Vrh Sv. Ilija s nadmorskom visinom 961 m najviši je vrh na Pelješcu. Nalazi se na zapadnom kraju poluotoka. Masiv oko vrha Sv. Ilije proteže od sjeveroistočne do jugozapadne obale poluotoka, tdug 6,5 km i oko 2,5 km širok. Brdo s najvišim vrhom zove se i
Zmijsko brdo (Mons vipera) jer su ondje oduvijek bile velike kolonije poskoka – opakih zmija otrovnica. Perunovo brdo je naziv koji potječe iz pretkršćanskog doba kad je vrh bio kultno mjesto staroslavenskog boga gromovnika, a sadašnje ime vrh je dobio po kapeli sv. Ilije. Na vrhu je bila sagrađena kapelica u čast svetom Iliji, ali su je gromovi u više navrata oštetili, a u 19. stoljeću i potpuno porušili. Nakon toga kapelica nije obnavljana. Zmijsko brdo oduvijek je golicalo maštu mještana. Govorilo se kako ondje žive vile te druga čudnovata i tajanstvena bića. No, poznato je i to da su Svetog Iliju nazivali ukletim brdom jer se mnogi s njega nikad nisu vratili.
Poluotok Pelješac zbog svog izdvojenog položaja i visine, neometan višim vrhovima, spada u jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama.
Pelješac - vrh Sv. Ilije
Opis puta
PD Knezgrad iz Lovrana organiziralo je 3-dnevni izlet i planinarenje na poluotoku Pelješac. Prijavilo se 44 planinara. Prijevoz je organiziran autobusom. Plan izleta osmišljen je na slijedeći način:
- dan – ( 11.3.2011.) od Lovrana vožnja autobusom do Orebića, gdje je organiziran smještaj
- dan – (12.3.201.) od Orebića uspon na vrh Sv. Ilija – spust do Vignja
- dan – (13.3.2011.) obilazak Stonskih zidina i povratak doma
1. dan Petak, 11. ožujka 2011.
Iz Lovrana krenuli smo u 11 h i 45 minuta. Uz put pridružilo nam se još nekoliko planinara. Zbog dužine puta, i kratkoće vremena, kako bismo stigli u Ploče na zadnji trajekt polazak za Trpanj je u 19 h i 30 minuta. Cijelo putovanje podređeno je tom vremenskom terminu. Iz tog razloga dogovoreno je, da slijedeće stajalište bude motel Macola na Ziru. U međuvremenu imali smo još jedno kratko stajanje radi ćik i piš pauze. U Ploče dolazimo u 19 sati, tih pola sata do polaska trajekta, tražimo gdje možemo nešto popiti i odložiti višak tekućine. U tome smo dobri. Vožnja trajektom od Ploča do Trpnja traje 1 h. Od Trpnja do Orebića još pola sata. U Orebić dolazimo točno u 21 h. Zaustavljamo se kod osnovne škole, gdje nas dočekuju domaćini kod kojih ćemo biti smješteni.
Ispred planinarskog društva Sv. Ilija nas je dočekao predsjednik Boris Grljušić i domaćin kod koga je dio planinara smješteno i gosp. Željko Antunović i njegov sin Tihomir, te obitelj Lubić Gordana i Nevenko. Po, unaprijed utvrđenom dogovoru u apartmane u Orebiću kod obitelji Ljubić smještaj je osiguran za 25 planinara, a ostatak od 19 planinara sa vozačem kod obitelji Antunović u Vignju. Po završetku smještaja planinara u Orebiću, put nastavljamo još 6 km do Vignja. Ova grupa od 19 planinara smjestila se u 6 (šest) prekrasno uređenih apartmana kod obitelji Antunović u Vignju. Tu nas je domaćin ugodno iznenadio- pripremio je večeru sa domaćim specijalitetima i dobrim domaćim vinom. Po završetku večere pozvao je Zorana i mene u svoj stan da se dogovorimo za slijedeći dan.
Dogovoreno je slijedeće: doručak će biti poslužen u 7 sati, zatim u 7 h i 30 minuta prijevoz do Orebića. Uspon na Sv. Iliju od 8 do 8 i 30 minuta od osnovne škole. Ispred PD Sv. Ilija gosp. Željko je preuzeo obvezu da će nas počastiti i spremiti ručkom kod nove drvene kućice između 13 h i 13,30 minuta.
U kući sa ljubaznom obitelji Antunović i predsjednikom PD Sv. Ilija
2. dan - Subota, 12. ožujka 2011.
Jutro je, 7 h, dan prekrasan i sunčan, upravo onakav kakav smo i željeli. Okupljamo se svi na doručku i u 7 h i 30 minuta krećemo pravac Orebić. Prijevoz je organiziran osobnim automobilima od članova PD Sv. Ilija. Društvo je osiguralo i službenog vodiča gosp. Tonći Bogoja - tajnik istog Društva. Na startu pohoda došao je i dopredsjednik društva gosp. Mario Tomašić, te moj dragi prijatelj Ante Kurtović poznat pod nadimkom TATULA. Upitao me, dali nosim štogod za popiti osim vode. Naravno, rekao sam, da ne nosim ništa osim vode. Šapnuo mi je na uho, da drugi ne čuju, znate već što je rekao: Na Sv. Iliju se ne ide bez vina i rakije, i tako uvali meni moj prijatelj Tatula 1,5 l vina i 0,5 l rakije u ruksak, pa ti Mirko nosi, ali nije mi žao. Na vrhu smo se lijepo počastili.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je od osnovne škole Orebića (15 m), planinarski dom (800 m), vrh Sv. Ilija (961 m), lovačka kuća (584 m), Gornje Nakovne - okretište Podpišćet (282 m). Dužina staze 13,9 km. Vrijeme gpx traga 4 h i 05 minuta. Minimalna visina 15 m, maksimalna 962 m. Visinska razlika pri usponu 1127 m, pri silasku 863 m. Visina polazišta 15 . Visina odredišta 961 m. Prosječan nagib 19%.
Izvod iz analize gpx traga
Na samom startu
Od osnovne škole Orebić put nas vodi glavnom cestom J.B. Jelačića 200 metara do skretanja na desno na cestu od ambulante, prema selu Ruskovići, od kuda započinje prava planinarska staza.
Iznad sela Ruskovići na početku staze
Lijepo građeni put nakratko vodi uz suhozid i ulazi u gustu šumu bora i crnike, nastavlja kroz makiju i sitno raslinje. Dalje nastavlja polu kružno kroz stjenoviti dio s rjeđim visokim raslinjem, prati po izohipsi strme padine Kakala u blagom i kontinuiranom usponu. Nakon toga nastavlja strmijim usponom kanjona između vrhova Kabel (629 m) i Vižanjica (454 m) kroz višebrojne sipare. Na toj se dionici puta otvara široki pogled na Orebić i istočni dio Korčule i brojne otočiće ispred njih. Dobro markirana i ugažena staza zaobilazi u luku Kabal potom skreće lijevo vrlo oštro se uspinjući po serpentinama i ulazi u visoku šumu bora i crnike a potom i mješovitu šumu.
Poslije pola sata hoda postaje vruće i započinje skidanje jednog dijela odjeće
Sve što se dalje od polazišta udaljavamo staza postaje zahtjevnija ali i zanimljivija. Tako nakon 1 h hoda pogled prema Sv. Iliji ne obećava lijepo vrijeme. Počinju se skupljati prvi oblaci.
Na vrhu sumaglica. Laganim hodom put nastavljamo u pravcu odredišta i tako dolazimo iznad vrha Kabala. Tu je magla poprilično gusta, ali što se može, ide se naprijed. Od vrha Kabala počinjemo se spuštati i dolazimo na veliku zaravan - plato obraslom borovinom. Nažalost, veći dio te prirodne ljepote uništio je požar prije 12 godina.
Opustošeno požarom
Na putu do kamene kućice prolazimo pored pojilišta za divlje životinje. Put zatim vodi pored izvora i pojilišta za divlje životinje potom se umjereno uspinje do planinarskog doma gdje se spaja s putem koji dolazi iz Orebića.
Pojilište za životinje
Netom, poslije toga dolazimo do same planinarske kamene kućice. Tu kućicu je 1908 g. dao sagraditi Nadvojvoda Karlo von Habsburg, zbog lova na čaglje, te je tom prilikom napravljen i ovaj put iz zaseoka Urkunici, kao i pojilo za životinje. Na stotu godišnjicu (2008 g.) planinarsko društvo Sv. Ilija iz Orebića uz potporu lokalnih vlasti krenulo je u obnovu iste, te se radovi privode kraju. Kućica se nalazi na 800 m nadmorske visine.
U prostoru pl. kuće, sa našim vodičem Tonći Bogoje, od koga i doznajem ove podatke o izgradnji kućice. Nakon duže pauze i okrijepe, nastavljamo put do vrha Sv. Ilije. Zbog guste magle dio planinara odustao je popeti se do vrha. Od pl. doma put kratko vodi kroz rijetku borovu šumu, a potom oštrije se uspinjući kroz kamenjar i kršku golet, obraslu travom i mediteranskim biljem, do vrha.
Na putu prema vrhu
Grupna fotografija na samom vrhu - Sv. Ilije (Zmijskom vrhu). Magla je toliko gusta da se ništa nije moglo vidjeti. Poznato je da je ovo jedan od najljepših vidikovaca na morskoj strani. Nakon fotografiranja i kraćeg zadržavanja, nastavljamo povratak do male lovačke kuće male na nadmorskoj visini 584 m, gdje nas čeka ručak.
Na stazi prema maloj drvenoj kućici
Kako se spuštamo niže magla ostaje za nama. Konačno dolazimo do lovačke kuće. Grupa ispred nas već ruča. Tu nas dočekuju članovi PD Sv. Ilija - njihovi predstavnici: Predsjednik društva Boris Grljušić, Dopredsjednik Mario Tomašić, tajnik Tonči Bogoje, član uprava Željko Antunović sa sinom Tihomirom, sa njima je planinar šumar Mladen Bikić, također član uprave društva, organizirali su nam doček, vodiča i ručak u maloj lovačkoj kućici do koje nema mogućnosti pristupiti nikakvim prijevozom.
Ovo je gore navedena ekipa koja je to sve organizirala, odradila i posvetila nam pažnju dva dana, zato im hvala u ime svih nas prisutnih planinara PD Knezgrad iz Lovrana. Nekoliko fotografija za vrijeme ručka.
Podjela hrane
Vrijeme ručka
Zajednička fotografija sa domaćinima ovog pohoda na livadi ispred lovačke kuće
Po završetku ručka razdvajamo se u dvije grupe. Jedna grupa ( veća) želi poći za Orebić i na Korčulu, a druga za Viganj. Prva grupa u 14 h i 10 minuta nastavlja put povratka preko Bilopolja do Orebića, a druga grupa, u kojoj sam i ja, nastavljamo druženje sa domaćinima uz dobro vino, zabavu i pismu.
Povratak za Viganj započinjemo u 15 h i 50 minuta
Na povratku za Viganj stižemo na makadamsku – protupožarnu cestu i okretište Pišćet (282 m), gdje se završava planinarski put. Dalje je organiziran prijevoz. Ulazimo u kombi i nastavljamo vožnju po protupožarnim putu do obiteljske kuće Antunović gdje smo i smješteni.
Vožnja u kombiju
Dolazimo pred obiteljsku kuću Željka, on kao dobar domaćin uvodi nas u svoju konobu, gdje se nastavlja druženje uz dalmatinsku pismu i degustaciju vina.
U konobi kod Željka
Zoran i ja napuštamo konobu u 18 h i odlazimo sa mojim prijateljem Antom Kurtovićem u posjet k njemu doma. Obitelj Kurtović nas je lijepo ugostila sa večerom.
Obitelji Kurtović
Nakon dobre večere odlazimo u posjet Antinim prijateljima na RANČ ROGANJA POTOK. Tu nastavljamo druženje do kasno u noć, kada dvocifrene brojke prelaze u jednocifrene.
Tako moj pohod na Sv. Iliju završava u sitne sate na Ranču sa ovom fotografijom
U jutarnji satima napuštamo ranč
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze 3D profil, te link albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze
LINK - Video snimka uspona an vrh Sv. Ilija
3. dan - nedjelja, 13. ožujka 2011.
Ovaj dan je predviđen za posjet Stonu, obilazak zidina, te povratak doma. Dan započinjemo sa doručkom u 7,30 h, ne žurimo se, jer posjet stonskim zidinama otvara se u 10 h. Po završetku doručka opraštamo se sa domaćinima i pravimo zajedničku fotografiju.
Zajedno sa domaćinom Željkom
Naši domaćini, obitelj Antunović
Opraštamo se s domaćinima - ulazimo u autobus i pravac Orebić, gdje nas čeka druga grupa planinara smještenih kod obitelji Ljubić.
Ispred kuće obitelji Ljubić
Gordana i Nevenko Ljubić
Tu se opraštamo sa obitelji Ljubić, ulazimo u autobus i nastavljamo put povratka doma. U Ston stižemo u 9 h i 30 minuta, imamo dovoljno vremena, prije posjeta zidinama zaposjedamo stonske kafiće.
Na jutarnjoj kavi
Na jutarnjoj kavi
Posjet zidinama odlučila se manja grupa planinara, većina ih je bilo više puta, pa su radije ostali sjedit u kafićima ili prošetati po Stonu.
Nekoliko osnovnih podataka o Stonskim zidinama:
Stonske zidine osim osnovnog zidnog platoa koji spaja Ston sa Malim Stonom, te velikog zida, sastoje se od tri tvrđave (Veliki Kaštio, Koruna i Podzvizd), četrdeset i jedne kule, sedam bastiona (Sokolić, Arcimon u Stonu, tri bastiona Velikog Kaštela, bastion Podzvizda i malostonski Arcimon), četiri predziđa (istočno i jugozapadno u Stonu, jedno pred Malim Stonom i jedno pred Korunom), te jarka ispunjenog vodom koji je opasivao zapadni, južni i istočni bok Stona. Gradnja ovog velebnog sklopa trajala je od početka 16. stoljeća. Stonske zidine i utvrde bez ikakve sumnje jedan su od najvećih onodobnih građevnih poduhvata čija izvorna dužina iznosi 7 km. Trenutno stonske zidine su u rekonstrukciji. Za posjet zidinama otvoren je samo jedan dio i to: Od Stona do Malog Stona.
Nekoliko fotografija sa obilaska zidina:
Na ulazu na Stonske zidine
Na samom izlasku sa zidina u Mali Ston.
Ston napuštamo u 12 h i 10 minuta i vožnju nastavljamo do Neuma, gdje nas čeka ručak u hotelu Orka.
Hotel Orka
Za vrijeme ručka
Po završetku ručka napuštamo hotel u 14 h i 5 minuta, te nastavljamo vožnju do Lovrana. I tako je uspješno završila još jedan lijepa 3- dnevna avantura planinarenja na Pelješacu i uspona na Sv. Iliju.