Četvrta, 28. lipnja 2012.
Sedmi dan našeg izleta i planinarenja u B i H-u i Crnoj Gori predviđen je u jutarnjim satima posjet Đurđevića mostu na Tari, od kuda je prekrasan vidikovac na kanjon Tare, zatim zajednički ručak na Pitominama kod obitelji Šibalić. Pakiramo se, napuštamo hotel, smještaj stvari u autobus, zatim slijedi doručak, potom vožnjom autobusom 22 km do Đurđevića mosta na Tari.
Đurđevića most na Tari je izuzetno graditeljsko djelo moderne arhitekture, simbol kanjona rijeke Tare, izgrađen između sela Budečevica i Trešnjica. Veliki betonsko lučni most projektovao je jedan od najvećih građevinskih stručnjaka Kraljevine Jugoslavije, ing. Mijat S. Trojanović. Građen je od 1938 do 1940 godine. Kada je dovršen, bio je najveći cestovni most od armiranog betona u Evropi. Dužina mosta iznosi 365 m, ima 5 lukova, a najveći ima raspon 116 m, a visok je 150 m
U vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi spriječili prelazak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru 1942. godine, partizani su srušili jedan luk mosta. Zadatak je izveo građevinski inženjer Lazar Jauković, koji je sudjelovao u izgradnji mosta. Tada je srušena konstrukcija posljednjeg malog lučnog otvora u dužini od 44 m, dok su ostali dijelovi mosta ostali neoštećeni. Jaukovića su Talijani uhvatili i strijeljali na mostu. Narod durmitorskog kraja, u znak sjećanja na njegovo herojsko djelo, podigao mu je spomenik u blizini mosta gdje je i sahranjen. Most je ponovo obnovljen 1946 godine. Prelazimo most na drugu stranu Tare, da vidimo to remek djelo ondašnjeg doba, usput slikamo i divimo se kanjonu rijeke Tare.
Pitomine iz kojih se lijepo vidi Savin kuki i Međed
Đurđevića most na Tari
Pogled sa mosta na kanjon Tare
Prelazak preko mosta na drugu stranu Tare
Pogled sa mosta na kanjon Tare
Razgledavanje mosta i kanjona Tare trajalo je 20 minuta, potom autobusom do Pitomina i obitelji Šibalić, gdje nas čeka ručak.
Selo Pitomine
U mjesto Pitomine dolazimo u 11 h i 20 minuta. Tu nas dočekuju ljubazni domaćini, a ujedno i naši vodiči, gdje nam pripremaju ručak. Prije početka ručka Goran Šibalić zahvalio se našem planinarskom društvu na posjeti i suradnji, te predao prigodan poklon našem predsjedniku Društva gospodinu Panti. Uz prigodan govor našeg predsjednika Pante i dopredsjednice Arijane, koja je ujedno i organizator izleta, predati su pokloni sa strane našeg Društva.
Uzajamna primopredaja poklona
Nakon službenog dijela slijedi ručak. Nekoliko fotografija za vrijeme ručka:
Vrijeme ručka
Opraštamo se od naših domaćina, a za uspomenu jedna zajednička fotografija Gorana Šibalića i njegove žena sa našim predsjednikom i dopredsjednicom Arijanom.
Ispred agencije „NEVIĐENO“
U 13 h i 20 minuta ulazimo u autobus i nastavljamo put prema doma. Prelazimo granični prijelaz „Klobuk“, bez teškoća i dužeg zadržavanja. Prvo zaustavljanje je Trebinje
Na samom ulasku u Trebinje
Dogovoren je pauza os pola sata. Tu se razdvajamo po grupicama i svatko svojim pravcem.
Stari dio grada
Centar grada
Osvježenje uz piće i kavu
Na izlasku iz Trebinja, zanimljiv prizor - kotači uz pomoć kojih se navodnjava polje.
Kotači za navodnjavanje
Poslije Trebinja slijedeća zaustavna točka je Mostar, gdje ćemo i večerati. U Mostar stižemo u 19 h i 30 minuta. Dogovor je pao da u Mostaru ostajemo 1 h. Slijedi razgledavanje grada i fotografiranje, dok još ima svijetla, a potom i večera.
Najatraktivnije i najposjećenije mjesto u Mostaru je svakako, Mostarski Stari most sagrađen između 1557 – 1566 godine. Djelo turskog graditelja Hajrudina. Most je srušen za vrijeme domovinskog rata, a obnovljen je 2004 godine i uvršten je baštinu UNESCO_a. Stari most je poznat i glavni je simbol grada Mostara i Hercegovine. Nekoliko fotografija iz grada i sa legendarnog mosta.
Pogled sa mosta
Na mostu
U obilasku grada
Pogled prema mostu
Ovdje se i sudbina proriče našoj Niki
Vraćamo se na dogovoreno mjesto i put nastavljamo prema doma. Poslije pola noći, bolje rečeno u 01 sat i 45 minuta zaustavljamo se na benzinskoj pumpi i tu doznajemo da Roberta ima rođendan. Po običaju svi joj čestitamo, a ona nas je počastila mostarskim baklavama i drugim domaćim slatkim delicijama.
SRETAN ROĐENDAN ROBERTA!
Rođendanska zakuska
Nakon rođendanske zakuske sjedamo u autobus i vožnju nastavljamo bez stajanja do Lovrana gdje stižemo u jutarnjim satima 29. 06. 2012 u 5 h i 45 minuta i to je kraj naše sedmodnevne avanture planinarenja u BiH-u i Crnoj Gori.