Ponedjeljak, 24. lipnja 2013.
Treći dan našeg izleta i planinarenja u Bosni i Hercegovini predviđen je za uspon na Otiš i Zelenu Glavu na planini Prenj.
Planina Prenj se nalazi u centralnom dijelu dinarskog planinskog lanca na prostoru sjeverne Hercegovine. Prenj je u okruženju slijedećih planina: Crvanj na istoku, Visočica na sjeveroistoku, Bjelašnica i Bitovinja na sjeveru, Čvrsnica na zapadu i Velež na jugu. Prenj je najljepša planina u BiH_u, a poznat je kao „Bosanski Himalaji“. Upravo geomorfološke specifičnosti su osnovni atributi koji čine Prenj najljepšom planinom BiH_a.
Prenj je mozaik raznolikih oblika reljefa, kao što su: visoravni, zaravni, poljane, zaobljeni, zupčasti, vitki, pločasti grebeni, planinski lanci, okomite stijene, kanjoni, klisure, duge kotline, vrtače i jame… i niz drugih oblika koji se mogu naći samo na planini Prenj. Stoga, svi istraživači, alpinisti, planinari, rekreativci, bilo domaći ili strani, koji su bar jednom posjetili ovu planinu, nepodijeljenog su mišljenja o Prenju. Ne samo da je najljepša i najatraktivnija planina zbog svog visokog planinskog reljefa, nego i zbog svog specifičnog dolomitskog krša, zbog svog mikro reljefa (škrape, vrtače, žljebovi…), zbog specifičnog hidrološkog podzemlja, te zbog svojih 11 vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine.
Zbog svega navedenog, postoje čvrsti osnovi da se Prenj, Čvrsnica i Čabulja proglase Nacionalnim parkom prirode BiH_a. Već davnih pedesetih godina pokrenuta je inicijativa da se ovo područje stavi pod zaštitu. No, međutim, ondašnje institucije u bivšoj državi, kao i sada u novoj, nemaju sluha da se područje planine Prenja, Čvrsnice i Čabulje stavi pod adekvatnu zaštitu i proglasi NP Prirode. Najveći razlog tome leži u činjenici, da je ovo područje rezervirano za izgradnju energetske baze, protiv čega se danas bore razne institucije i udruge. Bespravna vikend naselja, bespravne šljunčare, prekomjerna i neselektivna sječa šuma, te izgradnja hidro elektrana u gornjem dijelu Neretve, traži hitnu zaštitu ovog područja. Ljepota ove planine zaslužuje da se postavi na prvo mjesto u ovom blogu, kao i naši vodiči iz GSS Jednice Mostar.
Najviši vrh Prenja je Zelena Glava (2108 m) i desno vrh Otiš (2098 m)
Naši vodiči - veličanstvena trojka iz GSS jedinice Mostar ( članovi PSD ). Sa lijeva na desno: Mirsad Hujdur, Edin Marić i Sead Divanović
Jutro je, 7 h ispred hotela „Snježna kuća“ na Rujištu dočekali su nas naša 3 vodiča. Zbog strukture i različite psiho - fizičke spremnosti našeg planinarskog društva podijelili smo se u dvije grupe. Prva grupa odabrala je lakšu stazu koja vodi do planinarske kuće na Bijelim vodama, a druga grupa ima za cilj uspon na Otiš i Zelenu glavu. Isto tako, dogovoreno je da nas terenskim vozilima prebace do napuštene šumarske kuće na Velikom Kruševcu ( Vilin klanac).
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda - ispred šumarske kuće Veliki Kruševac (1286 m) - (Vilin Klanac), planinarska kuća Bijele Vode (1450 m), vidikovac ispod Otiša (1945 m), Zelena glava (1108 m), vrh Otiš 1098 m), te povratak istim putom do Velikog Kruševca (1286 m) - (Vilin Klanac). Ukupna dužina staze 21,8 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 06 minuta. Minimalna visina 1250 m, maksimalna 2100. Visinska razlika pri usponu 1852 m, pri silasku 1973 m. Minimalna visina 1250 m, maksimalna 2100 m. Visina polazišta 1286 m. Visina odredišta 2108 m. Prosječan nagib 20%.
Zajednička fotka prije polaska na Velikom Kruševcu
U 7 h i 30 minuta prva grupa sa vodičima Seadom i Edinom kreće ka zadanom cilju. Druga grupa koja treba da stigne, njihov vodič je Mirsad. Od napuštene šumarske kuće započinje uspon markiranom planinarskom stazom koja nas vodi kroz gustu bukovu šumu Vilinog klanca. Područje Vilinog klanca označeno je sa trakama i upozorenjem minirano.
Oznaka pazi mine. Naš vodič nas smiruje i uvjerava da je područje deminirano, ali da se ne preporuča silazak sa staze
Kroz Vilin klanac
Nakon pola sata hoda izlazimo iz Vilina klanca i dolazimo na dolove, gdje je staza polegnuta i ugodna za planinarenje.
Na polegnutom dijelu staze
Nakon sat vremena hoda dolazimo do dvije kamene stijene nazvane „Muž i Žena“. To je ujedno i točka gdje prestaju dolovi i započinje područje Bijele vode.
Muž i Žena
Put nastavljamo dalje po lijepom i ugodnom danu po dobro označenoj stazi. Neprekidno se krećem uz našeg vodiča Seada, kako bi doznao što više informacija o stazi i planini Prenj.
Na stazi
Okvirno, desetak minuta hoda od Muža i Žene stižemo do planinarske kuće na Bijelim vodama.
Planinarska kuća „Adnan Krilić“ na Bijelim vodama (1450 m)
Dolina „Bijele vode“ leži u centralnom dijelu Prenja na nadmorskoj visini između 1400 do 1450 m . Dugačka je okvirno 3 km , a široka od 1 do 1,5 km. Omeđena je vrhovima Sivadije sa istoka, Kamenicom sa zapada (n/v 1673 m). Sa sjevera je omeđena sedlom Prijevorac (n/v 1673 m), a prema jugu se otvara prema Rujištu (n/v 1050 m). Dolina je bogata vegetacijom i od davnina privlačila je domaće stanovnike da dovode stoku na ispašu u ljetnim mjesecima od maja do oktobra. Stoga, tu su u mnogim dolinama Prenja, kao i u dolini Bijelih Voda izgrađeni „Katuni“ (ljetni stanovi), koji su služili za ljetni boravak. Katuni su uglavnom građeni na mjestima bogatim za ispašu, u blizini izvora i blizini šuma ( radi ogrijeva). Njeno ime „Bijele vode“potiče od mnogih izvora koji se nalaze na dnu doline. Planinarska kuća „Adnan Krilić“ ( n/v 1450 m) izgrađena je 1950 godine da bi, nakon što je u posljednjem ratu uništena, obnovljena u periodu od 2007 do 2009 godine, od strane Planinarsko-smučarskog društva „Prenj“ iz Mostara. Kuća je zidana ciglom i jednim manjim dijelom od kamena sa prednje strane. Smještajni kapacitet je 30 ležaja na katu i još moguće 10 ležaja u prizemlju. Nakon obilaska i razgledavanja kuće, jedna zajednička fotografija.
Zajednička fotka ispred pl.kuće
Na stablu pored pl. kuće postavljen je smjerokaz KT 8 Zelena glava 4,5 h i Jezerce 2,30 minuta. Krećemo prema dolini i njenim izvorima pitke vode.
Na stazi prema dolini
Kod samih izvora vode susrećemo planinare iz planinarskog društva Črne Mambe iz Novog Marofa. Oni se vraćaju sa vrha Zelene glave, obzirom da su prespavali u domu i ujutro rano krenuli. U kratkom razgovoru vezanom za uspon na Zelenu glavu, objasnili su nam, da nije moguće penjanje bez dereza i cepina. Od nas nitko nije računao na snijeg i nije ponio ni dereze ni cepine. No, i za to je bilo rješenja. Naši vodiči Sead i Edin bili su spremni i sa sobom su uzeli uže, cepine i dereze, što će nam na usponu omogućiti i postaviti osiguranje kako bi se popeli na vrh.
Članovi pl. društva Črne mambe iz Marofa
Dolinom Bijele vode nastavljamo dalje u pravcu odredišta.
Na stazi u dolini Bijele vode
Poslije ugodne šetnje po ravnom dijelu doline Bijele vode, staza ee lagano uspinje do sedla Prijevorac ( mali Prijevorac 1580 m). U nastavku staza vodi kamenjarom sa rijetkom borovinom, a kasnije čisti kamenjar uz pokoju oazu klekovine.
Na stazi
U 10 h i 45 minuta dolazimo do zasniježenog dijela puta, od kuda puca prekrasan pogled na vrh Zelene glave i Otiša.
Moja malenkost. ( u pozadini vrh Zelena glava i Otiš)
Fotka sa iste pozicije prema vrhovima
U produžetku staza nas vodi kroz goli kamenjar i po zasniježenim dijelovima puta.
Na stazi i po snijegu
Na stazi i po snijegu
Planinarski dio puta do pred sam vrh, bio je kako treba, ne previše težak ( zahtjevan samo na vrhu Zelene glave), sa dosta odmora, a naročito poslije težih uspona. Dakle, staza koja prolazi preko polja, dolova, livada, šuma, klekovine, preko snijega, do čistog kamenjara za mene je bila melem za dušu i tijelo, a posebice uspon na vrh po snijegu. U 11 h i 30 minuta usput posjećujemo vidikovac ispod vrha Otiš, a potom nastavljamo put do sedla između vrha Otiš i Zelene glave. Na tom putu na jednom dijelu postavljena je sajla kako bi se lakše savladao manji uspon.
Penjanje uz pomoć sajle
U 11 i 45 minuta dolazimo do sedla između Otiša i Zelene glave. Tu se raspremamo, vadimo hranu iz ruksaka kako bi se okrijepili i osvježili.
Vrijeme marende
Nakon marende i dužeg odmora došlo je vrijeme da se krene na oba vrha. Uspon na Zelenu glavu vrlo je zahtjevan, obzirom, da je veći dio prekriven snijegom. Potrebno je postaviti osiguranje. Najveći dio grupe odustaje od uspona na Zelenu glavu i odlučuje se popeti na vrh Otiša. Naši vodiči Sead i Edin iz GSS jedinice Mostar, odlučili su nam postaviti osiguranje za siguran uspon po snijegu do vrha. Panta se popeo na vrh Zelene glave po stijenama zaobilazeći snijeg po nemarkiranom i neosiguranom putu. Dok, Barbara, Edi, Silvano i ja, Mirko odlučili smo se penjati uz pomoć osiguranja konopom koje su nam postavili naši vrijedni vodiči. Za mene i Barbaru, ovo je bio poseban doživljaj, budući da se oboje penjemo po velikoj strmini osiguranom konopcem. Nekoliko slika sa toga uspona.
Snježni dio puta na kojem treba izvršiti osiguranje
Pogled sa strane na kosinu na kojoj se izvodi osiguranje
Silvano na usponu
Moja malenkost pri usponu uz pomoć konopa, što je postavljeno kao osiguranje
Barbara se uspinje
Edi na usponu
Po završetku upješnog uspona po snijegu svi zajedno nastavljamo put do vrha Zelene glave kada dolazimo u 13 h i 12 minuta. Što je uspon do vrha teži i zahtjevniji, to je uzbuđenje i doživljaj veći. Sa vrha je prekrasan pogled na ostale vrhove Prenja: Otiš, Vjetrena brda, Osobac, Taraš, prema jugu pogled se pruža na Sivadije, Kamenac, te na dolinu Bijelih voda i Rujištu.
Zajednička fotografija na vrhu Zelene glave (2108 m)
Na vrhu se ne zadržavamo mnogo, budući naša druga grupa popela se na Otiš i uputila se prema Vilinom klancu od kuda će se prebaciti terenskim vozilom da Rujišta.
Uz okomite stijene pri silasku i osiguranju. Ovaj dio puta dosta je zahtjevan, nije osiguran i potrebno je dosta strpljenja i pažljivosti da se prođe. Spuštamo se po istom osiguranom pravcu do podnožja gdje prestaje snijeg. Sead i Edin ostaju da skinu osiguranje, a mi se spuštamo i odlazimo na vrh Otiša (n/v 2098 m). Ni na ovom vrhu se na zadržavamo, već se spuštamo i čekamo da Sead i Edin vrate, potom zajedno nastavljamo povratak do Vilinog klanca.
Sead pri spustu na povratku
Sead i Edin, u pozadini vrhovi: Zelena glava i Otiš
Nekadašnji Katun, sada zimsko sklonište na rubu doline Bijele vode, preko puta planinarske kuće
Planinarska kuća iz pravca doline Bijele vode. U pl. kući se zadržavamo neko vrijeme uz dovršenje zaliha hrane. Odmoreni, nastavljamo povratak do Vilina klanca, gdje nas čeka terenac sa kojim se prevozimo do hotela Snježna kuća na Rujištu, gdje dolazimo u 19 h i 15 minuta.
Zajedno sa vodičima. S lijeva na desno: Mirsad, Mirko, Edin i Sead
Na ulazu u hotel dočekala nas je ljubazna, nasmijana, šarmantna i simpatična recepcionerka Senada Hađalić poznata po nadimku „Garava“, pripremivši nam glazbu po željama za rođendan naše planinarke Mirjane.
Garava
Nakon smještaja po sobama slijedi večera, gdje su se pridružili i naši vodiči, te ostali neko vrijeme na derneku i proslavi rođendana naše planinarke Mirjane. Nekoliko fotografija sa derneka koji je trajao do kasno u noć:
Buket cvijeća u rukama naše Mirjane koja slavi rođendan
Veselje uz ples
Kako se dernek zahuktavao , tako je bilo sve veselije i uzbudljivije (defovi dolaze do izražaja)
Neki od nas imali su svoju gažu sa specijalnim mikrofonima i ozvučenjem
Dok se mi veselimo i plešemo, Kuharica Indira Sarić i konobar Mahaut Žuskić hvataju malo predaha, kako bi se barem malo odmorili.( Kuhinja je izvanredna, kao i posluga moje –čestitke). Kasno u noć dernek završava i odlazimo na počinak, obzirom su sutradan na rasporedu imamo Rafting na rijeci Neretvi.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link - album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gps tragovi na Google Earthu
Vertikalni profil staze
3D - profil staze