Nedjelja, 16. siječnja 2011.
Planinarsko društvo Strilež Crikvenica tradicionalno svake godine, tako i ove godine je organiziralo 17. zimski uspon na Viševicu. Iz našeg PD Knezgrad na pohod prijavilo se 20 planinara. Krenulo se sa tri osobna automobila i dva terenca. Prvo okupljalište Vrata Jadrana, ali zbog velike gužve u kafiću dogovor je pao da se nađemo u Fužinama, na prvoj jutarnjoj kavi i ostalim osvježavajućim napitcima. Put produžavamo preko Liča do mjesta Ravno od kuda i započinje uspon na Viševicu. (pl. Dom Vagabundina koliba).
Od Vagabundine kolibe ide se asfaltnom cestom okvirno 700 metara, gdje se skreće desno na šumsku cestu, gdje smo parkirali naša osobna vozila i od tu započinjemo uspon do vrha.
Na vrhu Viševice sa svojim unukom Frankom
Viševica s nadmorskom visinom (1428 m) ima stožasti travnat vrh koji strši iznad šumske vegetacije. S pravom se ubraja među najljepše vidikovce u Gorskom Kotaru, kako opsegom tako i ljepotom vidika. Ipak njeno najvažnije obilježje je bogatstvo šumskog plašta, koje zajedno sa susjednim bitorajskim šumama čini jedinstveno područje. Unatoč stalnim sječama, tu je još uvijek mnogo nedirnutih kutaka punih divljine i romantike. Obzirom, da se nalazi u sredini podjednako udaljena od Velebita, Bjelolasice, Risnjaka, Snježnika, Učke i otočnih vrhova Sjevernog Jadrana, s vrha promatrač ima osjećaj da se nalazi u središtu golemog prirodnog amfiteatra.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Dom Vagabundova koliba (864 m), Raskrižje putova (1220 m), vrh Viševica (1428 m). Povratak istim putom do Vagabundine kolibe (864 m). Ukupna dužina staze 10,9 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 15 minuta. Minimalna visina 864 m, maksimalna 1428 m. Visinska razlika pri usponu 590 m, pri silasku 608 m. Visina polazišta 882 m. Visina odredišta 1428 m. Prosječna nagib 12%.
Izvod iz analize gpx traga
Dolazak na početak šumske ceste i parkiranje vozila
Start po šumskoj cesti
Na samom početku uspona puno planinara je ispred nas, isto tako, mnogo ih je iza nas. Od planinarskog doma startalo se u 9 h i 30 min. Promatram planinare i u tom mnoštvo prepoznajem Branka Blaževića poznatog pod nadimkom BRANA, najstarijeg planinara na ovom pohodu. Pozdravljam ga i zamolim ga za jedan mali razgovor i usput snimim video clip.
Branko Blažević BRANA sa prijateljem
Po šumskoj nezanimljivoj cesti krećemo se 20 minuta i ulazimo na planinarsku stazu koja vodi kroz lijepu bukovu šumu.
Na stazi kroz bukovu šumu
Po šumskoj stazi kroz visoku bukovu šumu
10 minuta po lijepoj stazi, ponovo dolazimo na šumsku vlaku, koju okružuje bukova šuma i javor. Put nastavljamo do zaravni gdje i prestaje šumska vlaka. Tu nalazimo na prve ostatke ovogodišnjeg snijega.
Ostaci snijega
Malo dalje dolazimo do raskrižja puteva. Desno vodi na vrh Strilež, ravno pored nepresušnog izvora Plavuš također na vrh. Mi skrećemo lijevo po stazi koja je zahtjevnija, nedugo zatim staza nas dovodi na hrbat po kojemu nastavljamo dalje sve do samog vrha.
Dolazimo na vrh Viševica točno u 11 h i 16 min. - (1428 m). Na vrhu nalazimo manju grupu planinara, koji su stigli prije nas.
Na vrhu s unukom Frankom
Tu čekamo da se svi skupimo, da napravimo zajedničku fotografiju. Iz naprtnjače vadimo kalorične marende i nadoknađujemo izgubljene kalorije. S ovog vrha po prekrasnom sunčanom danu otvara se najljepši vidikovac u Gorskom Kotaru na: Samarske i Bijele stijene, Bitoraj, Lič, Kvarnerski zaljev, Senj i kanal, na more i otoke. Sa dvogledom prepoznajemo vrhove u Alpama. Sve više planinara dolazi, tako da je cijeli vrh zaposjednut.
Mnoštvo planinara opsjeda vrh i uživa u prelijepom sunčanom danu
Pogled prema moru
Naša grupa planinara iz PD Knezgrada
Pogled na Lič i Ličko Polje
Zajednička fotografija
Nakon produžene pauze silazak nastavljamo istim putom uspona. Pri silasku potrebno je savladati nadmorsku visinu pri spustu 608 m, za što nam je trebalo 1 h i 20 minuta. Na stazi pri silasku se nalaze dva odvojka (raskrižja). Na grebenskom putu - prvom raskrižju udaljeno 250 m od vrha, gdje se odvaja lijevo staza za Bitoraj. U ovo zimsko doba grebanska staza trebala je biti pod snijegom, nažalost ovog puta snijeg je izostao, pa ovaj izlet nema zimski ugođaj.
Na drugom križanju: lijevo odvaja se put za Bitoraj, polu lijevo prema istoku odvaja se put za Vagabundinu kolibu preko vrha Strilež, desno također za Vagabundinu kolibu našim odabranim putom. U nastavku staza se strmo spušta prolazeći po vlakama i šumskim cestama do izlaska na Ravne i asfaltnu cestu, od kuda nam preostaje još 700 m asfaltom da Vagabundine kolibe. Tu i završava naša današnja avantura.
Silazak po hrptu
Zdrave i kompanija dočekuju nas na križanju putova. Dalje nastavljamo put zajedno
na stazi pri silasku
Ispred doma
Više žedni nego gladni, za osvježenje najviše je pasala piva, a neki traže osvježenje u vinu.
Ispred doma uz hladno piće
Tu ponovo susrećem najstarijeg planinara Branu i upoznajem ga sa mojim unuko Frankom Crnićem. Dolazim do zaključka, da je Franko najmlađi planinar na ovom pohodu sa 9 godina starosti, a Branko Blažević_ Brana najstariji sa 90 godina. Iz ovoga se dade zaključiti da je starosna i dobna struktura vrlo velika, ali i dokaz da mladi i stariji mogu planinariti i družiti se skupa.
Legende planinarskog pohoda na Viševicu_ Brana i Franko
Od organizatora doznajem, da se na ovom zimskom usponu na Viševicu okupilo 320 do 350 sudionika. Zbog velike gužve u domu odlučili smo ručati u Putniku. Tu nas dočekuje još jedno iznenađenje. I ovdje velika gužva. Čekali smo 30 minuta da dobijemo mjesto za ručak, i konačno, sjedamo za stol gdje završavamo sa ručkom, a time i sa ovim prekrasnim izletom.
Vrijeme ručka. (moglo bi se reći da je više večera obzirom na vrijeme 17 h)
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze