Poklon-Sklonište Babin Grob-Vojak-Poklon

MAX
MIN

Nedjelja, 07. lipnja 2020.
Fedor i Ja nedjeljni dan predvidjeli smo za penjanje kratkih sportskih smjerova. Obzirom da smo  prethodni tjedan penjali Commicijev Toranj na lokaciji Vela Draga Učka, ovog puta predviđeno je penjanje kratkih sportskih smjerova na lokaciji Kamena vrata kod Buzeta ili Vela Peša kod Platka. No, zbog loših vremenskih uvjeta i mokrih i vlažnih stijena odustali smo od zacrtanog plana. Kako ne bi gubio vrijeme, odlučio sam se prošetati po obroncima Učke radi održavanja fizičke kondicije. Izabrao sam jednu kraću kružnu turu: od planinarskog doma na Poklonu preko partizanske bolnice i Dolića do skloništa Babin Grob. Od Skloništa na vrh Vojak i silazak do Poklona.

Iako je o planini Učka dosta toga napisano, unatoč tome, kratak sažetak za one koji nedovoljno  poznaju ovu prelijepu planinu.

Učka je izdvojeni planinski masiv koji se proteže sjeverno od Matulja - Veprinca, prijevoja Poklon, koji je odvaja od Ćićarije sve do Plominskog zaljeva na jugu u dužini 30 km, s najvišim vrhom Vojak 1401 m. Najveći dio masiva Učke proteže se od vrha Vojak, prema jugu s nekoliko značajnih i nižih vrhova: Brgud  908 m, Kremenjak 827 m, Šikovac 780 m i Sisol 835 m. U Hrvatskoj nema planine slične Učki. Strme padine na kojima se izmjenjuju stijene, šume i livade s dalekim i širokim vidikovcima, koji se pružaju sa njezinih vrhova, brojni izvori vode i naselja, izdvojen položaj, te blizina mora čine Učku jedinstvenom i posebnom.

Tijekom povijesti Učka je imala nekoliko različitih imena. Caldiera je najstariji poznati naziv planine, tako su je zvali Istroromani. Taj naziv vezuje se uz riječ kotao, tj. lonac (talijanski Caldaia), jer je planina kao lonac u kome se zbog obilnih kiša i jakih vjetrova stalno „kuha vrijeme“. Nepoznati srednjovjekovni glagoljaši planinu nazivaju imenom Olinfos, No, nije jasno što taj naziv znači. Kasnije su nastali nazivi Vučka gora ili Vučja gora, koji upućuje na to da su u planini nekada živjeli vukovi. Furlanski doseljenici nazvali su je „Monte Maggiore“, što znači Veliko brdo. Današnji naziv, nastao je, po svemu sudeći od naziva Vučka gora, i ako danas vukova na Učki nema. Na samom vrhu izgrađena je kula 1911. godine s koje se pruža veličanstven i nezaboravan pogled u krugu 360  na vršni greben, na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Nakon proglašenja planinskog masiva Učke i dijela Ćićarije Parkom prirode -  Učka 1999. godine, kula na Vojaku postala je njegovim simbolom,  s ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i duge tradicije pohoda na najviši vrh Učke – Vojak.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Za ovaj planinarski izlet ishodišna točka pohoda je planinarski dom na Poklonu (922 m), sklonište Babin Grob (1012 m), Sedlo ( 1240 m), vrh Vojak (1401 m), te silazak na Poklon do pl. doma (922 m). Ukupna dužina staze 11,5 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 21 minuta. Minimalna visina 873 m, maksimalna 1401 m. Visinska razlika pri usponu  746 m, pri silasku 701 m. Visina polazišta 922 m. Visina odredišta 1401 m. Prosječan nagib 15%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
S parkirališta ispred planinarskog doma na Poklonu krenuo sam širokom makadamskom cestom koja vodi s istočne strane planine. Na samom početku makadama postavljeni su smjerokazi: desno za Vojak, ravno Mala Učka, Grnjač, Gorica, Lužinski breg, Lovran. Nakon desetak minuta hoda dolazim do raskrižja na kojemu se lijevo odvaja staza za Mala Učka. Slijedim makadamsku cestu do njenog samog kraja, gdje se nekada nalazila Partizanska bolnica – na tom mjestu postavljeno je spomen obilježje. Tu sam zatekao naše planinare iz PD Knezgrada  Silvana i Žmigu. Nakon kraće pauze i neformalnog razgovora, oni nastavljaju prema Poklonu, a ja prema zadanom cilju.

Planinarski dom na Poklonu (922 m)

Na početku makadamske ceste

Raskrižje putova- na kojem nastavljam ravno

Kraj makadamske ceste – Spomen obilježje nekadašnje Partizanske bolnice

Dobro markirana i ugažena staza dalje nastavlja položeno kroz šumu i nekoliko manjih livada sve do izlaska na predjel Doli, gdje se ova staza spaja s onom koja vodi iz Lovrana. Od ove točke nastavljam desno stazom koja se nešto oštrije uspinje te ubrzo dovodi do raskrižja na kojem treba skrenuti lijevo. Ravno staza vodi preko Puzalice na Vojak.

Od ovog raskrižja, staza nastavlja šumskom cestom – vlakom kroz visoku bukovu šumu sve do izlaska na makadamsku cestu koja dalje vodi za Malu Učku. Treba  napomenuti da je i ovaj dio staze blago polegnut i ugodan za lagano planinarenje. Nakon izlaska iz šume na makadamsku cestu, treba nastaviti po istoj 600 m do većeg proširenja s lijeve strane ceste, od kuda se treba spustiti do Babina groba i istoimenog skloništa.

Izlazak iz šumske vlake na makadamsku cestu. Na ovom mjestu postavljen je smjerokaz koji upućuje na skretanje desno prema Maloj Učki i Babinom Grobu.

Po makadamu prema skloništu i Babinom grobu

Dolazak na Babino sklonište – Babin grob zatekao sam veliku grupu planinara iz nekoliko planinarskih društava. Ovdje moram istaknuti vrijedne članove planinarskog društva Knezgrad iz Lovrana koji četvrti vikend vrijedno rade na izgradnji lijepog i velikog roštilja u kom je napravljena i krušna peć.

Dado, Pino i Mirko  - na dovršavanju roštilja

Pogled na roštilj sa zadnje strane

Nakon kraće pauze nastavljam put prema Vojaku, kojim se ubrzo izlazi na makadamski put prema Maloj Učki. Kada se izađe na makadam treba nastaviti do raskrižja – postavljeno s lijeve strane ceste na kojem se odvaja staza za Medveju i Visoče, ravno Mala Učka. Na tom raskrižju s desne strane ceste vidljiva je markacija  i staza. To je kratica prema Vojaku. Njom se izbjegne pješačenje makadamom do Male Učke. Staza je dobro markirana prolazi kroz visoku bukovu šumu do izlaska na stazu koja vodi od Male učke prema Vojaku.

Ova dionica staze duga je 630 m. Vrijeme njenog prolaska 15 minuta.

Nedaleko od Babina skloništa susreo sam dvije planinarke iz Poreča. Nakon što smo izmijenili nekoliko neformalnih informacije o planinarenju, nastavljamo dalje svaki svojim zacrtanim putom.

Raskrižje na makadamskoj cesti na kojem treba skrenuti desno na planinarsku stazu – kratica prema Vojaku. Ravno za Malu Učku

Izlazak na planinarski put koji vodi od Male Učke za Vojak

Od ove točke započinje nešto strmiji uspon kroz  šumu i kamenjar sve do izlaska na jugozapadnu stranu, od kuda se otvara lijepi pogled na Istru. Nakon toga staza nastavlja polukružno prema sjeveru do izlaska na Sedlo ( 1240 m). Tu sam zatekao manju grupu planinara iz Pule koja je uzela kraću pauzu za odmor i okrijepu. Tom prilikom nakon upoznavanja i predstavljanja  doznajem da su to članovi iz dva planinarska Društva. DP Glas Istre iz Pule i PD Elektroistra također iz Pule.

Anita Marinšek, Snježana Šarić, Rade  Kecman, Natalia Štimac i Enni Lili Jandruša

Kako nam je bio zajednički cilj do vrha Vojak, od Sedla nastavili smo uspon zajedno. Ova dionica puta nešto je strmija, vodi prema vrhu u početku kamenjarom i nastavlja travnatom padinom do izlaska na kameniti greben po kojem se dolazi do kule i vrha Vojak. Ovu dionicu puta prešli smo za 25 minuta laganog hoda.

Od sedla - na početku uspona prema Vojaku

Pogled na Istru

Po grebenu prema vrhu

Ispred kule

Zajednička fotografija na vrhu Vojaka – (fotografija od Rade Kecmana)

Pogled na greben

U koliko želite uživati u jednoj od najljepših panorama u ovom dijelu Hrvatske, popnite se na najveći vrh istarskog poluotoka vrh Učke_Vojak (1401 m ) po lijepom vremenu. Sa vrha kule pruža se jedinstven, nezaboravan i atraktivan pogled na Istru, Kvarnerski zaljev, sjeverni Jadran  sa otocima, Tršćanski zaljev, planine Gorskog kotara, Velebita,  Julijske Alpe i Dolomite u Italiji. Kula je izgrađena 1911. godine, a izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz"Oesterreicherischer Touristen Club" u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji Austro-Ugarske vojske i služila je kao osmatračnica. 

Nakon što je masiv Učke i dijela Ćićarije proglašen Parkom prirode Učka 1999. godine, kula na Vojaku postala je njegovim simbolom, s ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i duge tradicije pohoda na najviši vrh Učke. Na vrhu kule u krugu od 360 stupnjeva ugrađene su kamene ploče na kojima je urezana ( uklesana ) i ruža smjerokaza prema svim vidljivim vrhovima i njihovim nadmorskim visinama. Javna ustanova "Park prirode Učka" u potpunosti je obnovila kulu 2011. godine. Danas je kula uređena kao info-punkt, suvenirnica i vidikovac. U neposrednoj blizini vrha nalazi se i uzletište za slobodno letenje ovjesnim jedrilicama i padobranskim jedrima.

Kula u izgradnji 1911 godine

Nakon duže pauze i uživanja na vrhu u prelijepom vidikovcu, rastajem se sa ekipom iz Pule, u nadi da ćemo se još koji puta susresti u planinama ili na nekom drugom mjestu. Nastavljam spust dobro poznatom stazom, koja  do planinarskog doma presijeca nekoliko puta asfaltnu cestu.

Na stazi pri silasku do Poklona

Stiven i Karolina

Prilikom dolaska na Poklon do planinarskog doma, tu sam zatekao Stivena iz PD Opatije

U nastavku slijedi gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link  - album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D – profil staze

LINK – Album fotografija