Johannishütte – Defreggerhaus – Rainerhorn – Großvenediger - Hohes Aderl – Johannishütte

MAX
MIN

Nedjelja, 21. srpnja 2019.
Großvenediger,

sa svojom nadmorskom visinom od 3666 m četvrti je najviši vrh u Austriji, a drugi u Hohe Tauernu, gdje ga nadvisuje samo Grossglockner. Nalazi se na središnjem dijelu Venediger  grupe (najviši dio Hohe Tauern). Vrh je ujedno i granica austrijskih pokrajina Salzburga i istočnog Tirola. Na tom masivu Venedige grupe nalazi se najveći i najstariji Nacionalni park Hohe Tauern, koji se proteže preko saveznih pokrajina Tirola, Koruške i Salzburga i predstavlja doista raznovrsno čudo prirode. Sliku njegovog alpskoga krajolika čini preko 300 vrhova iznad tri tisuće metara, veliki alpski travnjaci, potoci, ledenjaci i slapovi. 

Uspon na Großvenediger, bilo kojim putem, zahtijeva iskustvo po ledu i snijegu, uporabu ledenjačke opreme, te dobru fizičku kondiciju jer predstavlja prilično veliki stupanj napora.

Postoje četiri "normalne rute", odnosno četiri pristupa normalnim putom. Ostale rute spadaju u alpinizam. Sve rute se susreću na gornjem dijelu ledenjaka Schlaten-Kees na takozvanom "Bahnhofu".

1) Sjeverna ruta počinje - od Kuersinger Hütte (2547 m)             4-4,5 h  
2) Istočna ruta počinje -    od Neue Prager Hütte (2796 m3)        3-3,5 h  3 

3)Jugoistočna ruta počinje - od Badener Hütte (2608 m)              5 h         
4) Južna ruta počinje od -  Defreggerhaus (2962 m)                    2,5-3 h  

Najpopularnija i najkraća je južna ruta koja vodi od doma Defreggerhaus, dok je jugoistočna najdulja ruta.

Ucrtana ruta uspona na 3 vrha: Großvenediger, Rainerhorn i Hohes Ader – pogled od planinarskog doma Johannishütte

PRISTUP AUTOMOBILOM ( do sela Hinterbichl u Austriji) 
Obzirom, da dolazimo iz 2 različita grada Jure iz Zagreba, a ja iz Ike - Opatija, dogovor je da se nađemo na benzinskoj pumpi na autoputu Jesenice prije tunela Karavanke. Od Ike – Opatija, preko graničnog prijelaza Rupa ulazim u Sloveniju, starom cestom do Postojne, gdje ulazim na autocestu i preko Ljubljane, Kranj, do Jesenica. Od tu nastavljamo dalje s jednim automobilom slijedećom rutom: kroz tunel Karavanke – Villach – Spittal.

U Spittalu treba napustiti autoput i skrenuti lijevo na cestu prema Lienzu. Dolazak u gradić Lienz, treba slijediti navedeni put sve do križanja na izlasku iz njega. Na tom križanju treba skrenuti desno na put B108 koji vodi preko Kalse i Hubena za Matrei u Osttirolu. Na samom ulasku u spomenutom mjestu treba se skrenuti lijevo na cesti 124 koja vodi kroz dolinu Virgental do sela Hinterbichl. Dolaskom u spomenuto selo, završava i lokalna cesta 124 pa treba nastaviti još oko 500 m na jednom oštrom zavoju skrenuti desno i voziti do parkirališta. Vožnja se može nastaviti i dalje na dobroj makadamskoj cesti sve do planinarskog doma Johannishütte, ali je prometovanje vozilima bez dozvole zabranjeno.

Dužina puta od Opatije do Hinterbichl - 350 km. Vrijeme vožnje 4 do 5 sati ovisno o prometu. Od Zagreba do Hinterbichl - 390 km. Vrijeme vožnje isto kao i od Opatije 4 do 5 sati, ovisno o prometnim gužvama.

Uobičajno, uspon na Großvenediger se izvodi u 2 dana. Prvi dan obuhvaća dolazak u Hinterbichl i uspon do doma Defreggerhaus. Drugi dan uspon na Großvenediger, Rainerhorn i Hohes Ader povratak istim putom do doma Johannishütte i dalje taxi prijevozom do parkirališta i nastavak vožnje  do Opatije.

 

  1. - DAN: NEDJELJA, (21. 07. 2019.) – USPON DO DOMA DEFREGGERHAUS

Iznad sela Hinterbichl - 500 m dalje nalazi se kamenolom i s njegove lijeve strane veliko parkiralište koje se naplaćuje 9 € za dva dana. Odatle, planinarska staza vodi po makadamskoj cesti 5,5 km do planinarskog doma Johannishütte (2121 m). Ako se želi izbjeći pješačenje do spomenutog planinarskog doma, možete uzeti taxi (+43 4877 5369) koji košta 30 Eura za dvije osobe ili 12 € po osobi ako ih ima više. Prethodne, 2018. godine prepješačili smo ovaj dio staze, stoga, ovog puta koristili smo uslugu taxi-a.

Dolazak taxi-em. Parkiralište ispred  planinarskog doma Johannishütte

Planinarski dom Johannishütte (2121 m)

Od planinarskog doma Johannishütte nastavljamo uspon do slijedećeg planinarskog doma Defreggerhaus - planinarskom stazom br. 119 koji je smješten pod grebenom na visini od 2964 metra. U vlasništvu je austrijskog Turističkog kluba, i jedan je od najstarijih i na najvišoj visini u istočnim Alpama. Izgrađen je kao sklonište davne 1887.godine, a ime je dobio po poznatom slikaru Franzu von Defreggeru.

Planinarska staza najprije prelazi preko malog potoka Dorferbacha, uz dolinu Dorfertal, a nakon toga počinje uspon po lijepim travnatim i stjenovitim padinama. Nakon prijeđenih 1 h laganog hoda i prijeđenih 2 km, izlazimo na uski greben morene (koji je već obrastao travom). Prelaskom ovog grebena staza se nakratko spušta, prelazi ledenjački potok, na kom je postavljen smjerokaz za pl.dom.

Od ove točke započinjemo oštriji uspon po serpentinama  do izlaska na nadmorsku visinu 2710 m, od kuda se vidi planinarski dom Defreggerhaus. U nastavku preostaje nam još oko 1,5 km po nešto neugodnijem usponu na kojemu dobro obilježeni planinarski put vodi po razbacanom kamenitom terenu i oblucima, vrlo  neugodno za hodanje, ali s obzirom da ova dionica nije tako duga, ubrzo stižemo u dom Defreggerhaus (2962 m). Za ovu dionicu uspona trebalo nam je 2 h i 20 minuta na kojoj je savladana visinska razlika 840 m.

Na početku staze od doma Johannishütte

Dolina Dorfertal

Krave na ispaši

Uzbrdo po blago polegnutom grebenu morene

Znatiželjni svisci  promatraju naš dolazak

Planinarski dom na vidiku

Dolazak u planinarski dom Defreggerhaus (2962 m)

Pogled unazad na stazu kojom smo prošli

Nakon dolaska u dom uslijedio je smještaj, osvježenje hladnim napicima, večera te priprema ruksaka za sutrašnji dan.

2- DAN: PONEDJELJAK, (21. 07. 2019.) – USPON OD DOMA DEFREGGERHAUS NA RAINERHORN, GROßVENEDIGER i HOHES – SPUST DO JOHANNISHÜTTE
Ponedjeljak, 22. srpnjs 2019

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Za ovaj visoko gorski planinarski i uspon  na tri vrh grupe Venediger, Ishodišna točka pohoda je dom Defreggerhaus (2962 m), prijevoj Rainertorl (3421 m), vrh Rainerhorn (3559 m),vrh Großvenediger (3666 m), Hohes Aderl (3506 m). Povratak istim putom uspona do doma Johannishütte. Odatle dalje taxi prijevozom do parkirališta. Ukupna dužina puta (traga) 17,7 km. Ukupno vrijeme hoda 9 h i 40 minuta. Visinska razlika pri usponu 1817 m, pri silasku 2128 m. Maksimalna visina 3666 m. Minimalna visina 2121 m. Visina polazišta 2121 m. Visina odredišta 3666 m. Prosječni nagib 21%, kao što je vidljivo iz izvoda analize gpx traga na prikazanoj tablici.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Uspon na Großvenediger, gledano od ishodišta, može se slobodno reći da je to zapravo kombinacija penjanja po kamenjaru, snijegu i ledu. Lijepa je to visoko gorska tura – tehnički nije zahtjevna, ali zato je potrebna dobra fizička pripremljenost i kondicija. To je jedan od razloga da je ovaj vrh veoma posjećen od mnogih planinara, alpinista i turno skijaša.

Ovaj pristup normalnim putom predstavlja izvrstan uvod za aklimatizaciju i penjanje drugih viših vrhova iznad 4000 metara. Iz iskustva nam je poznata činjenica, da vodiči sa svojim klijentima kreću veoma rano, obzirom da ne znaju koga imaju u navezu i s kojima ledenjačkim znanjem i fizičkom kondicijom raspolažu, stoga, Jure i ja odlučili smo krenuti nešto ranije budući se trebamo popeti na tri spomenuta vrha, a pored toga i povratak doma. 
Nakon jutarnjeg buđenja i doručka, od planinarskog doma Defreggerhaus krenuli smo na uspon u 6 h i 05 minuta. Dobro označenim smjerokazom ulazimo na stazu koja vodi prema sjeveroistoku preko kamenih blokova i rasutog kamenjara do izlaska na manji greben. Izlaskom iz kamenjara slijedimo dobro vidljivu i blago polegnutu stazu po grebenu koja nas uskoro dovodi do mjesta, gdje se stavlja ledenjački navez – podno Mullwitzaderla (3244 m).
Do ulaska na ledenjak spuštamo se nakratko strmom padinom, koja je na jednom dijelu osigurana užetom i klinovima. Nakon toga započinje ledenjačka avantura prelaska preko velikog ledenjaka Inneres Mullwitzkees-Rainerkees. Tu je tijekom cijele godine lijep utabani put po snijegu, do prijevoja Rainertörl.

Na početku staze

Izlazak na greben

Konačno, na kraju grebena navukli smo ledenjačku opremu - spremni za led i snijeg. S ove točke lijepo se vidi ledenjak i vrhovi: Rainerhorn i  Hoherl Aderl, sam vrh Großvenediger skriven je u oblaku

Ugažena prtina blago položena po ledenjaku Rainerkees

Fotografija od 22.07.2019.  Ista pozicija protekle godine - 10. rujna 2018., ovaj ledenjak bio je prepun pukotina koje smo u širokom krugu zaobilazili, kao što pokazuje slijedeće dvije fotografija.

Fotografija – 10.09.2018.

Fotografija – 10.09.2018.

Nakon 1 h i 30 minuta laganog hoda stižemo do raskrižja i prijevoja Rainertörl s nadmorskom visinom (3421 m). Ovaj prijevoj nalazi se u sredini velikog ledenjačkog bazena Oberer Keesbodena između  vrha Hohers Aderla (3506 m) s lijeve strane i vrha Rainerhorn, (3559 m) s desne strane. Desetak metara prije ovog raskrižja Jure i ja skrećemo desno i nastavljamo uspon na vrh Rainerhorn, ugaženom ali zaleđenom prtinom.

Vremenski uvjeti nisu  savršeni. Sunce se probija kroz oblake i bez vjetra, snijeg tvrd idealan za hodanje, nema pukotina i zaista je sigurna tura. Sve prolazi kako treba, napredujemo postupno i sigurno. Od odvojka za uspon na Rainerhorn, nakon 30 minuta izlazimo na vršni greben bez snijega i po njemu do samog vrha. Od odvojka do vrha trebalo nam je 45 minuta hoda.

Pogled prema vrhu Rainerhorn – snijeg zaleđen idealan za hodanje

Pogled prema vrhu Rainerhorn – izlazak sunca

Po vršnom grebenu do vrha bez snijega

Na vrhu Rainerhorn-a

Vrh je označen geodetskim stupom, dosta je prostran i sa lijepim vidicima na cijelu Venediger grupu, za vrijeme lijepa vremena. Na vrhu se kratko zadržavamo, te nastavljamo spust do raskrižja i prijevoja Rainertörl, a kao orijentir može poslužiti visoka štanga na kojoj su smjerokazi. Od ovog prijevoja slijedi penjanje preko velikog ledenjačkog bazena oštrim usponom po serpentinama do izlaska na uski greben zvan Firnragt, širok svega 1 m, preko kojeg se dolazi na vrh Großvenediger (3666 m), gdje stižemo  u 10 h i 50 minuta. Za uspon od doma preko vrh Rainerhorn do vrha trebalo nam je 3 h i 50 minuta.

Silazak s vrha Rainerhorn-a

Dolazak na raskrižje i prijevoj Rainertörl

Pogled prema vrhu - Ispred nas grupa planinara. Kako je dan odmicalo, tako se vrijeme poboljšavalo, a vidici sve ljepši.

Pogled unazad na vrh Rainerhorm

Izlazak na uski greben Firnragt.

Zajednička fotografija na vrhu Großvenedigera (3666 m)

Iako se glečeri tope kao i svugdje u Alpama, ovaj vrh je  prekriven snijegom tijekom cijele godine. Vrh se nalazi u okruženju ledenjaka: s istoka ga okružuje ledenjak Schlatenkees, s juga i jugozapada Dorferkees i Bachkees, sa sjeverne strane okružuju ga 2 ledenjaka-Obersul Zbachkees i Vilttragenkees. ("Kees" je lokalni pojam za glečere). Tih nekoliko spojenih ledenjaka koji se na različite strane spuštaju s planine, oni zajedno čine najveću jedinstvenu ledenu površinu u istočnim Alpama.

Nagrada za uloženi trud je svakako prekrasan pogled na sve strane svijeta, obzirom da je ovaj vrh usamljen i neometan većim vrhovima – pogledi su veličanstveni i nezaboravni. S vrha se otvara lijep panoramski pogled na Nacionalni park Hohe Tauern, s okolnim planinama Dolomita, Dachsteina i mnogih drugih, posebno mi se doima pogled na Grossglockner.

Pogled na vršnim greben - u pozadini dominira Großglockner

Nakon kraće pauze koja nam je poslužila za fotografiranje i uživanje u lijepim panoramskim pogledima, od vrha nastavljamo silazak istom rutom uspona do točke s nadmorskom visinom 3530 m, gdje se sa desne  strane odvaja staza za uspon na vrh Hohes  Aderl.  Od ove točke, nakratko, nastavljamo silazak, zatim slijedi uspon po dobro ugaženoj prtini do izlaska na bez snježni greben. Tu skidamo dereze i nastavljamo penjanje po velikim kamenim blokovima do samog vrha.

Pri silasku s vrha po grebenu Firnragt

Prema vrhu Hohes  Aderl

Po grebenu prema vrhu – u pozadini  Großvenediger

Na vrhu Hohes Aderl (3506 m)

Pogled sa vrha Hohes Aderl – na vrh Rainerhorn

Sa ovog vrha vraćamo se do prijevoja Rainertörl i dalje istim putom  do doma Defreggerhaus. Tu smo napravili dužu pauzu  koju smo iskoristili za ručak i odmor, a nakon toga uslijedio je silazak do planinarske kuće Johannishütte od koje taxiem do parkirališta na kraju sela Hinterbichl.

Svizac - pri silasku prema kući Johannishütte

Na parkiralištu dok se čeka taxi

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link – albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo kart

Vertikalni profil staze

LINK – Album fotografija