Kružna tura - Gornje kuće - SUTVID - Gornje kuće

MAX
MIN

Srijed, 30. studeni 2016.
Planinski greben Sutvid i Rilić
pruža se u smjeru jugoistoka od Podgore – prijevoja Hrastovac (601 m) na sjeverozapadu  do Baćinskih jezera i ušća rijeke Neretve na jugoistoku u dužini 30 km i čine jedinstvenu cjelinu koja se prirodno nadovezuje na planinski lanac Biokovo. Najviši vrh planine Rilić je Šapašnik (920 m), a planine Sutvid je je istoimeni vrh Sutvid, za koji se koristi i naziv Velika Kapela, visok je 1155 m, a  ujedno i najviši vrh planinske cjeline Sutvid – Rilić. Naime, nadmorska visina vrha Velika Kapela na službenoj karti Državne geodetske uprave upisana je 1157,6 m. Sjevernije i usporedno s Rilićem, u zaleđu se pruža Vrgorsko gorje  s planinama Matokit, Mihovil i Šibenik. Sutvid je najvjerojatnije inačica imena staroslavenskog boga Svetovida čije se ime pojavljuje u slavenskoj mitologiji u različitim oblicima, odnosno kristijanizirani skraćeni oblik romanskog imena Sv. Vida.

Pogled na vrh Sutvid s grebena.

PRISTUP AUTOMOBILOM (do zaselka Gornje kuće)
Sa Jadranske magistrale iznad Živogošća Porat skrenuti u pravcu zaselka Živogošće Murva. Od skretanja 3,6 km treba voziti najprije uskom asfaltnom, potom i makadamskom cestom koja prolazi uz kapelicu i groblje do zaselka Gornje kuće. Na kraju zaselka nalazi se veće proširenje pod kamenim zidom na kojem stoji ploča koju je kao znak zahvalnosti planini i rodnoj kući postavio  Ante Perić. S druge strane tog zida na stablu postavljena je obavijest: „Ne parkiraj- privatno vlasništvo“. Poštujući zabranu, parkirali smo automobil nešto niže na manje proširenje, gdje se može parkirati još nekoliko automobila.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)

Zaselak Gornje kuće (325 m), Kapelica Križica (820 m), Sutvid (1155 m), Prijevoj Prosik (980 m), povratak kružnom turom do Gornjih kuća (325 m). Dužina kružne staze 11,1 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 41 minuta. Minimalna visina 292 m, maksimalna 1155. Visina polazišta 325 m. Visina odredišta 1155 m. Visinska razlika pri usponu 1494 m, pri silasku 1488 m. Prosječan nagib 27%.

 

Izvod iz analize gpx traga

Gotovo svako veće  naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe, kojima su pastiri gonili svoja stada u hladnije i plodnije dijelova Zabiokovlja, seljaci obrađivali poneku njivu, a svi skupa razmjenjivali plodove svoga rada s ljudima s one strane gore. Takve dvije  staze ima i malo mjesto Živogošće, danas poznato po turizmu.
Od parkinga započinje dobro obilježena markirana staza koja prolazi pored nekoliko starih obnovljenih kamenih kuća Ante Perića, kraj kojih je izgrađena staza za boćanje. Nedaleko od kuća dolazimo do prvog raskrižja putova: desno Živogošće Blato 1 h i Kolovrat 0,50 h, ravno Sutvid 3 h. hoda. 

Polazna točka pohoda za Sutvid (Nekad dopušteno parkiralište, sada stoji zabrana)

Naselje Gornje kuće ispred kojih prolazi markirani put

Raskrižje: ravno do Sutvida 3 h, desno Živogošće Blato 1h i Kolovrat 0,50 h

Od ovog raskrižja ulazimo na  lijepo građenu stazu koja se  u serpentinama umjereno penje kroz tipični dalmatinski kamenjar i mediteransko raslinje. Sve što se više dižemo pogledi prema gradićima  Živogošću i Igranama u priobalju na moru čine se sve manja i dalja, a vidici sve ljepši i širi.

Na početku građena staza prolazi uz ograde suhozida, nisku borovu šumu i tipično mediteransko raslinje

Prve jutarnje zrake sunca dopiru na stazu i do nas

Pogled sa staze unazad na Živogošće i Igrane

Točno nakon 1 h laganog hoda stižemo do raskrižja putova i smjerokaza ispisan na stijeni. Desno odvaja se nova, nešto kraća varijanta puta koja direktno vodi na vrh Sutvida. Mi smo se odlučili krenut lijevo prema Brikvi  dužom i težom stazom - BPS (nekadašnja Biokovska partizanska staza). Da je ovaj dio pješačke staze teži najbolje govore znakovi upozorenja označeni na topografskoj karti.

Pored ovog smjerokaza s desne strana stoji još jedan uklesan na stijeni i natpisom Sutvid. Djelo Ante Perića ( njegovi inicijali AP 15. 5.1990.)

Od ovog raskrižja nastavljamo put prema Brikvi i dalje lijepo građenom stazom i nakon 20 minuta hoda dolazimo do prijevoja i kapelice Križica ( 820 m).

Na prijevoju kod kapelice Križica zaklonjeni od vjetra

Lijep i sunčan dan ne umanjuje hladnoću koja je ovih dana na Biokovu - na vrhu Sv. Jure bilježi minus –10° C,  a bura koja puše osjećaj hladnoće dvostruko pojačava. Od kapelice staza nastavlja umjerenim spustom dvjestotinjak metara gubeći na visini 20 m  do slijedećeg raskrižja, gdje građena staza nastavlja ravno za Brikvu. Desno se odvaja nešto zahtjevnija staza  koja vodi kroz gustiš makije i kamenjar, gdje je neophodna upotreba ruku. Opravdano stoji upozorenje na topografskoj karti da se radi o zahtjevnijem putu.

Od kapelice po građenom putu

 Kroz gustiš smreke i niskog mediteranskog raslinja

Preko kamenih grota

Kroz kamenjar prema grebenu

Nakon 30 minuta uspona po teško prohodnoj pomalo i zapuštenoj stazi izlazimo na glavni greben Sutvida, do bezimenog vrha na nadmorskoj visini 956,9 m (karta DGU) od kuda nam je do vrha  preostalo još 1 h hoda po grebenu i skakutanja s kamena na kamen. Sa grebena pružaju se lijepi pogledi na priobalje, more i otoke, na planine Zabiokovlja, Mihovil i Šibenik, na sam greben i vrh Sutvida. Kako je vrijeme odmicalo dan je bio topliji, a i bura je donekle popustila. Ovaj dio puta, kao i cijeli greben do vrha nema vidljive staze, zahvaljujući dobrim (svježe obnovljenim) markacijama snalaženje nije upitno. 

Po grebenu prema vrhu

Na grebenskom putu provlačenje kroz kamenje

Na prijevoju i raskrižju putova: lijevo odvaja se staza za Duge njive (3,30 min.), desno za Živogošće (3 h), te ravno vrh Sutvid (40 min.)

S prijevoja počinje završni oštriji uspon na sam vrh Sutvida, kroz kamenjar i makiju prateći dobro markiranu stazu. Na mjestima neophodna je uporaba ruku. Obzirom da puše jak vjetar, penjanje po ovakvom terenu tražilo je dodatni oprez, što je uspon donekle usporavalo.

Pogled unazad na greben kojim smo prošli sa završnog uspona prema Sutvidu

Od prijevoja za 45 minuta strmog uspona po izrazito jakoj buri dolazimo na sam vrh planine Sutvid (n/v 1155 m). Vrh je označen većom gomilom kamenja s natpisom vrha i nadmorskom visinom. Vrh je kontrolna točka KT 7 BPS-a, a koja je istovremeno kontrolna točka HPO-a. Biokovska planinarska staza bila je otvorena 1979. godine pod nazivom „Biokovski partizanski put“. Današnji naziv je od 1993. godine. Uz VPP to je, zacijelo, jedna od najatraktivnijih hrvatskih planinarskih obilaznica. Sutvid je po slavenskoj mitologiji jedan od najvažnijih bogova – Bog rata. Nije slučajno da je ovaj vrh dobio ime  Sutvid – inačica svetog Vida, odakle „sveti Vid“ sve vidi. I doista se puno toga vidi!

Prema sjeveru, nižu se planine i hrptovi Vrgorskog gorja, Sveti Mihovil, Šibenik i Matokit. Prema jugoistoku, greben Rilić planine koji se strmo nadvio nad uvalama Drvenika i Zaostroga. Na jugu more iz kojeg izranjaju otoci Hvar, Korčula, te poluotok Pelješac. Prema sjeverozapadu lijepo se vidi masiv Biokova sa svojim najvišim vrhovima. Doista očaravajući vidici na sve strane.

Vrh Sutvid

Pogled na Vrgorsko gorje, Sveti Mihovil i Šibenik

Prema jugoistoku proteže se greben planine Rilić

Zajednička fotka na vrhu Sutvida

Za odmor i marendu u zavjetrini pod toplim zrakama sunca koncem studenog odvojili smo puni sat vremena uživajući u vidicima neodoljive ljepote. Nakon toga, za povratak nastavljamo grebenom prema jugoistoku praveći na taj način kružnu turu preko vrha Male Kapele i prijevoja Prosik do Gornjih kuća. Sa sjeverne strane u surovom kršu ima nekoliko malih ograđenih oaza (Prosik i Rasovac). U zadnjoj trećini grebena puhala je orkanska bura, svaki put kad bi zakoračili postajala je mogućnost da nas vjetar baci, stoga, kretanje grebenom bilo je otežano i sporo, ali s puno opreza. Zato, apsolutno treba poštivati opasku u planinarskim vodičima da se greben tijekom ljetnih žega i burnog vremena izbjegava.Dolaskom do prijevoja i prelaskom, na jugoistočnu stranu ušli smo u zavjetrinu, gdje bure gotovo i nije bilo.

Na uskom ispostavljenom dijelu grebena

Po kamenim gromadama

Na vjetrometini uz orkansku buru

Na prijevoju Prosik

Dužina grebena od vrha Sutvid do prijevoja Prosik je 2 km, vrijeme hoda 2 h. Oficijalno vrijeme na putokazu stoji 1 h i 30 minuta. Kraća pauza, a nakon toga još jednom zavojitom građenom stazom po  serpentinama spuštamo se prema moru, sve do starog napuštenog sela Kolovrat i ograđenih podzida za stoku, gdje dosežemo najnižu točku nadmorske visine 292 m. Tu je i raskrižje putova: lijevo odvaja se staza za Živogošće Blato, desno za Gornje kuće.

Spust serpentinama

Pri spustu

Napuštene kuće u zaselku Kolovrat

Od raskrižja na Kolovratu nastavljamo desno umjerenim usponom po lijepo građenom putu prema Gornjim kućama. Ova staza ujedno je i šetnica koja paralelno sa planinarskom stazom vodi do razglednog vidikovca i vrha Sv. Petar i kružno se spušta na Strn. Do raskrižja  gdje se šetnica desno odvaja za Sv. Petar i Strn, nastavljamo ravno građenom stazom koja vodi po izohipsi podnožjem grebena Sutvida sve do Gornjih kuća, gdje stižemo u 16 h u smiraj dana.

Pogled unazad na Matokit

Raskrižje putova: Sv. Petar (15 min.), ravno Gornje kuće (45 min.)

Na stazi prema Gornjim kućama

Pri kraju puta u smiraj dana

Dolazak u zaselak Gornje kuće

Zalazak sunca sa ceste prema Živogošću

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim blogom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D - profl staze

LINK - Album fotografija