Kružna tura: Zagrad-Majkovac-Beljač-Orjak-Zagrad

MAX
MIN

Subota, 09. svibnja 2020.
Još jedan lijep i sunčan dan proveden s prijateljima na manjim vrhovima na obroncima Učke. Tom prilikom napravili smo slijedeću kružnu turu: Zagrad – Vidikovac (zvan balkon) iznad Zagrada – Majkovac – Beljač – Orjak – Zagrad. Ovo su vrhovi koje se ne ističu po svojoj visini i nemaju posebno lijepih vidika, ali imaju odliku lakog pristupa, nisu zahtjevni i ugodni su za ležerno planinarenje, koje se odvija istočnim padinama Učke u zaleđu Opatije kroz lijepe predijele prekrivene bukovom šumom.

Vrh Majkovac (853 m)

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je selo Zagrad – kućni broj 9 (495 m), Vidikovac – balkon iznad Zagrada (795 m), Majkovac (853 m), Beljač (782 m), Orjak (706 m), povratak do Zagrada (495 m). Dužina gpx traga 10,1 km. Vrijeme gpx traga 4 h i 57 minuta. Minimalna visina 469 m, maksimalna 883 m. Visinska razlika pri usponu 792 m, pri silasku 784 m. Visina polazišta 495 m. Visina odredišta 706 m. Prosječan nagib 20%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
U prethodnom dogovoru s Desom i Zdravkom Dubrovićem, ovaj izlet predstavlja kombinaciju ne markiranih i markiranih staza i planinarskih putova. To je jedan od razloga zašto smo htjeli posjetiti Vidikovac - (balkon kako ga domaći zovu) iznad Zagrada i posjetiti mjesto pada školskog vojnog aviona Jastreba (JNA)  -1980. godine, na kojem se još uvijek nalaze ostaci dijelova i krhotina.

S ove ishodišne točke, neposredno iznad kućnog broja 9 iz Zagrada vodi nemarkirana seoska staza, koja je žiteljima ovog kraja služila za dolazak do svojih dolaca, na kojima se kosila trava, uzgajao kupus i krumpir. Desa i Zdrave žive u Zagradu i ovi predjeli su im dobro poznati, iz tog razloga meni žele predočiti o čemu i sami svjedoče  o načinu teškog, nekadašnjeg i sadašnjeg života. Svaki dolčić uz koji smo prošli znaju sve o njemu, kako se zove, čije je vlasništvo, što se na njemu uzgajalo i puno toga više. Nažalost, danas je to sve zapušteno i obraslo u nisko šumsko raslinje. Vidljive su očuvane ograde suhozida. Na tom putu prema Vidikovcu na više mjesta račvaju se razni putići prema pojedinim dolcima. Stoga, treba znati s kojim putem stići do Vidikovca.

Nakon 1 sata laganog hoda i prijeđenih 1,3 km, stižemo na Vidikovac s nadmorskom visinom (796 m).

Na ishodištu pohoda

Na početku staze

Na blago polegnutoj i dobro vidljivoj stazi

Na stazi prema Vidikovcu

S ovog Vidikovca pruža je prelijepi pogled na Veprinac i naselja oko njega, Rijeku, Opatiju, Ičiće, Iku i Lovran te na more i otoke. Ovo je zapravo najljepši vidikovac na cijeloj ovoj dionici puta.

Ika, Lovran i otok Cres

Zagrad, Veprinac i Opatija

Zajednička fotografija na Vidikovcu

Tu smo napravili dužu pauzu kako bi uživali u prekrasnom panoramskom pogledu, nakon toga nastavljamo put prema vrhu Majkovac. Spuštamo se kroz šumu do šumarskog puta, odnosno do vlake, po kojoj se nešto strmije uspinjemo sve do izlaska na makadamsku cestu, gdje je veliko proširenje – okretaljka, podno Budišinca i Zvončeva vrha. Nastavljamo dalje makadamskom cestom prema – Mala Sapca do odvojka za vrh Majkovac, do kojeg stižemo za 20-ak minuta. Vrh je izdužena travnata glavica s ograničenim vidikovcem. Od vrha 50-ak metara prema zapadu izlazi se na manji travnati proplanak s kojeg se otvara lijepi vidik na Suhi vrh i Vojak. Sam vrh označen je Betonskim stupom na kojem je ispisan naziv vrha s nadmorskom visinom. Na stupu je ugrađen žig i metalna kutija s upisnom knjigom. Nekoliko metara prema sjeveru na stablu bukve postavljen je smjerokaz – s oznakom OPO i nazivom vrhova i predviđenim vremenom hoda.

Na šumskoj vlaci prema makadamskoj cesti

Izlazak na makadamsku cestu, po kojoj dalje nastavljamo prema  - Mala Sapca do odvojka za vrh Majkovac

Na vrhu Majkovac (853 m)

Na vrhu Majkovac – raskrižje putova

Pogled na Suhi vrh i Vojak

Na vrhu smo napravili dužu pauzu za odmor i marendu, a nakon toga silazak do lokve – pojilišta za divlje životinje, koje nikada ne presuši. Put nastavljamo dalje do neoznačenog skretanja na jedva primjetnu stazu koja vodi do mjesta gdje se srušio vojni avion 1980. Djelomična vidljiva staza nakratko kreće polukružno, a potom gotovo u potpunosti slijedi izohipsu s nadmorskom visinom 825 m podno vrha Risnjak. Od skretanja s markirane staze na dužini 350 m stiže se do mjesta pada aviona, na kojem se vide razbacane krhotine aviona. Ovaj dio nemarkiranog i teško prohodnog puta nakon 1 km izlazi na markiranu stazu.

Lokva – prirodno pojilište za divlje životinje

Na mjestu pada vojnog aviona, nekoliko metara dalje nailazimo na razbacane dijelove aviona

Dijelovi aviona

Na putu nailazimo na solište koje su postavili lovci za divlje životinje

Nakon izlaska na markirani planinarski put, nastavljamo dalje u smjeru Beljača i Orjaka. Lijepo ugažena staza ubrzo nas dovodi do raskrižja, na kojemu se lijevo odvaja staza za uspon na Beljač, ravno put nastavlja prema Orjaku. Od ove točke do vrha Beljač prema smjerokazu  do vrha stiže se za 10 minuta. Put prema vrhu strmije se uspinje, prolazi kroz visoku bukovu šumu. Sam vrh je šumovit, označen je gomilom kamenja i nema nikakvih vidika.

Na stazi prema vrhu Beljač

Vrh Beljač (782 m)

Kako nema lijepih vidika, na vrhu se kratko zadržavamo, zatim nastavljamo silazak južnom stranom do planinarske staze koja dalje vodi za Orjak. Nakon 15 minuta stižemo do raskrižja putova, na kojem skrećemo lijevo za vrh Orjak. Od ove točke, umjerenim usponom na vrh dolazimo za 15 minuta. Vrh Orjak (706 m) je mala kamena glavica obrasla šumom, tako da nema lijepog vidikovca. Ako se spustimo stotinjak metara prema istoku, s male travnate zaravni otvara se lijepi vidik na Rijeku i Kvarnerski zaljev s otocima.  Na vrhu se nalazi žig, kutija s upisnom knjigom, a na stijeni prema istoku ugrađena je spomen plača, na kojoj je istaknut natpis “ Prvog maja - na ovom mjestu 1940. zavijorila se velika proleterska zastava„.

Raskrižje putova

Na vrhu Orjak (706 m)

Podno vrha Orjak – s male travnate zaravni, otvara se lijepi vidik na Rijeku, Kvarnerski zaljev i na Učku vrh Vojak.

S vrha silazimo istim putom do raskrižja, od kojeg dalje nastavljamo prema Vedežu i Zagradu. Ova dionica puta vodi makadamskim putom sve do izlaska na asfaltnu cestu u Vedežu. Tu sam susreo prijatelja Tomislava Majnarića poznatog pod nadimkom Gile, zaljubljenika u prirodu i planinarenje sa svojim prijateljima. U neformalnom razgovoru razmijenili smo neka iskustva i planove o planinama i planinarenju neiscrpna je to tema svih planinara. Pozdravljamo se s prijateljima i nastavljamo silazak asfaltnom cestom sa Zagrada – ishodišne točke pohoda, gdje i završava ova naša planinarska avantura planinarenja i istraživanja.

Izlazak na asfaltnu cestu  - Vedež

Zajednička fotografija s Gilom.

Dolazak na ishodište pohoda

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D – profil staze

LINK – Album fotografija