Četvrtak, 25. siječnja 2018.
Popeti se na neku planinu, a ne reći ništa o njoj i njenom okruženju bilo bi podjednako neobično kao da na njenom vrhu zatvorite oči i ništa ne vidite niti doživite. Stoga, o Omiškoj Dinari i Omišu ima se što reći, a mnogo je i razloga da se posjeti Omiška Dinara. Jedan od razloga je i nova ferrata koja vodi od Omiša na tvrđavu Fortica.
Omiška Dinara, obalno gorje Dinarskog planinskog lanca ili Dinarida uzdiže se iznad Omiša. Ova mala srednjo-dalmatinska planina duga je 16 km i široka 1 km, s najvišim vrhom Imer - Kulom 864 m. Proteže se od Omiša do planinskog prijevoja Dubci. Ona je prirodni nastavak Poljičke planine razdijeljene rijekom Cetinom u davnoj geološkoj prošlosti. Dok je sjeverni i sjeverozapadni dio planine strm i ograđen kanjonom Cetine, koji je dijeli od Mosora i Poljičke planine, južni i jugozapadni dio se postupno spušta do mora i veže s Biokovom na prijevoju Dubci kod Vruje. Pored mnogobrojnih planinarskih staza, visoke stijene kanjona Cetine su poznata penjališta u kojima se nalazi više od 50 smjerova različitih težina za slobodne penjače.
Nadaleko ne postoji ovakav mali prostor sa tako puno ljepote, izazova i odredišta koja su svako za sebe jedan čudesni svijet koji treba posjetiti i u njega zaviriti. Omiška Dinara, je jedinstveni spoj planine, mora i rijeke, kombinacija kamena, borove šume, lijepih vidika i bogate kulturne baštine. Priroda je ovdje bila izdašno kreativna, pa je i povijest ovog kraja izuzetno zanimljiva.
Omiška Dinara s najvišim vrhom Kula
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Omiša)
Vrlo je jednostavan. Autocestom do Splita- izlaz na čvoru Dugopolje. Od Splita Jadranskom magistralom do Omiša. U Omišu prijeći most preko Cetine i odmah prvo skretanje lijevo na cestu koja vodi u smjeru Poljica. Iza prvog tunela s desne strane je parking. Tu treba ostaviti auto. Tu je početna točka za uspon po ferrati.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Parkiralište Planovo iz prvog tunela - (4 m ), Kapelica (15 m), kraj ferrate (250m), tvrđava Fortica (310 m), Zaselak Čečuci (300 m), PS Imber (656 m), Vrh Kula (864 m). Povratak istim putom do zaselka Čečuci, dalje asfaltnom cestom do ishodišne točke pohoda. Dužina staze 9,2 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 10 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 42 minute. Ukupno provedeno vrijeme 5 h i 53 minuta. Minimalna visinska razlika 4 m, maksimalna 864 m.
Izvod iz analize gpx traga
Dvodnevni izlet u Dalmaciju s dragim prijateljem Jurom Ćurkovićem predviđen je za uspon na dvije ferrate. Planinarska tura osmišljena je na slijedeći način:
1. dan 25.01.2018.
Predviđen dolazak do Omiša i uspon po ferrati do trvđave Fortica i dalje nastavak planinarskom stazom do vrha Kula.
2. dan 26.01. 2018.
Veliko Brdo-Miletin bor-Mali Šibenik (ferratom) – Veliki Šibenik.
Nekoliko riječi o Juri Ćurkoviću. Mislim da je malo planinara i ljubitelje prirode koji nisu čuli ili posjetili internetsku stranicuwww.planinarenje.hr koju uređuje Jure Ćurković. To je najposjećeniji portal u Republici Hrvatskoj. Na tom portalu opisani su mnogobrojni Hodočasnički putovi i bezbrojni planinarski izleti.
Opis puta
Naš prvi zajednički izlet i susret sa ovom dalmatinskom ljepoticom kreće od samog grada Omiša (parkirališta Planovo), od kuda započinje uspon po „Ferrati“ do tvrđave Fortica. Ulazak na stazu započinje odmah iza prvog tunela koji se nalazi u smjeru Poljica. Ulaz nije označen. Prema jugu vidi se puteljak kojim se treba popeti, a koji ima prebojane markacije. S parkirališta vidi se dvije manje podzide koje služe kao orijentir - nekadašnji pješački puta kojim se dolazi do Kapelice i tu s njene desne strane lijevo kreće uspon po ferrati. Ravno od kapelice put je uredno markiran i vodi do tvrđave Mirabela.
Ovaj uspon po ferrati zanimljiv je po tome što cijelo vrijeme prolazi grebenom, pa predstavlja pravu atrakciju jer je nalik na minijaturne alpske ferrate. Sve što se više penjemo svakim korakom vidici su širi i ljepši. Ferrata je solidno napravljena nije teška ni krušljiva, a vidici su prekrasni. Neprekidna dužina ferrate je 400 m. Započinje od Kapelice s 15 m i završava na 250 m. Visinska razlika 235 m. Vrijeme uspona okvirno 45 minuta. Drugi dio ferrate prolazi sjeveroistočnom stranom podno tvrđave Fortice.
Ulazak na stazu iznad parkirališta
Na početku staze podzidane suhozidom koji se vidi s parkirališta i siuži kao orijentir. Ova staza vodi do Kapelice. Od kapelice staza je markirana do tvrđave Mirabela ili Peovica.
Kapelica iz 1823. godine
S njene desne strane započinje uspon po ferrati. Od kapelice ravno vodi dobro markirani put do fortice Mirabela ili Peovica.
Na početku ferrate
Veličanstven pogled na rijeku Cetinu i tornjeve Poljičke planine
Na čvrstim i glatkim stijenama išarane utorima i žljebovima
Ferratom po glatkim stijenama
Pred nama je greben po kojem ferrata prolazi
Na vršnom grebenu – uspon potpomognut klanfama
Pogled unazad na greben kojim smo prošli
Na uskom dijelu hrpta potrebno se osigurati
Kratka vertikalna stijena osigurana sajlom i klanfama
Jure pri usponu po klanfama
Još jedan pogled unazad na veličanstven greben, na Cetinu i Omiš
Mjesto gdje završava ferrata- otvara se lijepi pogled na Mosor
Na vrhu grebena koze na ispaši
Na grebenu pred tvrđavom
Sajle sa sjeveoistočne strane Tvrđave
Ulazak u tvrđavu
Kako je na početku u uvodu rečeno, da je povijest ovog kraja izuzetno zanimljiva. O tome najbolje svjedoči iscrpna i bogata povijest tvrđave Fortica, zajedno s tvrđavom Mirabela ili Peovica.
Na strmoj stijeni na sjeverozapadnom obronku Omiške Dinare iznad grada Omiša nalazi se srednjovjekovna tvrđava Fortica, sagrađena koncem 14. i početkom 15. stoljeća. Tvrđava raspolaže s prostranim dvorištem, kućom i cisternom za posadu. Kroz dugački hodnik prilazi se kvadratnoj kuli s karakterističnim kruništem s kojim završavaju i bedemi.
Tijekom rata s Turcima u 16. stoljeću, na istočnom i sjeveroistočnom dijelu podignuta su dva trokutasta bastiona. Starigrad je bila značajna utvrda u obrani omiškog teritorija, ali i znatno šireg područja između Splita i Makarske u vremenu od 15. do kraja 17. stoljeća. Isto tako, za gusarenje to je bilo jako važno, jer se s jednog mjesta moglo nadzirati veliko područje i na kopnu i na moru.
Do tvrđave može se doći iz samog centra grada preko naselja Baučići dobro uređenom i markiranom stazom s putokazima, ili s obale rijeke Cetine - parkirališta Planovo iza prvog tunela tako da nema bojazni da ćete se izgubiti. Ako se bojite uspona po ferati, ove dvije mogućnosti su vam na raspolaganju.
S tvrđave Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine na otoke Brač, Hvar i Šoltu, Mosor, zatim Poljičku planinu i srednja Poljicu.
Pogled s vrha tvrđave na greben Omiške Dinare
Greben Mosora
Centralni di Fortice
Pogled s Fortice na greben kojim smo došli, Omiš, Poljičku planinu i rijeku Cetinu
Zajednička fotka – centralni dio tvrđave
Duži boravak na Fortici poslužio je za odmor, marendu, uživanje u sunčanom danu i prelijepim vidicima. Nakon toga spuštamo se na stazu koja vodi izohipsom podno grebena zapadnom stranom Omiške Dinare. Na tom dijelu staza prolazi preko zaselka Borka i Pešići, te nas dovodi do napuštenog zaselka Čečuci.
Na ulasku u zaselak postavljen je smjerokaz na drvenom stupu, na kom je ispisan naziv odredišta s vremenima hoda: Omiš 1 h, te vrh Kula 2 h. Na početku, lijepo građena staza najprije prolazi uz ruševne kuće napuštenog zaselaka, zatim kroz visoku borovu šumu, nakon toga nastavlja po oblutcima uz stare, još uvijek dobro očuvane suhozide.
U nekoliko navrata otvara se lijep vidik na Omiš i Poljičku planinu. Nakon 30 minuta laganog hoda izlazimo na manji proplanak od kuda je zapravo najljepši pogled na Omiš i Poljičku planinu i njen najviši vrh Zahod (594 m). Od ovog proplanka, ujednačenim blagim usponom s desne strane ruba borove šume stižemo na Rešaljku do planinarske kuće Imber (neki je zovu i „Luda kuća“) i izvora vode.
Na stazi prema zaselku Borak
Na ovom dijelu staze iznad zaselka Pešići naišli smo na nekoliko divovskih gorostasa – stoljetnih hrastova
Raskrižje putova na ulazu u zaselak Čećuci
Napušteni zaselak Čečuci
Po oblutcima uz stare suhozidine
Pogled na Omiš, Cetinu i Poljičku planinu
Pogled na Omiš, Cetinu i Poljičku planinu
Na blago polegnutom dijelu staze prema pl. Kući Imber
Planinarska kuća Imber nalazi se na 650 m nadmorske visine, a koju održava PD Imber iz Omiša
Ovo sklonište se nalazi u fazi obnove i čini se da će ta faza još dosta potrajati, bar na to upućuju obavljeni radovi. Moj zadnji posjet Omiškoj Dinari i ovom skloništu bio je 2015. Sada i prije 2 godine - stanje je nepromijenjeno.
S lijeve strane u stijeni u malom udubljenju je mali nepresušni izvor vode – Borak. Nedaleko od ovog izvora na putu do lovačkog skloništa naišli smo na manji potočić pitke vode, koji u ljetnom periodu presuši. Naime, od planinarske kuće pedeset metara dalje prema sjeveru, nalazi se zanimljivo lovačko sklonište lovaca iz Borka. Smješteno je ispod veće prevjesne stijene s otvorenim ognjištem u malom udubljenju - polušpilji. Za nuždu u ovom otvorenom skloništu moguće je noćenje, ali je potrebno sa sobom nositi prostirku – podmetač i vreću za spavanje.
Od planinarske kuće Imber moguće je kombinirati više pravaca kako je to na podignutom smjerokazu prikazano: Desno, u smjeru jugozapada planinarski put odvaja se za Podšpilje (1 h i 30 min), za Lokvu (2 h i 30 min), te prema zapadu Vidilica (5 min) – Lijevo prema jugoistoku odvaja se staza za vrh Kula (1 h).
Izvor je obzidan kamenom i na njemu su postavljena vrata, kako ne bi došlo do zagađivanja vode
Lovačko sklonište
Unutar skloništa nalazi se ovo malo ognjište u prirodnoj udubini stijene
Nakon kraće stanke i razgledavanja skloništa nastavljamo put prema krajnjem cilju vrhu Kula. Lijevo od planinarske kuće Imber u smjeru jugoistoka nastavljamo dobro označenom stazom, koja nas ubrzo dovodi do stijena kroz koje se probija nešto strmijim usponom, te izlazi na krševitu zaravan koja se proteže između vrha Stražine 731 m s lijeve i vrha Kule 964 m s desne strane. U nastavku slijedimo stazu u smjeru jugozapada polukružno koja prolazi kroz kamenjar, makiju i nisko raslinje, te nas dovodi ispod vršnog grebena, od kuda nam preostaje još desetak minuta penjanja po ovećim kamenim gromadama do vrha Kula (864 m).
Na stazi – oštrijim usponom kroz kamenjar osiguran užetom („užoferrata“) koja prije dvije godine nije postojala i to je jedna od novosti
Staza se probija kroz kamenjar i nisko raslinje
Na vršnom grebenu
Vrh Kula (864 m)
Vrh je označen gomilom kamenja s natpisom imena vrha i nadmorskom visinom. U gomilu je zataknut drveni križ i komad suhog drveta. Neposredno uz vrh, ozidan je temelj za upisnu kutiju, a u njega je ugrađen i planinarski žig.
Pored lijepog i sunčanog dana, izlaskom na vrh dobili smo jedan od najljepših vidika koji se može doživjeti na srednjodalmatinskim planinama. Neometani široki pogled pruža se na Biokovo, Mosor, Omiš, ušće Cetine, Poljičku planinu, na more i otok Brač. Na vrhu se zadržavamo duže vrijeme kako bismo što duže uživali u prekrasnoj ljepoti koja nas okružuje.
Pogled na Biokovo
Pogled prema zapadu na more i otok Brač
Nakon kraće pauze koja je poslužila za osvježenje i okrijepe, nastavljamo spust istim putom do zaselka Čećuci, od kuda dalje nastavljamo asfaltnom cestom do ishodišta pohoda.
Pri kraju spusta predivan prizor zalaska sunca
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisu.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze