Subota, 19. siječnja 2013.
Već duže vrijeme vremenska prognoza za planinarenje nije nam naklonjena. Nakon dva tjedna neaktivnosti, napokon, ukazao se jedan dan bez padalina i eto nas opet u brdima.
Subota , 19. siječnja 2013. Zoran, Zdrave i ja, odlučili smo u našoj neposrednoj blizini napraviti „zimski uspon na Vojak. Krenuli smo u 7 h i 45 minuta iz Ike, te preko Ičića do Veprinca, gdje smo pokupili i Zdravka. Vožnju nastavljamo do Poklona. Parkiralište je očišćeno od snijega, samo jedan je automobil parkiran. Odlazimo do doma da pozdravimo Vojka, ali dom je zatvoren. Vojko je vjerojatno još u dubokom snu. Uspon od Poklona na Vojak opisan je na mnogim web stranicama, knjigama i blogovima, stoga, nema potrebe o tome više pisati.
Ishodište pohoda je planinarski dom na Poklonu (922 m), vrh Vojak (1400 m). Ukupna dužina staze je 7,2 km. Visinska razlika uspona i silaska 478 m. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 45 minuta. Ukupno vrijeme provedeno na stazi sa zastajkivanjem i marendom je 5 h i 45 minuta.
Kula na vrhu Vojak (1401 m)
Parkiralište na Poklonu - pripreme za uspon na Vojak u snježnim uvjetima
Cilj današnjeg dana je uspon od Poklona do Vojaka, bio je više radi održavanja kondicije, a jedan od razloga bio je i isprobati novonabavljene „ KRPLJE“.
Sa parkirališta na Poklonu krenuli smo u 9 h u smjeru Vojaka. Staza ulazi u područje visoke bukove šume, dobro je označena i laka za snalaženje. Na samom početku staze visina snježnog pokrivača kreće se oko 35 cm. Malo smo bili iznenađeni, da staza nije ugažena, i da je prije nas prošlo tek nekoliko planinara , a što je vidljivo po otisnutim tragovima.
Na početku staze
Put nastavljamo dalje kroz bukovu šumu, koja pod snijegom daje drugačiji štih, od one na koju smo navikli u drugim godišnjim dobima. Staza do vrha Vojak presijeca nekoliko puta asfaltnu cestu. Sve što se više uspinjemo snijeg je sve dublji, a visina mu se kreće okvirno oko 70 cm, a na mjestima i do 1 metar što ga je vjetar nanio.
Sve što se više dižemo snijega je sve više
Na stazi po dubljem snijegu
Nakon jedan sat hoda odlučili smo isprobati krplje i hodanje sa njima po snijegu. Navlačimo krplje na gojzerice i započinjemo prve korake po neugaženom snijegu. Očekivao sam da je hodanje sa krpljama teško i nespretno no, međutim, pokazalo se da to nije tako. Hodao san vrlo brzo i sa lakoćom.
Prvi koraci sa krpljama
Propadanje u snijeg sa krpljama kretalo se od 10 do maksimum 15 cm. Dok bez krplji propadalo se do koljena. Sve što je dan više odmicao ulazimo u sve veću maglu, moglo bi se reći u oblak koji se nadvio na vrh Učke.
Snježna idila na stazi prema vrhu
Tako nakon jedan sat hoda sa krpljama došlo je vrijeme da ih skinemo, budući da dalje put vodi asfaltnom cestom do tv odašiljača i vojnog radara, a potom nastavlja po hrptu do vrha Vojak. Još jedna fotografija sa krpljama prije nego ih skinemo.
Još jedna fotografija prije skidanja krplji
Dosta vremena izgubili smo oko isprobavanja i hodanja sa krpljama. Do kule i na vrh Vojaka koji je u oblaku, dolazimo točnu u 11 h i 45 minuta.
U koliko želite uživati u jednoj od najljepših panorama u ovom dijelu Hrvatske, popnite se na najveći vrh istarskog poluotoka vrh Učke-Vojak (1401 m) po lijepom vremenu. Sa vrha kule izgrađene 1911. godine pruža se jedinstven i atraktivan pogled na Istru, Kvarnerski zaljev, sjeverni Jadran sa otocima, Tršćanski zaljev, planine Gorskog kotara, Velebita, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji. Kulu su izgradili planinari, zaljubljenici u prirodu iz "Oesterreicherischer Touristen Club" u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji Austro-ugarske ratne pomorske mornarice i služila je kao osmatračnica.
Nakon što je masiv Učke i dijela Ćićarije proglašen Parkom prirode Učka 1999. godine, kula na Vojaku postala je njegovim simbolom, s ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i duge tradicije pohoda na najviši vrh Učke. Na vrhu kule u krugu od 360 stupnjeva ugrađene su kamene ploče na kojima je urezana ( uklesana ) i ruža smjerokaza prema svim vidljivim vrhovima i njihovim nadmorskim visinama. Javna ustanova "Park prirode Učka" u potpunosti je obnovila kulu 2011. godine. Danas je kula uređena kao info-punkt, suvenirnica i vidikovac. Preostalo je još ugradnja teleskopa koji će omogućiti još bolji pogled na sve planinske vrhove.
Kula je okovana u led
Na vrhu je vrlo hladno i puše jak sjeverno-zapadni vjetar. Na vrhu se zadržavamo kratko obzirom da je vidljivost gotovo nikakva zbog guste magle. Napravili smo nekoliko fotografija i nastavili spust prema Poklonu.
Na vrhu Vojak
Silazak s kule po zaleđenim stepenicama
Pri silasku prema Poklonu u 12 h odlučili smo napraviti pauzu i marendati
Vrijeme odmora i marende
Nakon što smo završili sa marendom, nastavljamo spust prema domu. Na putu pri povratku susrećemo manje grupice planinara, a među njima i poznanike Jadranku i Zorana Bistričića iz planinarskog društva Kamenjak iz Rijeke. Budući da Bistričića poznajem kao vrsnog vodiča, tom prilikom doznajem da je i vodički instruktor. U kraćem razgovoru razmijenili smo mišljenja i iskustva vezano pa planine i planinarenje, a posebno nas je upoznao sa stanjem u vodičkoj službi Hrvatske i novostima koje nas očekuju prilikom ulaska u EU i njene asocijacije. U ožujku ove godine organiziran je tečaj za vodiče na Platku, a jedan od instruktora i predavača je upravo Zoran Bistričić. Očekuje, da naše PD Knezgrad pošalje nekoliko članova za osposobljavanje za vodiče.
U društvu sa Jadrankom i Zoranom Bistričićem
Rastajemo se, oni nastavljaju uspon do Vojaka, a mi spust do doma na Poklonu, gdje dolazimo u 14 h i 35 minuta. Vojka nismo zatekli u domu, već dežurnog domara Tomislava Dijana. U domu smo se ugrijali, osušili gamaše i osvježili hladnom pivom. Tu i završava naša avantura i slijedi povratak doma. U nastavku slijedi: Gpx tragovi na Google Earthu i na topografskoj karti, vertikalni profil staze te link - album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze