamo njegov specijalitet. I doista, pašta sa mladim veprom je izvrsna a što dokazuje da je Ante dobar kuhar, ali i gurman.
S Antom Marasovićem Ispred njegove vikendice
Za vrijeme ručka kod Ante. Kako smo se malo duže zadržali, dolazi Silvano da nas obavijesti da je ručak na stolu.
Silvano je sačekao dok smo dovršili ručak, potom se pozdravljamo sa Antom, zahvalili se na dobroj spizi, u nadi da ćemo se vidjeti u svibnju ove godine.
Dolazimo do Peke gdje se ručak upravo poslužuje. Nakon ručka u 15 h bili smo spremni za povratak doma.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze.
Prikaz gps tragova u 3D formatu