Subota, 23. Lipnja 2012.
Maglić je najviši planinski vrh Bosne i Hercegovine s nadmorskom visinom 2386 m. Nalazi se na državnoj granici na istoku BiH i Crne Gore. Okružen je sa rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku. Maglić je sastavni dio Nacionalnog parka Sutjeska u kome se nalazi jedina preostala prašuma Peručica, strogo zaštićeni rezervat. Planina je obrasla bukovom i crnogoričnom šumom do 1600 m. Iznad te visine je plato s pašnjacima i brojnim grebenima i visovima. Najpoznatije visoravni su Vučevo (s vrhom Crni Vrh), Rujevac, Sniježnica (Snježnica), Prijevor i Mratinjska Gora. Podnožje planine i sve padine su bogate vodom, s brojnim izvorima od kojih je najizdašniji Carev Do koji nikad ne presušuje. (Izvor Wikipedia).
Maglić od Trnovačkog jezera
PRISTUP VOZILOM (do Dragaš sedla)
Sa Tjentišta od hotele Mladost krenuli smo autobusom u 8 h. Vozimo se magistralnim putem do benzinske pumpe od koje skrećemo desno na usku asfaltiranu cestu sa dosta oštećenja na koju naš vozač Šole reagira, ali to nije sve, nakon desetak kilometara asfalta vožnju nastavljamo po makadamskom putu okvirno oko 8 km, do Dragoš sedla (1290 m), gdje se autobus zaustavlja na jednom većem proširenju i ne može dalje. Dragoš sedlu je uređen vidikovac sa kojeg se pruža pogled na Perućicu i vodopad Skakavac
Od ovog sedla nastavljamo pješačenje, nakon 10_ak minuta hoda dolazimo do vidikovca od kuda se vidi vodopad „Skakavac“ visok 70 m i dio je prašume Peručica. Dalje, nastavljamo makadamskim putem još 5 km do Lokve Derenčište (1636 m) od kuda je polazna točka za Maglić.
Vodopad Skakavac
Dalje, nastavljamo makadamskim putem još 5 km do Lokve Derenčište (1636 m) od kuda je polazna točka za Maglić.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Naš uspon na Maglić mogli bi sažetu u nekoliko ključnih točaka: Od Sedla Dragaš ( 1270 m ) preko Derenčišta ( 1642 m ), poštarskim putem do Vrha Maglić ( 2386 m ), spust preko Travnatog hrpta do Trnovačkog jezera ( 1541m ), dalje preko Suve Jezerine do Prijevora (1660 m). Dužina staze 22, 2 km. Vrijeme gpx traga 8 h i 44 minute. Minimalna visina 1230 m, maksimalna 2390 m. Visinska razlika pri usponu 1996 m, pri silasku 1612 m. Visina polazišta 1271 . Visina odredišta 2386 m. Prosječan nagib 27%.
Opis puta
Sa Lokve Derenčište uspon započinjemo prema Magliću u 9 h i 57 minuta. Na samo početku staze ulazimo u gustu jelovu šumo i nakon okvirno 15-ak minuta i izlazimo na travnatu ravnicu prepunu cvijeća. Početak staze nije težak, što nam omogućuje da se dobro zagrijemo prije samog uspona na pred vrh. Staza je dobro markirana, do prije nekog vremena ovaj je put nije bio obilježavan planinarskim markacijama, već sa petokrakom u sredina na bijeloj podlozi, kao što je vidljivo na slici.
Markacija sa petokrakon ostatak prošlosti
Dan je oblačan, ali ugodan za planinarenje, put je i dalje polegnut bez uspona.
Na putu prema odredištu
Nešto malo daje nailazimo na još jedan zanimljiv putokaz na kojom piše Poštanski put.
Od našeg vodića Jovana doznajemo da se nekada davno ovim putem nosila pošta iz BiH_a u Crnu Goru.
Putokaz Poštanski put
Nakon 30 minuta hoda od Derenčišta sustižemo našu grupu planinara koji rade lakšu dionicu, pomiješani sa planinarima iz Beograda. To su dva planinarska društva Pobeda i Železničar.
Nekoliko fotografija
Za vrijeme odmora i okrijepe_ zajedno sa PD Pobeda i Železničar
Nakon pola sata odmora u 11 h i 5 minuta krećemo u smjeru našeg odredišta.
Na ovom dijelu staze započinje lagani uspon.
Put prema vrhu je kamenit i na dva mjesta postavljene su sajle kako bi se olakšao uspon.
Na vrh samo četveronoške
Sve što se više penjemo prema vrhu, magla je sve gušća. Nije ni čudo da je Maglić dobio to ime, najčešće je u magli. Na vrh dolazimo u 12 h i 30 minuta. Za uspon od Derenčišta do vrha Maglića trebalo nam je 3 h i 13 minuta. Na vrhu smo sačekali da se svi skupimo, i ostajemo 55 minuta. Po običaju napravili smo nekoliko fotografija našeg društa, ali i zajedničku fotku sa društvima iz Beograda. Evo nekoliko fotki sa vrha:
Vrijeme odmora i ručka
Zajednička fotografija
Tu je i spomen obilježje sa likom druga Tita.
Zajednička fotografija DP Knezgrad Lovran i PD Pobeda i Železničar iz Beograda
Na vrhu Maglića
Spust započinjemo u 13 h i 30 minuta.
Početak spusta_ magla sve gušća. Spuštamo se pažljivo po kamenitom hrptu prema Trnovačkom jezeru, zatim dolazimo na travnati i ravni dio staze.
Sve što se više spuštamo i odmičemo od vrha, magle je sve manje
Pogled na okolne vrhove
Jedna ura hoda uz jednu malu pauzu došli smo do vidikovca od kuda je najljepši pogled sa Maglića na Trnovačko jezero.
Trnovačko jezero
Pogled naTrnovačko jezero
Spust prema jezeru je vrlo strm i opasan, uz samu stijenu spuštamo se po siparu i jednim manjim dijelom po travnatom putu.
Spust prema jezeru
Obzirom da sam imao bliži susret sa siparom u Sloveniji, sada imam više straha i spuštam se sigurno i polako. Desetak minuta ispred jezerom ulazimo u gustu jelovu šumu i na jezero dolazimo u 15 h i 36 minuta. Od vrha Maglića do jezera prešli smo 5,3 km. Vrijeme hoda 2,25 minuta.
Trnovačko jezero nalazi se na nadmorskoj visini 1514 m, ledenjačkog je porijekla. Tokom zime jezero je često smrznuto uz okolni snijeg ponekad i do ljetnih dana. Jezero ima oblik srca dugačko je 825 m, široko 715 m i duboko 9,2 m. Ono je u potpunosti okruženo planinskim masivima, čiji vrhovi prelaze 2000 m. Planine koje okružuju Trnovačko jezero su:Maglić, Bioč, Volujak i Trnovački Durmitor. Za mnoge planinarske pohode jezero je najoptimalnije mjesto za kampiranje i najčešće polazna točka na slijedeće vrhove: Mratinje 13,2 kn 5:45, Presjeka 6,0 km 2:45, Maglić 5,2 km 3:00, Carev Do 4,3 km 2:00, Tjentište_putem 28 km, Prijevor 6,00 km 2:20, Suha 9,6 km 3:45, Suva jezerina 2,1 km 1:00.
Hlađenje umornih nogu u jezeru
Kupanje u jezeru. Voda je topla u ugodna za kupanje
Fotke sa Trnovačkog jezera
Uz samo jezero postoje dva izvora vode. Dopunjavamo svoje zalihe sa hladnom izvorskom vodom. Naš vodič je odlučio da se na jezeru zadržimo približno jedan sat, a ostali smo 1 h i 18 minuta. Otišao je negdje i nije ga bilo pola sata. Onda iznenađenje, nosi dva kartona hladne pive. To je nezaboravan trenutak ispijanje hladne pive na nadmorskoj visini 1541 m. ( Jovane još jednom hvala ).
Dobro odmoreni i osvježeni, jezero napuštamo u 16 h i 58 minuta. Staza vodi kroz gustu jelovu šumu i nakon pola sata hoda izlazimo iz šume i dolazimo na početak Suhe jezerine.
Suha jezerina
Još pola sata hoda dolazimo na kraj Suhe jezerine i putokaza koji je ujedno i razgraničenje državne granice između Crne Gore i BiH_a . Dakle, napuštamo Crnu Goru,Trnovačko jezero i Suhu jezerinu i ulazimo u Bosnu i Hercegovinu.
Mjesto razgraničenja BiH_a i C. Gore
Nakon kraće stanke put nastavljamo u pravcu našeg odredišta tj. Prijevora, gdje nas čeka prijevoz. Izlazimo iz Suhe jezerine i lagano se uspinjemo po dobro označenoj i uređenoj stazi. Još jedan pogled na Suhu jezerinu.
Pogled na Suhu jezerinu
Na putu prema odredištu
Na Prijevor dolazimo točnu u 18 h i 35 minuta, što znači da nam je trebalo 1 h i 38 minuta sa kratkom pauzom od Trnovačkog jezera do Prijevora.
Sa kombijem se prebacujemo do autobusa, a sa njim do hotela.
Dolazak u hotel, pospremanje, večera, ranije se odlazi na počinak, budući nas sutra čeka rafting na Tari
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil sataze