Utorak, 16. rujna 2012.
Planjava s nadmorskom visinom 2392 m je najviši vrh istočnog djela Kamniško – Savinjskih Alpa, koji je prema istoku dugim grebenom preko Škarja spojen s Ojstricom. Južna strana je kombinacija travnate – stjenovite padine, koje se strmo spuštaju u Repov kot. Sa sjeverne strane stjenovite padine strmoglavo se spuštaju gotovo 1000 m u Logarsku dolinu,a prema zapadu do Kamniškog sedla.
Pogled sa vrha Turske gore na vrh Branu, Kamniško sedlo, Planjavu i Ojstricu
Drugi dan 16.09.2012. našeg boravka u Kamniško – Savinjskim Alpama predviđen je za uspon na Planjavu – silazak preko Kocbekova doma, Moličke planine, Kocbekova zavetišča – kapelice do parkirališta na planini Podvežak.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda Kocbekov dom na Korošice (1808 m), Planjava (2392 m), povratak na Kocbekov dom (1808 m), Molička planina – Kocbekovo zavetišče (stari Kocbekov dom ) (1829 m), te parkiralište na planini Podvežak (1427 m). dužina staze 12,4 km. Vrijeme gpx traga 7 h. Minimalna visina 1456 m, maksimalna 2396 m. Visinska razlika pri usponu 1246 m, pri silasku 1663 m. Visina polazišta 1808 m. Visina odredišta 2392 m. Prosječan nagib 27%.
Opis puta
Poslije redovne jutarnje higijene i doručka u 8 h i 15 minuta krenuli smo prema Planjavi i Kamniškom Sedlu. Dan nije obećavajući, previše je oblaka po planinskim vrhovima i kotlinama, neće biti lijepih fotografija i dobrih vidikovaca, ali što je tu je, idemo naprijed. Od Kocbekova doma lagano se spuštamo po debelom snijegu koji pokriva stazu. Jutro je hladno i snijeg je tvrd i zamrznut, stoga, noge ne propadaju duboko u njega.
Na početku puta od Kocbekova doma.
Po polegnutom dijelu staze hodamo 10_tak minuta ,magla je nestala i manje je oblaka, vidljivost puno bolja. Da je tome tako najbolje pokazuje ova fotografija Kotoškog vrha sa naše lijeve strane.
Kotoški vrh
Nakon kratkog spusta staza se blago uzdiže, potom, se ponovo spušta, tako naizmjenično, kao što i oblaci čine, u jednom trenutku pokrivaju planinske vrhove u drugom trenutku jednostavno nestanu. Nakon jedan sat hoda napuštamo polegnute dijelove staze te se uspinjemo po golom kamenju, gdje su na dva mjesta postavljene sajle i klinovi.
Uspon po kamenitom dijelu staze
Na putu prema vrhu izmjenjuju se travnati dijelovi staze sa rasutim i rahlim kamenjem.
Pogled unatrag na travnati dio staze
Nakon jedan sat i 40 minuta laganog hoda stigli smo do Srebrnog sedla. Tu je i raskrižje putova: lijevo za Kamniško sedlo, ravno za Planjavu. Sa ovog sedla pogled je lijep prema Kamniškom sedlu, ali po lijepom i sunčanom danu. Mi ovog puta nismo imali sreće, ali evo jedne fotografije koju sam uspio snimiti kada je magle bilo manje.
Pogled sa Srebnog sedla prema Kamniškoj strani
Pogled u pravcu Planjave
Od Srebrnog sedla put nastavljamo u pravcu našeg odredišta i okvirno, nakon desetak minuta put skreće lijevo prema zapadu, gdje poprijeko vodi po snježnom dijelu staze.
Snježni dio staze
Staza nas nadalje vodi do prvog raskrižja putova: lijevo za Kamniško sedlo, a ravno ili polu desno na Planjavu. Na putu prema vrhu dolazimo do još jednog raskrižja: lijevo za Kamniško sedlo 1 h i 20 minuta, desno za Škarje 1 h i 30 minuta i Ojstricu 2 h i 10 minuta, te ravno za Planjavu.
Raskrižje putova
Od ovog raskrižja do vrha ostalo nam je 15 minuta. Tako, da na vrh Planjave (2392 m ) stižemo u 10 h i 35 minuta, što znači da nam je uspon od doma do vrha Planjave trajao 2 h i 20 minuta, gdje se savladana visinska razlika 588 m.
Na vrhu Planjave
Zajednička fotografija na vrhu Planjave
Na žalost sa vrha se ništa nije vidjelo. Oblaci su bili toliko gusti da vidljivost nije bila veća od 100 metara. Čekali smo da bi se oblaci razišli, ali ništa od toga. Dok smo čekali, u međuvremenu stiže grupa slovenskih planinara.
Grupa slovenskih planinara u magli stiže na vrh
Zajednička fotografija na vrhu Planjave
Na vrhu se zadržavamo 45 minuta. Vrh Planjave napuštamo i započinjemo spust u 11 h i 10 minuta. Vidljivost i dalje nije dobra. U velikoj smo dilemi i trilemi, dali se vratiti istim putem ili na Škarje do doma. Kada smo došli do raskrižja gdje se put odvaja za Škarje, gledali smo i razmišljali, dali poći ili ne ?. Na tom dijelu staze bilo je mnogo snijega, a vidljivost slaba, bojimo se da će markacije biti pokrivane snijegom i da nećemo moći pratiti kuda staza dalje vodi. Tim putom još nitko nije prošao, a uz to trebalo je prtiti snijeg. Bez obzira na snijeg, da je vidljivost bila bolja pošli bi tim putem. Konačno, pada odluka vraćamo se istim putem do Kocbekova doma.
Na povratku
Daždevnjak na snijegu
Do Kocbekova doma dolazimo u 12 h i 50 minuta, što znači da nam je spust trajao 1 h i 40 minuta.
Ispred doma
Kratka stanka i osvježenje u domu, zatim nastavak puta preko Sedelca (1900 m ) u pravcu Moličke planine. Od Sedelca nastavljamo nakratko polegnutom stazom, potom staza se lagano spušta, te nas ubrzo dovodi do raskrižja putova.
Na dnu ovog raskrižja stoji još jedan smjerokaz koji nas upućuje lijevo na Moličku planinu i Kocbekovo zavetišće i kapelicu, a što je i naš cilj.
Na putu prema Moličkoj planini - Peči
Nakon petnaestak minuta od raskrižja dolazimo do vidikovca od kuda je krasan pogled na kapelicu i dolinu ispod nje.
Kapelica je sagrađena 1898 godine posvećena prosvjetiteljima Ćirilu i Metodiju. Lavina ( plaz ) je kapelicu i Kocbekovo zavjetišče uništila. Kapelica je obnovljena 1989 godine.
Pogled od kapelice - Kocbekovo zavetišče
Pogled od zavjetišča na kapelicu
Kocbekovo zavetišče je sagrađeno kao prva koča u Savinjskim Alpama 1894 godine, a obnovljeno 1999 godine. Kuća je povremeno otvorena, a može se dobiti samo hladna pića koje se prirodno hlade u pećini pored kuće. Povratak nastavljamo dalje po uredno markiranoj stazi. Staza prolazi preko livade, a zatim se lagano uzdiže i prelazi u nešto kamenitiji dio puta. Još jedan pogled u nazad na kapelicu i Kocbekovo zavetišče.
Pogled iz drugog kuta
Na putu prema odredištu susrećemo nekolika raskrižja i smjerokaza sa kojih se mogu očitati smjerovi planina i vrijemo potrebno do njih.
Ovo je samo provjera i usporedba smjerokaza i karte
Nakon jedan sat hoda prelazimo preko manje livade, na čijem se kraju nalazi raskrižje putova. Desno na jezero Vodotočne, a ravno za planinu Podvežak.
Pravac iz kojeg se mi vraćamo
Od ovog raskrižja vraćamo se po istom putu do parkirališta planini Podvežak.
Do seoske gospodarske kuće dolazimo u 16 h i 5 minuta. Zaustavljamo se kako bi se osvježili hladnom pivom. Tu upoznajemo Maksa koji pazi i održava kuću i pazi na blago. Ovdje se može prenoćiti i osvježiti pićem. Također, doznajemo da Maks drži ključeve od skloništa na jezeru Vodotočno. U koliko se želi prespavati u skloništu, mora se zatražiti ključeve od Maksa.
Zajedno u društvu sa domaćinom Maksom
Tu smo zatekli i planinare iz planinarskog društva „LUČ“ iz Luče. Sreli smo se i u Kocbekovom domu na Korošice.
Grupa planinara iz PD Luč
Napuštamo društvo i nastavljamo put do parkirališta, gdje stižemo u 16 h i 48 minuta. Tu i završava naša dvodnevna avantura planinarenja u Kamniško – Savinjskim Alpama.
Na parkingu planine Podvežak
Sjedamo u auto i vozimo se do gostišća GTC 902 ČRNIVEC Zavolovšek, koje nam je preporučio Maks.
Vrijeme večere
Gostišće GTC 902 ČRNIVEC Zavolovšek
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze