Dugo vremena bio sam u dilemi dali želim ovaj blog napisati, kako i što napisati o svojoj osobnoj tragediji, koja se dogodila na izletu u Sloveniji_Julijske Alpe i usponu na Špik. Kao što sam napisao u prethodnom blogu, tragedija se dogodila 13. srpnja 2011. prilikom pada i dvostrukog prijeloma zgloba desne noge na spustu sa Špika, 108 metra ispod samog vrha na početku sipara ili melišča kako to slovenci kažu. Tom prilikom sam napisao da je moje planinarenje u fizičkom smislu završeno do konca ove 2011 godine.
No, međutim, prevario sam se. Sada shvaćam da prijelom zgloba i oporavak nije tako jednostavan i brz kako sam tada zamišljao i da moje planinarenje može započeti najranije nakon godinu dana, a to znači najprije polovinom iduće 2012 godine.
Četiri mjeseca su protekla od trenutka pada i mog oporavka nakon rehabilitacije. Konačno, odbacio sam štake i počeo hodati bez pomagala. To je bio ohrabrujući trenutak i motiv da sam odlučio napisati ovaj blog, a na način kao što sam ih i do sada pisao, a to znači opisati pohod kronološki redom prema vremenskim događanjima.
12, 13 i 14. srpnja 2011. PD Knezgrad organiziralo je pohod u Sloveniju na Špik i Prisojnik. Organizator pohoda je Zoran Šarin. Prijavilo se samo šest planinara ( Desa, Zdrave, Hilda, Renato, te moja malenkost). Razlog slabom odazivu, svakako, je sredina tjedna kada većina planinara radi, ili je zauzeta sa svojim svakodnevnim obvezama.
Špik sa grebenske staze - mjesto nesreće
Utorak, 12. srpnja 2011.
Cilj današnjeg dana bio je doći do doma Krnica. Krenulo se u 17 h i 30 minuta iz Ike i Lovrana sa dva osobna automobila. Granični prijelaz prošli smo brzo i bez zadržavanja. U Ilirskoj Bistrici prvo zaustavljanje radi kupnje vinjete, a drugo zaustavljanje na benzinskoj crpki poslije Kranja. Tu se osvježavamo, dopunjavamo zalihe sa hranom i pićem.
Ispred benzinske postaje na autoputu od Kranja prema Jesenicama
Put dalje nastavljamo prema Kranjskoj Gori i Vršiču, gdje dolazimo na početnu poziciju za uspon do doma Krnica. Parkiramo automobile uzimamo svu opremu i u 19 h i 53 minute krećemo prema domu Krnica.
Polazna točka uspona prema domu Krnica
Sa asfaltnog puta spuštamo se kroz prekrasnu šumu za 10_ak minuta hoda stigli smo u dolinu do korita rijeke Pišnice. Zbog dugotrajnog sušnog razdoblja Pišnica izgleda kao mali potočić i prelazak preko nje prošao je bez poteškoća. Tu se tek otvara veličanstven vidik na okolne planinske vrhove okupane večernjim zrakama sunca.
Pogled na planinske vrhove okupane u suncu
Nešto malo dalje dolazimo do spomen obilježja svim unesrećenim u planinama ili originalni naziv “SPOMINSKI PARK PONESREĆENIM V GORAH“
Natpis spomen obilježja
Spomen obilježe
Nekoliko minuta hoda napuštamo travnatu dolinu i spomen obilježje te ulazimo u gustu šumu i planinarskom stazom nastavljamo prema domu.
Na planinarskoj stazi prema domu Krnica
Ispred doma Krnica
Tu je istaknuta i dobro vidljiva tabla sa natpisima planinskih vrhova i mogućih pohoda od doma Krnica.
Ploča sa natpisom planinskih vrhova, visinama i vrijeme potrebno za uspon
Tu odlažemo svoje ruksake, osvježavamo se hladnom pivom, zatim slijedi večera i dogovor da se pođe na počinak, kako bi sutradan mogli krenuti ranije na Špik.
USPON NA ŠPIK
Srijeda, 13. Srpnja 2011.
Jutro je, 5 h i 45 minuta završavamo sa doručkom. Dan je obećavajući, vedar i sunčan uz pokoji bijeli oblačić na nebu, a jutarnje sunce obasjava planinske vrhove. Ja sam izuzetno dobre volje, raspoložen i odmoran, kondicijski vrlo spreman za najzahtjevnije vrhove, obzirom da smo se neposredno vratili sa planinarenja iz Bugarske. Jedva čekam da što prije krenemo na Špik.
Pripreme za uspon - ispred doma Krnica
Špik (2472 m) je svakako, najljepši vrh takozvane Martuljške skupine vrhova Julijskih Alpa. Pogled na njega je zastrašujući gledano iz Gozd Martuljka ili sa Srednjeg vrha. Svaki putnik koji je dolazio u Kranjsku Goru nije mogao proći, a da ne zapazi gole stjenovite vrhunce koji se gotovo okomito uzdižu iznad zelene doline Gozd Martuljka, a među njima dominira Špik sa svojim prepoznatljivim špicastim vrhom. Sa ove Sjeveroistočne strane izgleda divlji, nepristupačan i neosvojiv. No, međutim, on ima i pitomiju stranu, do njegovog vrha može se doći sa zapadne strane iz dva pravca. Preko Kačjeg Grabena i od hiže v Krnici. Svi ostali pristupi su nemarkirani i predviđeni za alpinističke uspone. Za uspon na Špik mi smo odabrali ovaj drugi put od hiže v Krnici preko Lipnice do vrha. Kako se ne bi vraćali istim putem za spust smo odabrali preko Kačjeg Grabena.
Još samo ruksake na leđa i spremni za pokret
Krenulo se točno u 6 h. Dobro markirana planinarska staza od doma skreće lijevo, gdje odmah ulazimo u gustu šumu bora i ariša. Nakon 15 minuta hoda izlazimo iz šune i ulazimo u široku dolinu i gudure Gruntovnice (1400 m) i njen kanjon_korito Pišnice u kojem trenutno nema vode.
Pogled na okolne vrhove nakon izlaska sa šumske staze
Lagano se uspinjemo po oblutcima i kamenju suhog korita Pišnice, približno 10 minuta hoda staza skreće lijevo. Na tom mjestu prelazimo korito, gdje se staza naglo uzdiže, da bi po tom uspon bio umjereniji.
Prelazak korita Pišnice
Put prema vrhu nastavljamo poprečnom stazom obraslom patuljastim borovima, zatim izlazimo na čistinu, gdje staza presijeca manje melišče, odnosno sipar podno grebena Gamsove špice.
Tu smo napravili kratku pauzu, obzirom da je protekao jedan sat hoda. Zatim, put nastavljamo dalje poprečno po siparu, naša prisutnost je narušila mir jedne divokoze koja bježi ispred nas.
Usamljena i preplašena divokoza
Prelaskom preko sipara, staza se strmo uzdiže iznad gornjeg ruba Tarmanovog grebena, a zatim skreće desno i prelazi na sjevernu stranu Gamasove špice.
Na putu prema vrhu Gamasove špice
Nakon dva sata hoda ponovo mala pauza uz okrepu i osvježenje. Sve što dalje idemo prema vrhu, sve se više oblaka skuplja na nebu. Dan je doista topao, ali vjetar koji puše olakšava nam uspon i ublažava toplinu. Nakon ove druge stanke krenulo se dalje. Ja imam osjećaj da je grupa napreduje laganim hodom. Tu se odvajam, nešto me tjera naprijed, čini mi se da bih mogao trčati do vrha.
Nakon mog odvajanja okrećem se i slikam ostatak grupe
Nakon nekoliko minuta hoda izlazimo iz gustog niskog raslinja i dolazimo na čistinu niskog kamenja obraslog u travi.
Tako po ugodno prirodnom ambijentu dolazimo u 9 h i 10 minuta do prijevoja zvano sedlo, između vrha Na glavah (2172 m) i vrha Lipnica (2418 m). Kako sam trenutno sam postavljam fotoaparat na obližnji kamen da pravim fotografiju prema Škrlatici.
Na prijevoju - sedlu
Naprijed, po dosta strmijem dijelu staze nastavljamo put prema vrhu i nakon pola sata hoda staza nas dovodi do zahtjevnijeg dijela puta, gdje se uz pomoć klinova i sajla penjemo po okomitoj stijeni i izlazimo na vrh Lipnice (2418 m), od kuda je prekrasan pogled na Kranjsku Goru i na Špik.
Uspon po vertikalnoj stijeni uz pomoć sajla
Pogled na zaseok ispred Kranjske Gore sa Lipnice
Od Lipnice staza dalje vodi po hrptu, sa obje strane hrpta ogromne provalije, hodam oprezno i polako, tu po prvi puta osjećam strahopoštovanje prema planinama i Alpama. 15 minuta hoda po hrptu zaustavljam se kako bi razgledao okolne vrhove i napravio nekoliko fotografija Špika.
Pogled na Špik
Vrh Špika s grebenskog dijela staze
Nešto malo dalje spuštamo se sa sinusoidnog hrpta (malo gore-malo dolje) i dolazimo do još jednog zahtjevnijeg dijela staze, gdje uz pomoć poprečnih sajli započinje pravi uspon prema vrhu.
Poprečne uz pomoć sajla
Nakon prelaska uz pomoć sajli dolazimo do Kačjeg Grebena, od kuda se dalje nastavlja uspon prema vrhu. Kako sam dugo odmakao od ostatka grupe odlučio sam ih pričekati, te malo detaljnije osmotriti sam vrh i okolinu, te napraviti nekoliko fotografija. U daljini vidim dio grupe koja od vrha Lipnice prolazi po hrptu.
Prelazak preko hrpta poslije vrha Lipnice
Čekanje mi je pomalo dosadilo, pa sam odlučio poći prema vrhu sam. No, ne tako daleko kako bih ih mogao snimiti i fotografirati. Ovo je najzahtjevniji dio uspona na Špik. Nije toliko težak, koliko je potrebno biti oprezan, obzirom da se uspinje po vrlo strmom i rasutom kamenju, gdje kamen nije čvrst. Postoji opasnost od odrona kamenja, za što je potrebna zaštitna kaciga, kao obvezni dio opreme na ovom dijelu staze, kao i za spust po siparu.
Ostatak grupe na usponu prema vrhu
Pred samim vrhom
Na sam vrh Špika dolazimo u 11 h i 10 minuta. Nadmorska visina 2472 m. Za sav trud koji smo napravili, za nagradu dobili smo prekrasan panoramsku pogled na ostale vrhove kao i na pitoreskna mjesta, kao što su: Mangrt, Jalovec, Mojstrovka, Prisank, Razor, Škrlatica, Kranjsku Goru, Gozd Martuljek, te pogled prema Italiji i daleko preko Karavanki u Austriju. Nekoliko fotografija s vrha.
Pogled na Gozd Martuljek i greben Srednjeg vrha, od kuda je najljepši pogled na vrh Špika
Vrijeme marende
Na vrhu Špika - zajednička fotografija. Od desna na lijevo: Hilda, Renato, Zdrave, Desa, Zoran i ja.
Vrh Špika napuštamo u 12 h i 10 minuta i započinjemo povratak preko Kačjeg Grebena, sipara te preko velike doline Krnica do parkirališta.
Pri spustu sa Špika
Budući da je Renato napravio nekoliko fotografija, ja produžavam naprijed kako bi napravio video snimku i još pokoju fotografiju.
Nakon 20 minuta spusta dolazimo na početak sipara
Prilikom spusta razgovaram sa Desom kako bi bilo dobro da oni koji imaju kacige krenu prvi po siparu, budući da postoji opasnost od odrona sitnog kamenja. No, meni vrag ne da mira i opet me nešto tjera naprijed, odoh ja i ako znam:
Da svaka planina, kao i svaka njena staza krije određena iznenađenja i zamke, što nas neprekidno prisiljava na oprez, siguran korak i budno oko u svakom trenutku, ali nikad dovoljno opreza, kao što to pokazuje ovaj moj primjer tragedije.
Dolazim na početak sipara desetak metara hoda po njemu pokliznuo sam se, tako da sam poletio nekoliko koraka naprijed, u tom trenutku desna noga je zapela za omanji kamen, gdje dolazi do pada i prijeloma zgloba desne noge. (2365 m - 107 m ispod samog vrha ). Kako me nije ništa boljelo u prvom trenutku pomislio sam da se nije ništa dogodilo. No, kada sam ugledao da je stopalo desne noge okrenuto potpuno na desno, skinuo sam gojzericu i čarapu, pomislio sam da se samo radi o iščašenju, uzeo sam stopalo sa obje ruke povukao naprijed i vratio na mjesto. Ni tada nisam osjećao bol. U tom trenutku do mene dolazi Renato, kako stopalo još nije bilo potpuno na mjestu pod kutom od 90 stupnjeva, zamolio sam Renata da to on popravi. Renato je popipao nogu i osjetio oštri prelom ispod kože i nije se više ništa diralo. Za nekoliko minuta našli smo se svi na mjestu nesreće.
Mjesto pada označeno žutom bojom.
Zoran je nazvao pomoć na broj 112. Oni su ga spojili sa Gorskom službom spašavanja. Uz kratak opis ozljede i mjesto na kojem se dogodila nesreća, obećali su da helikopter dolazi za pola sata. I doista, helikopter je došao za 40 minuta.
Helikopter traži najpovoljnije mjesto za slijetanje.
Mjesto spuštanja helikoptera_vrh Lipnica
Kako me helikopter nije mogao pokupiti na mjestu pada zbog velike kosine terena i uzgonskog vjetra koji je puhao, odlučio se spustiti na najbliži vrh Lipnicu gdje je iskrcao članove takozvane helikopterske ekipe u sastavu: Dežurni liječnik, dežurni policajac i dežurni član GSS_a. Njima je trebalo 20 minuta da stignu do mjesta nezgode. Prvo što su napravili dali su injekciju protiv bolova i odmah zatim izvršili imobilizaciju noge. Helikopter je napravio još nekoliko krugova da izvidi gdje bi se mogao spustiti, zatim je otišao po još 3 člana GSS_a i pustio ih na isto mjesto_Lipnicu. Čim su stigli do mene, stavili su me u aluminijsko korito_nosila i dobro osigurali te započeli spust po siparu.
GSS_spust na samom početku sipara
GSS_Na kraju sipara
GSS čekaju da stigne helikopter.
Spust po siparu trajao je uz nekoliko kratkih zaustavljanja ukupno 40 minuta. Najteži dio dana bio je ovaj spust. Činilo mi se da traje vječnost. Teže mi je bilo nego sam operativni zahvat. Zapadna strana Špika, sunce jako, tuče ravno u oči, sav sam zamotan i vezan da ne mogu ni jedan dio tijela pomaknuti. Kaciga na glavi i vizir preko lica, fali zraka, ne mogu normalno disati. Svaki put kad bi napravili stanku, doktor bi se nagnuo nad mene i svojom sjenom zaštitio moje lice i oči od sunca. Za nekoliko minuta dolazi prijevoz.
Mjesto slijetanja i ulaska u helikopter
Na ovom mjestu cijela spasilačka ekipa zajedno sa mnom ulazi u helikopter i pravac Kranjska Gora, gdje ostavlja spasilačku ekipu, a dr. Šuler sa mnom nastavlja vožnju do Splošne bolnišnice u Jesenicama. Kao hitan slučaj odmah su me preuzeli na obradu. Prvo postavljaju longetu, zatim slikanje. Slike rendgenskog snimaka pokazuju da je dvostruki prijelom zgloba desne noge vrlo težak i da je potreban hitan operativni zahvat, dok noga nije natekla. Postavio sam pitanje plaćanja operacije, obzirom da u svojoj zemlji imam besplatno. Nisu znali odgovor, provjerom smo ustanovili da je potpisana međunarodna konvencija o zdravstvu između obje zemlje i da postoji reciprocitet u zdravstvu.
Kako nisam imao vremena ni mogućnosti da se sa bilo kime konsultiram, odlučio sam se na operativni zahvat u ovoj bolnici. Ovoj odluci pridonijelo je mišljene doktora Primož Štulera iz spasilačke službe. Kad je rekao, da se to njemu dogodilo on bi odabrao ovu bolnicu, jer da Splošna bolnišnica Jesenice ima izvanrednu traumatologiju i izvrsne kirurge. To je bio presudni trenutak da sam prihvatio operativni zahvat ovdje. Da je sve bilo brzo i učinkovito, govori činjenica, da je od momenta pada pa do izlaska iz operacijske sale proteklo samo 6 sati, ako k tome dodamo vrijeme pripreme i sam operativni zahvat, onda je to zaista bilo brzo.
VIDEO SNIMKA AKCIJE SPAŠAVANJA HELIKOPTEROM
https://www.youtube.com/watch?v=IqdYqhYtqgk
Z A H V A L N I C A
Ovim putem želim se zahvaliti Zoranu, Zdravi, Desi, Hildi i Renatu što su bili uz mene i što su proživljavali tragediju zajedno sa mnom i nisu napustili mjesto događanja sve dok me nisu odvezli helikopterom u bolnicu, tek onda su nastavili spust i došli u posjet meni u bolnicu, a ja sam već bio operiran.
Isto tako, koristim ovu priliku, da se zahvalim Rešavlnoj spasilačkoj službi Slovenije vođi ekipe gospodinu Robiću, što su brzo i na profesionalan način odradili spašavanje. Posebno se zahvaljujem gsp. doktoru Primož Štuleru, koji je cijelo vrijeme bdio nad mnom i nije me napustio sve do ulaska u operacijsku salu. Stoga, prvom prigodom kada budem dolazio u Sloveniju moram ga posjetiti i na jedan drugi način se zahvaliti i popričati o cijelom slučaju.
Zahvala, svakako, slijedi i medicinskom osoblju Splošne bolišnice Jesenice, a posebno doktorici Petri Rupert koja je dobro i profesionalno izvela operativni zahvat, a što su potvrdili u specijaliziranoj Klinici Lovran.
Zahvala slijedi i mojoj sestrični Dragici i njenom mužu Milanu, kao i djeci Borisu i Ani, koji žive u Austriji u Klagenfurtu što je uzela tri dana godišnjeg odmora da bi sa obitelji bila blizu mene. Zbog te činjenice, nakon otpuštanja iz bolnice ostao sam još jedan dan sa njima u njihovoj kući u Gozd Martuljku.
U subotu 16. Srpnja, 2011. u poslijepodnevnim satima dolazim u Kliniku Lovran. Sve je prazno nema nigdje nikoga, ne čeka mi se do ponedjeljka, da redovnim putem budem primljen. Nazvao sam našu dragu planinarku Kseniju Marčenić i pitao je što da radim. Za sreću upravo taj dan je bila dežurna, i ona mi je uspjela dogovoriti da me primi dežurni liječnik dr, Ivan Rakovac. Predao sam mu otpusno pismo i CD sa slikama prije i poslije operativnog zahvata. Tom prilikom, zamolio sam doktora da mi kaže kakvo je stanje sa mojom nogom. Odgovor je bio slijedeći: Operativni zahvat izveden je istom metodom kao što se koristi i u Lovranu, te da je posao dobro obavljen. Na taj način dr. Rakovac i Ksenija preuzeli su daljnju brigo oko mog liječenja. Stoga, želim se zahvaliti specijalisti ortopedu dr. Ivanu Rakovcu, specijalisti fizijatrijske medicine dr. Miomiri Vitezić, a posebno našoj planinarki Kseniji Marčenić, koja je neprekidno vodila brigu o meni za vrijeme rehabilitacije, kao i cijelom medicinskom osoblju za rehabilitaciju, koji su sa svojim učinkovitim i profesionalnim odnosom prema poslu uspjeli vratiti moju nogu gotovo u stopostotnu funkciju kao prije operativnog zahvata. Stoga, im još jedno veliko hvala.
Zahvalu dugujem i mom bratiću Veljku i njegovoj ženi Milici koji su me 15 dana u svom domu njegovali u prvim najtežim danima poslije operacije. Isto tako, zahvaljujem se svojoj kćeri Sanji, zetu Đaniju, te unucima Franu i Rikardu, koji su neprekidno cijelo vrijeme bili sa mnom.
Ovaj blog ne bi mogao završiti, a da se posebno ne zahvalim svojim dragim prijateljima Ireni i Sandru Miljeviću, što su u centru Ike ustupili svoj apartman dva i pol mjeseca, kako bi mogao svakodnevno koristiti more u terapijske svrhe, a što je pridonijelo, pomoglo i ubrzalo moj oporavak.
Zahvaljujem se svim članovima PD Knezgrad Lovran što su me neprekidno posjećivali, bodrili i hrabrili, kako bi mi oporavak bio lakši i brži i da se što prije vratim planinarenju.
Kao šećer na kraju, najveću zahvalnost dugujem mojoj supruzi Jadranki na strpljenju i podršci za cijelo vrijeme mog oporavka i u neprekidnim naredbama „donesi…dodaj mi...digni… odnesi… treba mi…povuci…obuci…“
Ovako je izgledao dvostruki prijelom zgloba desne noge prije operativnog zahvata.
Izgled preloma prije operacije
Izgled preloma nakonoperacije
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Eartu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze