Nedjelja, 17. studenog 2013.
Okić s nadmorskom vinom 499 m nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu Samoborskog gorja, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Najupečatljivija točka na ovom području je sam Okić, na čijim je stijenama izgrađen Stari Grad. Jedan je od najstarijih srednjovjekovnih aristokratskih gradova u jedinstvenom položaju vrlo vrijedne očuvane romaničke arhitekture, jedinstvene u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovaj naziv označava obližnja naselja; Novo selo Okićko, Sv. Martin pod Okićem, Okićke Poljanice, odakle smo započeli naš pohod. Brojni potoci presijecaju cijelo područje Okiće, tvoreći duboke doline, a između njih su grebeni s brojnim selima i zaseocima. Potoci su: Molvica, Konščica, Gonjeva, i najveća je i najduža Okonica u koju se ulijeva Gonjeva.
Pogled na Okić od planinarskog doma - Stari grad
Drugi dan našeg boravka u Plešivici, 17. studenog 2013. godine, predviđen je posjet podrumu Jagunić, uspon na Okić, posjet Samoboru i povratak kući. Nakon doručka na farmi Režek u 9 i 45 minuta, pozdravljamo se s domaćinima i krećemo u podrume Velimira i Dominika Jagunića, također u Plešivici.
Vinogradarstvo i vinarstvo Jagunić
U ovoj obitelji, kao i u ostalim obiteljima ovog kraja, tradicija vinogradarstva seže u prošlost. U samom početku, proizvodnja se temeljila na starim, autohtonim sortama, a oblik uzgoja bio je "starohrvatski po kolcima". Početkom 1990-ih plantaže su obnavljane novim sortama i uvedene nove tehnologije, obnavljaju se podrumi i prostorije za kušanje vina. Na ovoj se farmi uzgajaju sljedeće sorte vina: Rizvanac, Chardonnay, Traminac, Rajnski rizling, Pinot Gris, stolno vino Hrvojka, te poznati Portugalski.
Unutrašnjost podruma
Kušanje vina u podrumu Jagunić
Nakon degustacije i kupnje vina, nastavljamo vožnju do sela Okićka Poljanica, odakle započinjemo pješačenje do planinarskog doma i nastavljamo uspon na vrh brda - stari grad "OKIĆ".
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama):
Ishodište sa Okićke Poljanice (480 m), planinarski dom dr. Max Plotnikov (411 m), uspon stazom Dragoljina do Okića (499 m), te silazak do kuće dr. Maks Plotnikov (411 m). Ukupna dužina puta je 2,3 km. Ukupna dužina gpx traga 2,3 km. Vrijeme gpx traga 1 h i 05 minuta. Minimalna visina 373 m, maksimalna 501 m. Visina polazišta 480 m. Visina odredišta 499 m. Prosječan nagib 25%.
Opis puta
Uspon započinjemo s Okićke Poljanice u 10 i 50 minuta. Staza nas vodi kroz gustu bukovu šumu predjela zvanog Frmanovo umjerenog uspona okvirno 500 m, zatim nastavlja nizbrdo do najniže točke ove staze do potoka Okićnice (373 m).
Na parkiralištu Poljanice - pripreme za uspon na Okić
Na početku staze
Prijelaz potoka - Okićnica, najniža točka na ovom pješačenju
Prelazeći potok Okićnica, nastavljamo naš put livadom do pl. kod kuće Maks Plotnikov (411 m). Uspon na Okića od doma vodi nekoliko staza, ovisno o odabranoj težini uspona. Tu smo se podijelili u nekoliko skupina, a većina planinara je ostala u domu.
Planinarski dom Dr. Maks Plotnikov pod Okićem (411 m).
Pl. Dom "dr. Maks Plotnikov" smješten je u podnožju ruševina Okić-grada, koji je 1978. godine sagradio istoimeni planinarski savez u Samoboru. Dom ima 14 kreveta, opskrbljen je hranom i pićem, a otvoren je vikendom i praznicima.
Pogled od Planinarskog doma na Okić - Stari grad
Okićke stijene najpopularnije je alpinističko odredište u blizini Zagreba. Međutim, za uspon na vrh Okića ne trebate biti uvježbani penjač i ne trebate nikakvu posebnu opremu (iako se to definitivno preporučuje). Od planinarskog doma Dr. Maks Plotnikov do stjenovitog vrha vodi nekoliko planinarskih staza: Lagana staza za sve uzraste, Zoharova staza - alpska staza osigurana sajlama i klinovima, pogodna za sve hrabre bez penjačkog iskustva, a posebno zanimljiva za djecu (obavezno uz sigurnosni set). Najteži početni dio je na Joharovoj stazi, pa kad se savlada, nastavlja se penjati bez poteškoća. Dragojlina staza je osigurana sajlama i klinovima (mala ferrata), iako postoji dionica bez osiguranja.
Za mene osobno najzanimljiviji uspon bio je stazom Dragojla, prije svega, zbog njene povijesti. Okić i Dragojlina staza zauzimaju važno mjesto u povijesti hrvatskog planinarstva. Staza je dobila ime po ženi (Dragojla Jarnević Karlovčanka Ilirska knjižnica iz 18. stoljeća) koja se prvi put penjala na Okić 1843. s južne strane po strmim i oštrim stijenama bez penjačke opreme i bosonoga, što se smatra prvim penjačkim usponom u povijesti hrvatskog planinarstva. Također je dobro poznato odredište za alpinizam, koje se proteže na 5 sektora:
Na ovaj uspon odlučili smo se samo nas tri: Panta, Renato i Ja. Na putu susrećemo grupu planinara i u otvorenom razgovoru raspitujemo se o stazi. Tako doznajemo da postoji kraći put i duži pristupni put do početne točke uspona po Dragojlinom putu. Mi smo odabrali kraći pristup.
Na početku uspona stazom Dragojla
Staza je osigurana sajlama i klinovima i nije zahtjevna. Lijep je to izazov za one izletnike bez posebnog iskustva u penjanju.
Pogled unazad na Pantu i Renata
Nakon 5 minuta uspona stižemo do vidikovca. Nažalost, magla i niski oblaci skrivali su prekrasne poglede.
Na vidikovcu
Na ovoj točki na vidikovcu, ubada se Johari staza, koja dalje nastavlja kao jedinstvena staza do vrha. U nastavku od vidikovca nema više osiguranja iz razloga što staza nije zahtjevna. Do vrha Okića stižemo u 12 sati, što znači da je uspon trajao samo 15 minuta.
Na ulazu u stari grad Okić
Stari grad Okić smješten je na vrhu piramidalne stijene na nadmorskoj visini od 499 m. Ruševni ostaci stare gradine na vrhu daju naslutiti njezinu nekadašnju veličinu Prvi put se spominje 1183. godine kao posjed Jaroslava Okića. Tijekom lijepog vremena pogled pruža odličan pogled na Medvednicu, Zagreb, Pokuplje, kao i na vrhove Plešivica (780 m visine), Japetić (879 m visine), Oštrac (752 m) i druge vrhove Samoborsko gorje… Nekoliko fotografija s vrha:
Volta na Gradini
Pogled na unutrašnjost Gradine
Pogled na Medvednicu
Za silazak s vrha preporučuje se lakša staza, što smo i mi odabrali i za nekoliko minuta spusta stižemo do planinarskog doma u 12 i 10 minuta. Prema dobroj praksi, slijedi osvježenje hladnim pićem. Nažalost, nismo imali puno vremena za boravak u ovom planinarskom domu, obzirom da smo imali dogovor za ručak u Samoboru.
Čekamo na Deana, dok on pije zadnje kapi čaja
Dolazak u Samobor
Samoborska klet
Vrijeme ručka u Samoborskoj kleti
Nakon ručka probali smo poznate samoborske kremšnite, a nakon toga nastavljamo povratak doma.
U nastavku slijedi: Gpx tragovi na Google Earthu, topo karti, Vertikalni profil staze te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo kart
Vertikalni profil staze
3D – profil stsze