Četvrtak, 17. ožujka 2016.
Rijeka Mirna (tal. Fiume Quieto, lat. Ningus Flumen), nalazi se na području poluotoka Istre, duga je 52 km. Izvire u jugozapadnom dijelu Ćićarijskog pobrđa. Razgranato izvorište je na visini 250 m u usječenim jarcima, nešto južnije od Huma i zaseoka Erkovčići. Nakon 11 km u smjeru Buzeta njezin gornji, kanjonski tok spušta se u dolinu ispod grada na 52 m nadmorske visine. Od Buzeta do ušća ulijeva se u Jadransko more (zaljev Luka Mirna) 3 km zapadno od Novigrada. Na tom dijelu tok rijeke ima vrlo blagi pad pa je za srednjega vodostaja razmjerno miran, po čemu je vjerojatno rijeka dobila ime.
Glavni pritoci: Draga -Rečina, Butoniga (Botonega, Brtonigla) i Bračana (Bracan). Teče kaskadno kanjonom kroz vapnenac i fliš - (fliš- je nataloženi sediment nastao od krupnozrnatih i sitnozrnatih stijena različita sastava i veličine zrna), na taj način stvarajući niz što većih, što manjih slapova, od kojih ćemo sedam spomenutih slapova vidjeti. Kraj Istarskih toplica rijeka Mirna izdubila je 200 m dubok kanjon. U donjem dijelu toka rijeka je kanalizirana već 1631., a močvarišta uz nju melioriraju se i obrađuju. Bliže moru voda je slana i bočata, jer u nju prodire plimni val. Vrela rijeke kaptirana su za potrebe Istarskoga vodovoda.
Peti slap rijeke Mirne - Kotle
PRISTUP VOZILOM (do naselja Sv. Ivan u Buzetu)
Pristup je vrlo jednostavan sa ceste Rijeka – Buzet, prije ulaska u grad Buzet, treba skrenuti lijevo ispred OMV benzinske postaje i nastaviti vožnju do naselja Sv. Ivan do velikog parkinga koji služi za potrebe pivovare i vodovoda, a može se produžiti naprijed do samog mosta na rijeci Mirna od kuda je ishodišna točka Pohoda.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Most na rijeci Mirni uz vodovod (52 m), slap br. 7 Grljak (95 m), Slap br. 6 Zelenšćak (115 m), slap br. 5 Kotli (165 m), selo Šćaveti (270 m), selo Glistonia (225 m), Napoleonov most (194 m), slap br. 4 Mala peć (47 m), slap br. 3 Vela peć (130 m), Slap br. 2 Bačva (80 m), slap br. 1 Zagon (75 m), Buzet – most na rijeci Mirna kod vodovoda 52 m). Dužina staze 17,1 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 24 minute. Minimalna visina 52 m, maksimalna 280 m. Visinska razlika pri usponu 798 m, pri silasku 803 m. Visina polazišta 52 m. Visina odredišta (Kotle -165 m). Prosječan nagib 11%.
Opis puta
Ova atraktivna staza prava je poslastica za ljubitelje netaknute prirode. Neki njezini dijelovi prolaze kroz razigrana korita rječice Drage i rijeke Mirne, u kojima je voda oblikovala jezerca, brzake i slapove. No jedan od najljepših ukrasa Mirne su tzv. Kotle, neobična udubljenja u obliku kotlova koja je voda izrezbarila u koritu rijeke.
S Parkinga krenuli smo u 7 h i 50 minuta asfaltnom cestom, nakon prijeđenih 100 m dolazimo do smjerokaza s dvije table na kojima je ispisano: slobodno penjanje – kanjon Mirne s oznakom skretanja 150 m ulijevo. Isto tako, na drugoj tabli je ispisano Put Mirne i Put Biske. Prelazimo preko mosta Mirne, gdje staza skreće ulijevo i nastavljamo uzvodno uz lijevu stranu uređenog korita rijeke Mirne. Krenuli smo obrnutim smjerom uz korito Marine preko Kotli i povratak koritom rječice Drage ( male Ričine), što se pokazalo da je puno bolja varijanta obrnutim smjerom kako je i predviđeno pješačkom stazom 556.
Od parkinga prema koritu Mirne
Smjerokaz
Pogled s mosta Mirne na stari grad Buzet
Uređeno korito rijeke Mirne
Nakon 20 minuta laganog pješačenja i prijeđenih 1,5 km dolazimo do ušća rječice Drage ( Pivke ili Male Rečine), gdje se ulijeva u Mirnu. To je mjesto gdje se spajaju i dva impresivna kanjona što je bilo uočljivo već na početku pješačke staze od Buzeta. Krenuli smo dalje uzvodno lijevom obalom Mirne, koja u prvom (manjem) dijelu prolazi kroz kanjon duboko usječena između litica visokih 50-tak metara. Na tom putu prelazi se preko dva lijepo uređena mostića, a nakon toga staza se nakratko odvaja od Mirne i uspinje se prema istočnoj strani zaselaka Pengari, potom se spušta do polja između Pengari i Mikolići. Na tom dijelu imamo tri prijelaza preko rijeke. Zbog niskog vodostaja sva tri puta smo lagano pregazili Mirnu. Pri kraju polja nalazi se prelijepa mala kapelica. Od nje lijevo staza dalje nastavlja kroz šumu, te nas uskoro dovodi do Grjoka 7- slapa.
Kroz kanjon Mirne –prelazi se preko 2 lijepo uređena mosta
Prijelaz preko Mirne ispod zaselka Pengari
Na prelasku preko Mirne
Preko polja podno Pengari
Još jedan prelazak preko Mirne. Zbog niskog vodostaja prelazak je bio olakšan
Mala kapelica, od koje put dalje vodi kroz šumu sve do Grjoka - 7. slapa
Grjok slap br. 7 s velikim jezercem
Pogled na jezerce i slap s druge strane
Za primijetiti je, da je pod svakim većim slapom voda iskopala – udubila teren i stvorila manja jezerca u koja se voda obrušava. Voda je čista ali sadrži dosta vapnenačkog šljunka i sitnog pijeska koje se taloži tako da je dno potoka, u cijeloj dužini, izrazito bijele boje. Slapovi svojim obrušavanjima dosta buče što cijelom ambijentu daje poseban ugođaj i ljepotu. Napuštamo Grjok sedmi slap i nakon 10 minuta hoda dolazimo do raskrižja putova: desno odvaja se staza za Kotle, lijevo za Velu peć ( sl. naziv po DGU karti naziva se Velika peć). Tu donosimo odluku da krenemo za Velu peć i radimo drugu pogrešku. Naime, do Male i Vele peću puno je kraći i jednostavniji prilaz od Selca.
Od ovog raskrižja šumskom cestom za 10 minuta stižemo do mjesta, gdje pješačka i biciklistička staza dalje nastavlja kroz šumu, slijedeći izohipsu ispod Velog i Malog kuka, ne gubeći puno na visini. Nakon prijeđenih 1,5 km ili 35 minuta oštrijeg hoda dolazimo do slijedećeg raskrižja putova iznad Vele peći: Lijevo odvaja se staza za Velu peć i njena tri slapa, ravno staza nastavlja za Malu peć. Od ovog raskrižja staza se strmo spušta u duboki kanjon rječice Drage (Rečine) i Vele peči i njena 3 slapa (1,2 i 3). Cijelim putem spust je osiguran sajlom. Na tom dijelu savladava se visinska razlika od 70 m na dužini 300 m, što govori o težini tog dijela staze.
Raskrižje: desno Kotle (40 min), lijevo Vela peć
Na stazi prema Veloj peći
Pogled od raskrižja iznad Vele peći na Buzet
Od raskrižja koje dijeli Velu od Male peći, započinjemo strmi spust do tri slapa Vele peći i penjališta za alpiniste
Penjalište – vježbalište za alpiniste Vela peć
Zeleno – plavo jezero i slap 2
Slap – Vela peć visok 35 m
Vela Peć – slap 3 najveći je slap na rječici Draga (Rečini)
Rječica Draga, jedna je od sastavnica – pritoka rijeke Mirne. Teče istočno od mjesta Selca, vodu skuplja iz Čiriteškog polja. Draga nije duga, izgradila je kanjon između brijega Kuk i Cunjskog brijega, te produbila korito čije su strane visoke oko 40 metara. Uz to, Draga tvori i dva vodopada, Malu peć visoku oko 5 metara i najveći istarski vodopad Velu peć visoku oko 35 metara. Ona tvori i nekoliko spilja i pećina iz kojih su kovači iza Drugog svjetskog rata iskopavali ugljen kojeg su koristili pri kovanju.
Nakon obilaska penjališta i tri slapa Vele peći, vraćamo se istim putom na šumsku cestu koja dalje vodi prema Kotlima. Na tom putu posjetili smo i Zelenšćak 6. Slap, a potom nastavili do Kotli.
Pri usponu od korita Drage i slapa Vele Peći
Zelenšćak 6- slap
Kratka pauza na Zelenšćaku 6- slapu
Od ovog slapa pješačkom stazom 556 do Kotli preostalo nam je 2 km i 30 minuta laganog hoda, gdje dolazimo 11 h i 10 minuta. Tu smo napravili dužu pauzu za okrijepu i razgledavanje samog mjesta, stare mlinice i 5- slapa.
Otkud selu ime Kotli? Među stanovništvom Humštine rašireno je mišljenje da ime dolazi od toga što je voda tu u kamenom koritu rječice izlokala – izdubila manje ili veće udubine koje oblikom podsjećaju na kotle – posude kakve su se u seoskim domaćinstvima koristile za kuhanje u ognjištima. U prštavim slapićima voda se prelijeva iz jednog »kotla« u drugi te se na posljetku slijeva niz visoku stijenu i sakuplja u velikom prirodnom bazenu zvanom Slap, iznad kojeg stoji stara mlinica, nažalost, sada zapuštena.
Iako se sastoji od samo petnaestak kuća, staro selo Kotli jedno je od najprivlačnijih izletišta u središnjoj Istri. Smješteno je istočno od Buzeta, u travnatoj dolini Rečine, čije vode, nakon spajanja s pritokom Dragom, dalje teku kao Mirna, najduža i najpoznatija istarska rijeka. Rečina je službeno ime pod kojim je rječica označena na većini zemljovida, ali stanovnici koji uz nju žive zovu je Mirna. Kada se u proljeće na Učki i Ćićariji počnu topiti snjegovi te nakon obilnih kiša, njezinim koritom poteče bujica vode, a krajem ljeta, nakon dugotrajnih suša, može posve presušiti.
Pogled na malo selo Kotle, vrlo lijepu ruralnu arhitektonsku cjelinu sa sačuvanim izvornim voltama, balaturama, ognjištima, slikovitim dimnjacima i starim mlinom.
Vrijeme marende u Kotlima ispred zatvorenog restorana „Kotlić“
Pogled od mlinice prema mostu
Pogled na jedan od kotlića, gdje se voda u malim slapićima prelijeva iz jednog u drugi
Pogled na mlinicu i 5- slap
Pogled na mlinicu i slap iz suprotnog smjera
Nakon 45 minutne pauze i razgledavanja živopisnog mjesta Kotle uslijedio je povratak kružnom turom preko sela Martinačići, Kuhari, Šćaveti, Glistonije, Selca do Buzeta. Od Kotli, 200 m dalje dolazimo do raskrižja putova: lijevo odvaja se put kojim smo došli (Zelenšćak, Grjok i Buzet), mi nastavljamo desno prema selu Kuhari. Staza vodi u kombinaciji šumskih putova i karakterističnim uređenim šumskim – seoskim cestama. Najprije nas dovodi do napuštenog zaselka Martinačići, dalje nastavljamo do Kuhari, još jednog zaselka Blatne Vasi, u čijim živopisnim kamenim kućama ljudi žive potpuno u skladu s prirodom. Od Kuhari staza prolazi pored napuštenog zaselka Šćaveti, gdje dosežemo najvišu nadmorsku visinu 280 m. Nešto malo dalje dolazimo do Glistonije, još jedan napušteni zaselak Blatne Vasi.
Kroz šumu seoskom šumskom cestom prema napuštenom zaselku Martinačići
Kuća u napuštenom zaselku Martinačići
Ulazak u Kuhare
Ruševina u zaselku Šćaveti
Od Ščaveti prema zaselku Glistonija
Napušteni zaselak Glistonija
Od ovog zaselka 250 m šumska staza izlazi na makadamsku cestu, slijedimo je stotinjak metara, potom staza ulazi u šumu i ubrzo nas dovodi do dobro sačuvanog Napoleonovog mosta sagrađenog iznad rječice Drage. U nastavku staza nas dovodi do Selca i dalje kroz nisko raslinje i kamenjar do ušća rječice Drage gdje se ulijeva u rijeku Mirnu i izvora Tumbasin. Tu zatvaramo krug i ponovno smo na plodnim poljima uz rijeku Mirnu, odakle nas čeka još nešto više od jednog kilometra hoda do ishodišta pohoda, gdje i završava ova naša današnja avantura.
Napoleonov most
Kroz selo Selce
Smjerokaz podno Selca – prema izvoru Tumbasin
Na stazi kroz nisko raslinje
Izlazak na rijeku Mirnu
Još jedan pogled na Buzet
Tradicija se ne smije zanemariti. Poslije svakog uspješnog planinarenja slijedi nagrada uz bogatu spizu. Ovog puta odabrali smo „Konobu Roko“ u Buzetu. Konoba se nalazi u srcu mjesta Sv. Ivan kraj Buzeta, a nudi istarsku autohtonu kuhinju, razne domaće delicije te pizze iz krušne peći u ugodnom domaćem ambijentu. Također, u ponudi su jela od tartufa, domaća tjestenina, te ostala jela po narudžbi. Mnogo više detalja može pogledati na njihovoj web stranici: www.ebuzet.info/tvrtka/buzet/konoba-roko-konoba--pizzeria--pizza--buzet--jela-od-tartufa--istarska-jela--domaca-kuhinja/12863_2072_2072
Tek što smo sjeli, Nina Lisica naša ljubazna konobarica već je pored stola. Želi nam dobrodošlicu i nudi nam široki asortiman jela i pića. Od ponuđenih menija odlučujemo se za meso. U vrlo ugodnom ambijentu uz ljubazno osoblje, počastili smo se telećim rebarcima uz povrće na žaru. Vrlo smo zadovoljni s pripremljenim ručkom.
Svim putnicima namjernicima koji dolaze u Buzet ili su u prolazu, savjetujem, da posjete ovu konobu Roko, neće biti razočarani. Bit ćete ugodno iznenađeni, jer odnos cijene, količine i kvalitete je izbalansiran i povoljan. Ako k tome dodamo uslužnost, brzinu, kvalitetno i ljubazno osoblje, onda to ovu konobu čini kompletnom i poželjnom da se posjeti.
Vrijeme ručka u konobi Roko
Vlasnica i konobarica Nina ispred krušne peći
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, 3D profil, te link albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti.
Vertikalni profil staze
3D - profil staze