Subota, 25. travnja 2015.
U okviru PD Knezgrad Lovran organiziran je dvodnevni izlet i planinarenje u dalmatinsku Zagoru 25 i 26, travnja 2015. Vodič i organizator izleta – moja malenkost Mirko Bjelan. Na izlet se prijavilo 30 planinara i planinarki iz našeg Društva i dva gosta iz PD Duga iz Rijeke. Prijevoz je organiziran mini autobusom i kombijem uz dva osobna automobila. Prvi dan izleta predviđen je za uspon na Kijevski Bat na planini Kozjak. Drugi dan prenoćište u planinarskom domu Orlove Stine od PD Svilaja iz Sinja, te uspon na Svilaju i Orlove stine.
Usamljena planina Kozjak ili Veliki Kozjak sa svojim najvišim vrhom Bat 1206 m nadmorske visine smjestio se nasuprot Dinare našeg najvišeg vrha Sinjal 1831 m iznad Kijeva u dalmatinskoj Zagori u trokutu između Vrlike, Knina i Drniša, za razliku od planinarski poznatijega ali znatno nižega primorskog ili Malog Kozjaka iznad Kaštela (779m). Ovaj vrh planinari najčešće nazivaju Kijevski Bat, iz razloga što se selo Kijevo smjestilo ispod samog vrha. Kozjak nije toliko ogoljen ni surov kao Dinara, naročito sa Kijevske strane izgleda pitomo pa je to jedan od razloga što je i selo smješteno znatno bliže njemu. Po izgledu njegova vrha Bata selo je i dobilo ime. „Kijevo“ je supstantivirani pridjev (izvedeni oblik) od „Kijevo selo“, što je u vezi sa starohrvatskom imenicom ''kij'' (bat, malj, čekić). Veliki Kozjak je donedavna u hrvatskoj javnosti bio zamalo nepoznat i uglavnom zanemaren u planinarstvu, jer leži između susjednih viših i poznatijih grebena Dinare i Svilaje. Pored vrha Bat, duž grebena južno prema Vrlici niže se još nekoliko vrhova viših od 1000 m. To su: Mijatovac 1.100 m (s 2 špilje pri vrhu), Crna Glava 1.106 m i najjužnija zaobljena Kunica 1.101 m iznad sela Maovice kod Vrlike.
Kijevski Bat
PRISTUP VOZILOM (do Kijeva – Ćivrine ograde)
Je vrlo jednostavan. Sa Državne ceste D1 (Knin – Sinj) Od Knina voziti 23 km do centra Kijeva. Od centra započinje obilježeni planinarski put. U koliko se želi uspon skratiti, kao što smo to mi učinili, od centra u smjeru Sinja treba nastaviti vožnju 1,6 km, nakon toga treba skrenuti desno na lokalnu novo asfaltiranu seosku cestu i nastaviti još 1,4 km do većeg proširenja, gdje se može parkirati više automobila (ima mjesta i za autobus). Od tu je naša ishodišna točka uspona na Kijevski Bat. S osobnim vozilima može se doći 300 m dalje do parkirališta i ograde uzgajališta muflona i jelena lopatara.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama):
Za ovaj planinarski izlet ishodišna točka pohoda je Ćivrina ograda Iznad sela Kijevo (555 m), 300 m ispod uzgajališta muflona i jelena lopatara, vrh Bat (1206 m). Povratak istim putom do ishodišta – parkinga (555 m). Ukupna dužina staze 8,6 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 24 minuta. Minimalna i polazišna visina su iste. Maksimalna visina 1209 m. Visinska razlika pri usponu 730 m, pri silasku 726 m. Visina odredišta 1206 m. Prosječan nagib 18%.
Izvod iz analize gpx traga
Opis puta
Obilježeni put i uspon započinje u Kijevu na državnoj cesti D1 Knin – Vrlika, nasuprot osnovne škole, a ispred parka i spomen obilježja, a tu je i treći orijentir – trgovina živežnim namirnicama. Tu je postavljena i tabla gdje stoji oznaka Kijevski Bat 2 h i 30 min. Za one koji žele skratiti uspon (20 min u jednom pravcu – kao što je učinila naša ekipa) može se doći autobusom ili automobilom -novo asfaltiranom cestom 300 m ispod ograđenog uzgajališta muflona i jelena lopatara, kako je opisano u kolnom pristupu. Pohod započinjemo u 12 h i 40 minuta makadamskim putom i nakon 5 minuta hoda našli smo se ispred žičane mreže i uzgajališta ( domaći ga zovu „zvjerinjak“). Kako planinarska staza vodi kroz uzgajalište, da bi se moglo proći kroz ograđeni prostor, na ulazu i izlazu iz njega (30 minuta dalje) koncesionar je postavio metalne ljestve. Ulaskom preko metalnih ljestvi u uzgajalište, staza vodi uz sami rub ograde do ulaska u šumu, od kuda dalje nastavlja šumskom cestom koja vijuga po serpentinama kroz šumu hrasta i crnog graba sve do izlaska iz samog uzgajališta.
Na početku puta po makadamskoj cesti. U pozadini vidi se Dinara
Prelazak preko metalnih ljestvi u uzgajalište
Prolaz kroz uzgajalište
Pogled s uzgajališta na Kijevo i župnu crkvu Sv. Mihovila
Na početku šumske ceste (makadama) postavljen je prvi križ. Put od Kijeva pa do vrha je u stvari križni put, a sastoji se od 14 postaja obilježenih drvenim križevima kao i Isusov put na Golgotu sa 15_tim velikim 9 metarskim metalnim križem koji se nalazi malo ispod vrha. Laganim usponom nastavljamo put po šumskoj cesti sve do izlaska iz uzgajališta, gdje dolazimo u 13 h i 30 minuta.
Laganim usponom nastavljamo po šumskoj cesti. Na ulazu u šumsku cestu postavljena je prva Križna postaja
Na stazi po šumskoj cesti
Uz sva stajanja i slikanja do izlaska iz uzgajališta trebalo nam je svega 50 minuta. Izlaskom iz uzgajališta, započinje pravi planinarski put, koji nakratko, polegnuto vodi lijevo uz žičanu ogradu, a potom se po serpentinama strmije uspinje i prolazi kroz „Vučija vrata“ do izlaska na prijevoj Bilo. Tu staza izlazi iz šume na polegnuti travnati greben i skreće desno i dalje nastavlja po kamenjaru do vrha Bat.
Na izlasku kroz Vučja vrata – kratka stanka
Na vidikovcu - pogled prema Kijevskom batu
Na polegnutom dijelu grebena
Ispred okomite jugoistočne stijene vrha Bat
Na stazi prema vrhu
Pogled na vrh Kijevskog Bata, gdje je stigla prva grupa planinara
Na sam vrh, laganim hodom dolazimo u 14 h i 50 minuta, za što nam je trebalo 2 h i 10 minuta. Bat je najviši vrh planine Kozjaka (1206 m). S vrha u dubinu sjeverno i istočno spušta se stijena visoka oko 150 metara. Nekoliko desetaka metara sjevernije od glavnoga vrha nalazi se velik 9 metarski metalni križ okrenut prema Kijevu. Vidik je otvoren na sve četiri strane svijeta. S vrha se pruža prekrasan vidik - sjeverno na selo Kijevo, na cijeli greben Dinare, na istoku se vide Troglav sve do Kamešnice, jugoistočno Peručko jezero i Svilaja, na jugu se vidi Moseć između Drniša i Muća i dalje jugozapadno Promina, Petrovo polje i Drniš, prema sjeverozapadu vidi se Knin i vrhovi Velebita.
Pogled na Peručko jezero i greben Svilaje
Zajednička fotka na vrhu Bata
Jednosatnu pauzu na vrhu iskoristili smo za odmor i marendu i uživanje u lijepom danu. Nakon toga nastavljamo spust istim putom do ishodišta. Nekoliko fotki pri spustu.
Na početku spusta s vrha
Na stazi pri spustu
Na stazi pri spustu
Veseli povratak. Da je Dean na planinarenju - Lori bi imala više slika
Pri spustu na polegnutom dijelu staze
Pogled na Dinaru od uzgajališta
Izlaskom iz uzgajališta jelena lopatara na putu do parkinga sreli smo prvog poskoka, koji je izašao da uhvati prve zrake sunca.
Poskok
Prestrašen našom prisutnošću bježi pod kamen u svoju rupu
Na parking dolazimo u 16 h i 50 minuta. Slijedi nastavak puta do planinarskog doma Orlove Stine, gdje nas čekaju domaćini Ivica i Jadranka, koji su nam pripremili dobrodošlicu s dobrom večerom. Tom prilikom posjetili su nas naš dragi prijatelji Ivo Čeko i Tomislav Čečura, iz PD Cincar Livno. Po starom i dobro poznatom gostoljubivom livanjskom običaju, počastili su cijelo društvo sa Livanjskim sirom i proveli zajedno večer u prijateljskom druženju.
Dolazak u planinarski dom Orlove stine
U domu su nas dočekali naši veseli domaćini Ivica i Jadranka – vrijeme pripreme večere
U društvu s gostima Čekom i Tomislavom) iz PD Cincar Livno
Naše vesele planinarke pohrlile na šank po večeru
U nastavku slijedi: vertikalni profil staze, gpx tragovi na Google earthu i na topo karti, vertikalni profil sattaze, 3D profil staze, te link albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D profil