Partenza (Proviux)- Rifugio Federico Chabod-Gran Paradiso- Rifugio -Vitorio Emanuele II- Pont Valsavarenche

MAX
MIN

Nedjelja, 16. lipnja 2019.

GRAN PARADISO (u prijevodu Veliki raj) s 4061 m nadmorske visine je najviša planina koja se u cijelosti nalazi na teritoriju Italije u području Graiskih Alpi (Graian Alps). Vrh se nalazi u istoimenom nacionalnom parku osnovan 1922. godine na granici Italije i Francuske udaljen 40-ak kilometara južnije od gradića Aosta na krajnjem sjeverozapadu Italije. Netaknuto područje parka pored Gran Paradisa obuhvaća veliku  skupinu visokih vrhova južno od Aoste.

Posljednjih godina, glečeri Gran Paradisa, kao i svi alpski glečeri, izgubili su veliki dio leda. Danas, kako bi stigli do ledenjaka, potrebno je od ishodišne točke rifugio Vittorio Emanuele II 1 h hoda do velike morene, od kuda zapravo, započinje snježni jezik ledenjaka. Budući da se radi o jednom izdvojenom 4-tisućnjaku oko kojeg u blizini nema visokih vrhova, stoga, neometan višim vrhovima s Gran Paradisa pruža se jedinstveni pogled na sve četiri strane svijeta. Posebice dojmljiv pogled pada na vrhove kao što su: Mont Blanc (4810 m), Grandes Jorasses (4208 m), Matterhorn (4478 m) i Monte Rosa (4633 m).

Gran Paradiso 4061 m - kip Djevice Marije ("Madonna" na talijanskom jeziku)

PRISTUP VOZILOM (do Pont Valsavarenche)
Iz Opatije preko graničnog prijelaza  Pasjak prelazimo u Sloveniju, na Kozini u Italiju. Od Trsta autom cestom preko Milana i dalje prema Torinu za Aostu. Nakon prolaska kroz Aostu na zapadnoj strani silazi se s autoceste na rotoru „Aosta-Ovest-Saint Pierre“. Dalje nastavljamo lokalnom cestom 45 km do Pont Valsavarenche. Lokalna cesta je dobro opskrbljenima s putokazima, tako da ne predstavlja problem dolaska do odredišta. Dužina puta 700 km. Vrijeme vožnje 8 sati (s 2 stajanja).
Na mjestu gdje završava cesta s lijeve strane nalazi se (besplatni) veliko parkiralište. S obzirom da je Gran Paradiso vrlo popularan vrh, a vrijeme lijepo, nije ni čudo da je parking prepun automobila.  

Uobičajeno je da se uspon na Gran Paradiso izvodi u 2 dana. Budući da sam Gran Paradiso pohodio 2017. godine, od Pont Valsavarenche preko rif. Vittorio Emanuele II i natrag. Ovog puta Jure i ja odlučili smo napraviti kružnu turu na slijedeći način:

Prvi dan – od parkirališta Partenza (Proviux) do rifugio Federico Chabod (prenoćište)

Drugi dan - Rifugio Federico Chabod – vrh Gran Paradiso – spust preko rifugio Vittorio Emanuele II do parkirališta Pont Valsavarenche i dalje asfaltnom cestom 2,5 km do parkirališta Partenza – početne točke za uspon na Gran Paradiso, gdje smo ostavili automobil.

ISHODIŠTE POHODA - (s karakterističnim putnim)
Ishodište pohoda parkiralište Partenza – (Previux) (1846 m), planinarsko sklonište Lavassey i izvor pitke vode (2194 m), rifugio Federico Chabod (2710 m), Gran Paradiso (4061 m), spust na rifugio Vittorio Emanuele II (2735 m), parkiralište Partenza – (Previux) (1846 m). Ukupna dužina staze 24,1 m. Minimalna visina 1843m, maksimalna 4028 m). Visina polazišta 1846 m). Visina odredišta 4061 m. Prosječan nagib 20%.

Izvod iz analize gpx traga

PRVI DAN  -  USPON DO DOMA FEDERICO CHABOD.

Nedjelja, 16. lipnja, 2019.
S parkirališta Partenza – (Previux) prema smjerokazu stazom označenom br. 5 skrećemo lijevo za rifugio Federico Chabod (oficijelno vrijeme 2,45 min.). Prelazimo preko mosta potoka „Torrente Savara“ i ulazimo na građenu planinarsku stazu  po kojoj započinje uspon kroz šumu ariša i jele.

Čim se uđe na stazu odmah ćemo primijetiti  njenu savršenu konstrukciju. Izvorno lovačka ruta za gospodu iz obitelji Savoy. Svaki kamen smješten je na pravo mjesto, a trasa je izvedena višestrukim blagim nagibom serpentinima, stoga je ugodna za hodanje. Ne žurimo, imamo dovoljno vremena, uz češća zastajkivanja radi fotografiranja i uživanja u nesvakidašnjim prizorima parka Gran Paradiso. Neprimjetno, nakon prijeđenih 2,2 km stižemo do planinarskog skloništa Lavassey s nadmorskom visinom (2194 m).  Ispred skloništa je kaptirani izvor hladne i pitke vode. Pogodno mjesto za osvježenje i nadopunu zaliha vode.

Na parkiralištu postavljen je smjerokaz na kojem je ispisan broj staze, naziv doma i potrebno vrijeme hoda

Prelazimo preko mosta potoka „Torrente Savara“

Na početku planinarske staze

 

Lijepo građena i blago polegnuta staza vodi kroz šumu ariša i jele

Dolina Valsavarenche

Izvor pitke vode

Planinarsko sklonište  Lavassey (2194 m) iznad kojeg se nalazi raskrižje planinarskih putova na kojemu treba odabrati smjer za rifugio Chabod. U nastavku uspon se odvija po dugim i položenijim višestrukim serpentinama. Ubrzo, zatim, izlazimo iz šumskog raslinja na široku alpsku kamenitu golet prošaranu travom. Od spomenutog skloništa do  doma - rifugio Chabod trebalo nam je 1 h i 30 minuta na dužini staze 3,5 km.

Izlazak na alpsku kamenitu golet prošaranu travom

Ispred nas kolona planinara kreće se prema domu Chabod

Planinarski dom – rifugio Federico Chabod nalazi se na 2710 m nadmorske visine. To je polazna točka za uspon na Gran Paradiso. Ovaj dom poznat je po lijepim panoramskim vidikovcima i zalascima sunca.

Alpski vrhovi od doma Chabod

Zalazak sunca

Drugi dan - 18.06.2019.  - USPON NA GRAN PARADISO

Uspon na Gran Paradiso je zapravo kombinacija stijena, snijega i leda, lijepa je to tura – tehnički nije zahtjevna. Uspon na ovaj vrh bilo kojim putem, zahtijeva dobru fizičku spremnost i kondiciju jer predstavlja prilično veliki stupanj napora. Postoje dvije "normalne rute", odnosno dva pristupa normalnim putom. Ostale rute spadaju u alpinizam. Najpopularnija i najbrža ruta je preko rifugio Vittorio Emanuele II. Druga je preko rifugio Federico Chabod, po kojoj se danas Jure i ja penjemo.

To je jedan od razloga da je ovaj vrh veoma posjećen od mnogih planinara, alpinista i turno skijaša. Ovaj pristup normalnim putom predstavlja izvrstan uvod za aklimatizaciju i penjanje drugih vrhova iznad 4000 metara.

Prikaz staze po kojoj smo izveli uspon od doma Chabod na Gran Paradiso

Nakon provedene noći u planinarskom domu Chabod, ustali smo u 4 sata, obavili jutarnju higijenu, spakirali ruksake i nakon toga spustili se na bogat samoposluživajući doručak u 4 h i 20 minuta. Uspon na vrh Gran Paradiso započeli smo u 4 sati i 40 minuta dobro vidljivom i ugaženom stazom koja nakratko vodi do raskrižja putova i zimskog skloništa. Na tom križanju skrećemo s desne strane zimskog skloništa u smjeru istoka. Iako je rano vidljivost je relativno dobra, nebo je vedro, a mjesečina pomaže većoj vidljivosti. Nakon prijeđenih 550 m dolazimo do mjesta gdje moramo postaviti dereze i svjetiljke, te započeti uspon snježnom blago polegnutom padinom koja vodi do prvog izraženog grebena. U njegovom podnožju staza skreće ulijevo po kojoj nastavljamo uspon sve do njegova vrha. Ako se uspon izvodi u ljetnom periodu s manje snijega ovaj greben u naravi je morena. U sadašnjim uvjetima uspona vrh grebena je bez snijega, pa se može pretpostaviti kako je to u ljetnim mjesecima, kada se ovogodišnji snijeg otopi.

Nakon postavljanja dereza – svjetiljke uključene, spremni smo za početak uspona

Pogled unazad na navez koji nas slijedi

Mjesečina  nam daje dodatnu vidljivost

Na obzorju pojavljuju se prve zrake sunca koje osvjetljavaju snježne padine

Nakon prelaska spomenutog grebena, skrećemo  udesno i nastavljamo po položenijem terenu, do dolaska u podnožje do drugog grebena, kojeg treba savladati u malo oštrijem usponu. Kada smo izašli na vrh ovog grebena staza se nakratko spušta gubeći na visini, skreće lijevo uz kameni greben vodi uz njega i izlazi na ledenjak Ghiacciaio di Laveciau. Uspon dalje nastavljamo po ledenjaku kroz veći usjek između sjeverne strane Gran Paradisa s lijeve strane i stjenovitog brežuljka s njegove desne strane. Na ovom dijelu ledenjaka započeli smo oštar uspon. Trenutno, na ovom dijelu nema pukotina, što nije slučaj u ljetnim mjesecima, kada se snijeg otopi i kada se pojave velike i mnogobrojne pukotine i zaleđena površina. U tim uvjetima usponi su mnogo teži i opasniji za penjanje. Kako se sve više penjemo nagib uspona sve je veći do 40 stupnjeva. Da bi izbjegli izravni uspon krećemo se po serpentinama i ako ima vidljivih izravnih uspona.

Prolaz pored seraka

Izlaskom na prijevoj

Kada smo savladali ovaj strmi dio uspona staza nas dovodi do prijevoja zvanog „Magareća leđa“. Ovaj prijevoj se nalazi na nadmorskoj visini 3779 m i na njemu se ova staza spaja s onom koja vodi od doma Vittorio Emanuele II. Na ovom mjestu izašli smo na ledenjak  Ghiacciaio del Gran Paradiso, po kojem  uspon nastavljamo dalje do vrha Gran Paradiso.

Vremenski uvjeti su  savršeni. Sunčano i vedro, bez vjetra, snijeg tvrd idealan za hodanje, nema vidljivih pukotina i zaista je sigurna tura. Sve prolazi kako treba, napredujemo postupno i sigurno.

Od ovog prijevoja ubrzo dolazimo do podno Becca di Moncorve s naše desne strane. Od tu staza  skreće lijevo prema sjeveru, gdje nam predstoji još 1 h hoda po ledenjaku gdje prestaje podno vrha. Dalje slijedi penjanje po kamenim blokovima do vršnog grebena. Na uskom ispostavljenom dijelu postavljeni su spitovi i sidrišta – hvatišta za uže koja pomažu pri osiguranju te kratke opasne i ispostavljene prečnice.  Vodiči, koji vode svoje klijente obavezno postavljaju osiguranja, stoga, se gubi dosta vremena. Ispred nas je nekoliko naveza koji čekaju da dođu na red. Konačno, došli smo i mi na red nakon 1 h i 15 minuta. Ovu  prečnicu prošli smo uz osiguranje užetom. Na vrhu je velika gužva. Zadržavamo se kratko, toliko, koliko je bilo potrebno da napravimo nekoliko fotografija.  Zbog velike gužve nismo mogli uživati na prekrasnom vrhu uz bijeli kip Madonine, koja mu daje duhovnu dimenziju. Kada su velike gužve kao što je to ovog puta, uspon na vrh se odvija s jugozapadne strane, a silazak na istočnu stranu. Na taj način izbjegava se mimoilaženje na prečnici i ubrzavan je protok.

Na blago polegnutom dijelu staze prema vrhu

Ispred vrha Gran Paradiso

Pogled na stazu kojom smo došli

Na vrhu Gran Paradiso

Na vrhu Gran Paradiso

Dok smo čekali da dođemo na vrh imali smo dovoljno vremena za fotkanje i uživanje u prelijepom sunčanom danu i panoramskim vidicima, obzirom da je ovaj vrh usamljen i neometan većim vrhovima – pogledi su veličanstveni i nezaboravni, a pogotovo kada se nađete na visini iznad 4000 m. Od vrha Gran Paradiso  prema sjeverozapadu nižu se slijedeći vrhovi: Picolo Paradiso (3926 m), Becca di Montandayne (3838 m), Herbetet ( 3778 m), Gran Serra (3552), pa dalje sve do vrha Grivola (3969 m). Prema jugoistoku grebenom se nižu slijedeći vrhovi: Il Roc ( 4026 m), Becca di Moncorve (3875 m), Tresenta (3609 m), Ciarforon (3642 m), Becca di Monciair (3545 m)  i završava s Denti del Broglio, na desnoj strani.

Povratak istim putom do prijevoja Magareća leđa i raskrižja putova. Na tom raskrižju skrećemo lijevo na stazu koja vodi na Rifugio Vittorio Emanuele II i dalje do Pont Valsavarenche. Kako  dan odmiče snijeg postaje sve vlažniji i počinje se sve dublje propadati. Za savladavanje ova dionica do doma nije zahtjevna ni teška. Slijedimo dobro ugaženu stazu i nakon prijeđenih 4,5 km od vrha do doma stižemo za 2 h i 40 minuta.

Pri silasku s vrha uz osiguranje

Na stazi pri silasku

Ispred nas ukazao se pl. dom Vittorio Emanuele II

Dolazak u planinarski dom Vittorio Emanuele II s nadmorskom visinom 2735 m.

Vittorio Emanuele II je 1861. godine proglašen za prvog kralja Italije. Kralj domovine - Ujedinitelj koji je 1870 priključio papsku državu. U današnjem obliku Italija je nastala 1871. godine kao Kraljevina.

Od doma lijepo se vide vrhovi Mont Ciarforon (3642 m) i Becca di Monciair (3545 m)

Tu smo napravili dužu pauzu za odmor, ručak i osvježenje. Nakon duge zaslužene pauze uslijedio je silazak do sela Pont Valsavarenche. Spuštamo se lijepo građenom stazom, ovog puta prvi dio pokriven je snijegom, ali je vidljiva prtina po kojoj se oprezno spuštamo. 

Na početku silaska od pl. doma

Pri strmom silasku po zasniježenom dijelu puta

Konačno, na stazi bez snijega

U nastavku staza se spušta po višestrukim serpentinama i na taj način ublažava strmi silazak. Najvećim dijelom staza prolazi između 2 bujična potoka koji vodu dobivaju  topljenjem ledenjaka. Na tom dijelu ima nekoliko lijepih vodopada. Pri kraju staza ulazi u šumu bora i ariša, koja nas ubrzo dovodi do doma Tetras Lyre (2000 m). Od tu predstoji nam 10-tak minuta hoda širokom makadamskom cestom do parkirališta Pont Valsavarenche.

Bučni slapovi potoka

Pl. dom Tetras Lyre (2000 m)

Dolazak na parkiralište Pont Valsavarenche

U nastavku slijedi gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link- album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D - profil staze

LINK – Album fotografija