Ponedjeljak, 20. lipnja 2016.
Najviši vrhovi planina, u svim civilizacijama predstavljali su i danas predstavljaju pojam koji se veže za kulturu, povijest, tradiciju, duhovna bogatstva ljudi i naroda, suverenost država i, u posljednje vrijeme, najviši vrhovi planina su mjesta gdje ljudi dolaze iz raznih krajeva i država, iz mnoštva svojih potreba, a posebno onih koje pružaju mogućnost doživljaja prirodne iskonske ljepote, lijek za dušu i tijelo , neophodno korisno za svakog. Stoga, sedmeročlana ekipa iz PD Knezgrada – Lovran odlučila je u šestodnevnom planinarenju iskusiti i doživjeti netaknutu iskonsku ljepotu Zelengore.
Zelengora s najvišim vrhom Bregoč 2014 m je planina u Bosni i Hercegovini – nalazi se u sastavu Nacionalnog parka "Sutjeska", zajedno s Lelijom, Maglićem i Volujakom. Velik dio Zelengore ima karakter planinske visoravni (platoa) s koje se uzdižu planinski grebeni. Bogata je velikim brojem izvora bistre, pitke i hladne vode, rijeka, potoka i rječica, stadima divokoza, stadima ovaca i katunima - tradicionalnim ljetnim stočarskim naseljima.
Njena ljepota je poznata po lednjačkim jezerima, „gorskim očima“ od kojih su najpoznatija - Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Jugovo jezero, Crno i Bijelo jezero, Donje i Gornje Bare i dr. Na istočnom dijelu nalazi se divlji kanjon rijeke Hrčavke. Rijeka Sutjeska, kao da je Zelengoru odsjekla od dijela gorja najviših bosanskohercegovačkih planina - stjenovitog Maglića i divljeg Volujaka, pa onu pitomu, nježnu i djevičansku ljepotu ostavila Zelengori.
Lijepa je po livadama, šumama, alpskim pašnjacima, ljeti okićena cvijećem i raznovrsnim planinskim biljem. Posebna je i po tome što vode, koje teku sa Zelengore se slijevaju, rijekama Neretvom, Sutjeskom i Drinom prema dva mora - Jadranskom i Crnom.
Pogled od vrha Mala Košuta - na vrh Velika Košuta (1871 m)
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Vrbnica - Eko domaćinstvo Kovačević (975 m), Velika Košuta (1871 m), Mala Košuta (1801 m), Crno jezero (1450 m), te Bijelo jezero (1430 m). Povratak istim putom do ishodišta. Ukupna dužina staze 15,8 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 33 minute. Vrijeme stajanja 4 h i 28 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 8 h i 02 minute. Visinska razlika pri usponu 880 m, pri spustu 904 m. Minimalna visina pohoda 1306 m, maksimalna 1871 m.
Opis puta
Za našu 6-dnevnu avanturu planinarenja po bespućima Zelengore po njenim vrhovima i jezerima, odabrali smo „Seosko turističko domaćinstvo Kovačević“ smješteno u selu Vrbnica 34 km udaljeno od Foče, od toga 14 km makadamska cesta. U večernjim satima stigli smo u Vrbnicu, tu su nas dočekali ljubazni domaćini Ljuba i Željko Kovačević. Par toplih riječi i kruškovača – dobro došli!.
Uz ugodan smještaj i dobru eko hranu iz vlastitog uzgoja, jednostavan pristup i susretljivost domaćina čarobna su formula da se osjećate kao kod kuće i da poželite ponovo doći. Više detalja o eko domaćinstvu Kovačević na linku: http://domacinstvokovacevic.blogspot.hr/2014/03/apartmani-u-selu-vrbnica-na-zelengori.html
Seosko turističko domaćinstvo Kovačević
Bungalovi
Naš današnji cilj je: bespućem - (nemarkiranim putovima) uspon na Veliku i Malu Košutu, te Crno i Bijelo jezero. Uz dodatne informacije od domaćina krenuli smo na Trbovu planinu i njena dva vrha Malu i Veliku Košutu.
Od sela Vrbnice vozimo se prema sjeveru makadamskom cestom do njenog kraja u dužini 5 km. Uz put zaustavljamo se na raskrižju makadamske ceste i šumskih vlaka, na mjestima gdje su postavljeni biciklistički smjerokazi.
Na kraju makadamske ceste parkiramo landrover i započinjemo uspon u 9 h i 5 minuta po šumskoj vlaki prema istoku. Nakon jedan sat laganog hoda dolazimo do kraja šumske vlake.
Na kraju makadamske ceste parkiramo landrover - spremi za uspon
Na početku šumske vlake
Na šumskoj vlaki
Nakon izlaska iz šumske vlake, slijedio je dosta strmiji uspon kroz bukovu šumu do izlaska na manju travnatu kotu s nadmorskom visinom 1700 m, koju smo nazvali „Pantin vrh“. S te kote otvaraju se pogledi na planinske vrhove prema zapadu.
Nakon kraće pauze spuštamo se 30 minuta do manjeg prijevoja od kuda se ukazao travnati vrh Velika Košuta. Od ovog prijevoja nakratko prolazimo kroz manju bukovu šume, te izlazimo u sredinu podnožja između Velike i Male Košute. Nastavljamo dalje po mekanom travnatom sagu koji se ugiba pod našim nogama i dolazimo na vrh Velike Košute (1871 m).
Izlazak na manji prijevoj do kuda se vidi vrh travnati Velika Košuta
Na prijevoju kratka stanka za osvježenje
Po travnatom tepihu prema vrhu Velike Košute
Na vrhu Velike Košute (1871 m)
S ovog vrha pruža se prekrasan pogled na sve strane, a posebno se lijepo vide obližnji vrhovi: Mala Košuta, Treskavac, Planik, Javornik, a podno samog vrha prema istoku vidi se Lučki katun. U daljini se lijepo vidi Maglić i Volujak.
Pogled na Maglić (lijevo) i Volujak (desno)
Pogled prema vrhu Male Košute
Pogled na Lučki katun
Vrijeme odmora i ručka
Na vrhu se zadržavamo jedan puni sat izležavajući se i uživajući u prelijepom panoramskom pogledu na prostranu ljepotu Zelengore. Nakon toga, spuštamo se vrha Velike Košute manjom strminom do podnožja, potom nastavljajući put po ugodnom travnatom grebenu do (70 m) nižeg vrha Male Košute (1801 m).
S ovog vrha, kao i s prethodnog vidici su gotovo jednaki. Kraća pauza i povratak istim putom do početne točke uspona.
Pri spustu s vrha Velike Košute
Na širokom travnatom grebenu svatko sebi bira najpovoljniji smjer
Ispred samog vrha Male Košute (1801 m). Vrh je prostrana zaobljena travnata glavica
Prilikom spusta pogled unazad još jednom na vrh Velike Košute
Dalje nastavak puta po šumskoj vlaki do parkinga.
Nakon spusta s vrha Velike Košute, nastavili smo put do raskrižja i smjerokaza biciklističkih staza. Tu je uslijedila duža pauza, a nakon toga slijedi avantura landroverom istraživanja šumskih vlaka prema Crnom i Bijelom jezeru. Panta ne bi bio „Panta“ kada ne bi izveo nešto što donosi rizik s puno adrenalina., tako da smo na nekoliko mjesta gotovo zaglavili. U prvom trenutku pomislio sam da ćemo se ubiti.
Istraživanjem šumskih vlaka i putova upadali smo u duboko blato, od kuda se trebalo izvlačiti. Uvidjevši da ne može dalje vraćamo se na makadamsku cestu do smjerokaza koji upućuje na Crno i Bijelo jezero. Ovog puta imali smo sreće, sreli smo šumare koji su nam dali potrebne informacije gdje treba pripaziti i skrenuti.
Na ulazu u šumsku vlaku s lijeve strane na stablu bukve postavljen je smjerokaz. Od tu nastavljamo dalje pješačenje po šumskoj vlaki, označenom kao biciklistička ruta. I na toj biciklističkoj ruti samo dvije jedva vidljive markacije. Planinarskih marki ni za lijek. Na putu prema jezeru staza presijeca dva puta potočić koji teče od Crnog jezera.
Najveći problem nastaje kada se dođe do raskrižja šumskih vlaka – kojim putem krenuti?. Na drugom prelasku preko potoka ispred nas tri pravca šumskih vlaka – jedna grupa kreće ravno, druga desnom stranom bliže potoku, što je bilo logično i ispravno. Tu se izgubi malo vremena u istraživanju, ali rješenje se uvijek nađe. Od tu desetak minuta dalje jedva vidljivi ugaženi put odvaja se od vlake desno prema Crnom jezeru (1450 m).
Na početku staze – smjerokazi s lijeve strane pričvršćeni na bukvi
Na stazi – po šumskoj vlaki
Dolazak na Crno jezero
Duža pauza za odmor
U neposrednoj blizini ovog odmarališta nalazi se izvor pitke vode, kojeg svakako treba obići i napiti se hladne vode, te obnoviti zalihe hladnom vodom.
Crno jezero, smješteno na oko 1450 m. Dugačko je oko 170 m, a široko oko 80 m. Najveća dubina mu je oko 3 m. Naziv je dobilo zbog tamne boje od šume koja ga okružuje. Malo jezerce puno potočne pastrmke, zbog jakog dotoka svježe vode povoljno je za “flyfishing”, jer je ljeti obraslo trskom. Jezerom upravlja Nacionalni park “Tjentište” - cijena dozvole kupljene u upravi je 10 KM. Dozvola kupljena na jezerui je 15 KM. Od velikog broja izvora na Zelengori, najpoznatiji je ovaj kod Crnog Jezera, čija se temperatura bez obzira na godišnje doba kreće od 2 do 4 C°.
Izvor vode na Crnom jezeru
Crno jezero dobilo je ime zbog tamne boje, kao što se vidi na slici
S druge strane jezera.
Panta, Alen i Sanjin, odlučili su ostati na Crnom jezeru, dok ostatak ekipe: Igor, Dean Robert i ja, Mirko nastavljamo put po šumskoj vlaki 900 m do Bijelog jezera, za što nam je trebalo svega 25 minuta. Od šumske vlake lijepo ugažena staza vodi do Jezera.
Dolazak na Bijelo jezero
Bjelo jezero, smješteno je 900 m južnije od Crnog jezera. Zovu ga i Zeleno jezero, zbog njegove zeleno tirkizne boje. Dužina jezera je oko 90, širina oko 70, a dubina oko 2,5 m. Nalazi se na 1.430 m nadmorske visine. U jezeru nema ribe.
Na samom jezeru
Zajednička fotka iznad jezera sa zastavom PD Knezgrad iz Lovrana
Nakon kraće pauze nastavljamo spust istim putom do početne točke ishodišta – do parkinga, od kuda nastavljamo vožnju do Vrbnice OPG Kovačević, gdje i završava naša današnja avantura planinarenja.
U nastavku slijedi: gps tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Na povratku pri spustu, gdje se prelazi potok, tu treba skrenuti desno na stazu koja vodi prema Crnom jezeru. Ravno vodi biciklistička staza, a sasvim lijevo vodi još jedan put.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze
VELIKA i MALA KOŠUTA - CRNO i BIJELO JEZERO_20.06.2016. - Google fotografije