Ponedjeljak, 22. kolovoza 2016.
VEVNICA - (VEUNZA),
s nadmorskom visinom 2340 m je vrlo moćna planina smještena na granici između Italije i Slovenije na grebenskom lancu koji se pruža od Mangarta do Visoke Ponce u smjeru istok – zapad. Obiluje visokim i okomitim stijenama, stupovima, policama, strmim travnatim padinama, usjecima i kaminima. Sa talijanske strane najbolje pokazuje svoju moćnu sjeverna stranu, jednu od najstrmijih planina u grupi Julijskih Alpa. Od Vevnice prema zapadu pruža se greben preko malog Koritniškog Mangarta do Mangarta, a greben prema istoku pruža se preko strmog Struga, Male, Srednje do Visoke Ponce. Na grebenu između Vevnice i M. Koritniškog Mangarta nalazi se bivak „ Bivacco Alberto Busetti - stari naziv Tarvisio. Uspon na vrh Vevnice ide iz više smjerova, svi su dugi i teški.
Najpoznatiji je uspon ferratom „Via della Vita“- (put Života), za koju se smatra da je jedna od najtežih. Ova staza je nastala dvadesetih godina dvadesetog stoljeća od talijanskih vojnih jedinica (Alpini) zaduženih za nadzor granice. U istom tom razdoblju nastala je i ferrata Via Kugy na Strugovu i grebenska staza između Visoke Ponce i Mangarta. Od samog početka nazvana je „Via della morte“ (put smrti), dok ju nisu četrdesetih godina prošlog stoljeća Alpini preuredili i osigurali. Od tada nosi ime Via della Vita. Alpinistima obično služi za silazak nakon ispenjanih smjerova u sjevernoj stijeni Vevnice i Malog Mangarta.
Izlazak iz šume na planinsku livadu od kuda se lijepo vidi sjeverna strana Vevnice
PRISTUP AUTOMOBILOM (do jezera Laghi di Fusine)
Iz Opatije krenuli smo osobnim automobilom u 9 h i 45 min. Vožnju smo nastavili preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice do Postojne, od kuda nastavljamo autocestom prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru i dalje lokalnom cestom do graničnog prijelaza Rateče. Vozimo se po staroj cesti za Udine do manjeg naselja Fusine in Valromana, gdje skrećemo lijevo na lokalnu cestu Via Laghi i nastavljamo vožnju još 3 km do parkirališta na gornjem jezeru Laghi di Fusine, od kuda je naša polazna točka.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Parkiralište na gornjem jezeru Laghi di Fusine pored malog restorana Ai sette Nani (937 m), livada Alpe Vecchia (1300 m), ulaz u stijenu na ferratu Via della Vita (1800 m), bivacco Tarvisio „Alberto Busettini“ ( 2160 m). Ukupna dužina staze 6,3 km. Vrijeme gpx traga 2 h i 51 minuta. Minimalna visina 937 m, maksimalna 2173 m. Visinska razlika pri usponu 1325 m, pri silasku 102 m. Visina polazišta 937 m. Visina odredišta 2160 m. Prosječan nagib 26%.
Opis puta
"Mala peteročlana ekipa" u sastavu Boris i Igor iz PD Opatija, Dalibor i ja, iz Pd Knezgrada, te Marijan iz alpinističkog kluba "Čopalj" uputila se na dvodnevni izlet i planinarenje u Italiju – Julijske Alpe. Prvi dan 22. 08. 2016. Uspon na Vevnicu ferratom Via della morte.
Drugi dan, 23. 08. 2016. prečenje Ponci od bivaka Tarvisio, Vevnice, Struga, Zadnje, Srednje i Visoke Ponce, te spust ferratom od Visoke Ponce preko Rifugio Zacchi do Laghi di Fussina.
Na kraju parkirališta nalaze se smjerokazi na ulazne staze koje vode u raznim smjerovima. Na ovom smjerokazu nije označena staza za Vevnicu. Od tu treba pratiti stazu 512 koja vodi za Rif. Zacchi (1 h i 30 min.). Put dalje vodi lijepom makadamskom cestom i nakon 100 metara prolazimo rampu ( zabrana prometa za automobile). Nešto malo dalje dolazimo do raskrižja – sa kojeg se dostup do Rif. Zacchi pruža - dvije mogućnosti: lijevo planinarskom stazom, desno makadamskom cestom (biciklistička staza).
Na tom raskrižju postavljen je broj staze 513 koju mi moramo dalje slijediti desno makadamskom cestom i nakon desetak minuta hoda dolazimo do još jednog križanja: lijevo makadamska cesta vodi za Rif. Zacchi, desno šumskim kolovozom staza 513 nastavlja za Mangart, Alpe Vecchia i ferrata Via della Vita. Od ovog križanja 5 minuta dalje šumska cesta (kolovoz) odvaja se desno, tu treba skrenuti lijevo na livadu uz vidljivu markaciju koja se nalazi na odsječenom stablu bora. Na kraju manje livade nalazi se još jedno raskrižje od kojeg treba pratiti stazu 513 Alpe Vecchia, Via della Vita i Bivacco Tarvisio „Alberto Busettini“.
S parkinga krenuli smo u 13 h i 40 minuta
Na kraju parkinga nalaze se smjerokazi na ulazne staze koje vode u raznim smjerovima. Pratimo stazu 512
Put nastavlja po makadamskoj cesti
Prvo raskrižje: lijevo za Rif. Zacchi planinarskom stazom, desno makadamskom cestom također za Rif. Zacchi. Naša staza nosi broj 513, te je slijedimo desno po makadamskoj cesti. Desetak minuta dalje je sljedeće križanje.
Raskrižje: lijevo makadamska cesta vodi za Rif. Zacchi, desno šumskim kolovozom - staza 513 nastavlja za Mangart, Alpe Vecchia i ferrata Via della Vita
Napuštamo šumski kolovoz i skrećemo lijevo na livadu pored markacije. Nekoliko minuta dalje na kraju livade nalazi se još jedno križanje od kojeg dalje moramo pratiti smjer staze koja nosi oznaku 513 za Alpe Vecchia, Via della Vita i Bivacco Tarvisio „Alberto Busettini“. Od ovog raskrižja nastavljamo šumskom stazom, koja se strmije uspinje i nakon 35 minuta hoda izlazi iz šume i dovodi nas do livade Alpe Vecchia, od kuda se prostire veličanstven pogled na strmu sjevernu stranu Vevnice. Tu je ujedno i raskrižje putova: lijevo odvaja se staza za Rifugio Zacchi, desno za bivak Nogara i Mangart, ravno za ferratu Via della Vita i bivak Tarvisio.
Na stazi kroz šumu do livade Alpe Vecchia
Dolaskom na livadu Alpe Vecchia pred nama se ukazala moćna sjeverna strana Vevnice
Na livadi Alpa Vecchia pored raskrižja putova – u pozadini naš današnji cilj Vevnica – ferratom Via della Vita
Od ovog križanja nastavljamo nakratko kroz visoku borovinu, dobro vidljivom stazom koja izlazi na snježna klizišta, te prolazi preko oblutaka, kamenjara, niskog raslinja, sipara i bujičnih potoka. Tu se povremeno gube markacije (crvene točke i možiči –nakupine kamenja složene u male piramidice). Treba slijediti desnu stranu klizišta. Za orijentaciju može poslužiti nekoliko većih usamljenih kamenih gromada, i kada se dođe do treće kamene grote na kojem se nalazi spomen obilježje (vidi sliku). Ispred stijene stoji mala piramidica, tu treba skrenuti oštro ulijevo preko bujičnog potoka na slabo uočljivu stazu i nju slijediti do jednog oštrijeg uspona osiguran konopom. Poslije toga crvene točke se povremeno pojavljuju i nestaju, ali snalaženje je mnogo lakše.
Kada se dođe u podnožje snježišta koje se nalazi na desnoj strani širokog kuloara (nema oznaka), tu treba preći preko kamenjara bujičnog potoka i dalje serpentinama po siparu pratiti ugaženu stazu, koji će nas dovesti na lijevu stranu stijene iznad snježišta od kud je ulaz u stijenu i uspon na ferratu Via della Vita. Ovisno o godišnjem dobu i količini snijega koji padne u toku godine, tu se mogu stvoriti poteškoće na ulazu za ferratu, bez zimske opreme prijelaz preko zaleđenog snijega predstavlja opasnost. Na našu sreću ovog puta nismo imali taj problem, iako smo ponijeli zimsku opremu. Stari – lanjski snijeg smo zaobišli s gornje strane i nekoliko metara spustili se do ulaza na ferratu Via della Vita (1800 m).
Na stazi po siparu i oblutcima
Pratimo kamene gromade
Usamljena stijena na kojoj se nalazi spomen obilježje, postavljeno u znak sjećanja na prijatelja Renato Casarotto. Tu treba skrenuti ulijevo pod kutom 90⁰ i prijeći bujični potok i dalje nastaviti dobro vidljivom stazom.
Pogled unazad na Laghi di Fusine
Iznad ovog snježišta nalazi se ulaz na ferratu
Ulaz u ferratu Via della Vita (put Života) i pored obnovljenog osiguranja nije jednostavan. Ulaz u kamin dosta je nezgodan- potrebno je ispenjati se nekoliko metara s desne strane ili se izvući uz pomoć postavljenih sajli po glatkim stijenama. Dodatnu poteškoću predstavljale su na pojedinim mjestima mokre stijene po kojima se cijedila voda, obzirom da je dan ranije padala kiša.
Pored toga imali smo teške naprtnjače, nosili smo hranu, odjeću i piće za dva dana, a nismo bili sigurni da će biti mjesta za prenoćište u bivku, pa smo ponijeli nešto više zimske robe ukoliko bude potrebno prenoćiti van Bivka. Bez obzira na sve poteškoće ferratu smo dobro savladali, potrebno je imati snage u rukama. Iako na samom početku penjanja, osjeća se posebnost ove ferrate. Ovaj početak uspona smatra se jednom od težih točaka.
Na ulazu u kamin - spreman za uspon po ferrati Via della vita
Na okomitoj glatkoj stijeni
Pri kraju kamina
Izlaskom iz kamina nastupila je druga faza mnogo lakša. Naime, radi se o sustavu uskih kamenih polica koje vode po samom rubu vertikalne stijene, s povremenim penjanjem između njih. Uskoro smo stigli do najzanimljivijeg dijela – ključne točke uspona do visoke, okomite i glatke stijene. Na ovom dijelu u nekim vodičima zastrašuje se planinare teškim usponima po glatkim stijenama i ispostavljenim uskim policama, što se malo više preuveličava. Iako je ključna točka ferrate, stijena je dobro osigurana. U podnožju stijene postavljene su željezne ploče 20 X15 cm., pričvršćene u sredini s dva vijka. Nakon toga stijena je osigurana sajlom, a pri vrhu dodatno i sajlom i lancem (kadenom). U sredini između sajle i lanca postavljeni su klinovi u dosta velikim rasponima.
Iznad kamina po policama
Obilazak stijene
Prečenje po uskim ispostavljenim policama. Zanimljiva stijena s oblikom ljudske glave
Kratka pauza
Po uskim policama i vertikalnom usponu
Po uskim policama došli smo da vertikalne glatke stijene - najzahtjevnijeg dijela uspona. Malo slobodnog penjanja dok se ne dohvate željezne ploče. Penjanje otežava mokra stijena, stoga je potrebno mnogo više koncentracije i pažnje.
Stijena po kojoj se treba popeti
Uz pomoć željeznih ploča do sajle i lanca
Pogled iznad mene – sajla, lanci i klinovi savijeni
Ferrata ovdje pokazuje svoju moć
I uz dobro osiguranje nije lako penjanje
Izlazak iz stijene i prečenje okomite stijene. Ni ovdje ne fali adrenalina na uskim i mokrim policama
Zatim je uslijedio ponovni uspon po strmoj litici uz osiguranje klanfama i sajlom
Još jedan škakljiv detalj
Konačno nakon dužeg vremena izlazimo iz okomitih stijena na stjenovitu padinu središnjeg dijela klanca. Najteži dio ostao je iza nas. Na kamenoj stijeni izblijedjela strelica crvene boje upućuje prema vrhu Vevnica, desno crvene točke prema prijevoju Sagherza na kom je smješten bivak Tarvisio. Pratimo markacije (male crvene točke) prema bivku. Na ovom dijelu ima dosta penjanje uz neprekidnu upotrebu ruku, sve do izlaska na grebensku stazu i raskrižje putova: lijevo staza vodi na vrh Vevnice, desno na Bivak.
Mi smo odlučili krenuti desno do bivka, obzirom da je dosta kasno kako bi se mogli pripremiti za prenoćište izvan bivka u koliko bude zauzet. Vrh Vevnice nam je sutradan na ruti „prečenje Ponci“. Nekoliko minuta dalje od raskrižja dolazimo do stijene na kojoj je ugrađena mramorna ploča koja označava da se ova staza zvala „Via della morte“ sve do septembra 1940 godine, kada je obnovljena i nazvana današnjim nazivom „Via della Vita. U bivak smo stigli u 19 h i zatekli smo samo jednog planinara iz Italije. Nakon svega uslijedio je smještaj, a kao najveće iznenađenje dana Marijan je skuhao kavu. To je poseban gušt i doživljaj popiti kavu na visini od 2160 m.
Slobodno penjanje bez zaštite
Na stazi nađe se i pokoji klin
Na kamenitoj padini središnjeg djela
Izlazak prema vršnom grebenu
Raskrižje putova: lijevo Vevnica (45 min.), desno Bivak (15 min.)
Natpisna ploča na kojoj je istaknuto da je ova staza nosila naziv Via della morte, sve do obnove 1940, kada je preimenovana u stazu života - Via della Vita.
Bivak Tarvisio (2160 m) - stari naziv, sada nosi ime Bivacco Alberto Busettini. Smješten je na lijepom prijevoju Sagherza između Vevnice i Malog Koritniškog Mangarta. Raspolaže sa 9 ležaja. Dostupan je cijele godine. Služi alpinistima koji izvode alpinističke uspone na Mangart i ostalim planinarima koji preče greben Ponci. Od njega se prostire lijep pogled na Laghi di Fusine, Vevnicu, Koritniški Mangart, a posebno dominira pogled na Jalovec.
Pogled na Vevnicu – vrh u sredini
Dominantan pogled na Jalovec
Vrijeme odmora i večere iz ruksaka
Vrijeme kave
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Vertikalni profil staze
3D – profil staze