Srijeda, 19. lipnja 2013.
Klek, kao planina opisan je u mnogim planinarskim knjigama i vodičima, kao i na mnogim web stranicama i blogovima. Stoga, nema potrebe više o Kleku pisati, već samo nekoliko osnovnih natuknica, kao podsjetnik.
Klek s nadmorskom visinom 1180 m je istaknuta planina na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Klek se u planinarskoj literaturi često naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva i alpinizma tako da će i oni željni adrenalina doći na svoje. Svojim osebujnim izgledom privlači mnoge znatiželjnike, putnike i istraživače. Njegova vršna stijena koja se izdiže iznad šumskog bila visoka je 200 m. Stoga, je oduvijek bila inspiracija narodnoj mašti, pa su za njega vezane mnoge priče i legende. Jednu priču zabilježio je u 17. stoljeću slovenski povjesničar i znanstvenik Johann Weichard Valvasor. Naime, zabilježio je narodno vjerovanje da se za vrijeme olujnih noći na samom vrhu Kleka, u ponoć, skupljaju vještice, vile i vilenjaci iz cijeloga svijeta, a njihovo kolo i vrisak dopiru do samoga grada Ogulina.
Kako već duže vrijeme planiramo posjetiti Klek, ali nas je nešto uvijek sprečavalo da ne odemo ili je bilo nešto važnije. Konačno, došao je i taj dan 19. 06. 2013 kada se ekipa od 5 članova PD Knezgrada u sastavu Sandro, Fedor, Zoran, Zdrave i ja, Mirko. Iz Ike krenuli smo u 7 h preko Novog Vinodolskog do Bjelskog. Dužina puta 118 kn. Potrebno vrijeme vožnje 2 h i 30 minuta. Na putu se ne zaustavljamo - odlučili smo preskočiti sve kafiće i restorane i prvu jutarnju kavicu popiti kod naše poznanice Ivanke u Buffetu „IVANA“ u Bateru.
Dok mi pijemo kavu, Zdrave je odjednom nestao. Odlazim u Buffet i imam što vidjeti: Zdrave se isprsio, raširenih nogu čvrsto stojeći, uzdignute glave i vadi novčanik, odlučio je platiti kavu. U tom trenutku vidjevši otvoreni novčanik, Ivana je zagrlila Zdraveta. Ne znadem razlog, dali je to što naš bogati Hrvatski penzioner na rubu siromaštva plaća kavu, pa da dođe još koji puta ili ga je Ivana uhvatila da ne padne, ili je pak neki treći razlog. Pravi razlog, nadam se, doznati ćemo slijedeći put kada posjetimo Ivanu.
Ivana i Zdravko
Napuštamo Bater i Ivanu i vožnju nastavljamo do Bjelskog, gdje stižemo u 9 h i 20 minuta. Najkraći i najčešći pješački uspon do vrha Kleka počinje u Bjelskom (12 km od Ogulina). Bjelsko je zaselak Musulinskog Potoka, sela u zapadnom podnožju planine, a nalazi se na 632 m nadmorske visine
ISHODIŠTE POGODA (s karakterističnim putnim točkama)
Za ovaj planinarski izlet odabrali smi Bjelsko za ishodišnu točku pohoda Bjelsko (632 m), dom Klek (1000 m), vrh Kleka (1180 m), zatim vrh Klečica (1058 m). Silazak istim putom do Bjelskog (632 m). Dužina staze 8,6 km.Vrijeme gpx traga 4 h i 38 minuta. Minimalna visina 648 m, maksimalna 1181 m. Visina polazišta 648 m. Visina oddredišta 1180 m). Visinska razlika pri usponu 857 m, pri silasku 850 m. Prosječan nagib 23%.
Izvod iz analize gpx traga
Dolaskom do startne pozicije, slijede ubrzane pripreme za pohod na Klek.
Užurbane pripreme za pohod
Na kraju sela na izviđačkoj kući stoji markacija i natpis sa strelicom za Klek. Pohod započinjemo u 9 h i 30 minuta. Na samom početku staze susrećemo informativni pano (ploču) s podacima o biološkoj raznolikosti i bogatstvu Kleka i okolice. Iznad sela prostire se velika livada puna cvijeća.
Na početku staze na livadi iznad sela
Iz polegnutog dijela staza se lagano i neprekidno uspinje dalje kroz gustu stoljetnu bukovu šumu, tako da je ljeti za vrijeme vrelih i sparnih dana ugodan. Na stazi nailazimo na još nekoliko info ploča, tako da ova staza ima i edukativni karakter.Ovaj dio bukove šume naziva se "Kobila" sve do pl. doma.
Jedna u nizu informativnih ploča o biološkoj raznolikosti i bogatstvu ovog kraja
Po vrlo toplom i sparnom danu na nekoliko mjesta smo počinuli i osvježavali se, potom, bez žurbe, obzirom da je dan dug uz razne komentare prethodnih pohoda, neprimjetno stižemo do doma. Ispred nas se pojavio veliki natpis: „Dobro došli u carstvo Vještica“.
Natpis: „Dobro došli u carstvo Vještica“
Pred dom Klek stižemo u 10 s i 55 minuta. Tu se uz marendu i osvježenje zadržavamo duže vrijeme.
Planinarski dom Klek
Planinarski dom Klek smješten južno u podnožju vršne stijene na nadmorskoj visini 1000 m. Sagrađen je u periodu od 1954 do 1958 godine. Dom je kamena zidana kuća sa prizemljem i potkrovljem. U prizemlju se nalazi kuhinja, na katu i prigrađenom krilu spavaonica sa smještajnim kapacitetom 40 ležaja. U principu dom je otvoren za vikende. Njime upravlja PD Klek iz Ogulina. Dom je elektrificiran i posjeduje vodu iz cisterne, koja se sakuplja sa limenog krova doma. U blizini doma nalazi se mali telekomunikacijski odašiljač.
Zajedno ispred doma
U 11 h i 20 minuta nastavljamo put prema vrhu. Od doma staza vodi zapadnom stranom planine. Nakon desetak minuta hoda prolazimo pored manje špilje.
U podnožju stijene manja špilja. Nešto malo dalje okvirno stotinjak metara dolazimo do raskrižja putova. Iz pravca kretanja ravno staza vodi na Klečicu, a desno na vrh Kleka. Tu započinje teži dio puta koji vodi uz podnožje vršne stijene. Ogulinski veterinar Franjo Fink, na poticaj središnjice HPD-a i uz novčanu potporu ogulinske općine, probija 1890. put kroz Klečku stijenu do vrha, izgradivši stepenice i na dva mjesta postavlja željezne ljestve. Stepenište je obnavljano nekoliko puta, na kojemu su postavljena užad, a na samom vršnom dijelu i čelične sajle.
Uspon uz stijenu uz pomoć užeta
Uspon uz stijenu uz pomoć užeta
Nakon stepeništa izlazimo na greben - vidikovac, od kuda se pruža lijep pogled na zaselak Musulinski Potok i Bjelsko.
Pogled na južni dio planina Gorskog Kotara
Nakon razgledavanja i fotkanja, nastavljamo uspon prema vršnom grebenu gdje dolazimo do kružnog betonskog sletišta, gdje se u slučaju potrebe spuštaju helikopteri. Dalje, staza po uskom grebenu vodi prema vrhu. Na tom dijelu postavljene su sajle radi sigurnijeg prolaza u slučaju jakih vjetrova ili snijega.
Prolaz po uskom grebenu osiguran sajlama
Sam vrh Kleka gotovo je ravan, to je kamena glavica u promjeru desetak meta. Na njemu je smješten telekomunikacijski toranj, a na suprotnoj strani postavljen je željezni stup usidren salama, obojan u crveno- bijelo koji označava sam vrh. Pored stupa ugrađeni u kamen nalaze se žigovi HPS-a i GPP-a.
Vrh Kleka (n/v 1181 m) sa telekomunikacijskim tornjem
S vrha Kleka je lijep pogled, pogotovo, po lijepom i vedrom danu na najviše planine Gorskog kotara (Bjelolasica, Risnjak...), sjeverozapadne Hrvatske (Sv. Gera, Medvednica...), te na cijeli Ogulinski kraj.
Pogled sa vrha na Klečicu
Po starom ustaljenom običaju na vrhu gotovo obvezna zajednička fotografija.
Zajednička fotka na vrhu Kleka
Sunce nemilosrdno grije, iz tog se razloga ne zadržavamo previše, želimo potražiti zaštitu u hladu. Uz kratku konsultaciju pala je odluka da se ode do Klečice. U 12 h napuštamo Klek i nastavljamo put u smjeru Klečiće.
Po grebenu u gustoj bukovoj šuni prema Klečici. Staza je dobro označena i markirana, dok uspon na Klečicu nije markiran. Preporuča samo spretnim i iskusnim planinarima. Fedor i ja, Mirko, odlučili smo iskušati svoje penjačke sposobnosti i popeti se na Klečicu. Moram reći, da je uspon relativno lagan, osim na jednom uskom dijelu, gdje je stijena više izložena. Bez većih teškoća uspješno smo se uspeli i spustili, i ako je spust u principu uvijek zahtjevniji i opasniji.
Na vrhu Klečice ( n/v 1060 m), u pozadini vidi se Klek
Nastavak puta do pl. kuće uz mali odmor, a potom spust do Bjelskog, gdje nam je parkiran automobil. Prilično žedni i umorni, raspitujemo se, gdje je najbliži kafić ili restoran da se dobro osvježimo. Odlazimo u pravcu Ogulina do prve Picerije tu se osvježavamo sa hladnom pivom. Za dobar i uspješan pohod odlučili smo se nagraditi dobrom večerom u restoranu „Putniku“u Sobolima. Tradicionalno, u ovom restoranu se dobro jede, stoga je uvijek puna. Ako ste u blizini ili putujete u Rijeku ili izlazite iz nje, a gladni ste, ne želite puno novca potrošiti, a ne želite jesti bilo što (splačine), onda navratite u restoran „Putniku“, nećete biti razočarani.
Tek što smo sjeli, Nives i Željka naše ljubazne konobarice (nama već dobro znane) izrazile su dobrodošlicu nudeći nam široki asortiman jela. Evo te ljubazne poslijepodnevne ekipe:
Nives i Željka
Zajednička fotka sa našom konobaricom Nives za vrijeme večere
Ovaj blog je „moj planinarski dnevnik“ i nije mjesto za reklamiranje, niti je vodič kroz restorane, ali ne mogu odoljeti a da ne pohvalim :
RESTORAN „PUTNIKU“ ČAVLE nalazi se na adresi:
Soboli 52, Čavle. Tel: 051/259-524.
Do restorana se može doći po staroj cesti Rijeka Zagreb i sa autoputa od naplatnih kućica. U okviru restorana je veliki parking predviđen i za velike kamione i šlepere. Svim putnicima namjernicima koji dolaze u Rijeku i onima koji odlaze, kao i svim Riječanima i cijeloj grobinštini, savjetujem, da posjete ovaj restoran PUTNIKU, neće biti razočarani. Bit će ugodno iznenađeni, jer odnos cijene, količine i kvalitete je izbalansiran i povoljan. Ako k tome dodamo uslužnost, brzinu, kvalitetno i ljubazno osoblje, onda to ovaj restoran čini kompletnim i poželjnim da se posjeti.
U nastavku slijedi: vertikalni profil staze, Gpx tragovi na Google earthu i topo karti, te link na album foografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze