Nedjelja, 03. travnja 2011.
Nastavak radne akcije od doma na Poklonu do Vojaka - vrha Učke. Zadnja radna akcija bila je 20. veljače, 2011. na kojoj se završila druga dionica i veliki dio treće dionice. Ovog puta odlučili smo završit treću i baciti se na četvrtu zadnju dionicu, koja je duga 1.5 km. Okupljanje u 9 sati ispred planinarskog doma na Poklonu. Ovog puta odaziv je bio izuzetno velik, najveći do sada. Pristiglo je 40 članova našeg Društva. U 9 h i 20 minuta sa alatkama u ruci započeli smo akciju uređenja, raspoređeni po grupama, tako da smo pokrili cijelu dužinu staze. Ova dionica je najduža, teža i zahtjevnija od prethodnih, budući da treba napraviti na nekoliko mjesta kamene stepenice, ali uz dobru volju i silan napor, uspjeli smo veliki dio dovršiti i izvršiti pripreme za stepenice.
Parkiralište na Poklonu – ispred suvenirnice
Panta parkira svoj Land Rover na samom početku staze. Prije nego smo uzeli alatke u ruke i zasukali rukave, malo smo zamezili, kako bi imali više snage za težak zadatak, koji nas očekuje. Odmah, zatim, uzimamo alatke i krećemo.
Na putu prema našoj dionici, prolazimo pored dvije grupe koje su se rasporedile i prihvatile posla. Branko pravi prvu pauzu.
Na putu dalje susrećemo Dubroviće
Desa i Zdrave žustro raspravljaju o poslu
U radnom zanosu, ozbiljno smo se prihvatili posla. Ovako izgleda dio staze koju smo završili.
Kratka pauza poslije završetka jednog dijela staze
Moja malenkost sa ljepšim dijelom radne ekipe. Jesmo pravi, što kažete. Ha, ha, ha. Neka pati dio muške ekipe. Na putu dalje dolazimo do izvora na stazi. Za uređenje tog izvora potrudila se ekipa Dirake sa Gagulićem. Sam izvor je uređen, odvod proveden ispod staze. Potrebno je još postavit dvije klupe za odmor na proširenju koje je napravljeno.
Okupljeni oko izvora
Žurimo dalje, i dolazimo do kraja četvrte dionice na kojoj se izvode radovi na stepenicama. Nažalost, nemam fotografije da pokažem kako su lijepo izvedene stepenice. Po završetku radova nastavljamo vožnju sa Pantom, ne normalnom cestom, već po nekim šumskim cestama i vlakama. Svima nam je strah u kosti utjerao, ali ipak uzbudljivo. Tako, dolazimo na područje Lovrinštine, gdje lovačko društvo Kobac iz Lovrana, druga desetina obnavlja kućicu na staroj merini, i gdje imaju roštilj i nadstrešnicu sa stolovima. Tu smo zatekli Zdenku i Nevi koje su zadužene da naprave ručak sa roštilja.
Zdenka i Nevija
Oko 15 sati svi smo se okupilia na Lovrinštini kako bismo ručali. Evo nekoliko fotografija za vrijeme ručka.
Roštilj radi punim kapacitetom
Vrijeme ručka
Konačno svi smo posluženi
Za vrijeme ručka
Roberta i ja izlazimo privi na pesni pudij u svečanim radnim odjelima
Zasluženi odmor poslije ručka.
Nakon ručka i duže pauze vraćamo se doma, umorni ali zadovoljni učinjenim poslom. Više fotografije moete pogledati na slijedećem linku.