Uspon na Maljovicu

MAX
MIN

Utorak, 21. lipnja 2011.
Vrh Maljovica
 nalazi se na sjeverozapadnom dijelu planine Rila  u jugozapadnoj Bugarskoj.  Visok je 2.729 m i jedna je od najpopularnijih turističkih regija na planini. Sjeverne i istočne padine Maljevice su strme i gotovo nepristupačne, dok su južne i jugozapadne padine blaže i pristupačnije. Maljovica je koljevka bugarskog penjanja i planinarenja. Prve organizirane ekspedicije izveli su turisti iz grada Samokova 1921–22. Impozantni sjeverni zid vrha prvi su put popeli1938. Konstantin Savadzhiev i Georgi Stoimenov (oko 200 m, stupanj UIAA V +).  

To je bio najveći uspjeh bugarskih penjača za svoje vrijeme i smatra se datumom rođenja bugarskog alpinizma. Sjeverno od vrha nalaze se 3 Maljovačka jezera, dok su 3 Elenska jezera  na jugoistočnoj strani planine. (Izvor Wikipedia)

Maljovica (2729 m)  - od planinarskog doma

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka ovog planinarskog izleta je skijalište (1749 mm), pl. dom ili hiža Maljovica (1960 m), vrh Maljovica (2729 m). Silazak kružnom turom do skijališta (1749 m). Ukupna dužina staze 12,8 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 33 minute. Minimalna visina 1719 m, maksimalna 2726 m. Visinska razlika pri usponu 1413 m, pri silasku 1433 m. Visina polazišta 1749 m. Visina odredišta 2729 m. Prosječan nagib 25%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Naš organizator izleta je Jovan, a ujedno i vodič, organizirao je ovaj izlet i planinarenje u Bugarskoj u suradnji sa „TD Samokov“ iz Samokova, i Marijanom predsjednicom istoimenog društva. Pored Jovana i ona je naš vodič u Bugarskoj. Prije uspona na Maljevicu, Marijana, kao planinar i dobar poznavalac ovih planina upozorila nas je:

Uspon na Maljovicu je vrlo opasan, najviše planinara je stradalo i poginulo na Maljovici. Uspon i spust traje 9 sati. Planinarska staza označena je samo do doma i do jezera ispod vrha ili drugog platoa. Dalje staza nije označena i uspon na vrh ne smije se bez vodiča, ništa manje nego GSS vodiča Gorske službe spašavanja. Njegova cijena je 150 €. Naravno, pomalo uplašeni, mi smo odustali od vodiča i penjanja na vrh, obzirom, da nas je čekao put od 3 – 4 sata do Banskog. No, kako uvijek u grupi ima hrabrih i iskusnih planinara, i ovog puta PANTA ne bi bio Panta kada ne bi pokušao  uspon na vrh. Pripremio se dobro Panta, uzeo uže, dvogled, dereze i cepin i krenuo sam u 5 h i 30 minuta.  Sa doručkom smo završili oko 6 h i 30 minuta ( barem ja ). Doznajem da je Silvano krenuo za Pantom. Odmah, zatim, u 6 h i 52 minute Dado, Franko i Zoran  i ja krećemo prema cilju ( vrhu ). 

Pogled od doma prema vrhu Maljovice

Uspon počinje od skijaškog centra ili od doma. Tu pored doma ima i hotela i bungalova. Široka i kamenita staza vodi kroz gustu šumu i uz potok. Nakon nekoliko minuta hoda dolazimo do vrata – ulaza u Nacionalni park Rila. Udarili smo žestok tempo, ali ne mogu, a da ne napravim pokoju fotografiju, čime se naš tempo usporava.

Dado i ja pored malog slapa na potočiću Maljovice

Da bi izgubljeno vrijeme zbog fotografiranja  nadoknadili, pojačavamo tempo. Ponovo zaustavljanje i fotografiranje, da ne ponavljam, tako je to trajalo sve do samog vrha i nazad.

Krdo prekrasnih konja

Napuštamo šumski dio staze i dolazimo na proplanak gdje se vidi dom i vrh Maljovice.

Vrh Maljovica od istoimenog pl. doma Maljovica

Na putu do doma sustiže nas Adriano, Lili i Kružićke. Do doma ili hiže Maljovica dolazimo u 7 h i 32 minute ( hoda 40 minuta ). Ovdje, Dado, donosi odluku da ostane, nije siguran da može pratiti naš tempo, ne želi nas zadržavati i daje nam moralnu podršku da mi možemo stići do vrha.

Istim tempom nastavljamo put po kamenju uz potok, tako, dolazimo do prvog platoa o kojem su nam pričali. To je prekrasna zelena zaravan, sa puno niskog raslinja, travnatih livada i puno malih izvora i potočića. Jednom riječi prekrasno- božanstveno. Ako tome dodamo prelijep sunčan dan, na nebu nigdje oblačka. Doživljaj, kojeg je teško opisati, treba ga doživjeti, tek se onda može shvatiti i razumjeti.

Pogled unazad prema domu Maljovica

Na prvom platou

Nastavljamo put prema drugom platou do jezera. Sada, staza nije tako lijepa i ugodna, već je kamenita i dosta strmija, nije teško, lijepa priroda tjera naprijed.

Na stazi prema drugom platou

Hodajući tako, osvrćem se i gledam ljepotu ove prirode, kad najednom stiže kratka SMS poruka, koja glasi: „MOŽE SE DOĆI NA VRH BEZ PROBLEMA“ u potpisu Silvano. Ta poruka, mom dobrom raspoloženju ulila je dodatnu snagu i još većoj sreći da ćemo stići do vrha. Na drugi plato_ do jezera stižemo u  9 h i 2 minute.

Jezero podno vrha

Dolaskom do jezera čujemo Pantu i Silvana kako viču sa vrha i mašu rukama. Oduševljenju nigdje kraja. Tu smo, još malo pa na vrhu. Franko i Zoran kreću desno od jezera nemarkiranim putem. Lili, Adrijano i ja krećemo lijevo po markiranoj stazi. Informacija od Marijane bila je netočna. Put je markiran do samog vrha. Od jezera uspinjemo se po kamenoj strmoj stazi, postaje sve toplije, sunce nemilice grije.

S desne strane slike je strmina po kojoj se uspinjemo

Nakon pola sata teškog uspona dolazimo na hrbat koji je gotovo ravan i vodi do vrha. Sa lijeve strane hrpta pogled se prostire na obližnje vrhove. U podnožju Maljovice s lijeve strane vidi se Rilski Samostan, kojeg ćemo sutra posjetiti. Mota mi se pomisao u glavi kako bi bilo lijepo spustiti se do njega i dočekati ostale planinare. Znam da je misija nemoguća, ali misli ne možeš zaustaviti.

U donjem desnom uglu vidi se Rilski samostan.

Na sam vrh Maljovice (2729) m dolazimo u 9 h i 37 minute. Ukupno vrijeme uspona sa svim pauzama i fotografiranjem je 2 h i 45 minuta. A informacija koju smo dobili od vodiča bila 5 h uspona i 4 h spusta. Nama uspon i spust sa svim pauzama sa marendom i ručkom nije trajao više od 5 h. Konstatacija: lakše se popeti na vrh Maljovice nego na vrh Učke ( od Lovrana do Vojaka ).  Nekoliko fotografija sa vrha i ne izostavljena zajednička  fotografija.

Ovo je vrh Maljovice ravan i obrastao travom (2729 m)

Pogled na jezero podno vrha

Zajednička fotografija sa vrha Maljovice (2729 m)

Pogled ispred nas, na Maljovička jezera

Na vrhu se zadržavamo nešto duže vremena, točno jedan sat. Razdvajamo se u dvije grupe. Panta se ne želi vraćati istim putem. Bira nemarkirani put, ali se staza nazire. Kasnije se vide male piramide od kamenja, koje služe kao zamjena klasičnim markacijama. Zoran, Franko i ja pridružujemo se Panti. Ostatak grupe sa Silvanom vraća se istim putem. Nešto kasnije na vrh je stigao veći broj planinara. Neki, koji su i mogli stići, nisu se pripremili, obzirom, na netočne informacije, stoga, im je bilo žao kada su čuli da uspon nije tako težak. U 10 h i 23 minute sa sjeverozapadne strane započinjemo spust ne markiranom stazom.

Pri silasku

Spust do najniže točke je trajao 30 minuta. Potom, put vodi jednim dijelom po ravnom platou, te ponovo se naglo uzdiže do manjeg prijevoja ( sedla ).

Na kosini pri silasku

Dolaskom na prijevoj pravimo malu stanku, i to je bio posljednji uspon, od tu slijedi samo spust do doma.

Pogled prema jezerima.

Spuštamo se tako 15 minuta i dolazimo do Maljovičkih jezera, koje smo gledali sa vrha.

Maljovička jezera

Dolaskom na jezera odlažemo ruksake, te obilazimo jezero. Panta je neprekidno uzvikivao kako mu je lijepo. Nakon 15_stak minuta odmora, od Maljovičkih  jezera nastavljamo spust po kameno travnatom terenu niz potok koji teče od tih jezera.

Tako, po dosta strmo travnatom terenu bilo je dosta opasno, trebalo je mnoga opreza,jer se po travi sklizalo. U dom Maljovica dolazimo u 12 h i 24 minute.

Dom Maljovica

Prije nego smo stigli do doma Senka nas je dočekala sa hladnim pivom. Popili smo je sa ruksacima na leđima, nismo imali vremena ni odložit ih. Zatim je slijedila i druga tura od Zdenke. Ovo se ne zaboravlja, curke još jednom hvala.

Senka i Zdenka dočekali nas sa hladnom pivom

Zatim svi skupa spuštamo se do ski centra i doma. Sa ručkom smo završili u oko 15 h, započinje spremanje ruksaka i vožnja do Banskog.

Ispred autobusa, spremni za put u Bansko.

Krećemo u 15 h i 45 minuta od ski centra Maljovica. Vozimo se autobusom bez zaustavljanja 3 h i 15 minuta i stižemo u Bansko u 19 h i 15 minuta.

Hotel u kome jedna grupa planinara smještena,dok je druga grupa 50_tak metara smještena dalje u drugom hotelu u kome je i restoran

Vrijeme večere

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Vertikalni profil staze

3D -Profil staze

LINK – Galerija fotografija