Četvrtak, 23. travnja 2020.
Na padinama Učke s njene stočne strane je više dugih duboko usječenih bujičnih dolina i potoka, od kojih posebno možemo izdvojiti najdulje bujične potoke koji utiču u more u Mošćeničkoj Dragi, Medveji i potok Banina koji utiče u more u Iki. Ovi su potoci dobrim dijelom godine suhi a veće količine vode javljaju se u razdobljima s dovoljno obilnim padalinama, zbog čega takve tokove i nazivamo bujičnim. Ovdje smo fokusirani na potok Banina.
Potok Banina (u uporabi je i domaći naziv Banjina) izvire na Učki na platou Rečina podno vrha Grnjač, na nadmorskoj visini 750 m, a utječe u more u Iki. Dužina potoka je 7,5 km. Na putu do mora stvara bujičnu dolinu u kojoj je duboko usječen kanjon, koji na svom putu tvori visoke klisure, tjesnace, mnogobrojne kaskade, malene brzace, slapove i slapiće koji se slijevaju u manja sićušna jezerca, koja ovom kanjonu daje posebnu ljepotu i draž.
Kroz uski prolaz kanjona Banine
Kanjon Banine, u naravi se može podijeliti u dva zasebna dijela:
Prvi dio – odnosi se na kanjon koji se proteže od Ike do tunela Učka na dužini 4 km, približno na polovicu cijele dužine. Ova dio kanjona pokazuje svoje pravo divlje lice. Što se tiče uspona ovo je najteži i najatraktivniji prolaz kroz kanjon, koji nas vodi između visokih i okomitih klisura, uskih prolaza i procjepa, po kamenim kaskadama, što većim što manjim glatkim grotama, pored nekoliko manjih pećina i atraktivnog kamenog mostića. Ima 2 skoka na kojima je potrebno osiguranje za one planinare koji nisu vični penjanju i koji nemaju dovoljno iskustva i penjačkih vještina.
Drugi dio – odnosi se na gornji tok potoka Banine od tunela Učka 3,5 km do izvora podno vrha Grnjač. U ovom gornjem dijelu kanjon je plići i širi, pored toga ima svoju drugačiju ljepotu i atraktivnosti, a posebno se istuče 2 atraktivna slapa: slap Pećnik i slap Rečina, podno kojih se nalaze mala jezerca u kojima se voda zadržava i za vrijeme sušnog perioda. Ovim dijelom prolazi markirani planinarski put – Opatijska planinarska obilaznica (OPO). Staza započinje s parkirališta s desne strane tunela Učka, te većim djelom prati korito potoka sve do izvora. Na nekim se mjestima staza uzdiže visoko nad vodotokom zaobilazeći kaskade i slapove. Na stazi je i nekoliko mostića te dio osiguran sajlom kao rukohvatom.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Plaža u Iki - ušće potoka Banina (1 m), izlazak na pl stazu (577 m), raskrižje: L- Dobreć - R- Slap (637 m), Slap Rečina (624 m), izvor Banine (750 m), Grnjač (850 m), Vrh Šipičina (541 m), Vidikovac iznad Medveje (175 m), Štanger (10 m), Lovran- Lungomare (6 m), Plaža Ika (1 m). Ukupna dužina staze 17,5 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 21 minuta. Minimalna visina 1 m, maksimalna 861 m. Visinska razlika pri usponu 1191 m, pri silasku 1187 m. Visina polazišta 1m. Visina odredišta 850 m. Prosječan nagib 15%.
Izvod iz analize gpx traga
Opis puta
Četvrtak, lijep i sunčan proljetni dan stvoren za idiličan i izazovan izlet za planinarenje s obitelji i prijateljima. Moj unuk Franko, Silvano i Ja odlučili smo iskoristiti dugotrajno sušni period i popeti se kroz suho korito i kanjon Banine od Ike do njenog izvora pod Grnjačem. Pohod započinjemo na samom moru, na plaži Ika, gdje potok ulazi u more. Na svom početku potok prolazi ispod mostića lungomare, dalje kroz podvožnjak iznad kojeg prolazi cesta Opatija – Lovran, nastavlja kroz naselje Ika do velikog parkirališta Dražina. Na tom dijelu korito je uređeno – obzidano s obje strane.
Kada se prođe uvala Dražina ulazi se na neregulirani dio potoka. Napredujemo relativno brzo, ali to nam ne smeta da usput ne uživamo u prekrasnoj prirodi kanjona Banine. U nastavku uspona slijedi neprekidno penjanje po što manjim što većim stijenama i raznovrsnim kaskadama sve do dolaska na mjesto gdje se ukazala potreba za osiguranjem. Tu se moramo popeti po glatkoj i skliskoj stijeni 10 m. Ovaj dio može se i zaobići, ali bio je to mali izazov za Franka, pa smo se odlučili popeti ovom stijenom. Radi sigurnog prolaza Franka sam osigurao uz pomoć gurtni i zamke.
Na početku uspona kroz kanjon potoka Banina – na mostiću lungomare
Početak potoka je pod vodom, stoga smo ovaj dio izostavili, prešli preko ceste i između prve dvije kuće spustili se u uređeno korito potoka Banine.
Uređeno korito potoka Banina
Na početku kanjona započinje skakanje s grote na grotu
Manji izazovni prelasci raznovrsnih kaskada
Usponi po glatkim žljebovima
Kroz kanjon naišli smo na nekoliko manjih pećina
Uz glatke ploče
Ulazak u uski dio kanjona
Na širem dijelu kanjona po manjim kaskadama
Prolaz ispod mosta – iznad kojeg je put koji spaja Konjsko sa Poljanama
Mala sićušna jezerca preko kojih se moramo popeti
Ulazimo u najatraktivniji dio kanjona, u nastavku tog puta slijedi i najteži prolaz, na kojemu je potrebno i osiguranje.
Uski prolazi po glatkim stijenama
Nakon 2 h laganog hoda i prijeđenih 2,5 km dolazimo do mjesta, gdje je potrebno osiguranje. Tu se moramo popeti po glatkoj i skliskoj stijeni 10 m. Od alpinističke opreme imali smo samo zamku, 4 trake – gurtne, 2 kompleta i 4 karabinera-sponke. Ovaj dio može se i zaobići, da se popne s po vrlo strmoj padini, ali bio je to mali izazov za Franka, pa smo se odlučili popeti ovom stijenom. Radi sigurnog prolaza Franka sam osigurao uz pomoć gurtni i zamke. Iz ruksaka vadim opremu, montiramo 4 gurtne – trake na zamku, Franko navlači alpinistički pojas i započinje penjanje. Silvano ga osigurava.
Na zahtjevnom dijelu uspona – za neiskusne planinare koji nemaju dovoljno iskustva u penjanju – preporučujem obavezno osiguranje
Na zahtjevnoj stijeni – Silvano pri vrhu
Franko na početku stijene s osiguranjem
U nastavku imali smo još na nekoliko mjesta izazovnih kraćih stijena, koje smo uz više opreza bez poteškoće savladali. Sve što više dobivamo na visini kanjon je širi i plići, pa se napredovanje nastavlja po davno odlomljenom glatkom kamenju, skačući s grote na grotu. Tako, nakon prijeđenih 4 km, savladali smo visinsku razliku od 500 m, a time na toj visini i završili prvu dionicu kanjona.
Prolaz preko višestrukih glatkih udubljenja – kotlići
Prilično zahtjevan prolaz - nema oprimaka- stijene glatke bez dobrog hvatišta
Mjesto - gdje planinarska staza Poklon –Ičići presijeca korito Banine. Tu nas napušta Silvano zbog hitnih i neodgodivih poslova. Franko i Ja nastavljamo dalje prema zadanom cilju po širokom koritu s blagim usponom sve do izlaska na makadamsku cestu Mala Učka – tunel Učka. Na tom mjestu nalazi se i raskrižje planinarskih putova: desno Pećnik, lijevo slap Rečina i Poklon. Tu nam se pružaju dvije mogućnosti: poći planinarskom stazom ili nastaviti kanjonom Banine. Donosimo odluku da nastavimo kanjonom dok se bude moglo, budući da na ovom drugom dijelu kanjona ima vode. Nastavljamo blagim usponom po širokom koritu zaobilazeći vodu i manja jezerca. Na tom puto korito je zaraslo i prepuno srušenih stabala, koje treba obilaziti ili provlačiti se ispod njih, tako sve do dolaska do slapa Pećnik, od kuda nije bilo više mogućnosti nastaviti koritom. Od slapa Pećnik uključujemo se na planinarsku stazu koja prati kanjon Banine sve do njenog izvora podno Grnjača.
Raskrižje putova
Manja sićušna jezerca prekrivena cvijetom bukve
Preko porušenih stabala
Sve što više napredujemo vode je sve više
Dolazak kanjonom do slapa Pećnik
Dalje prolaz kanjonom nije bio moguć. Od ove točke uključujemo se na planinarsku stazu, koja prati korito Banine sve do slapa Rečina. Neposredno od slapa Pećnik staza prelazi preko jednog manjeg drvenog mostića na drugu stranu toka. U nastavku je kanjon teško prohodan, pa ga staza nakratko obilazi uspinjući se padinom brda do križanja staza (lijevo za slap, ravno za Poklon). Spuštamo se ponovno do potoka te kod velike stijene ponovo moramo preći potok. Gledajući uzvodno sad smo opet s lijeve strane. Odavde pješačenje nastavljamo širokom dolinom sve do slapa Rečina s malenim jezercem. Zbog sušnog razdoblja slap je presušio. Kraj jezerca je mali kipić Gospe od slapa.
Mali drveni mostić
Na slapu Rečina
Tu smo napravili kraću pauzu za marendu i osvježenje, a nakon toga nastavljamo slijediti korito Banine. S lijeve strane slapa uspinjemo se strmom padinom do izlaska iznad slapa, nastavljamo pratiti neprohodni kanjon s njegove lijeve strane, gledano uzvodno sve do izlaska na planinarsku stazu koja vodi prema Poklonu. Po dobro označenoj i markiranoj stazi dolazimo da ranča Bubač, iznad kojeg je raskrižje putova. Od ranča Bubač vodi planinarska staza za Grnjač nedaleko iznad korita Banine do izvora. No, mi smo odlučili doslovce pratiti tok korita. Ovaj gornji dio Banine prolazi blagim usponom predjelom zvanog Rečina sve do izvora kojeg u naravi i nema. To je šire močvarno područje s više manjih izvora. Od izvora nakratko skrećemo lijevo na stazu koja nas dovodi do makadamske ceste. Kako se ne bi vraćali istim putom, odlučili smo u hodu napraviti slijedeću kružnu rutu povratka do Ike: Grnjač, vrh Šipičina, Oraj, Štanger, Lovran i lungomarem od Lovrana do Ike.
Na području Rečine iznad ranča Bubač – nema vidljivih izvora , nailazimo samo na manja udubljenja s vodom. U nastavku korito se grana u više smjerova, tako da u naravi nema nekog izrazitog izvora.
Na ovoj livadi je kraj vodotoka Banine, koji se nalazi stotinjak metara ispod makadamske ceste. Od ove livade skrećemo lijevo na planinarski put i nakratko po njemu izlazimo na makadamsku cestu i raskrižje putova, na kojemu skrećemo desno i nastavljamo po makadamu do smjerokaza s lijeve strane koji nas upućuje na uspon sjevernom stranom na Grnjač, do kojeg se vrha stiže za 10-ak minuta.
Na vrhu Grnjač – moj unuk Franko i Ja, prijatelja dva-neizlječivo zaraženi planinama i strmim padinama!
Na vrhu smo napravili kraću pauzu za okrijepu, a nakon toga nastavili strmi silazak istočnom stranom do izlaska na stazu Lovran – Vojak. Od ove točke slijedimo stazu za Bojkov, od kuda dalje nastavljamo makadamskom cestom (biciklistička staza) do odvojka za vrh Šipičina. Od ovog raskrižja slijedimo dobro označenu i markiranu planinarsku stazu koja nas za 15 minuta hoda dovodi na vrh Šipičina (541 m). S ovog vrha otvara se najljepši panoramski pogled na Lovransku Dragu. Napravili smo kraću pauzu za uživanje u lijepom proljetnom danu i u prekrasnom krajobrazu. Nekoliko fotografija, a nakon toga uslijedio je silazak do asfaltne ceste Liganj – Lovranska Draga, od kuda dalje nastavljamo planinarskom stazom koja vodi preko Oraja, vidikovca iznad Medveje do Štangera i izlaska na cestu Lovran – Pula.
Na planinarskoj stazi Lovran- Vojak - nakon silaska s Grnjača, kratka stanka radi osvježenja.
Smjerokaz na stazi prema vrhu Šipičina
Neposredno ispod vrha u izgradnji je mala vikendica
Na vrhu Šipičina (541 m)
Lovranska Draga od vrha
Lovranska Draga i greben Učke s vrhom Vojak
Vidikovac
S ovog vidikovca najljepši je pogled na Medveju
Plaža Medveja
Od vidikovca nastavljamo silazak planinarskom stazom prilično zaraslom, a i marke su izblijedile. Potrebno je čišćenje i markiranje staze. S ovog dijela puta nema posebno lijepih vidika.
Prije izlaska na cestu spuštamo se po lijepo građenom i širokom putu po stepenicama u dužini 300 m, nakon čega staza izlazi do restorana Štanger na asfaltnu cestu Lovran – Pula, od kuda dalje nastavljamo cestom do Lovrana, a od Lovrana šetnicom lungomare do Ike - ishodišne točke pohoda, gdje u završava ova predivna avantura.
Dolazak do restorana Štanger na asfaltnoj cesti Lovram – Pula
Ulazak na šetnicu lungomare u Lovranu
Na putu prema Iki zaustavljamo se na gradskoj plaži u Lovranu uz osvježenje hladnom pivom
Dolazak u Iku, gdje i završava ova naša izazovna planinarska avantura
Malo neobično - labud na plaži u Iki
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze