Biokovo je najduža i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1763 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote, Parkom prirode proglašen je 1981. Podnožje Biokova je blago nagnuta zaravan, proteže se od mora (visinski) okvirno 300 – 350 m. To je zona bujne vegetacije mediteranskih kultura vinove loze, maslina i smokava. Na taj pojas nastavlja se najimpresivniji dio stijena koje se uzdižu u visinu oko 1000 m i dijele Zagoru od Primorja.
Vegetaciju, u tom pojasu čine hrast medunac i crni grab s primjesama crnog bora. Povrh tih stijena pruža se slijedeći pojas koji ima oblik široke visoravni oko 3-4 km, a karakterizira ga bogato razvijen krški reljef. Najznačajniji vrhovi pored Sv Jure 1762 m su : Troglav 1658 m, Sv. Ilija 1642 m, Šćirovac 1619 m, Kimet 1536, Vošac 1422 m i niz drugih manjih vrhova.
Gotovo svi vrhovi Biokova su teško dostupni, zahtjevni, vremenski dugotrajni, a gotovo da i nema mogućnosti snabdijevanja vodom u planini. Niti jedan uspon na ove vrhove ne smije se podcijeniti.
Biokovo – vrh Sv. Jure 1763 m
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Velikog Brda (zaselak Nemčići)
Vrlo je jednostavan. Ukoliko se dolazi autocestom od Splita- izlaz na čvoru Zagvozd. Proći tunel Sv. Ilija, izaći na staru Jadransku cestu (magistralu) i nastaviti vožnju prema gradu Makarska. Neposredno prije ulaska u ovaj grad, nakon što se prođu mjesta Baška Voda, Promajna i Krvavica, treba skrenuti lijevo na asfaltnu cestu koja vodi za selo Veliko Brdo. Kod crkve Svetog Jeronima u Velikom Brdu, mogu se pronaći prve markacije za ovaj planinarski izlet. Ako se ova točka uzme za početnu, tada tu treba parkirati automobil i nastaviti od crkve ravno uzbrdo do kraja asfaltne ceste u zaselku Nemčići.
Ako se nastavi dalje sa automobilom, treba voziti do kraja asfaltne ceste u spomenutom zaselku i pored table sa smjerokazima ima mjesta za parkiranje nekoliko automobila, tu treba parkirati automobil jer je to početna točka ovog planinarskog izleta. Od tu dalje nastavlja makadamski put koji vodi za Makar.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim točkama):
Veliko Brdo (zaselak Nemčići) (336 m), Planinarska kuća Slobodan Ravlić (Lokva) (1476 m), Vrh Sedmina (1563 m), Pl. kuća pod Svetim Jurom (1594 m), vrh Sveti Jure (1763 m), Očeski (3 bunara) (1125 m), parkiralište Milići (495 m). Ukupna dužina staze 12,7 km. Ukupno vrijeme hoda 8 h i 4 minuta. Visinska razlika pri usponu 1559 m, pri spustu 1400 m. Prosječan nagib 24%.
Izvod iz analize gpx traga
1. dan 25.04.2018. - Biokovo
Predviđena je slijedeća kružna staza: od zaselka Nemčići preko planinarske kuće Slobodan Ravlić (Lokva) grebenom preko vrha Sedmina do vrha Svetog Jure. Od vrha spust preko Očeski (3 bunara) do parkinga u selu Milići.
2. dan 26.04.2018. - Biokovo
Predviđena je slijedeća kružna staza: Selo Šute – preko Šutinih stanova na vrh Šćirovac. Od vrha Šćirovac grebenom preko vrha Zec na vrh Bukovac te spust preko pl. kuće Bukovac na Gornja Brela.
3. dan 27.04.2018. – Biokovo
Predviđena je slijedeća planinarska staza: Ravna Vlaška – vrh Kimet - spust na Ravna Vlaška.
4. dan 28.04.2018. – Svilaja
Predviđena je slijedeća planinarska staza: Donje Ogorje (Mala Milešina) preko lokve na vrh Svilaje. Spust istim putom do Mala Milešina (parking).
Opis puta
Srijeda, 25. travnja 2018.
U ovom napornom i lijepom planinarskom izletu, tekstopisom i slikopisom, opisat ću uspon od Velikog Brda (zaselak Nemčići) na vrh Sveti Jure i spust do Milića. Za ovu planinarsku kružnu stazu koristili smo dva automobila. Jedan smo ostavili u selu Milići, a drugi u Velikom Brdu (zaselak Nemčići), od kuda smo krenuli na uspon. Planinarska staza za ovaj strm i naporan uspon započinje u Velikom Brdu (zaselak Nemčići) iznad kuća. Na samom ulazu na stazu postavljeni su smjerokazi s natpisom imena odredišta i potrebnim vremenom hoda – (Makar 0,30 h), Lokva 3,45 h, Sv. Jure 4,30 h, Krjava 2h).
Planinarska staza je dobro markirana i u samom početku vodi oštro izravno uzbrdo između ograda omeđene suhozidom, pa se brzo dobiva na visini. Nakon izlaska na nekadašnju podzidanu pastirsku stazu, uspon se nastavlja po njoj, a ona se u serpentinama uspinje do pod Krjavu i do prvog raskrižja putova. Na tom križanju mi nastavljamo desno.
Ulaz na stazu
Na samom početku staza izravno prolazi između suhozida
Na podzidanom - lijepo građenom dijelu staze
Na kratkom polegnutom dijelu staze
Pogled sa staze na more, otoke i prigradska naselja Makarske
Nakon 25 minuta hoda stiže se na križanje planinarskih putova pod Krjavom na kojem treba skrenuti desno kroz usjek Stubica. Od ovog raskrižja nakon 5 minuta hoda stiže se do slijedećeg križanja. Na ovom raskrižju pružaju nam se dvije mogućnosti uspona na Svetog Juru. Desno preko Vošca i lijevo (naš odabir) preko Lokve.
Na ovom dijelu uspona kroz usjek pojedini dijelovi staze su postali vododerina i treba to uzeti u obzir. Za prolazak spomenutog usjeka treba oko 30 minuta hoda. Nakon ovog usjeka stiže se na Točila koja su u naravi strma padina ispod litica Štropca. Za prolazak Točila treba oko sat vremena, vidici su jako lijepi a planinarska staza prelazi s lijeve na desnu stranu kuloara i nastavlja po njoj preko glatkog ruba litice Solila, do izlaska na biokovsku visoravan. Za posljednji dio uspona po desnoj strani kuloara treba oko 40 minuta.
Raskrižje putova
Na lijepo građenom dijelu staze
Kroz usjek po siparu
Pogled unazad
Prelazak preko sipara na desnu stranu kuloara
Pogled unazad na stazu
Pogled unazad na stazu kojom smo prošli
Kratak odmor s lijepim pogledom na Makarsku rivijeru
Nakon 2 h i 15 minuta teškog uspona dolazimo na nadmorsku visinu od 1300 m i raskrižje putova. Prije nastavka uspona prema PD Slobodan Ravlić na Lokvi, može se skrenuti desno na vrh Štropca (1444 m) zbog jako lijepog pogleda na Makarsku, obalu i otoke, za što treba odvojiti oko 30 minuta. Isto tako, put se može nastaviti dalje za Sv. Juru- 2 h i 30 minuta.
Nakon izlaska na biokovsku visoravan, uspon se nastavlja po dobro obilježenoj planinarskoj stazi koja vodi po kamenitom zatravljenom terenu i prolazi preko - Radovih dolaca s minimalnim spuštanjem i dizanjem sve do PD Slobodan Ravlić na Lokvi. Za ovu dionicu potrebno je oko 20 minuta.
Izlazak na biokovsku visoravan
Radov dolac
Dolazak do PD Slobodan Ravlić na Lokvi
Planinarska kuća Slobodan „Ravlić“ (1476 m) na Lokvi, poznata je kao lugarnica na Lokvi. Nazvana je po makarskom planinaru koji je 16. siječnja 1981. godine poginuo u snježnoj oluji na Troglavu. U blizini kuće, oko 15 minuta od nje, nalazi se jama s vječnim ledom iz koje su mještani nekoć vadili led za turističke potrebe i nosili ga u Makarsku. Njom upravlja HPD Biokovo - Makarska.
Na Lokvi kod PD Slobodan Ravlić, ovaj smjer uspona na Svetog Juru se priključuje na Biokovsku Planinarsku Stazu (BPS). Od ovog križanja, nastavak uspona je moguć po dvije djelomično različite varijante:
Prva: Od spomenutog planinarskog doma treba nastaviti po BPS prema Vošcu do križanja planinarskih putova u Babinoj, na kojem treba skrenuti lijevo i nastaviti po planinarskoj stazi koja vodi od Makara preko Vošca do Svetog Jure. Nakon skretanja slijedi lagani uspon po hrptu vrha Troglav a nakon njega planinarska staza nekoliko puta vodi gore-dolje, izlazi na biokovsku asfaltnu cestu po kojoj se vraća do PK „Pod Svetim Jurom“, od koje započinje jako oštar ali kratak uspon do vrha.
Druga: Odmah iza planinarskog doma treba skrenuti lijevo na razvidan stjenoviti greben, i nastaviti po njemu obilazeći mnoge vrtače i ponikve. Smjer kretanja označen je crvenim i bijelim štapovima i malim hrpama kamena – (Čuljci). Ovaj smjer se spaja na prethodno opisani, samo nekoliko minuta prije izlaska na biokovsku asfaltnu cestu. Ovaj smjer je puno ljepši od onog preko Babine Vrkle jer ima otvorene poglede cijelo vrijeme u svim smjerovima. U ovom planinarskom izletu izabrana je druga varijanta uspona.
Na grebenskoj stazi prema Svetom Juri
Kratak odmor
Pogled sa staze prema jugoistoku na vrh Vošac
Prema sjeverozapadu na vidiku Sveti Ilija i Šćirovac
Pogled prema vrhu – Sveti Jure
Planinarska kuća Pod Svetim Jurom
Preostaje nam još ovaj zadnji oštar uspon do vrha uz pomoć užeta postavljenog na željezne šipke. Na vrhu, uz samu ogradu TV odašiljača, nalazi se kapelica Sv. Jure. Vrh Sv. Jure (1763 m) najviši je vrh na Biokovu i drugi najviši u Hrvatskoj. Vrh je velika stjenovita kupola, zauzeta TV tornjem. Do 1964. godine, kada je izgrađen ovaj objekt, na njemu je stajala kapelica Sv. Jure.
Metalni žig je ugrađen na kamen desetak metara jugozapadno od kapelice a sama vršna točka, označena geodetskim stupom, nalazi se u ograđenom prostoru i nije dostupna planinarima. Ovaj uspon je naporan, zahtjevan i ne smije se podcijeniti.
Na usponu prema vrhu uz pomoć užeta postavljenog na željezne šipke
Dolazak na vrh Sv. Jure (1763 m)
Zajednička fotka ispred crkve Sveti Jure
Misno slavlje u crkvici Svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan, dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješice opisanim stazama.
S vrha se pruža lijepi pogled neometan niti u jednom smjeru.
S lijeva na desno redaju se slijedeći vrhovi: Veliki Šibenik, Mihovil (Mijovija) i Matokit
Nakon duže pauze, spust s vrha najprije slijedi 200 m biokovsku cestu do „Zagoške krivine“ na kojoj skreće desno do vrha pored „Crne Ledenice“ i nastavlja dalje po krškoj goleti do Razvale. Sa razvale slijedi oštriji spust najprije po rijetkoj a poslije po sve gušćoj borovoj šumi do Očeskih bunara, koji se nalaze na 1135 metara nadmorske visine. Na ovoj lokaciji se nalaze tri nepresušna bunara na manjoj travnatoj zaravni.
Smjerokaz na kojem treba skrenuti desno s biokovske asfaltne ceste "Zagoška krivina"
Na samom početku spusta po golim kamenim pločama
Pogled unazad
Preko razvalina po kamenjaru prošaranom travom
Dolazak na Očesci, gdje se nalaze 3 bunara
Od Očeskih bunara, planinarska staza ulazi u visoku bukovu šumu do zarušenih pastirskih staja koje se nalaze na koti od 830 m nadmorske visine. Nakon spomenutih staja slijedi silazak kroz rijetku bukovu šumu i visoku makiju sve do požarnog puta koji se nalazi na 550 m nadmorske visine. Nakon prelaska požarnog puta planinarska staza skreće prema zapadu, vodi uz suhozide sve do zaselka Milići koji je završna točka ovog planinarskog izleta.
Na stazi pri spustu
Staza prolazi uz suhozide
Prijelaz preko makadamske veste
Dolazak na parking u selu Milići. Tu završava naša današnja avantura planinarenja na Biokovu
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthi, na topo karti, vertikalni profil staze te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze