FERRATA DINARIDI - OŠLJAK

MAX
MIN

Petak, 19. lipnja 2020

VAŽNA NAPOMENA:  Ferrata službeno nije otvorena. Na ferrati se obavljaju završni radovi. Ako se ista želi posjetiti, posjetu  treba dogovoriti sa gospodinom Darkom Gavrićem-Čerčom broj mobitela: 091 7289 963

Prije nego što se bilo kaže o ferrati smatram potrebnim kazati o PU Dinaridi.

Zahvaljujući PU Dinaridi iz Splita, koji su sa svojom aktivnosti na području Dalmacije i Dalmatinske zagore trasirali i markirali planinarske putove uz potporu lokalnih planinarskih društava dali su velik doprinos u razvoju planinarstva u ovim krajevima. Na taj način, nama planinarima i svim ljubiteljima prirode su približili nesvakidašnju ljepotu Dinare  i njenih pograničnih vrhova.

Dinara je uglavnom bezvodna i zato se svaka kap vode od davnine osobito  cijenila, pogotovo u višim dijelovima planine. Stočari koji su stoljećima vodili blago na ispašu znali su za sve izvore, stalne i povremene, a kako bi barem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori presuše, uređivali su lokve u kojima se voda zadržavala cijele godine.

Planinarska udruga Dinaridi doskočila je i tom problemu, naime, izgradnjom planinarskih skloništa opskrbljenim sa vodom i smještajem, na taj je način nama planinarima omogućila višednevni boravak u planini. Staze su odlično markirane i obilježene putokazima. Trasirane su na najbolji mogući način te ne predstavljaju teške uspone. Potrebno je napomenuti da su sve staze duge i nisu tehnički zahtjevne, ali stoga, traže dobru fizičku spremnost i kondiciju.

Pored svega navedenog, PU Dinaridi ne staje, naprotiv, nastavlja sa dodatnim radnim aktivnostima. Osmislili su projekt zvan „Ošljak“ s partnerima projekta HGSS, Općina Kijevo, i Udruga veterana 7. gardijske brigade „Puma“ iz Varaždina i PD Promina iz Drniša i tako ovog puta izgradili su manji bivak na sredini ferrate  i planinarsko sklonište „Drago Grubać“ Ošljak, a u završnoj je fazi izgradnja skloništa „Bili cvitak“ te najljepšu, najdužu i najatraktivniju ferratu u Hrvatskoj na našoj najvišoj planini – Dinari.

Divim se tim vrijednim entuzijastima od kuda crpe tu snagu za izgradnju ovoga toliko važnog projekta za planinarstvo, kada znamo da su isti samo neprofitna udruga građana, kao i ostala planinarska Društva, a k tomu skrbe za još bezbroj objekata na Dinari i Kamešnici.

Sa ceste Knin – Sinj

Osnovne karakteristike  ferrate Dinaridi – Ošljak

Staza posjeduje sve elemente što treba imati super ferrata– lak i brz pristup, izraziti prozračni greben, strme vertikalne i atraktivne stijene koje se neprekidno izmjenjuju, kamini, police, procjepi i prečnice. Ferrata je dobro izvedena sa stajališta sigurnosti. Na putu prema vrhu penje se uskim ispostavljenim grebenom, prolazi se preko mostića, polica i impozantnim tornjevima, s kojih se pružaju nezaboravni pogledi. Ukupna dužina ferrate 1700 m . Visinska razlika pri usponu 730 m. Težina ferrate (B, C , C/D i D).

Od ulaza u ferratu do bivka Dinaridi – ferrata ima 4 izlaza:

  1. izlaz – kada se prođu ljestve, iznad prve vertikale s lijeve strane odvaja se izlaz učvršćen sajlom u dužini 100 m i spaja se na osiguranu pješačku stazu.
  2. Izlaz – nalazi se na mjestu gdje planinarska staza presijeca  ferratu
  3. Izlaz – prije ulaska na tornjeve s desne strane 50 m do ulaska na planinarsku stazu
  4. Izlaz od bivka vodi osigurani planinarski put do podnožja ferrate  i dalje do ishodišta pohoda

Nakon toga oni koji nastavljaju penjanje ferratom nemaju više mogućnosti silaska na planinarski put.

Ferrata Dinaridi-Ošljak je vrlo zahtjevna i potrebna je dobra fizička kondicija i snaga u rukama obzirom na njenu dužinu i težinu. Za hodanje po takvim planinarskim putovima preporuča se imati svu potrebnu opremu koja će pomoći da se s kacigom na glavi, alpinističkim pojasom i kompletom za samoosiguranje za „ukapčanje“ za sajlu, lakše i sigurnije krećemo takvim putom. Rukavice za penjanje su važne za zaštitu ruku zbog hvatanja za sajle koje mogu biti oštećene, a i održavanja topline prstiju za vrijeme penjanja.

Što je uspon na vrh neke planine teži i zahtjevniji, to je izazov veći. Uživam u tom izazovnom penjanju i ozračju planine koje spaja jezu, napor, umor, strah, opasnost,  ljepotu divljine i poglede koje nikakve riječi ne mogu opisati niti ih fotografija može istinski dočarati. To je upravo ova ferrata Dinaridi -Ošljak.

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Suhopolja)
Pristup automobilom s magistralne ceste  Knin – Sinj. Ukoliko se dolazi iz Knina, neposredno prije table za oznaku početka mjesta Kijevo, prema putokazu, treba skrenuti lijevo za Podinarje. Nakon skretanja treba voziti 560 m do prvog križanju na kojemu treba skrenuti desno. Nakon skretanja treba slijediti usku asfaltnu cestu, do smjerokaza na kojem su istaknuti smjerovi biciklističkih staza 403 i 413. (Uskoro se očekuje postavljane smjerokaza za ferratu).

Na tom mjestu, s lijeve strane odvaja se makadamski put – pristupna staza za ferratu. To je ujedno i biciklistička staza 413. Za ovaj planinarski izlet ova je točka odabrana kao ishodište pohoda. Dužina ovog kolnog pristupa je 3,6 km. U koliko se želi skratiti pristupni put do ferrate, sa terenskim vozilom može se doći do skloništa Bili cvitak i na taj način skratiti put za 3,3 km. Nije preporučljivo za vozila sa niskim podvozjem.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda - istaknuti smjerovi biciklističkih staza 403 i 413 na križanju asfaltne ceste i makadamskog puta (480 m), Pl. sklonište „Bili cvitak“ (800 m), ulaz u ferratu (945m), bivak Dinaridi (1260 m), Ošljak - kraj ferrate (1650), planinarsko sklonište Drago Grubać na Ošljaku (1645 m). Silazak kroz kuloar preko Samograda (1200 m). Ukupna dužina 12,2 km.  Vrijeme hoda 7 h i 20 minuta. Minimalna visina i visina polazišta 480 m, maksimalna 1650 m. Visinska razlika pri usponu 1302 m, pri silasku 1278 m. Visina odredišta 1650 m. Prosječan nagib 24%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Obzirom na dužinu i kružni silazak ferratom, opis je podijeljen u 4 zasebne cjeline:

  1. Od Suhopolja do ulaska u ferratu
  2. Ferrata  „9 tornjeva“ - od ulaska u ferratu do bivka Dinaridi
  3. Ferrata  „Vjetar s Dinare“ - od bivka Dinaridi do Ošljaka
  4. Od vrha ferrate spust do PS Drago Grubać, nastavak kroz kuloar preko Samograda do Suhopolja
  1. Dionica - od Suhopolja preko PS „Bili cvitak“ do ulaska u ferratu

Od Suhopolja - parkirališta – ishodišne točke pohoda, sa asfaltne ceste staza skreće oštro ulijevo na blago polegnutu makadamsku cestu kojom se prolazi uz lijevi rub Borove drage. Nakon prijeđenih 2,2 km dolazi se do raskrižja, na kojem treba skrenuti desno. Na ovom raskrižju postavljena su dva ćulka u obliku stožca, kao oznaka skretanja prema ferrati, dok se ne postavi smjerokaz. Put dalje nastavlja po ne izrazitom grebenu Lastve te nas nakon 1,1 km dovodi do skloništa Bili cvitak, koje se trenutno nalazi u završnoj fazi. Ukupna dužina od ishodišta do skloništa 3,3 km.

Prikaz gpx tragova - pristupa ferrati

Suhopolje - Ishodište pohoda

Na blago polegnutom dijelu makadamske ceste

Na ovom raskrižju postavljeni su ćulci koji upućuju na skretanje desno sa makadamske ceste prema PS „Bili cvitak“ i ferrati

Planinarsko sklonište „Bili cvitak“ (800 m)

Na skloništu „Bili cvitak“ (u završnoj fazi), zatekli smo Anu i Antu na zadatku bušenju rupa i postavljanju klinova. Na istom ovom mjestu, 15. travnja 2017. zatekao sam ovu mnogobrojnu radnu ekipu. U tom kontekstu u ovom putopisu prikazat ću nekoliko fotografije te vrijedne radne ekipe iz 2017. godine.

Evo te vrijedne ekipe. Najveći dio ekipe nije mi poznat, stoga ne mogu navesti njihova imena

Pristupni put ferrati
Od pl. skloništa „Bili cvitak“ do ulaska u ferratu „Dinaridi“, izgrađen je pristupni pješački put, na mjestima ukopan u stijene, a koji vodi preko Šobotova točila do ulaska u ferratu. Prije samog ulaska u ferratu, napušta se izgrađeni pješački put i nastavlja se dalje u manjim serpentinama, po ugaženoj pješačkoj stazi, kroz šipražje i nisku makiju, do samog ulaska u ferratu. Od pl. skloništa „Bili cvitak“ pa do ulaska u ferratu Dinaridi ima 850 m. Ulaz u ferratu se nalazi na 945 m nadmorske visine.

Ovaj dio puta izgrađen je 2017. kada sam prvi puta posjetio ovo veliko gradilište i popeo se do podno bivka (tada ga još nije bilo) do kuda je bila postavljena ferrata.

Dobro organizirana ekipa raspoređena u nekoliko grupa, hita svaka prema svom unaprijed određenom zadatku. Kleptom predvodi ovu manju ekipu

Fotografija iz 2017  - trasiranje i izgradnja pristupnog puta ferrati

Fotografija iz 2017  - na izgradnji pristupnog puta ferrati

Obzirom na dužinu i kružni silazak ferratom, opis je podijeljen u 4 zasebne cjeline:

  1. Dionica – Ferrata 9 tornjeva - ulaz u ferratu – bivak Dinaridi dužina 600 m, visina 350 m

Prije nego počnem opis uspona, potrebno je napomenuti da ruta ove ferrate vodi prijašnjim alpinističkim smjerom „Dvojni C“. Na trasi su i danas na nekoliko mjesta vidljivi stari klinovi. Smjer su pri put 1976. popeli Branko Puzak i Zoran Medenica, 2009. Milas i Hrvoje Janei i  Antor Brkić, te 2013. Mladen Matetić i Tomislav Jerković - PD Promina Drniš. Detaljan opis na LINKU: https://www.pd-promina.hr/odsjeci/alpinisticki-odsjek/200-u-smjeru-dvojni-c

Ulazak u ferratu počinje bočnim prelaskom - prečenjem 10-ak metara manje prevjesne stijene, držeći se za sajlu i oslanjajući se na nekoliko postavljenih klinova te sa dobrim uporištima u stijeni za noge. Nakon toga, slijedi 30-ak metara uspon uz vertikalnu stijenu težine „C“. Iza ove vertikale ulazi se u uži kamin težine „B“, iz njega se izlazi na položeniji manji greben koji nas ubrzo dovodi do vrlo zanimljivog i atraktivnog visećeg mostića – 5 metarske aluminijske ljestve pričvršćene između dvije stijene. Iznad ljestvi sa desne strane postavljena je sajla za pridržavanje i ukopčavanje seta za samoosiguranje.
Kada se pređe mostić započinje penjanje vertikalne stijene 40-ak metara, koja na gornjem dijelu ima manji prevjes kojeg je lako savladati zbog gustih i dobro postavljenih gazišta u obliku klanfe – težina „C“.

Zajednička fotografija na početku uspona po ferrati

Ulazak u ferratu započinje prečenjem

Na fotografiji je prikazana priječnica i prvi  uspon po vertikalnoj stijeni

Nakon prolaska prečnice uslijedio je uspon po prvoj okomitoj stijeni. Nakon ove vertikale slijedi prolaz kroz kamin iz kojeg se izlazi na manje zahtjevan greben kojim se dolazi do visećeg mostića.

Prelazak preko mostića

Ovako je izgledao prelazak 2017. Jedno uže za noge i sajla za pridržavanje. Nakon prelaska mostića uslijedilo je penjanje okomite stijene 40-ak metara.

Pogled unazad na mostić s ove okomite stijene

Stijena je dobro osigurana s klanfama i sajlom. Nakon ovog uspona, nastavlja se penjanje  po još nekoliko izrazito vertikalnih stijena na mjestima s manjim prevjesom. Kada se savladaju ove spomenute vertikale, izlazi se na prozračni i razgledni greben dužine okvirno 70-ak metara, a težina „B“, sa kojeg se otvaraju jako lijepi vidici na okolinu krajobraza, a težina ferrate dopušta da se predahne. 

U nastavku, nakon segmenta B dolazi se do jedne razvedene vertikale visine oko 50 m, po kojoj se izlazi na slijedeći greben. Zadnjih 30-tak metara prethodno spomenute vertikale predstavlja težinu „D“  Na jednom njenom dijelu, gazišta su postavljena tako da je nužna upotreba ruku za izvlačenje na slijedeću policu, koristeći se tehnikom slobodnog penjanja sa osiguranjem. Na zadnjem dijelu ove vertikale je i kraći prevjesni dio, nakon kojeg se izlazi na greben.

Nakon toga nastavlja se penjanje po vrlo uskom, atraktivnom i ispostavljenu slijedećem grebenu. Nakon njegova prelaska i kraćeg silaska nastavlja se još atraktivnije penjanje po tornjevima, težine „D“ iza kojih slijedi još jedna impozantna glatka vertikalna stijena s kojom se izlazi na veću policu na kojoj se nalazi bivak „Dinaridi“ s nadmorskom visinom (1260 m).
Nekoliko fotografije koje predstavljaju predodžbu prethodno opisanog uspona:

Na razvedenoj i dobro osiguranoj stijeni

Na zahtjevno prevjesnom dijelu uspona, koji se može okarakterizirati i sa „D“ težinom

Prelazak preko uskog ispostavljenog grebena – kratak silazak i nastavak penjanja po atraktivnim tornjevima težine „D“.

Fotografija iz 2017. – Kleptom i Petra na uskom i atraktivnom usponu, s kojeg se nakratko silazi do uspona po tornjevima

Kratak silazak s vrha tornja uskog grebena do podnožja slijedećeg tornja - (prelazak od tornja do tornja)

Smjer ferrate koji vodi preko impresivnih tornjeva

Izuzetno lijep i atraktivan uspon, nakon kojeg slijedi još jeda atraktivan uspon po vertikalnoj  glatkoj stijeni, podno samog bivka. Uspon na ovaj toranj ima dvije mikro lokacije na kojima treba pripaziti, budući se radi o manjoj ispostavljenoj priječnici,  od koje se uspon dalje odvija vertikalno, djelomično krušljivom stijenom, gdje postoji mogućnost  odronjavanja sitnog kamenja. Jednako tako, pri samom vrhu prije izlaska sa tornja, nešto je zahtjevnija dionica uspona, na kojoj je pored osiguranja potrebno nešto više penjačke vještine. Uspon na ovaj toranj u koliko se ne budu dodavala dodatna gazišta ima težinu „C i D“.

Na kraju ovoga grebena, kada se prođu „tornjevi“, slijedi završni uspon na stijenu, po vertikali težine „C“, nakon kojeg se izlazi na veću policu na kojoj je postavljen bivak „Dinaridi.“

Na početku uspona po tornju

Kratka prečnica na tornju, iza koje slijedi oštar uspon

Izlazak iz tornjeva prema još jednoj vertikali s kojom se izlazi do bivka „Dinaridi

Siguran i atraktivan uspon

Sklonište Dinaridi - PD Dinaridi Split (1260 m)

Fotografija iz 2017. Petra čeka da Klepton izbuši rupe u stijeni kako bi mogla postavljati klanfe i klinove

Fotografije iz 2017. – ispred bivka, Kleptom buši rupe za sidrišta sajle i za klanfe, a Petra

Zajednička fotografija ispred skloništa „Dinaridi“

Na prvom dijelu ove ferrate izgrađeno je i opremljeno lijepo sklonište u kojem su smještena 4 ležaja.  Bivak ili sklonište u naravi je metalna kućica adaptirana od pokretne radionice na kamionu, postavljena je na ovoj istaknutoj polici podno stijene. S ove pozicije se pruža lijepi pogled na Prominu, Kijevski Bat, Svilaju, jezero Peruća pa sve do Ravnih kotara.

Do ovog skloništa napravljena je pješačka staza, kojom se može spustiti na početnu točku ferrate ili od nje popeti se do skloništa u koliko se ne želi penjati ferratom.

Unutrašnjost bivka

  1. Dionica – „Vjetar s Dinare“ od bivak Dinaridi - do vrha Ošljak, dužina 1100 m, 380 m visinska razlika

Nakon pauze za odmor i osvježenje s police iznad bivka uspon po ferrati započinje penjanjem 5 metarske stijene pri vrhu s blagim prevjesom, težine „C/D“.  Nakon prelaska prethodne stijene, uspon se nastavlja po širem grebenu težine „B“, zatim slijedi prolaz kroz  uski kamin težine „C“ iz kojeg se izlazi na široku barijeru u dužini oko 40 metara.

Druga dionica započinje  penjanjem manje pet metarske prevjesne stijene – ocjene „C/D“

Previjedna stijena (C/D)

Na stijeni s blažim nagibom (B)

Prolaz kroz kamin (C)

Jugoistočna strana ove impozantne barijere (B/C).

Ante na djelu - bušenje rupa za dodatne klinove

Nakon toga uspon po ferrati se nastavlja preko zatravljenog kamenjara i dalje preko kamene police do izlaska na manje uzvišenje (težina „B“). Od ove točke u pravcu sjevera ferrata se nakratko spušta, slijedi priječenje nekoliko dužih uzastopnih ispostavljenih i atraktivnih polica. Ove police su dobro osigurane sajlama podno  kojih se otvara ambis dubok do nekoliko stotina metara, što ovim policama daje dodatnu ljepotu i adrenalinsku težinu.
Na mjestima police su toliko uske – širine polovice stopala. Velikim dijelom police su zatravljene, pa u slučaju kada su mokre postoji opasnost od proklizavanja. Za one planinare koji imaju problema sa visinom ove police nisu preporučljive.

Na početku prve priječnice

Na kraju priječnice – zahtjevna vertikala , kojom se izlazi na manju policu iznad koje slijedi još zahtjevniji uspon po vertikali težine „D“- Na mjestima sajla je odmaknuta od gazišta - klanfi, pa je potrebno malo penjačke vještine tražeći oslonce za noge na glatkoj stijeni i izvlačenje rukama. Na tim mjestima ponegdje je potrebno samoosiguranje zakačiti za klanfe i na taj način olakšati uspon.

Zahtjevan dio uspona- „C/D“

Nakon savladavanja prethodne vertikale, izlazi se na širu, razvidniju i zatravljenu policu, po kojoj se nastavlja uspon u dužini većoj nekoliko stotina metara  (težina „B“). Na kraju ove duge priječnice, dolazi se do 40-ak metara visoke vertikale, koja također ima kraći prevjesni dio i koja će još jednom pokazati da ova ferrata ne dozvoljava opuštanje do njenog samog kraja (težina „C/D“). Nakon spomenutih polica i vertikala slijedi kraći prelazak po kamenjaru, zatim zadnji uspon kroz manji kamin iz kojeg se izlazi na greben do klina s karabinom postavljenom na bezimenom vrhu 1650 m, gdje i završava ova ferrata. Završni dio izlaza („B/C“).

Veliki čelični klin s karabinom, postavljen je kao zahvala sadašnje generacije alpinista-planinara i starim alpinistima i penjačima koji su prije 50 godine penjali po stijeni Ošljak. Nedaleko od klina prema istoku postavljen je Spomenik domovini od 2 nepravilna kamena bloka, koji su pronađeni na licu mjesta. Jedna od tih blokova predstavlja ne baš najpravilnije šahovsko polje hrvatskog grba. Ta razbacanost govori o toj našoj povijesnoj turbulenciji. Na drugom kamenom bloku uklesani su stihovi pjesme "Moj dom" Silvija Strahimira Kranjčevića. Spomenik je vrlo jednostavan, ugodan oku, ali s najdubljom mogućom porukom cijelom hrvatskom narodu i svim građanima RH.

Kraj ferrate Dinaridi - Ošljak

4. Dionica – silazak do početne točke uspona preko PS Drago Grubać, kroz kuloar uz stijenu Samograd, PS Bili cvitak do Suhopolja

Od vrha ferrate i Spomenika domovini spuštamo se nakratko do PS „Drago Gubać“ izgrađenog na predjelu Ošljak, jugozapadno od vrha Dinare – Sinjala na nadmorskoj visini 1645 m. Sklonište je izgradilo planinarsko društvo Dinaridi iz Splita, može primiti 25 planinara.

PS Drago Grubać (1645 m)

Od PS Drago Grubać pruža se nekoliko mogućnosti silaska: Glavaš 2 h 30 minuta, vrh Sinjal 1 h, Planinarska kuća Brezovac 3 h, Mirkovići 3 h i Knin 8 h. Ovog puta mi smo odabrali silazak kroz kuloar do Suhopolja.

Spust ovim kuloarom vrlo je zahtjevan – preporuča se  samo za iskusne planinare. Obavezna je oprema kao i za ferratu – kaciga, alpinistički pojas, ferrata set i rukavice.

Silazak se nastavlja planinarskom stazom u pravcu vrha Sinjal u smjeru sjevera. Nakon prijeđenih 600 metara ispod vrha Gorice s lijeve strane staze odvaja se ulazak u kuloar. Na samom početku postavljeno je uže, kao i na cijeloj dužini kuloara postavljeno je uže koje će biti u potpunosti zamijenjeno sajlom pričvršćenoj za desnu stranu kuloara. Prvi dio je širok i travnat, nakon čega se sužava i prelazi u stjenoviti dio na mjestima širok sveg 1 m.

Kada se prođe travnati dio ulazi se u uži stjenoviti kuloar, osiguran sajlom i klinovima. No mikro lokacija ima nekoliko izrazitih skokova, koje treba pažljivo otpenjati uz pomoć sajle i užeta. Nakon  ovog zahtjevnog dijela spusta izlazi se na sipar, po kojemu se treba spustit stotinjak metara do mjesta na kojemu završava sajla. U toj točku treba skrenuti desno na stazu kao orijentir poslužit će ćulci i nakon kraćeg uspona, izlazi se na strmu travnatu padinu kojom dolazimo do izdvojene samostojeće stijene Samograda.

Stijena se mora obići s njene istočne do njenog kraja s jugozapadne strane. Od ove točke staza  označena ćulcima ulazi  u šumsko nisko raslinje i visoku makiju. U nastavku staza je dobro vidljiva i označena ćulcima. To je nekadašnja stara staza koja je  vodila od Suhopolja do stijene Samograda. Kada se izađe iz šumskog raslinja slijedimo stazu prema jugu do PS Bili cvitak, od kuda dalje slijedi povratak po makadamskoj cesti do Suhopolja.

Ulazak u kuloar započinje strmom i širokom travnatom padinom

Kada se prijeđe travnati dio kuloar se sužava – prolazi pokretnim razlomljenim kamenjarom, koji lako klizi ispod nogu

Jedan od skokova koje treba otpenjati uz pomoć sajle i užeta

Na najužem dijelu kuloara

Izlazak na sipar – okvirno 100 m niže izlazi se desno na planinarsku stazu označena ćulcima

Staza označena ćulcima dovodi nas do sjeverna strana Samograda

Obilazak stijene Samograda od jugoistoka prema jugozapadu

Na stazi kroz nisko šumsko raslinje i visoku travu. Staza je dobro označena ćulcima

Izlazak iz šume - otvara se lijepi pogled na stjenovitu barijeru Dinare

Od PS „Bili cvitak“, silazak istim  - makadamskim putom do parkirališta na Suhopolju.

U nastavku slijedi: vertikalni profil staze, gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti,  te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Vertikalni profil staze

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

3D - profil staze

LINK - Album fotografija