Petak, 17 .lipnja 2011.
Na putu do Sofije
PD Knezgrad iz Lovrana, svake godine, organizira jedan veći izlet, odnosno planinarenje u jednu od susjednih zemalja ili država. Tako, i ove godine, organiziran je 8 dnevni izlet u Bugarsku u razdoblju 17. do 25. lipnja 2011. godine. Za planinarenje i izlet u Bugarsku prijavilo se 37 planinara i planinarki. Dogovoren je polazak u 17 sati sa parkinga pored Hotelijerskog fakulteta u Iki. Noćna vožnja je protekla u smijehu, muzici, šali. Rijetko tko da je spavao, više se kunjalo nego spavalo,uz nekoliko kraćih stajanja radi ćik i piš pauza i osvježenja. Pored nas planinara, moram, spomenuti i naša dva vozača koja su nas sigurno odvezli i dovezli žive i zdrave, a koji su nas usput i zabavljali svojim vicevima i anegdotama sa raznih sličnih putovanja. Na žalost cijeli autobus nije to mogao sve čuti, već manji dio koji su sjedili bliže njima. Evo tih junaka: Pero Blaškić i Ivo Vidović.
Pero i Ivo spremni za vožnju
Dugo očekivani izlet u Bugarsku, konačno, je došao i taj trenutak da krenemo. Dobre volje i još boljeg raspoloženja, psihički, fizički i kondicijski spremni, dobro opskrbljeni sa hranom i pićem, sve je to omogućilo da nam putovanje bude brže i ugodnije. Putovanje od Ike_Zagreba_Beograda_Pirota_preko graničnog prijelaza Dimitrovgrada do Sofije, trajalo je 14 h i 30 minuta.
Nekoliko fotografija sa parkinga i autobusa za vrijeme puta.
Na parkiralištu kod Hoteljerskog fakulteta u Iki - dok se čeka autobus
Za vrijeme vožnje
Fotografije za vrijeme vožnje do Sofije
18. lipnja, 2011. dolazak u Sofiju i njen obilazak
U 7 h i 30 minuta ulazimo u grad Sofiju dogovor je da se nađemo ispred trgovačkog centra METRO. Tu nas dočekuju naši vodiči, Jovan i Marijana a i planinari iz Tuzle, sa kojima ćemo provesti dva zajednička dana. Tu se upoznajemo sa vodičima i planinarima iz BIH_a, te zajednički odlazimo u obilazak grada Sofije, a drugi dan zajednički uspon na Musalu. Planinari iz BIH_a dalje nastavljaju put do Crnog mora gdje će provesti 8 dana na moru. Budući da smo došli u Bugarsku i u grad Sofiju, nekoliko osnovnih podataka o Sofiji i Bugarskoj:
Sofija je osnovana prije 7.000 godina i ona je drugi najstariji grad u Europi. Sofija je prvo bila tračko naselje po imenu Serdika nazvano po Tračkom plemenu „SERDI“, nalazi se nalazi u podnožju planinskog lanca Vitoše ( Crni vrh 2290 m n/v ). Gradski trgovi su vrlo prostrani, obnovljeni i lijepo uređeni, izvan toga centra slika je nešto drukčija.
Centralna građevina na Trgu Aleksandra Nevskog je istoimena Saborna crkva, građena u znak bugarske zahvalnosti ruskom narodu u oslobođenju od turske vlasti. Nešto više u nastavku.
OSOBNA KARTA BUGARSKE:
Službeno ime: Republika Bugarska
Oblik vladavine: parlamentarna demokracija
Površina: 110.879 četvornih metara
Glavni grad: Sofija
Neovisnost: od 22. Rujna 1908 godine
Državni praznik: Dan oslobođenja, 3. Ožujka
Ustav: od 12 srpnja 1991, godine
Broj stanovnika: 7. 973.671
Pravo glasa: navršenih 18 godina i bugarsko državljanstvo
Etnički sastav: Bugari 83,9%, Turci 9,4%, Romi 4,7%, ostali 2%
Jezici: službeni bugarski, (drugi jezici_turski, romski i ostali)
Pismo: Ćirilica
Valuta: Lev
Vjeroispovijest: bugarska pravoslavna 84%, muslim. 12%, ostali 4%
Pozivni broj: 00359
Vremenska zona: ( UTC + 1 h )
Strani jetici: Stariji bugari govore ruski i francuski_Mladi engleski
Godišnja stopa rasta: 2,13 %
Inflacija: 5,9 %
Repub. Bugarska: Članica Europske unije od 01.01.2007. godine
Bugarska graniči: Sa Grčkom, Turskom, Srbijom, Makedonijom i Rumunjskom
U sam centar stižemo u 7 h i 55 minuta. Autobusi se parkiraju kod gradskog nogometnog stadiona u centru Sofije. Zatim, slijedi posjeta i razgledavanje spomenika kulture i ostalih povijesnih nacionalnih znamenitosti.
Spremni za obilazak grada
Nakon 5 minuta hoda od mjesta parkiranja dolazimo u park u kojem se nalazi Spomenik neznanog junaka Bugarski: ( Паметник на Незнайния воин ) (Pametnik na Neznayniya voin ).
Spomenik obilježava stotine tisuća bugarskih i ruskih vojnika koji su poginuli u ratovima za obranu svoje domovine. Predsjednik bugarske i ostali državni vrh često izvode svečane ceremonije u ovom parku ispred Spomenika neznanom junaku.
Spomenik neznanog junaka
S druge strane Spomenika neznanog junaka gori vječni plamen. Otkriven 22. rujna 1981 godine. Postavljen je za bitku Stara Zagora i bitku Shipka Pass, to su mjesta za dvije najvažnije bitke za vrijeme Rusko-turskog rata vođenog za oslobođenje.
Pjesma ispisana iznad vječnog plamena: ( pokušaj prijevoda pjesme )
O Bugarska, za Tebe umrli su…..
Zatim dolazimo do KATEDRALE: SV. ALEKSANDER NEVSKY, jedna od najvećih pravoslavnih crkvi u Sofiji, ona je ujedno i crkva Bugarskog patrijarha. Crkvu je dizajnirao ruski arhitekt prof. Aleksandar Pomerantsev sa suradnicima, kasnije su se mijenjali razni arhitekti a konačan nacrt je dovršen u 1898.Izgradnja hrama započela je 1904, a dovršena u 1912 godine. 1916 godine crkva je promijenila ime u Sv. Ćirila i Metoda, da bi 1920 ponovo vratio izvorni naziv Sv. Aleksandra Nevskog.
Hram je jednobrodna crkva u neo-bizantskom stilu – križ_bazilika s kupolama. Za uređenje interijera hrama korišteni su iznimno kvalitetni i skupi građevinski materijali. Glavna kupola je 45 metara visoka. Oko kruga kupola s tankim zlatnim slovima ispisana je molitva "Oče naš ". Kupole su pozlaćene. Crkva zauzima površinu od 3170 m 2, a može primiti 5000 ljudi. Zvonik je gotovo 53 metara visok i ima 12 zvona. Najveće zvono teško je 12 tona, a najmanji - 10 kg, ukupna težina svih zvona je 23 tone. Hram je proglašen spomenikom kulture u 1924 godini.
Katedrala ili hram Sv. Alexander Nevsky
Zajednička fotka ispred ulaza u crkvu, zajedno sa planinarima iz BIH_a
Obišli smo još nekoliko kulturno povijesnih znamenitosti grada, kao što su Ruska pravoslavna crkva Sv. Nikolaja, Nacionalnu izborua od ruže. Ipak da se ne vraćam iz Bugarske bez ružina ulja (extrakta) i ostalih proizvoda od ruže. Ipak je bila palača kulture koju u Sofiji zovu NDK, ispred koje se mogu noću vidjeti „fontane u boji“, zgradu Nacionalnog parlamenta i niz drugih zanimljivosti ovog grada. Nekoliko fotografija iz grada:
Na trgu nezavisnosti
Predsjednička palača
U povratku prema autobusu
Ostalo je još malo vremena za razgledavanje Sofije. Tražimo banku da promijenimo eure u leve. Neobično je, za tako veliki grad da većina banaka ne radi, a isto tako, malo je otvorenih trgovina ( subota). I konačno dolazimo do jedne banke, gdje možemo zamijeniti valutu. Odmah, zatim, sjedamo u kafić pored banke i tu se osvježavamo hladnim pićem i kavom.
U kafiću
Ne gubeći vrijeme tražimo dućane u kojima se prodaje planinarska oprema, gdje smo ponešto kupili. Tu sam kupio nekoliko sitnica između ostalog i 2 planinarske karte od Pirina i Rile. Potom, raspitujem se, gdje mogu kupiti ružino ulje i ostale proizvode od ružina ulja. Bugarski vodič odvodi nas u pothodnik gdje pronalazim sve što mi je trebalo, budući, da mi je žena zaprijetila da se ne vraćam iz Bugarske bez ružina ulja (extrakta) i ostalih proizvoda od ruže. Uspio sam sve što je tražila i više od toga. Bila je zadovoljna.
Prilično umorni od noćne vožnjo, šetnje gradom i trgovinama, vraćamo se do autobusa i nastavljamo put do Boroveca. Čim smo krenuli obuzeo nas je umor i najveći dio planinara je zaspao.
Ovako to izgleda kad umor nastupi
U Borovec stižemo u 13 h i 35 minuta. Najveći dio grupe odlazi restoran_bistro „Malina“ na ručak, a tek onda obilazak mjesta. I ako smo bili upozoreni da klimanje glave u Bugarskoj znači negaciju, a odmahivanje potvrdu, svaki put bi ostajali zbunjeni.
Dok čekamo ručak poslužena je samo šopska salata
U 15 h i 30 minuta završavamo sa ručkom i odlazimo u razgledavanje grada.
Hotel Festa Winter Palaci
U samom centru nalaze se konji za jahanje i vožnja kočijom.
Konji za jahanje
Nikome ne pada napamet da tako nešto odabere. Svima nam se žuri da se smjestimo, jer nas sutra čeka uspon na Musalu. Dom je udaljen svega oko 5 km. U dom Šumnatica dolazimo u 16 h i 30 minuta. Od mjesta do kuda je stigao autobus preostalo je još oko 300 metara. Dolaskom u dom napravljen je raspored za smještaj u 4 krevetne i 6 krevetne sobe, opremljene sa kupatilom i podnim grijanjem. Dom posjeduje i dnevni boravak i kuhinju. Domaćini u domu su planinari iz Turističkog društva „Rilski Turist“ iz Samokova.
Dom Šumnatica (1360 m)
Večer je nastavljena zajedničkim druženjem, pjesmom i zabavom do kasno u noć.