Izlet u Dalmaciju i uspon na Dinaru – vrh Sinjal od Velike Previje na Duleru

MAX
MIN

Nedjelja, 06. svibnja 2012.
Godinu dana je proteklo otkada planiram uspon na Dinaru sa Ivanom Milićem (Gajom) i Mirkom Jukićem. Konačno došao je i taj dan, kad me Gajo nazvao da je na godišnjem odmoru i da je spreman sa mnom poći na Dinaru. Bez dileme odjurio sam u Knin kako bi ostvario dugo očekivani uspon na Dinaru, tim više što sam prije mjesec dana imao operativni zahvat, vađenje „Alanteze“ ili bolje rečeno vađenje željezarije, pločica i vijaka iz zgloba desne noge-posljedica dvostrukog prijeloma zgloba desne noge na Špiku. U subotu navečer dogovor je pao da se krene u nedjelju u 7 h i 30 minuta džipom  do iznad planinarskog doma na Brezovcu do Velike Previje ispod Samara, budući da je vremenska prognoza bila nepovoljna i da je poslije podne najavljena kiša.
Ovaj planinarski izlet je kombinacija mora i planina. Ishodište pohoda je selo Vrpolje (300 m). Krenulo se točno u 8 h i 5 minuta.

Dinara od sela Polače

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Velika Previja (1258 m), vrh Sinjal (1831 m). Povratak istim putom do Velike Previje (1258 m). Ukupna dužina staze 5,4 km. Vrijeme gpx traga 02 h i 55 minuta Minimalna visina 1250 m, maksimalna 1831 m. Visinska razlika pri usponu 694 m, pri silasku 579 m. Visina polazišta 1250 m. Visina odredišta 1831 m. Prosječan nagib 24%.

Izvod iz analize gpx traga

Na startu spremni za pokret

Vozimo se asfaltnom cestom  kroz selo do makadamskog puta koji nas dalje vodi prema zadanom cilju.  Put nimalo nije ugodan, dosta je oštećen i na nekoliko mjesta vododerine su oštetile put, ali to za Gaju ne predstavlja problem. To sam saznao kasnije kud je sve vozio, gotovo po nemogućim putovima i bespućima. Za Gaju bi se moglo reći da je isti kao i Panta. Nadam se da će biti prilike da se i upoznaju. Gajo se od malena druži sa Dinarom i kao strastveni lovac poznaje Dinaru kao svoj vlastiti džep,  stoga, nas vodi po nepoznatim putovima. Nakon 40 minuta lagane vožnje dolazimo na mnogo bolje održavanu šumsku cestu na vidikovac, kako bi osmotrili okolicu i napravili nekoliko fotografija.

Mirko i Gajo

Mirko i Mirko

Vožnju nastavljamo dalje i u 9 h i 5 minuta stižemo na Suho Polje. To je velika zaravan ispod Dinare.

Gajo me želi upoznati sa što više detalja na svakom mjestu gdje stanemo. Suho Polje je mjesto gdje se svaki prolaznik u polasku i povratku sa Dinare obavezno  mora tu zaustaviti i nešto pojesti ili popiti.

Vrijeme marende i osvježenja

Badanj od Suhog polja

Suho Polje u  pozadini vidi se Dinara

Poslije kratke pauze ubrzo nastavljamo put prema odredištu, od kud bi trebali započeti uspon na Dinaru – vrh Sinjal. Na putu susrećemo skupinu planinara iz Celja koji se vraćaju sa Dinare.

Planinari iz Slovenije

Poslije kraćeg zadržavanja sa Slovencima, nastavljamo vožnju i dolazimo do planinarske kuće Brezovac. Ne zadržavamo se mnogo, stali smo kratko kako bi napravili nekoliko fotografija .

Planinarska kuća Brezovac (1050 m)

 Napuštamo pl. kuću prolazimo kroz brezovu šumu i dolazimo do mjesta V.Previje od kuda započinjemo uspon na Dinaru točno u 10 h i 15 minuta  (1375 m). Uspon započinjemo po prekrasnom travnatom terenu. Staza je dobro označena i sam početak nije previše strm, što nam omogućava lagano zagrijavanje.

Na samom početku našeg pohoda

Tako laganim hodom po dobro uređenoj stazi, uspon postaje sve strmiji i teži. Mirko zastajkuje i otpuhuje, žali se da mu srce hoće iskočiti iz grudi, želi odustati. No, uz malu stanku brzo se oporavlja i nastavljamo put ka vrhu.

Nakon pola sata hoda vrijeme se kvari, oblaci sve gušći i tamniji. Započinje lagano rositi. Nije potrebna kabanica, sve skupa trajalo je na našu sreću 10-ak minuta. No, to je usporilo uspon, obzirom da je kiša smočila put i kamenje, pa je postalo sklisko. Tako nakon sat hoda dolazim do prve fleke snijega preko koje se mora proći.

Ostaci snijega

Od tu započinje najteži dio uspona, a pogotovo što je kamen mokar i nije čvrsto, postoji mogućnost odronjavanja. Na ovom dijelu puta susrećemo poveću grupu planinara iz Zagreba iz planinarskog društva Velebit koja se spušta sa vrha.

Planinari iz pl. društva Velebit iz Zagreba

Ovaj najteži dio uspona savladali smo uspješno, a i kamenje je već suho, što nam omogućava brže kretanje. Ovaj dio kamenitog puta pred sam vrh je dosta lakši. Na sam vrh dolazimo točno u 11 h i 45 minuta. Tu smo zatekli dvoje planinara iz Češke, na Dinaru su došli iz Glavaša. Vrh Dinare je Sinjal i to je najviši vrh u Hrvatskoj na nadmorskoj visini (1831 m), a drugi po visini je Sv. Jure na Biokovu (1762 m), a 3 je Vaganski vrh  na Velebitu (1757 m). Na samom vrhu nije ugodno, puše jaka bura. Iz ruksaka vadim vjetrovku kako bi se zaštitio od bure, budući sam bio malo znojan. Gaji to nije potrebno, on je u kratkim rukavima.

Na vrhu Dinare (1831 m)

Nešto malo dalje odlazimo do mjesta gdje je postavljen križ.

Ispod križa

Sa Dinare je prelijep pogled po sunčanom danu, no, mi ovog puta nismo imali sreće. Usprkos tome napravili smo nekoliko snimaka.

Pogled prema jugu gdje se vidi jezero Peruča

Pogled prema Bosni

Na Dinari se zadržavamo 15 minuta i spust započinjemo točno u 12 sati.

Na početku spusta

Dužina uspona i spusta iznosi 4,4 km. Ukupno vrijeme uspona i spusta sa pauzama trajalo je 2 h i 35 minuta. Vrijeme uspona 1 h i 30 minuta, a spusta 1 h i 5 minuta. Težina staze: srednje teška.

Do vozila smo došli točno u 13 h 5 minuta. Tu smo napravili malu stanku i osvježili se, te nastavili vožnju meni u nepoznatom pravcu. Gajo nas je želio upoznati sa ljepotama ove na izgled surove, a tako pitome planine. Ponovo prolazimo kroz brezovu šumu i zaustavlja se da mi pokaže ljepotu šume. Evo te ljepote

Slika sve govori

Dinara je pogodno mjesto za ispašu ovaca, tako prolazimo pored nekoliko uvala_zaravni gdje se po ljeti naseljavaju čobani sa ovcama. Stoga, tu nailazimo na kolibe koje se koriste za smještaj i mužnju ovaca. Sa Dinare je poznat sir iz mješine-mišine koji se radi na tradicionalan način kao prije 100 godina.

Tako, po šumskim vrlo teškim putovima za vožnju dolazimo do graničnog prijelaza sa Bosnom.

Granica sa Bosnom

Nešto malo dalje od granice odlučili smo ručati i napraviti roštilj

Priprema za roštilj

Kotleti i kobasice na roštilju

Vrijeme ručka

Za vrijeme ručka

Nakon dobrog ručka i duže pauze,  put nastavljamo dalje po prekrasnom krajoliku. Gajo se često zaustavlja i pokazuje mjesta za divljač i ljepotu prirode, tako dolazimo do vidikovca Potočilo od kuda puca prekrasan pogled na Surdup prema Strmici.

Pogled na Surdup

Pogled prema graničnom prijelazu Strmica

Dalje put nas vodi do Lovačke kuće. Od tu je također prekrasan pogled.

Lovačka kuća

Nakon kraćeg zadržavanja u 18 h i 5 minuta nastavljamo povratak doma. Još jedno obvezno zadržavanje na Suhom Polju, stanka uz osvježenje. Na odredište u Vrpolje stigli smo u 19 sati i 32 minute. Vrijeme provedena na izletu po Dinari je 11 h i 30 minuta. Napravljeno 57,8 km sa usponom i vožnjom po Dinari.

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, video snimka pohoda na Dinaru, kao i video snimka izleta od Knina, preko Zadra do Iža, te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D – profil staze

Sada nekoliko fotografija i okolice Knina, gdje sam posjetio:  slap Krčić, ribnjak na Krki, Šarema jezera, te selo Polaču od kuda sam napravio nekoliko fotografija:

Slap Krčić na Krki kod Knina

Slap Krčić na Krki kod Knina

Šarena jezera kod Knina- na ulazu u selo Biskupia – u pozadini Promina

Pogled na Dinaru od sela Polača

Sanja, Franko, Đani i moja malenkost na brodu prema Ižu

Franko i Đani povratak sa Iža prema Zadru. U pozadini vidi se most između Ugljana i Pašmana

LINK- Album fotografija