Nedjelja, 28. srpnja, 2013.
Treći dan našeg boravka u Savinjsko-Kamniškim Alpama predviđen je za 2 uspona: jedan uspon na Veliku Babu, a drugi uspon na Mrzlu Goru. Uspon na Veliku Babu podijeljen je u dvije grupe. Jedna grupa uspinje se po ferrati, koja je označena kao zahtjevan put ( zelo zahtevna pot), a druga grupa po normalnom Austrijskom putu označenom kao laki put. Zoran i ja popeli smo se na Veliku Babu prvog dana (26.07.2013). Stoga, smo odlučili popeti se na Mrzlu goru. Dok svi drugi spavaju mi se ustajemo u 4 h i 30 minuta, vadimo nepotrebne stvari iz ruksaka i spremni smo za polazak.
Mrzla gora od vrha Turske gore
Ispred doma na Ledinah ili Kranjske koče spremni za pokret
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda je Kranjska koča na Ledinah (1700 m), Savinjsko sedlo (2001 m), Mrzla gora (2203 m), Kranjska koča (1700 m), te spust do parkirališta ispod teretne žičare - Ravenska Kočna“ na kraju doline (1000 m). Ukupna dužina staze 10,9 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 13 minuta. Minimalna visina 990 m, maksimalna 2205 m. Visinska razlika pri usponu 1908 m, pri silasku 2600 m. Visina polazišta 1678 m. Visina odredišta 2203 m. Prosječan nagib 43%
Izvod iz analize gpx traga
Od Kranjske koče na Ledinah krenuli smo u 5 h i 10 minuta po mraku. Vidljivost je dobra, ali nije dovoljno dobra za fotografiranje, kao što se vidi iz prethodne fotografije. Jedan od razloga ovakvom ranijem polasku je dužina staze i težina uspona, te povratak do parkirališta, drugi razlog što se očekuju visoke temperature i u visokom gorju. Početak staze je blag i lagano polegnut, što je dobro za zagrijavanje do optimalne radne temperature. Ovaj dio staze opisao sam u prethodnom putopisu - kod uspona na Rinke, stoga, nije potrebno ponavljanje. Nakon jedan sat laganog hoda dolazimo do Jezerskog sedla. Prve zrake sunca obasjavaju okolne vrhove.
Na Jezerskom sedlu (2036 m)
Jezersko sedlo je granično područje između Slovenije i Austrije. Od Jezerskog sedla nastavljamo put po Austrijskoj strani.
Na stazi po siparu prema Savinjskom sedlu
Visinska razlika između ova dva sedla je svega 35 m, stoga, ovaj dio staze je polegnut i prolazi preko sipara i nakon prijeđenih petstotinjak metara ponovo smo na granici između dvije države na Savinjskom sedlu (2001 m). Na ovom graničnom sedlu je raskrižje putova sa smjerokazima na dva jezika.
Smjerokazi sa natpisom na dva jezika (Slovenski i Austrijski).
Uz kratak predah i gutljaj vode opet smo spremni za polazak. Od Savinjskog sedla spuštamo se prema Okrešlju, bolje kazati prema Mrzlom dolu, od kuda započinje uspon prema Mrzloj gori. Početak spusta je prilično strm. Staza prolazi kroz nisku borovinu u kojoj je smješten mali bivak.
Bivak u zapuštenom stanju
Spuštamo se dalje po siparu, uz neformalne razgovore okrećemo se gledajući okruženje oko sebe i planinske vrhove. Naizgled izgledaju svi isti, sivi, tmurni i povezani u jednu cjelinu, a opet svaki je na svoj način lijep, različit i drugačiji. Naprosto, traži da dođeš do njegova vrha. On je tu za tebe, ne da ga osvojiš ili pokoriš, već da ti dopusti da se popneš na njega i uživaš u prekrasnim vidicima i osjećajima koje ne mogu opisati, već to moraš vidjeti, osjetit i doživjeti tu ljepotu. Nakon nekog vremena dolazimo do križanja putova.
Raskrižje putova. Desno staza vodi za Češku koču preko Križa. Staza je označena kao vrlo teška (zelo zahtevna pot). Ravno staza vodi za Okrešelj i Mrzlu goru.
5 minuta niže dolazimo do drugog raskrižja.
Raskrižje i smjerokaz koji nas lijevo upućuje na Mrzlu goru, a ravno prema Okrešlju. Ovaj dio Okrešeljske doline zove se Mrzla dol. Od ovog raskrižja iz Mrzle doli započinje uspon na Mrzlu goru. Do ovog raskrižja od kuda započinje uspon na Mrzlu goru trebalo nam je 2 sata laganog hoda. Staza se uspinje po rahlom kamenju okružena busenima trave.
Na stazi po rasutom kamenju.
Potom put nas dalje dovodi do manje travnate zaravni – livade prepune cvijeća. Na trenutak zastajemo kako bi se osvježili i napravili koju fotografiju.
Na livadi punoj cvijeća
Prijelaz preko livade s blagim nagibom
Pogled na stazu koja vodi prema Turskom žljebu – (zumirano)
Pogled u nazad na siparu i Turski žljeb.
Staza nas dalje dovodi do podnožja stijene, od kuda započinje vrlo strmi uspon po južnoj strani sve do samog vrha. Usamljeni vrh Mrzle gore zbog pograničnog položaja dugo vremena bio je izoliran i onemogućen uspon na njega. Stoga, je pošteđen od željezarije (sajli, klanfi i klinova) pa je uspon na ovaj vrh pravi izazov stoga, privlači mnoge planinare. Prije nego se krene treba dobro razmisliti, ocijeniti svoje vlastite mogućnosti i sposobnosti, to nije samo mehaničko hodanje. Potrebno je imati smjelosti i hrabrosti, planinarskog iskustva, znanja i vještine penjanja. Stoga, oprez! - veliki broj planinarskih nesreća dogodio se na ovoj planini.
Nekoliko klinova i sajli postavljeno se na samom početku uspona, a poslije toga nema nikakvog osiguranja, barem na mjestima gdje bi to trebalo biti. Zoran je ispred mene. Na mjestima stijena je krhka i lomljiva, potrebna je maksimalna koncentracija, treba paziti gdje se stavlja noga i zašto se hvatamo.
Na stazi po vertikalnoj i čvrstoj stijeni.
Naizmjenično staza nas malo vodi bočno, malo po čvrstoj i monolitnoj stijeni, malo po rahloj stijeni, pa ponovo bočno na drugu stranu, tako istovremeno se nalazimo malo u hladu a malo na suncu.
Skriveni od jutarnjeg sunca
Na stazi kroz rastresito kamenje. Na ovakvim dijelovima uspona potrebna je koncentracija i pažnja gdje nogu staviti, kako ne bi došlo do odronjavanja kamenja koje bi moglo ugroziti sudionike uspona iza nas.
Prema vrhu napredujemo polako, uspinjući se po vertikalama, obilazeći stijene, prelazeći razne i uske vršne grebene i mostiće, penjući se i spuštajući od jednog do drugog vrha, prelazeći kojekakve razne prepreke i još štošta toga. No, unatoč koncentraciji i pažljivom penjanju, bilo je mjesta za divljenje i uživanje, praveći pokoju fotografiju.
Na grebenu između dva vrha
Nakon nekog vremena, konačno, ukazao se vrh Mrzle gore sa vidljivom metalnim križem.
Vrh Mrzle gore (2203m).
Moramo preći ovaj uski izloženi greben (mostić) kao što se vidi na slici. S njegove obje strane obrušavaju se duboke provalije. Stijene su oštre i lomljive, stoga, pažljivo ga prelazimo (četveronoške) služeći se rukama i nogama.
Na vrh Mrzle gore stižemo točno u 8 h i 55 minuta. Dakle, trebalo nam je od Kranjske koče na Ledinah do vrha Mrzle gore 3 h i 45 minuta. Okrećem se u krugu 360 stupnjeva gledajući okolne vrhove Kamniško – Savinjskih Alpi, uživajući u prekrasnom vidikovcu. Pogledam u Zorana vidim ga nasmiješenog i zadovoljnog, po prvi puta pruža mi ruku i čestita, iako smo mnogo vrhova zajedno ispenjali, prije nije nikad čestitao ( mora da je ovaj vrh po nečemu izuzetan). Što je neka planina i njen vrh nepristupačniji, teži i zahtjevniji tim je veće zadovoljstvo popeti se i uživati na njihovom vrhu, u prekrasnim vidicima u gluhoj tišini mira, sretnim i zadovoljnim prijateljima oko sebe. Onda shvatiš da je to ono pravo i da dadeš odgovor na pitanje: „što je to, što te tjera na vrh neke planine“ ?.
Zajednička fotografija na vrhu Mrzle gore (2203 m)
Vrh je označen metalnim križem. Na njemu se nalazi žig i metalna kutija sa upisnom knjigom posjetitelja. U međuvremenu pristiže još jedan planinar. U neformalnom razgovoru upoznajemo se i doznajemo da je on Darko Jeknić iz Celja člam PD „Grmada“.
Još jedna zajednička fotografija u društvu sa Darkom
Nakon kraće pauze i razgovora, pozdravljamo se s Darkom Jeknićem jer on nastavlja spust. Uz marendu i odmor Zoran i ja, ostajemo na vrhu punih 50 minuta. Nakon toga došlo je vrijeme i nama za silazak. Poznata je činjenica da je silazak (spust) uvijek teži od uspona, stoga, svjesni smo da silazak mora biti još pažljiviji. Imamo vremena, spuštamo se po malo, metar po metar, bez ikakve žurbe i bez ikakvog opterećenja. Nekoliko fotografija sa spusta:
Na stazi pri spustu
Na stazi pri spustu
Spuštamo se gotovo obrnutim redom od uspona. Kod ovakvih situacija uvijek se sjetim prvih riječi i upozorenja Silvana (osnovno pravilo kod penjanja, da sa 3 oslonca uvijek moraš biti pričvršćen za stijenu). Držim se toga pravila i bez poteškoća savladavam spust.
Pogled na stijenu po kojoj smo se spustili
Na nešto blažem spustu
Spust po grebenu i razbacanim stijenama
Deset je sati, sunce tako jako grije što se ne može reći da je ovo ime opravdano „Mrzla gora“, već je to pravi pakao od vrućine. Konačno, izlazimo iz opasne stijene i dolazimo na lakši dio staze, tako do Mrzle doli do raskrižja putova, gdje dolazimo u 10 h i 30 minuta. Nastavljamo uspon do Savinjskog sedla.
Na stazi po siparu od Savinjskog prema Jezerskom sedlu
Od Jezerskog sedla nastavljamo spust do Kranjske koče na Ledinah, kada stižemo u dom u 12 h i 40 minuta. Veći dio grupe još se nije vratio sa uspona na Veliku Babu. Dogovoren je povratak kući u 14 h i 30 minuta. Do tada smo slobodno vrijeme iskoristili za ručak i odmor. Od Kranjske koče do parkirališta vode 2 puta. Prvi zvani „Slovenski put“ nešto je kraći i teži. Drugo „Lovačka put“, je duži ali manje naporan. Većina grupe odlučila se na povratak i spust po Slovenskom putu, dok Zoran, Zdrave, Kristina, Dejan i ja, odlučili smo se spustiti po Lovačkom putu do parkirališta. Kristina i Dejan krenuli su nešto ranije ispred nas, tako da se nismo skupa vraćali. Pozdravljamo se sa vrlo ugodnim i ljubaznim domaćinom doma u nadi da ćemo se uskoro, još ovog ljeta vidjeti.
Na početku spusta prema parkingu
Na stazi pri spustu
Staza je dobro markirana i osigurana sa sajlama, a na mjestima i sa drvenim stepenicama izrađenim od oblovine.
Spust po stepenicama
Pogled na drvene stepenice i na njenu konstrukciju, dodatno osigurano sa sajlama, što omogućuje lakši i sigurniji spust.
Na stazi kroz šumu do teretne žičare
Do teretnog lifta ili žičare stižemo u 15 h i 45 minuta, tu se spajamo sa ostatkom grupe i nastavljamo put po šumskoj cesti do parkirališta.
Istovremeno stižemo do teretne žičare
Dolaskom do parkirališta zatekli smo Kristinu i Dejana kako se odmaraju.
Kristina i Dean
Uslijedio je daljnji dogovor da se osvježimo i operemo na rijeci Kokri, a potom zajednički ručak na aerodromu u Postojni.
Osvježenje na rijeci Kokri
Poslije kraće pauze uz osvježenje na rijeci Kokri, nastavljamo vožnju do Postojne i restorana na aerodromu, gdje nas očekuje zajednički ručak, a kao nagrada za trodnevno i uspješno planinarenje.
Za vrijeme ručka
U nastavku slijede: gpx tragovi na Google Earthu uspona na Mrzlu goru, na topo karti,vertikalni profil staze, te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu uspona na Mrzlu goru
Gpx tragovi na topo karti uspona na Mrzlu goru
Vertikalni profil staze uspona na Mrzlu goru
Gpx tragovi (sva 3 dana) uspona na Veliku babu, na Rinke i na Mrzlu goru.
3D - profil staze