Utorak, 28. kolovoza 2012.
Mangart, s nadmorskom visinom 2679 m četvrti najviši vrh Slovenije. Nalazi se na zapadnom dijelu Julijskih Alpa. Mangart je također i naziv za planinski lanac koji sačinjava Veliki Mangart 2679 m, Koritniški mali Mangart 2333 m, Rateški mali Mangart 2289 m i V koncu Špica 2350 m, koji odvaja dolinu Koritnice od Mangartske doline. Na sjevernoj strani u Mangartskoj dolini nalaze se dva jezera: Donje i Gornje Belopeško jezero na talijanskoj strani. Na južnoj strani Mangarta izvire rijeka Koritnica i čini dolinu zvanu Loška Koritnica. Obronci Mangarta na južnoj strani uzdižu se 2000 m iznad doline Koritnice, dok na talijanskoj sjevernoj strani stijene dosežu visinu 1300 m.
Mangart s parkirališta na Mangartnom sedlu
Na inicijativu Fedora organiziran je jednodnevni izlet u Sloveniju i uspon na Mangart. Ekipa u sastavu: Fedor Nalis, Dino Brozan i moja malenkost. Cilj ovog izleta bio je popeti se na Mangart ferratom s talijanske strane i nastaviti penjanje ferratom po slovenskoj strani, te silazak po talijanskoj strani – stazom „via normale“.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda je parkiralište iznad koče na Mangartskom sedlu (2044 m), Mangartno sedlo (2167 m), bivak Nogara, te uspon po talijanskoj ferrati (via ferrata Italiana al Mangart (2010 m), zatim uspon po Slovenskoj ferrati do vrha Mangarta (2679 m ). Silazak po talijanskoj stazi (via normale) do parkirališta na Mangartskem sedlu (2044 m). Ukupna dužina staze 6,1 km. Vrijeme uspona 4 h, a vrijeme silaska 1 h i 23 minute. Visinska razlika pri usponu 756 m, pri silasku 788 m. Krenuli smo iz Lovrana u 5 sati. Prvo zaustavljanje - benzinska pumpa na Rupi radi kupovine vinjete, te prva jutarnja kavica.
Jutarnja kava na benzinskoj postaji Rupa
Vožnju nastavljamo od Rupe, preko Kozine, Ajdovščine, Nove Gorice, Tolmina, Kobarida, Boveca, Log pod Mangartom, te do Mangartskog sedla, gdje dolazimo u 8 h i 50 minuta.
Slijedi odijevanje u planinarsku odoru. Ono što je najgore za mene navlačenje sigurnosnog pojasa, rukavice i kaciga, obzirom da nemam iskustva penjanja po ferratama, pri tome mi pomažu Fedor i Dino. U tom pojasu osjećam se stisnuto, neudobno, radije bi bez svega toga, ali što se mora to se mora, radi vlastite sigurnosti. Kada smo sve to završili zamolio sam Dina da napravi jednu fotografiju, da vidim dali se i na slici osjeća neudobnost. Usput Nalis dodaje za 10 minuta nećeš ni znati da ga imaš na sebi. I doista je tako i bilo. Evo te fotografije:
Na ovoj fotografiji jedva da prepoznajem sam sebe- prvi puta navukao pojas na sebe
Opis puta
Sa ishodišne točke - Mangartskog sedla uspon započinjemo u 9 h i 27 minuta, po prekrasnom sunčanom danu. Prolazimo pored parkiranih automobila i pogledavamo prema vrhu Mangarta. Rado bi skinuo koju fotografiju ali sunce sa istočne strane je iznad samog vrha i ne dozvoljava lijepe fotografije. U povratku kada sunce bude na zapadu, napravit će se pokoja lijepa fotografija. Staza dalje vodi prema istoku po travnatom dijelu grebena uz lagani uspon.
Travnati dio grebena
Na stazi zamjećujemo dosta graničnik kamenja, zapravo hodamo po graničnoj crti koja razdvaja Sloveniju od Italije.
Granični kamen
Stojim istovremeno u dvije države. Moja lijeva noga je u Italiji, a desna u Sloveniji. Dvadesetak minuta hoda dolazimo do pod vrh sedla, gdje stoji smjerokaz koji nas upućuje lijevo, a na kojem piše „Via ferrata italiana al Mangart“ i bivak Nogara.
Smjerokaz za uspon po talijanskoj ferrati.
Spuštamo se po talijanskoj strani do bivka Nogara. Spust je strm, neprekidno se izmjenjuju buseni trave, sipar i pokretno odlomljeno kamenje, stoga, trebalo je dosta opreza, a posebice na onom dijelu spusta, kada smo odlučili da ne idemo do samog bivka, već iznad njega presijecamo sipar i nemarkiranim putem skraćujemo stazu i dolazimo do mjesta gdje započinje penjanje po stijeni i ulaz u ferratu.
Bivak Nogara i heliodrom
Ferrata je ustaljeno talijansko ime za zahtjevne uspone koji vode kroz okomite i izložene stijene. Ferrate su osigurane sa klinovima, spajalicama ili klanfama i sajlama. Uspon po talijanskoj ferrati započinjemo u 10 h i 5 minuta.
Na početku penjanja po ferrati.
Sam početak uspona je vrlo strm i penjemo se po čeličnoj sajli do male špilje. To je okno kroz koje se mora proći. Fedor je odlučio igrati se i isprobati svoje alpinističke sposobnosti. Odlučio se penjati bez pomoći klinova i sajli. Za sigurnost bio je povezan. Cijelu ferratu je popeo bez pomagala, na najizloženijim dijelovima nije uspio i to na 2 mjesta, ostalo je prošao bez poteškoća.
Ulazak u špilju
Izlazak iz špilje kroz okno
Od špilje staza vodi lijevo, zatim se vrlo strmo uspinje po gotovo okomitoj stijeni.
Prečenje ferrate
Penjanje po vertikalnoj stijeni
Pogled unazad
Malo predaha i pogled sa stijene na Belopeška jezera – Mangartska jezera
Penjanje po stijeni bilo bi mnogo brže da Fedor nije odlučio ispenjati stijenu bez pomagala sajli i klinova. Poslije ovog uspona put skreće lijevo i dovodi nas do blažeg travnatog dijela staze.
Lakši dio uspona
Poslije travnatog dijela staza lagano skreće desno po glatkim i strmim kamenim pločama, zatim ponovo skreće lijevo, gdje moramo zaobići greben po klanfama i uz pomoć sajla.
Uspon po skliskim i glatkim pločama
Uspon po glatkim kamenim pločama, te skretanje lijevo poprečno do najtežeg dijela uspona. Nekoliko fotografija sa toga dijela staze.
Sajla po kojoj treba proći do izloženog vertikalnog uspona
Pogled prema dolje na Dina
Na ovom dijelu poprečnog prelaska po širokim klanfama, držimo se za sajlu iznad. Ispod nas ogromna provalija, duboki ponor, strah je i pogledati. Put vodi i dalje lijevo, gdje se i dalje penjemo vertikalno po klanfama i sajlama i tako dolazimo da najtežeg uspona na ovom dijelu staze.
Glatka okomita stijena
Najispostavljeniji i najteži dio uspona
Izlaskom iz ovog okomitog i strmog dijela, odahnuli smo, dalje put postaje manje strm i ubrzo dolazimo do Mangartnog sedla. Nekoliko fotografija sa tog gornjeg dijela staze.
Konačno dolazak na vrh Mangartova sedla
Od Mangartova sedla lagani spust po glatkim kamenim pločama, zatim presijecamo talijansku stazu (via normale), te skrećemo lijevo po kamenim oblucima prema mjestu gdje započinje penjanje po slovenskoj ferrati.
Na putu prema slovenskoj ferrati
Slovenska ferrata nije toliko zahtjevna kao talijanska, ali je postavljena na cijelom putu, do pred sam vrh. Ova ferrata je mnogo opasnija što se tiče odrona kamenja, zbog krušljivog terena. Stoga, je potrebno obvezno imati kacigu. Ferrata je dobro osigurana i nema prezahtjevnih dijelova, ovo vrijedi samo za suhe uvjete.
Na ovoj ferrati nismo ni koristili vezivanje, ali smo se osvjedočili u dva navrata da je kamenje letjelo prema nama. Manja grupa talijanskih planinara spuštala se i kamenje se odronjavalo. No, na sreću nije se ništa dogodilo. Penjanje započinjemo po slovenskoj ferrati u 12 h i 15 minuta. Staza na početku strmo počinje i provlači se kroz procjep planine, tako da jednim dijelom prolazimo kroz usjek u stijeni.
Kada se prođe usjek u stijeni, put se dalje nastavlja po vrlo strmom procijepu, kao što se vidi na fotografiji. Ne gubimo puno vremena, budući, nismo se morali kačiti karabinima, pa napredujemo mnogo brže nego što smo planirali. Staza previše ne vijuga, a na dijelovima nema osiguranja, tu su nam u pomoć priskaču obje ruke, što nam olakšava siguran uspon. Na dijelovima staze polazimo uz sami rub, gdje se vide ogromne provalije.
Dino u penjačkom zanosu
Uspinjemo se dalje i dolazimo do vidikovca od kuda pogled pruža na sve strane.
Pri oštrijem usponu
U pozadini se vidi dolina rijeke Koritnice
Napuštamo vidikovac i vraćamo se na stazu. Do vrha nam je trebalo nekih - približno petnaestak minuta. Dalje ovaj dio staze pred vrhom nema osiguranja, ali nije ni preteško ni opasno.
Prolaz kroz kamin između stijena
Na vrh Mangarta stigli smo u 13 h i 37 minuta. Što znači da je uspon trajao sa svim zastajkivanjima 1 h i 22 minuta (2679 m). Na vrhu smo zatekli dosta planinara iz raznih država (Austrijanci, Slovenci, Talijani). Po običaju na vrhu slijedi presvlačenje, ručak, fotografiranje i uživanje u lijepom danu, moglo bi se reći- dan za bogove, a tako smo se i mi osjećali na vrhu Mangarta. Mangart je dosta posjećen u ljetnim mjesecima, pa me nije ni iznenadilo da je bilo dosta planinara, iako je to radni dan. Vikendom je uvijek velika gužva.
Zajednička fotografija ispred križa. (Nekoliko fotografija sa vrha )
Triglav i dom Kredarica
Pogled na famozne Ponce
Jalovec na dohvat ruke
Belopeška jezera
Grossglockner u Austriji
Na vrhu smo proveli pola sata, a potom se spuštamo nazad po manje zahtjevnoj talijanskoj stazi, koja okružuje cijelu vršnu kupolu Mangarta.
Na samom početku spusta
Put nije zahtjevan, vodi po travnatom terenu i rasutom kamenju. Na srednjem dijelu puta krećemo se po glatkim kamenim pločama, što omogućava klizanje, naročito kada je kamenje mokro. Stoga, na ovom dijelu puta postavljeno je osiguranje sa čeličnim sajlama.
Silazak po kamenim pločama uz pomoć sajla
Ubrzo dolazimo na greben i vidikovac od kuda se najbolje vidi okomita stijena po kojoj se penje. Dok smo promatrali stijenu kuda smo prošli, na istom tom dijelu dva planinara se uspinju. Napravili smo nekoliko snimaka da se i taj najteži dio uspona vidi.
Na dijelu okomitog uspona
Mladi par, dečko i djevojka. Djevojka bez ruksaka i kacige, samo sigurnosni pojas. Dalje put nastavljamo laganim spustom po graničnom grebenu. Ispred nas stoji ponosno okrugli stožasti vrh Meadow, kojega zaobilazimo i spuštamo se do parkirališta, gdje je ostavljen auto.
Meadow vrh
Još jedan pogled na Mangart s parkirališta
Pošto smo se presvukli, sjedamo u auto i ravno do koče na Mangartnom sedlu, kako bi se osvježili sa hladnom pivom.
Ispred koče na Mangartovom sedlu (1906 m).
Kako u domu nisu imali veliki izbor hrane, odlučili smo potražiti dobar restoran ili gostišče u Bovecu. Zaustavljamo se ispred Gostišča Martinov Hram. Ulazimo unutra na terasu, nema mjesta sve je zauzeto. Domaćin se potrudio i omogućio nam je stol na samom ulazu, što smo i prihvatili.
Gostišče Martinov Hram
Vrijeme večere
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze