Nedjelja, 21. lipnja 2020.
Mosor,
je planina duga 25 km. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od prijevoja Klis do rijeke Cetine, koja polukružno obuhvaća istočni dio Mosora i čini prirodnu granicu s najvišom dalmatinskom planinom Biokovom s relativno uskim glavnim grebenom strmih padina a najviši vrh je Veliki Kabal (1339 m). Ime je dobila iz složenice ilirskih riječi ”mol”(brdo) i “sor”(izvor) što u slobodnom prijevodu znači brdo-izvor. Iako nije među najvišim planinama u Dinaridima ili na jadranskoj obali, Mosor ima dosta atraktivnih atributa koji privlače planinare.
Vrh Kozik ili Sv. Jure (kako ga u narodu zovu), s nadmorskom visinom 1319 m, najviši je vrh na istočnom dijelu Mosora. Zbog svog istaknutog piramidalnog oblika smatra se najljepšim vrhom i s najljepšim panoramskim pogledima na Mosoru. Na vrhu je izgrađena kapelica 1868. godine u spomen na pobjedu Poljičana nad Turcima u Docu donjem, a obnovljena je 2005. godine. Sveti Jure je zaštitnik Poljica.
Vrh Kozik-Sveti Jure(1319 m)
PRISTUP AUTOMOBILOM (do zaselka Čotići)
Pristup je vrlo jednostavan. Do zaselka Čotići – okretište autobusa može se stići autobusnom linijom br. 28_Split-Sitno Gornje-Dubrava Čotići ( 27 km). Red vožnje možete provjeriti na linku "Promet Split". U koliko se dolazi automobilom na spomenutom okretištu ima dovoljno mjesta za parkiranje, početne točke uspona na Kozik. U koliko se želi skratiti put uspona, onda se može nastaviti vožnja po dobroj makadamskoj cesti još 1,2 km i pronaći pogodno mjesto za parkiranje uz makadam.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Dubrava_zaselak Čotići - okretište autobusa (522 m), vrh Kozik – Sv. Jure (1319 m). Silazak kružno preko – izvor Tepla pola (716 m), zaselak Čotići (522 m). Ukupna dužina 7,4km. Vrijeme hoda 3 h i 57 minuta. Minimalna visina 521, maksimalna 1319 m. Visinska razlika pri usponu 911 m, pri silasku 893 m. Visina polazišta 522 m. Visina odredišta 1319 m. Prosječan nagib 28%.
Opis puta
Najčešći i najklasičniji uspon na vrh Kozik je upravo ovaj iz zaseoka Čotići u Dubravi, gdje je i početna markacija na okretištu autobusa. Od ove točke pružaju nam se dvije mogućnosti uspona na vrh. Preko Teple pole ili preko Studenca – „Mirov put“. Jure i ja za ovaj planinarski izlet odlučili smo napraviti kružnu turu: uspon preko Studenca – „Mirov put“ a silazak preko Teple pole.
Od ishodišta u zaselku Čotići, staza slijedi makadamsku cestu koja vodi od Čotića do Gata. Nakon prijeđenih 1,2 km dolazimo do raskrižja planinarskih putova. Lijevo odvaja se staza za Kozik – Sv. Jure preko Teple pole, ravno nastavlja makadamskom cestom prema izvoru Studenac i dalje za vrh stazom „Mirov put“. Od ovog raskrižja 10-ak minuta hoda dolazi se do kaptiranog izvora Studenac, koji se nalazi s desne strane ceste udaljen okvirno pedesetak metara. Od izvora treba se vratiti na makadamsku cestu i po njoj još 5 minuta do mjesta na kojemu treba skrenuti lijevo na stazu koja vodi za vrh Kozik. Kao orijentir, s desne strane ceste postavljena je tabela na metalnom stupu koja označava „Zajedničko lovište – Podmosorje“ . Od ishodišta Čotići do ove točke skretanja za Kozik - udaljenost je 1,7 km).
Zaselak Čotići – okretište autobusa
Na makadamskoj cesti
Raskrižje planinarskih putova – lijevo vrh Kozik preko Teple pole- ravno preko Studenca ( udaljenost 1,2 m)
Od raskrižje nastavlja se prema kaptiranom izvoru Studenac
Izvor Studenac, na kojem je ispisan naziv vrha Sveti Jure i smjer.
Ova tabla koja označava „Zajedničko lovište -Podmosorje“, služi kao dobar orijentir gdje treba skrenuti na grebensku stazu zvanu „Mirov put“, s lijeve strane makadamske ceste. Nakon skretanja, markirana staza vodi najprije po livadi i ubrzo nas dovodi ograda omeđenim suhozidom iza kojih se s desne strane nalazi prikolica za odmor. Kada se prođe ograda suhozida dolazi se do jedne veće kamene grote na kojoj je ispisan naziv staze – „Mirov Put“.
Kada se skrene s makadamske cesta markirana staza nastavlja preko livade.
Staza nastavlja uz ogradu suhozida
Na kamenoj stijeni je postavljen smjerokaz na kom je ispisano: Najdraži uspon – najdražem prijatelju Miro Duplančiću, ispod kojeg natpisa stoji naziv staze – „Mirov put“
Od ove točke staza kreće vrlo oštro uzbrdo, gotovo izravno prema vrhu. Staza je zahtjevna jer se mora savladati relativno velika visinska razlika na kratkoj dužini uspona. Na mjestima staza je vrlo strma gdje treba koristiti i ruke za savladavanje prepreka te zahtjeva oprez u penjanju. Usprkos tome, staza se može savladati bez većih poteškoća.
Za sve one planinare koji žele zahtjevnije planinarenje na Mosoru ova staza je idealna. Jedan dio staze prolazi naizmjenično preko sipara i kamenjara, zatim izlazi greben, nastavlja vrlo oštro uzbrdo po razvedenim krševitim padinama do samog vrha.
Naizmjenično prelazak preko sipara i kamenjara
Dobro markirana staza je laka za snalaženje
Uz i preko kamenjara
Izlazak na stjenoviti greben
Na zahtjevnijem dijelu grebena potrebna je uporaba ruku
Pogled unazad
Izlazak na vrh Sv. Jure - Kozik (1319 m), uslijedilo je opuštanje uz odmor i marendu te fotografiranje.
Pored kapelice je metalna kutija sa žigom s vanjske strane. Upisne knjige možete pronaći unutar metalne kutije, ali i u kapelici. Tu se još nalazi i mramorni križ.
S vrha se pruža nezaboravan pogled prema sjeverozapadnom i središnjem grebenu i njihovim vrhovima. Prema jugoistoku na more i otoke, Omiš, deltu Cetine, Omišku Dinaru, Biokovo. Prema sjeveru na Dinaru, Troglav, Kamešnicu, Tušnicu, Vran i Čvrsnicu. Ovo je jedan od ljepših pogleda s vrhova hrvatskih planina, a jedan od najljepših u Dalmaciji.
Pogled na Omišku Dinaru, more i otoke
Pogled od istoka na greben Mosora prema zapadu
Pogled prema Splitu
Zajednička fotografija na vrhu Sv. Jure – Kozik
Nakon pauze za odmor i marendu, nastavljamo silazak preko Teple pole. Od kapelice prema zapadu nastavljamo kamenitim grebenom Mosorskom stazom do raskrižja planinarskih putova, na kojemu treba skrenuti lijevo i nastaviti spust za Dubravu preko Teple pole. Od ovog raskrižja slijedimo dobro ugaženom i markiranom stazom koja vodi strmo po serpentinama kroz kamenjar i nisko šumsko raslinje, te nas ubrzo dovodi do lokacije i izvora Tepla Pola. Nakon toga staza se umjerenije spušta, prelazi preko nekoliko manjih livada, nakon čega izlazi na makadamski put, kojim se dalje stiže do zaselka Čotići, gdje i završava ova naša avantura planinarenja na Mosoru.
Na grebenskom dijelu staze
Raskrižje putova na kojemu silazimo lijevo s grebena i na stazu koja dalje vodi prema Dubravi preko Teple pole do zaselka Čotići
Pri silasku
Pri silasku preko kamenjara
Izlaskom iz kamenjara staza nastavlja kroz šumsko raslinje, djelomično i kroz nisku makiju
Izvor Tepla pola
Na kraju staze – izlazak na makadamski put i raskrižje putova, na kojem skrećemo desno za Čotiće
Dolazak na parkiralište i okretište autobusa u zaselak Čotići
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, 3 D profil staze te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze