Kružna tura: Pl. dom Girometta – Vickov stup – Veliki Kabal – skl. kontejner – pl. dom Girometta

MAX
MIN

Utorak, 19. svibnja 2015.
Mosor je planina duga 25 km. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od prijevoja Klis do rijeke Cetine, koja polukružno obuhvaća istočni dio Mosora i čini prirodnu granicu s najvišom dalmatinskom planinom Biokovom s relativno uskim glavnim grebenom strmih padina a najviši vrh je Veliki Kabal (1339 m).  Ime je dobila iz složenice ilirskih riječi ”mol”(brdo) i “sor”(izvor) što u slobodnom prijevodu znači brdo-izvor. Iako nije među najvišim planinama  u Dinaridima ili na jadranskoj obali, Mosor ima dosta atraktivnih atributa koji privlače planinare: Položaj pored velikog grada i prometnog središta (Split), prekrasan planinarski dom i nekoliko skloništa, dobro označene i obilježene staze, te nekoliko izvora vode.

Osim toga,  divan pogled prema moru i otocima, na urbana područja - Split, Solin, Trogir, Kaštela, Omiš -  na obalne planine poput Biokova i Omiške Dinare ili prema unutrašnjosti na planine poput Dinare, Troglava, Kamešnice i Čvrsnice. Pogled se pruža i na zanimljiv krajolik dalmatinskih „Zagora“ (što znači "zemlja iza planina"), te na kanjon rijeke Cetine. 

Mosorom dominira kameniti hrbat s kojeg se u smjeru sjevera i juga spuštaju krševite padine vrlo razvijenog kraškog reljefa. Dok sjevernu padinu karakteriziraju brojne škrape, ponikve i kraške jame, južna se spušta gotovo terasasto i ispresijecana je brojnim dolcima. Iako je zbog vapnenačke grade Mosor gotovo bezvodan, na njemu ipak postoji nekoliko izvora: Izvor Živica u zapadnom dijelu Mosora tik iznad staze koja se od pl. kuće Lugarnica uspinje prema Debelom Brdu (15-tak min. prije vrha), izvor Sedernik u zaseoku Lolići poviše Žrnovnice (1 h hoda od autobusne postaje u mjestu), na stazi prema pl. domu Umberto Girometta, izvor Ljuvač je najvrijedniji izvor vode na Mosoru, a smješten je do pl. doma Umberto Girometta, izvor Studenac na stazi što iz zaseoka Cotići (Dubrava) vodi prema Sv. Juri (Kozik), 20 min. od kraja asfalta - zaseoka Ćotići, te izvor Trpošnjik ispod istoimenog vrha  (na stazi od Rašeljke prema Sv. Juri – Kozik), na istočnom dijelu mosorskog hrbata.

Pogled na vrhove Mosora

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Planinarski dom Umberto Girometta (868 m), vrh Osoje (1080 m), Ljublan (1262 m), Vickov Stup (1325 m), Veliki Kabel (1339 m), pl. sklonište „ Ljuto kame“ – kontejner (1055 m), te pl. dom Umberto Girometta (868 m). Dužina staze 11,1 km. Vrijeme gpx traga 6 h i 53 minute. Minimalna visina 868m , maksimalna 1344 m. Visinska razlika pri usponu 992 m, pri silasku 988 m. Visina polazišta 868 m. Visina odredišta 1339 m. Prosječan nagib 21%

izvod iz analize gpx traga

Cilj današnjeg dana je: kružna tura od planinarskog doma Umberto Girometta – uspon na Ljubljan – Vickov Stup – Veliki Kabal i spust preko „Ljuto kame“ na sklonište - Kontejner do pl. doma Umberto Girometta. Nakon redovne jutarnje higijene i doručka, od doma prema vrhu Ljubljan krenuli smo u 6 h i 30 minuta. Kako su proljetni dani dugi, nismo žurili, odlučili smo čitav dan provesti u planini i uživati u svakom koraku i u svakom trenutku, upoznati Mosor što dublje i detaljnije, kako njegovu divlju-surovu,  isto tako, njegovu pitomu i blagu stranu.  Krenuli smo od doma prema sjeverozapadu dobrom markiranom stazom koja se blago uspinje, što je dobro za početno zagrijavanje. Nakon 20 minuta hoda dolazimo do raskrižja: lijevo odvaja se staza za Sitno Gornje, desno vodi staza za Vickov Stup i Veliki Kabel, ravno u smjeru Lugarnice i Ljubljana. Nastavljamo dalje stazom koja vodi po kamenjaru obraslom u nisko raslinje i travu uz mnogo raznolikog planinskog cvijeća, te uskoro dolazimo do vrha Osoje. Skrenuli smo sa staze i popeli se na njegov vrh, koji je svega desetak metara viši od same staze. S ovog vrha lijepo se vidi Split obasjan u jutarnjem suncu.

Na početku staze

Raskrižje putova

Na stazi kroz nisko raslinje i travu prošaranu cvijećem

Na vrhu Osoje (980 m)

Pogled na Split sa vrha Osoje

Pogled prema sjeverozapadu na vrhove Mosora

Slijedi dobro ugažena i markirana  staza, koja nas nakon desetak minuta od vrha Osoje dovodi do raskrižja: lijevo staza vodi za Lugarnicu, ravno Ljubljan. Nešto malo dalje od raskrižja prolazimo glatku kamenu ploču - stijenu u čijem se podnožju nalazi lokva s povremenom vodom. Najveći dio ove staze prolazi područjem označenom na karti kao Osoje sve do slijedećeg križanja putova: gdje se lijevo odvaja put za Lugarnicu, desno za vrh Ljubljan. Koliko je ova staza bila lijepa i ugodna za planinarenje govori nam podatak, da je nakon prijeđenih 3 km savladana visinska razlike svega 200 m. Od ove točke, staza skreće oštro desno i ulazi u manji dolac, potom do prijevoja Osoje i križanje putova. Desno nastavlja put za Vickov Stup, lijevo za vrh Ljubljan. Od ovog prijevoja  ide završni uspon na Ljubljan, oštro uzbrdo, po kamenjaru obraslom makijom i na kraju, po velikim kamenim pločama do samog vrha.

Lokva sa povremenom vodom

Na stazi prema vrhu Ljubljan

Vrh Ljubljan (1262 m)

Ljubljan je najviši vrh sjeverozapadnog Mosora. Vrh je označen natpisom imena i nadmorske visine na velikom kamenu. Na njemu se nalazi metalna kutija s upisnom knjigom. Na kutiji je ugrađen metalni žig. S vrha se otvara vidik u svim smjerovima, a posebno upečatljiv je na Split i Dugopolje. Nešto niže od vrha nalazi se visoki željezni stup.

Pogled na Split i Kaštela

Zdravica na vrhu Ljubljana

Zajednička fotka na vrhu Ljubljan

Nakon duže pauze i marende, nastavljamo put prema Vickovom Stupu po relativno uskom hrptu. Moglo bi se reći da to nije više put, već skakutanje s kamena na kamen. Od prijevoja Osoje do Vickovog Stupa na dužini grebena od 2 km – stižemo za 1 h i 20 minuta.

Po uskom hrptu Mosora prema Vickovom Stupu

Malo pitomiji dio grebena

Pogled u nazad prema Ljubljanu

Prekrasan buket cvijeća koje raste iz gole stijene

Prije dolaska na Vickov Stup dolazimo do križanja putova, na kome se desno odvaja put za dom, mi nastavljamo ravno ili polu lijevo do skloništa Vickov Stup, gdje dolazimo u 11 h.

Sklonište Vickov Stu

Vickov stup (1325 m) ima oblik desetero straničnog kuta, promjera 2 m i šiljat vrh. Spojen je od željeznih ploča, postavljen na betonsku podlogu i pričvršćen čeličnim sajlama, nalik je Aljaževom stupu. Vrata i prozori izrađeni su u brodskom stilu. U unutrašnjosti stupa su klupe za odmor i upisna knjiga. Stup je vrlo privlačna točka jer svojim položajem, iako nije na najvišem vrhu, omogućuje širok vidik na sve strane, kao i s cijelog grebena. Posebno je zanimljiv pogled na krševiti Jabukovac.

Pogled iznutra iz stupa na Veliki Kabel i Svetog Juru – Kozik

Pogled od Vickovog Stupa prema Velikom Kablu, Svetom Juri – Koziku i Omiškoj Dinari

Jednosatnu pauzu na vrhu iskoristili smo za marendu i odmor, te uživanju u prekrasnom vidikovcu po lijepom i sunčanom danu. Nakon odmora nastavljamo grebenskom stazom u pravcu Velikog Kabla. U nastavku slijedi stjenovita šetnja grebenom stazom i opet skakutanje s kamena na kamen, a povremeno i s pomaganjem ruku i nakon 500 m dolazimo do raskrižja, gdje se desno odvaja staza za pl. dom Umberto Girometta. Na ovom grebenskom putu prošli smo pored još 2  križanja i oba vode do planinarskog doma. Mi nastavljamo dalje još 1 (jedan) km do Velikog Kabla, gdje dolazimo točno u 13 h ( 1 h hoda od Vickovog Stupa).

Na hrptu prema Velikom Kablu – u pozadini se vidi Vickov Stup

Na glatkim stijenama postavljena je sajla, koja dobro dođe kada je stijena mokra ili pod snijegom

Vrh Veliki Kabal

Veliki Kabal sa svojih 1339 m najviši je vrh Mosora, a izdaleka je prepoznatljiv po velikom drvenom križu koji je postavljen na njemu. Tu su također, 2 betonska stola s klupama za odmor. Nekoliko metara od križa je metalna kutija sa žigom s vanjske strane kutije, dok je unutar kutije upisna knjiga.  Sam vrh omogućava  širok vidik na obje njegove strane i sve vrhove na hrptu Mosora.

Pogled na Jabukovac

Gornji Dolac

 Pogled s vrha na Sv. Juru – Kozik, Omišku Dinaru i Biokovo

Zajednička fotka na vrhu Velikog Kabla

Nakon 45 minutne pauze za ručak i odmor, nastavljamo spust stazom zvanom „Ljuto kame“, preko skloništa Kontejner do planinarskog doma Umberto Girometta. Ovaj naziv doista je opravdan, pri  čemu smo se i sami uvjerili prilikom spusta, sve do raskrižja putova: gdje se staza lijevo odvaja za Donji Dolac, ravno za Kozik (ne preporučuje se - staza nije dobro markirana ni očišćena, oznake su vidljive pokojom rijetkom izblijeđenom markacijom i pokojom malom piramidicom koja se svodi i na jedan manji kamen.) a desno staza vodi za sklonište Kontejner i pl. dom. Od ovog križanja napuštamo kršku divljinu „Ljuto kame“ i nastavljamo pitomom vrlo ugodna stazom za hodanje sve do doma. Na putu prema domu napravili smo još jednu pola satnu pauzu ispred planinarskog skloništa popularnog naziva „Kontejner“.

Na početku spusta od Velikog Kabla

Na stazi Ljuto kame

Planinarsko sklonište „Ljuto kame“, popularnijeg naziva „sklonište Kontejner“ (1055 m)

Nakon 45 minutne pauze za ručak i odmor, nastavljamo spust stazom zvanom „Ljuto kame“, preko skloništa Kontejner do planinarskog doma Umberto Girometta. Ovaj naziv doista je opravdan, pri  čemu smo se i sami uvjerili prilikom spusta, sve do raskrižja putova: gdje se staza lijevo odvaja za Donji Dolac, ravno za Kozik (ne preporučuje se - staza nije dobro markirana ni očišćena, oznake su vidljive pokojom rijetkom izblijeđenom markacijom i pokojom malom piramidicom koja se svodi i na jedan manji kamen.) a desno staza vodi za sklonište Kontejner i pl. dom. Od ovog križanja napuštamo kršku divljinu „Ljuto kame“ i nastavljamo pitomom vrlo ugodna stazom za hodanje sve do doma. Na putu prema domu napravili smo još jednu pola satnu pauzu ispred planinarskog skloništa popularnog naziva „Kontejner“.

Na polegnutom i ugodnom dijelu staze prema domu

U planinarski dom Umberto Girometta stigli smo u 17 h. Tu nas je dočekao domaćin doma Špiro Gruica, koji nam je pripremio slasnu večeru. Što reći o njemu, kad je mnogo toga rečeno i napisano:

Špiro Gruica ispred ulaza u Dom

Domar,  Špiro Gruica, punih 25 godina je domaćin u mosorskom domu Umberto Girometta. Za vrijeme večere, iz razgovora doznajemo, da svakog dana priprema hranu, piće i ostalo za planinare koji posjećuju planinu vikendom, kao i za sve one koji se odluče planinariti u toku  tjedna, kao što je to naš slučaj. Nije mu bilo teško doći u Dom i pripremiti hranu i piće za našu malu petero članu ekipu. U poslu mu pomaže supruga, po potrebi i šira obitelj. Za njega se kaže da je „dobri duh Mosora“. Špiro je vrlo susretljiv i vrijedan čovjek. Za sve potrebe i informacije, nama se stavio na raspolaganje punih 24 h. Malo je takvih koji su spremi biti na usluzi 24 h. Da je više takvih „Špira“ ovaj bi svijet bio puno bolji, ljepši i bogatiji. Mosor je njemu postao i obiteljska tradicija, na njemu je od malih nogu, kao što su i njegova djeca, a sada i unuci  kazivao je Špiro. Pješači do Doma 3 do 4 puta na tjedan. Svu prtljagu nosi na leđima i na dva magarca. „Svoj posao doživljavam kao nagradu, na sve gledam optimistično jer je tako lakše funkcionirati u životu“. S neki planinarima kada sam razgovarao o Mosoru i smještaju u planinarskom Domu, svi su bili puni hvale i lijepih riječi za Špiru Gruicu.

U društvu sa Špirom poslije večere

Nakon večere i razgovora, pozdravljamo se sa Špirom u nadi da ćemo se sresti još koji puta, jer tko jednom dođe na Mosor, poželi se vratiti još koji puta. Kako kažu, planina Mosor je po mjeri planinara, jer ne predstavlja posebnu opasnost za planinare kao druge planine iz lanca Dinarida, poput Biokova, Dinare i Kamešnice, a dovoljno je velik i lijep da je jedna od najomiljenijih planinarskih i izletničkih destinacija ne samo Splita već i Dalmacije, već i za šire hrvatsko područje.

Na odlasku za Sitno Gornje s jednim od svoja dva tovara (magarca)

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te linkalbuma fotografija albuma, koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D - profil staze

LINK - Album fotografija