Petak, 26. lipnja 2015.
Nakon jednodnevnog boravka u Livnu i uspona na planine Kamešnicu i Tušnicu, slijedeća tri dana našeg boravka u Hercegovini predviđena su na području općine Prozor – Rama i smještajem u Etno selu Remić – Menjik. Naš cilj drugog dana (26.06.2015.) je uspon na planinu Radušu i njen vrh Idovac (1956 m).
Planinski lanac Raduše je niz srednje visokih planina, koji se proteže dinarskim smjerom sjeverozapad - jugoistok, od gornjeg toka rijeke Sane i gradića Jajca na krajnjem sjeverozapadu, sve do područja Rame i gradića Prozora, na njegovom krajnjem jugoistoku. Na njegovoj istočnoj i sjeveroistočnoj strani on se pruža paralelno s lijevom obalom gornjeg toka rijeke Vrbas, a prema zapadu i jugozapadu visoravan Janj i Kupreško polje ga odvajaju od glavnog planinskog grebena zapadne Bosne (Klekovača-Cincar). Najviša planina i njezin vrh nalaze se na krajnjem jugoistoku planinskog niza, to je vrh Idovac (1956 m) na planini Raduši.
Gotovo cijeli planinski lanac je pokriven gustom šumom, i planinarski neistražen i neiskorišten. Raduša je poznata po prirodnim fenomenima, odnosno kraškim jezerima: Veliko, Raduško ili Rumbočko jezero. Uz Veliko, poznato je i Voljičko ili Malo jezero koje se nalazi sjeveroistočno od Idovca. Osim spomenutih jezera, kilometar i pol ispod Idovca u smjeru juga, nalazi se još jedna prirodna rijetkost. Riječ je Ledenici ili kako je neki još nazivaju Samograd. Ono što Ledenicu čini iznimnom jest izvor u njezinom južnom dijelu koji se nalazi ispod velike kamene grote. Do njega se može doći uskom i strmom stazom samo sa sjeveroistočne strane. Pored svega toga tu je bogatstvo flore i faune što ovoj planini daje posebnu ljepotu, pogotovo u proljeće, kad sve buja od raznolikog planinskog cvijeća, ali i jesen i zima imaju svoje posebne čari. Stoga, planinu Radušu treba pohoditi u sva godišnja doba, kako bi je mogli u potpunosti upoznati i uživati u njenoj ljepoti. I ako je vrlo atraktivna za planinarenje, planina Raduša široj javnosti, još uvijek je poznatija po događajima iz 1972. godine i akciji "Fenix 7
Pogled na vrh Raduše – Idovac
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Raskrižje na Magistralnoj cesti R418 (Tomislavgrad- Jablanica (1 065 m) i lokalne ceste koja vodi do sela Zahum do spomen obilježja Divi Grabovčevoj (1175 m), vrh Raduše Idovac (1956 m). S vrha silazak nemarkiranim putom do vidikovca Rama (1250 m), nastavak do ishodišta (1 065 m). Vrijeme gpx traga 5 h i 18 minuta. Mainmalna visina 1069 m, Maksimalna 1963 m. Visinska razlika pri usponu 1167 m, pri silasku 1168 m. Viaina polazišta 1077 m. Visina odredišta 1956 m. Prosječan nagib 12%.
Opis puta
Ishodište pohoda na Radušu je uobičajeno iz sela Zahum od spomen obilježja Divi Grabovčevoj. No, međutim, naš autobus nije mogao doći do sela Zahum, pa je ishodište pohoda za nas bilo sa križanja magistralne ceste R418 (Tomislavgrad- Jablanica) i lokalne ceste koja vodi do sela Zahum. Pohod započinjemo u 9 h i 15 minuta. Nakon 40 minuta hoda po asfaltnoj cesti i prijeđenih 3 km, dolazimo do sela Zahum i spomen obilježja Divi Grabovčevoj.
Po asfaltnoj cesti prema Zahumu
Prema selu Zahum
Spomen obilježje Divi Grabovčevoj u Zahumu
Pogled na lokvu i jedan od zaselaka na Zahumu
Predaja i legenda o Divi:
Diva Grabovčeva je djevojka iz hrvatskog naroda, katoličke vjere, koja je živjela u 17 stoljeću u Brajinom Dolu (jedan od zaselka Zahuma) za vrijeme turske vladavine. Mladi Tahir - beg Kopčić iz Kupresa svakako je htio imati Divu za ženu. Lijepo ju je zaprosio, kada je imala dvadesetak godina, ali ona je odbila uz suglasnost svoje obitelji. Zatim je beg poslao svoje pomoćnike, da zaprose Divu u njegovo ime. Pronašli su je na paši sa stadom ovaca. Ona je ponovno odbila i čvrsto je bila pri svojoj odluci i pobjegla u planine. Tahir - beg Kopčić je tada ponovno došao, našao je, napao i ubio nožem. Pokopana je na Vran planini, ispred Kedžare u blizini Prozora. Označen je njen grob. Od toga vremena do danas brojni hodočasnici dolaze na njen grob i iskazuju počast. Postavljen je brončani spomenik, rad kipara Kuzme Kovačića, 1998. godine. Svake se godine na prvu nedjelju u srpnju slavi spomendan njenog mučeništva, kada se služi sv. Misa i prisustvuje više tisuća hodočasnika. Taj se dan u Rami naziva "Divin dan". Dr. Ćiro Truhelka objavio je knjigu o Divi i njenom grobu.
Kako je u zadnje vrijeme porastao interes i zanimanje za planinu Radušu, posebno među planinarima, vrh Idovac i planina se izbjegavala, zbog činjenice da je Raduša u proteklom ratu bila duboko u zoni ratnih zbivanja i opasnosti od nailaska na zaostala minsko-eksplozivna sredstva, kao i zbog nepostojanja markiranih staza. Da bi se stvari promijenile, članovi HPD “Rama” uzeli su stvari u svoje ruke - odradili su akciju markiranja staze od Zahuma do Idovca, Raduškog jezera i spomenika „Fenix skupini“ dali joj ime „Fenix staza“ po događajima iz 72 godine. Staza „Fenix“ započinje na Zahumu kod spomen obilježja Divi Grabovčevoj i vodi većim dijelom planinskim putom koji je napravljen za potrebe obrane u proteklom ratu. Staza nije teška za planinarenje i laka je za snalaženje i orijentaciju, iz razloga što je vrh vidljiv gotovo iz svake pozicije. Pred sam vrh staza je nešto zahtjevnija. Prosječno vrijeme potrebno za uspon je 2 h i 30 minuta. Na uspon iz Zahuma krenuli smo u 10 h i 10 minuta.
Na početku staze
Na početku staze – kolni put kojeg je pokrila trava
Nakon pola sata hoda grupa se razvukla i neplanirano napravljene se dvije grupe. U prvoj grupi odvojilo se 7 planinara s vodičem Nikicom Beljom, s mnogo bržim tempom od ostataka ekipe. Cijelo vrijeme prolazimo stazom preko livada prepunih raznolikog planinskog cvijeća, sve do samog vrha gdje dolazimo u 11 h i 50 minuta. Na dužini staze od 6,5 km od Dive Grabovčeve do vrha Idovac (n/v 1956 m) trebalo nam je svega 1 h i 40 minuta. Došavši na vrh puhao je vrlo hladan vjetar. Potrebne su bile rukavice, zimska kapa i vjetrovka. I ako je bilo hladno na vrhu smo se zadržali 15-tak minuta uživajući u predivnom vidikovcu.
Na stazi uz nešto kamenjara
Pogled na Ljubušu
Cvijeće svugdje oko nas
Na polegnutom dijelu staze
Pogled prema vrhu Idovac
Vrh Raduše Idovac prekriven tepihom raznovrsnim planinskim cvijećem, ljepota kojoj se morate diviti
Vidljivi ostaci iz proteklog rata
Zajednička fotka na vrhu – Idovac (1956 m)
Vidik s ovog vrha najbolje kazuje u kojem se okruženju planina Raduša nalazi: sa zapada Cincarom, Stožerom i Malovanom, jugozapada i juga Ljubušom, i Vran planinom, s istoka Prenjom i Bokševicom i sjevera najbližim "susjedom" Vranicom. Vrh Idovac na planini Raduša nedvojbeno je najljepši vidikovac između Hercegovine i Bosne.
Pogled na greben Raduše i Ljubušu
Nakon razgledavanja i fotkanja, spuštamo se s vrha do Raduškog jezerca, koje je smješteno 200 m jugoistočno ispod vrha Idovac. Iako se nalazi na ovolikoj nadmorskoj visini još nikada nije zabilježeno da je presušilo. Unatoč nadmorskoj visini i ekstremnim uvjetima u njemu postoji biljni i životinjski svijet. Živi organizmi su se prilagodili i podnose ekstremno niske temperatue u zimskom period kada se voda pretvara u led debljine preko 70 cm.
Raduško jezero
Na inicijativu nekih od nas - uslijedio je dogovor s vodičem da se ne vraćamo istim putem, već da se spustimo kružnom turom do ishodišta, koja bi obuhvatila vidikovac Rama, od kuda se najbolje vidi Ramsko jezero. Svi smo se jednoglasno složili i krenuli nemarkiranim putom ka zadanom cilju. U prvom dijelu vraćamo se istim putom markiranom stazom u dužini 2,8 km, zatim nastavljamo nemarkiranim putom u podnožju vrha Ježevice, gde se lagano uspinjemo, a potom nastavljamo preko grebena iznad Rame – strmim spustom do prijevoja između grebana i vidikovca Rama na kojem se uspinjemo do vrha i po hrptu do vidikovca. Dužina ovog nemarkiranog puta do ishodišta iznosi 9,2 km.
Pri spustu na polegnutom dijelu markiranog puta
Na stazi kroz visoku travu
Na zaravni punoj cvijeća
Na strmom spustu prema vidikovcu Rama
Pri usponu na vidikovac Rama
Po hrptu prema vidikovcu
Neobično šupljikavo kamenje – kao da su prstaci nekad u njima stolovali
Pogled s vidikovca Rama na Ramsko jezero
Vidikovac Rama obilježen je sa križem i visokim željeznim stupom na kojem se vije Zastava. Ovo je jedan od najljepših vidikovaca na Ramsko jezero. Nažalost, danas nije bio dobar dan za fotografiju – prisutna je sumaglica. Nakon 15 minutne pauze spuštamo se na makadamsku cestu koja dalje vodi (5 km) do Zahuma, gdje smo zatekli veći dio planinara koji su se vratili s Raduše.
Zajednička fotka na vidikovcu Rama
U razgovoru sa srdačnom bakom Ružom koja nas poziva na kavu
Ne može se reći da smo samo planinarili, već smo i livadarili. Ova slika je dokaz dragi moj Beljo
Na putu prema Zahumu – polje makova
Dolaskom u Zahum jedna petica Divi Grabovčevoj
Naši glavni organizatori i vodiči. S desna na lijevo: Ante Beljo, Diana Matešić i Nikica Beljo
U kući spomen obilježja Divi Grabovčevoj upoznali smo Ivana Jurića – predsjednika udruge „Jelašac“, koji na je sve počastio sa dobrom šljivom. Njegova Udruga se brine o ekologiji i zaštiti autohtonosti i izvornosti starina, kulture i običaja.
Ivan Jurić za dobrodošlicu ponudio je nam svoju dobru Šljivu
Još jedna fotka u društvu s Ivom Jurićem
Nakon dužeg odmora, povratak nastavljamo istim putom do ishodišta pohoda gdje nas čeka autobus. Dolaskom u Etno selo Remić- Menjik, slijedi raspremanje, tuširanje, večera, a tek onda ples i zabava do kasno u noć.
Prije večere na ljuljačkama uživaju naše Opatijke
Vrijeme večere
Vrijeme večere
Vrijeme plesa i zabave
Ples – Labuđi pjev
Mlada ekipa koja nas je strpljivo i vrijedno služila i ispunjavala i želje mimo protokola. Za svaku pohvalu. Svestrani ste, brzi i dobri. To su dečki istog prezimena: Kalakušić Josip, Ivan i Ivica.
I na kraju kompletna ekipa koja je svojim radom zaslužila malo odmora i zabave. Bili ste izvanredni, svaki vlasnik restorana poželio bi imatu takvu složnu i vrijednu radnu ekipu. Čestitam!!!
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, Vertikalni profil staze, te album fotografija, koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google earthu
Gpx tragovi na topografskoj karti
Vertikalni profil staze
3D - profil satze