Subota, 24. lipnja 2012.
Rafting na rijeci Tari kroz najdublji kanjon u Evropi predstavlja doživljaj sa kojim se malo koji može usporediti. Tara na svom putu od Komova dugačka je 144 km, a nastaje od sliva rijeka Opasnice i Veruša, spajajući tok sa Pivom do rijeke Drine. Kanjon je dug 78 km i njegov najdublji dio je 1300 m, što ovaj kanjon čini drugim u svijetu poslije Kolorada u SAD_u. Tara se smatra najljepšom i najbistrijom rijekom u Evropi, stoga, je nazivaju „Suza Evrope“. Posljednjih 18 km ove rijeke, prije nego Piva i Tara postanu Drina najuzbudljiviji je dio raftinga sa oko 20 brzaca i bukova.
Od mnoštvo osobenosti Tare posebno mjesto zauzimaju njeni bukovi. Huk nekih većih bukova se čuje i na samim ivicama kanjona. Od preko 40 bukova najpoznatiji su Djavolje lazi, Sokolovina, Bijeli kamen, Gornji i Donji tepački buk i dr. Tara je 1977. godine uvrštena u program “Čovjek i biosfera“ i upisana u ekološki rezervat biosfere Svijeta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom konvencijom.
Kanjon Tare
Subota, 24. 06. 2012. - hotel Mladost na Tjentištu napuštamo u 8 h, vožnjom autobusom put nastavljamo prema Crnoj Gori. Nakon 50 minuta vožnje prije granice sa Crnom Gorom, vozač se zaustavlja na benzinskoj pumpi pored rijeke Drine, kako bi napunio spremnike naftom i nastavio dalje put.
Na mostu iznad rijeke Drine
Na rijeci Drini
Prelazimo državnu granicu između BiH i C. Gore, te nakon 20 minuta vožnje dolazimo do mjesta za parkiralište autobusa. Tu su nas dočekala terenska vozila, sa kojima se prebacujemo do kampa rafting „Soko“ na Šćepan Polju. Ovaj rafting kamp drži četveročlana obitelj Vuković tri brata i sestra: Zoran, Goran, Ljubo ( Miloš ) i Vera. Ovaj kamp za rafting posjeduje 4 bungalova ukupnog kapaciteta 40 ležaja, a planira se još graditi dva.
Svaki bungalov sadrži dvije sobe lijepo uređene sa 4 i 6 ležaja sa sanitarnim čvorom. U sastavu bungalova postoji i restoran Savrdar. Ovo seosko domaćinstvu u svojoj gastronomskoj ponudi nudi: domaće izvorne specijalitete kao što su: domaći sir, pršut, kajmak, sve vrste roštilja, specijalitete pod pekom i niz drugih usluga. Svaki onaj koji posjeti ovaj kamp bit će zadovoljan sa uslugom i ljubaznim domaćinima. Eve te složne obitelji.
Obitelj Vuković
Bungalovi
Po dolasku u kamp odmaramo uz jutarnju kavu i čekamo da se grupa ispred nas obuče i napusti kamp. Zatim slijede pripreme, presvlačenje i preuzimanje zaštitne rafting opreme. Svaki od nas dobio je odjelo, čizme, zaštitni prsluk i kacigu. Nekoliko fotografija:
Čeka se rafting oprema
Dok traje presvlačenje, naši domaćini priredili su i glazbu da nas zabave
Pod trijemom čekamo na prijevoz da krenemo prema rijeci Tari
Pričaju se dobri vicevi na račun raftinga
Biranje adekvatne opreme
Za vrijeme oblačenja zaštitne rafting opreme
U 11 h i 20 minuta napuštamo kamp i sa terenskim vozilima prebacujemo se do Brštenovice, mjesta od kuda započinje rafting.
Na putu prema Brštenovici zaustavljamo se na jednom vidikovcu od kuda se vidi kanjon Tare
Pogled na kanjon Tare
Na odredište došli smo u 12 h. Spustili svoje čamce u korito Tare i čekamo skipere.
Dolazak na odredište
Spremni za rafting
Čekanje na skipere
Dolaskom skipera formiraju se timovi od 8 do 12 članova. Mi smo se uspjeli posložiti u tri čamca. Skiper nas upoznaje sa pravilima ponašanja u čamcu u određenim situacijama.
Tara je pravi izazov za sve ljubitelje vode i prirode, pa kažu da onaj tko se nije spustio niz Taru taj ne zna kako je to kada vam proradi adrenalin. U 12 h i 33 minute započeo je rafing.
Na startu
Za početak na mirnom toku Tare
Prvi manji brzaci
Ozbiljniji slapovi
Na ovom dijelu Tara je vrlo brza i obiluje slapovima
Na nekoliko mjesta se zaustavljamo, a naviše se zadržavamo pod slapom
Dolazak pod slap
Tuširanje pod snažnim pritiskom visokog vodopada
Rafting završavamo u 14 h i 30 minuta. Prenosimo svoje čamce do vozila i vraćamo se u kamp „Soko“.
Vadimo čamce iz vode i nosimo ih do vozila
Zadovoljni i spremni za povratak
Dolaskom u kamp Soko uslijedila je predaja rafting opreme, tuširanje, presvlačenje te ručak.
Peka spremna, a mi prilično ogladnjeli
Juha se poslužuje
Vrijeme ručka, zatim opuštanje uz zvuke glazbe i Halida Bešlića
Ples i pjesma uz glazbu.
Nakon zabave pozdravljamo se sa ljubaznim domaćinima, uz obećanje da ćemo to još jednom ponoviti. Vožnju nastavljamo uz Pivsko jezero, prema Žabljaku.
Pivsko jezero
Na putu prema Žabljaku, nakratko, se zaustavljamo i obilazimo Pivski Manastir. Nekoliko riječi o uzrocima preseljenja Pivskog manastira.
Potreba za električnom energijom, koja je u Crnoj Gori posebno porasla sa izgradnjom Kombinata aluminija u Titogradu, dovodi do izgradnje Hidroelektrane "Piva", pa usporedo sa time i do stvaranja velikog akumulacionog jezera u kanjonima Komarnice, Sinjca, Pive i Vrbnice. Time je, ujedno, došlo i do potrebe premještanja Pivskog manastira, jer je nivo vode novog jezera zahvatio i njegovo stanište. Novo mjesto za Manastir nađeno je u zaseoku Sinjac, udaljenom od stare lokacije Manastira oko tri km.
Pivski manastir je, na svom staništu u Gusićima, živio skoro puna četiri stoljeća. Njegova gradnja je počela 1573. godine, a završena je 1586. godine. Znači, građenje je trajalo trinaest godina. Manastir je građen kao Uspenje Sv. Bogoridice.
Strpljivim radom i ogromnim naporima, kao i velikom voljom, za vrijeme od 13 godina završeni su svi radovi na preseljenu Manastira i manastirskih objekata, 1982. godine. Dakle.,premještanje manastira trajalo je13 godina, kao i njegova gradnja.
U dvorištu Manastira
Ispred Manastira
Unutranjost Pivskog manastira
Napuštamo Pivski manastir, vožnju nastavljamo do Žabljaka gdje dolazimo 8 h i 20 minuta. Smješteni smo u hotelu Bjelobor. Nakon toga uslijedila je večera i obilazak grada.
Vrijeme večere
Nakon obilaska grada vraćamo se u hotel i pripremamo se za sutrašnji dan – uspon na Prutaš.