Četvrtak, 18. siječnja 2018.
Viševica (1428 m) - ima stožasti travnat vrh koji strši iznad šumske vegetacije. S pravom se ubraja među najljepše vidikovce u Gorskom Kotaru, kako opsegom tako i ljepotom vidika. Ipak njeno najvažnije obilježje je bogatstvo šumskog plašta, koje zajedno sa susjednim bitorajskim šumama čini jedinstveno područje. Unatoč stalnim sječama, tu je još uvijek mnogo nedirnutih kutaka punih divljine i romantike. Obzirom, da se nalazi u sredini podjednako udaljena od Velebita, Bjelolasice, Risnjaka, Snježnika, Učke i otočnih vrhova Sjevernog Jadrana, s vrha promatrač ima osjećaj da se nalazi u središtu golemog prirodnog amfiteatra.
Goli – travnati vrh Viševice leži pod snježnim pokrivačem
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Liča)
Iz Ike krećemo s 2 osobna automobila. U Matuljima ulazimo na autocestu i vozimo se do naplatnih kućica i izlaza na čvoru „Vrata“, gdje silazimo s autoceste i vožnju nastavljamo do centra Fužina. U centru skrećemo lijevo na cestu koja vodi za Novi Vinodolski. Vožnju nastavljamo do centra sela Lič, od kuda je polazna točka našeg uspona na vrh Viševice. Obzirom da se radi o kružnoj turi, za ovaj izlet koristili smo 2 automobila. Jedan automobil ostavljamo u Liču, drugi kod Vagabundine kolibe.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Centar Liča (701 m), Svetište Majka Božja Snježna (737 m), Viševica (1428 m), Vagabundina koliba (860 m). Dužina staze 15,3 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 01 minuta. Minimalna visina 701 m, maksimalna 1439 m. Visina odredišta 1428 m. Visinska razlika pri usponu 1028 m, pri silasku 868 m. Prosječan nagib 15%.
Izvod iz analize gpx traga
Lič-polje,
nalazi se na jugozapadnom rubu Gorskog Kotara južno od Fužina, površine je 24 km². Omeđeno je sa sjeveroistočne strane grebenom Bitoraja (1.386 m), sa istočne i jugoistočne strane Viševicom (1.428 m) i Zagradskim vrhom (1.187 m) i s južne strane vrhom Kobiljak (1.107 m), te sa zapadne strane nešto nižim vrhovima ispod 1000 m. Polje je dobilo ime po najvećem naselju Lič i ono je najstarije naselje u općini Fužine. Na mjestu gdje je bila i ranije crkva (razorena u doba 2. svjetskog rata), danas se nalazi Svetište Majka Božja Snježna.
Opis puta:
Iz centra Liča markirana staza u cijelosti vodi asfaltnom cestom u dužini 2,7 km do Svetišta, a nakon toga nastavlja označenom planinarskom stazom po makadamskoj cesti, po kojoj paralelno vodi i Križni put na brdo Sveti Ivan. Nakon prijeđenih 600 m, Križni put odvaja se desno, mi slijedimo markiranu planinarsku stazu po šumskoj vlaki. Od Svetišta, nakon pola sata hoda ulazimo na zasnježeni dio puta koji nas uskoro dovodi do travnatog proplanka od kuda se pruža prekrasan pogled Lič-polje i okolne vrhove.
Ispred Svetišta
Majka Božja Snježna
Svetište ima povijest koja datira iz 1733. godine kada su prema predaji žitelji sela krenuli u obnovu ruševne crkve svetog Ivana Krstitelja, ali im se crkva stalno rušila da bi 5. kolovoza pao snijeg. Tada su napravili kapelicu od snijega, a u njoj se ukazala Majka Božja. Zato se umjesto prvobitne zamisli izgradila kapela posvećena Gospi Snježnoj. 70 - tih godina prošlog stoljeća uveden je tradicionalni blagoslov vozila koji se, osim u Liču, obavlja još samo na Trškom Vrhu kod Krapine. U blizini se nalazi brdo Sveti Ivan na kojem je trasa križnog puta i kapelica izgrađena u čast papi Ivanu Pavlu II.
Šumskom vlakom kroz bukovu šumu
Prvi susret sa snijegom
Pogled na Lič-polje, Risnjak, Snježnik, Guslicu i Tuhobić
Od ovog travnatog proplanka nastavljamo nešto oštrijim usponom kroz visoku bukovu šumu. Staza prolazi u kombinaciji šumskih vlaka i planinarskih kratica koje presijecaju te vlake. Sve što dalje idemo snjega je sve više. Podloga je stvrdnuta i zaleđena iznad koje je nekoliko centimetara sviježeg snijega, ugodna za hodanje. No, kasnije se pokazalo da zaleđena podloga pri kosinama i uzbrdici i nije tako ugodna kao na šumskoj cesti. Nedugo zatim izlazimo na makadamsku cestu koja vodi za Javorje. Tu smo stigli do Godac poljane i raskrižja putova. Lijevo odvaja se staza za Bitoraj i Javorje, desno za Viševicu.
Makadamska cesta prekrivena snijegom
Na šumskoj stazi pri manjem spustu
Raskrižje putova na Gudac livadi
Od ovog raskrižja prelazimo livadu, izlazimo na makadamsku cestu. Tu nam se pružaju dvije varijante uspona na Viševicu. Prva varijanta vodi izravno po izrazito strmom terenu i treba ga izbjegavati ako je podloga vlažna ili prekrivena snijegom, kao što je to sada, odbacili smo ovu mogućnost. Stoga preostaje nam druga varijanta koja vodi zaobilazno – polu kružno makadamskom cestom prema sjevernoj strani livade Gudac. Na postavljenom smjerokazu sa ceste skrećemo desno na šumski planinarski put koji oštrijim usponom sa sjeverne strane planine vodi na vrh Viševice. Zbog tvrde snježne podloge ovaj uspon odvijao se polako uz veliki oprez, zbog mogućnosti proklizavanja. U ovom slučaju dobro bi došle dereze. Nažalost imali smo samo jedne male dereze (žabice) za našu Loretu. Konačno, na vrh stižemo sigurni. Za sav trud i napetost izlaskom na vrh nagrađeni smo prelijepim panoramskim pogledima.
Prelazak preko livade
S makadamske ceste skrenuli smo desno na stazu koja dalje vodi do vrha Viševice
Na stazi po netaknutom snijegu
Pri prečenju jedne manje kosine
Bilo bi dobro da smo svi imali male dereze
Oštriji uspon sa sjeverne strane
Izlaskom na vrh, oduševljenju nema kraja
Na vršnom grebenu
Viševica sa svojom nadmorskom visinom 1428 m predstavlja središnji vrh podjednako udaljen od Velebita, Bjelolasice, Risnjaka, Snježnika, Učke i otočnih vrhova sjevernog Jadrana, s vrha promatrač ima osjećaj da se nalazi u središtu golemog prirodnog amfiteatra. Pogledi su fenomenalni neometani na sve strane. Posebno je lijep pogled na Lič-polje, Fužine, Rijeku, greben Učke i Ćićarije, posebice prema priobalju, moru i otocima sjevernog Jadrana. Po ovakvom lijepom vremenu kao što je danas lijepo se vide Kamničko-Savinjske i Julijske Alpe s prepoznatljivim vrhovima. S pravom se ubraja među najljepše vidikovce u Gorskom Kotaru, kako opsegom tako i ljepotom vidika.
Vrh je označen Metalnom šipkom zataknuta u gomilu kamenja. Tu je i betonski stup na kojem je pričvršćena metalna kutija s upisnom knjigom i metalni tuljac, a tu je i neizostavni metalni žig.
Pogled prema Lič-polju, Rijeci, grebenu Učke i Ćićarije
Risnjak, Snježnik i Guslica
Kamniško – Savinjske Alpe (zumirano)
Vrh Strilež
Vršni greben
Zajedno na vrhu
Na vrhu se ne zadržavamo mnogo, zbog vjetra koji je počeo puhati, a i oblaci se navlače na susjedne vrhove. Grebenskom stazom započinjemo spust prema Vagabundinoj kolibi.Potrebno je savladati nadmorsku visinu pri spustu 564 m, za što nam je po snijegu trebalo 2 h i 20 minuta. Na stazi se nalaze dva odvojka (raskrižja). Na grebenskom putu - prvom raskrižju udaljeno 250 m od vrha, lijevo se odvaja staza za Bitoraj. U ovo zimsko doba grebenska staza je prepuna snijega, sada pomalo vlažnog, što nam olakšava sigurnije kretanje, za razliku od uspona. Na drugom križanju: lijevo prema sjeveru odvaja se put za Bitoraj, polu lijevo prema istoku odvaja se put za Vagabundinu kolibu preko vrha Strilež, desno također za Vagabundinu kolibu našim odabranim putom. U nastavku staza se strmo spušta prolazeći po vlakama i šumskim cestama do izlaska na Ravne i asfaltnu cestu, od kuda nam preostaje još 700 m asfaltom do Vagabundine kolibe. Tu i završava naša današnja avantura.
Na stazi pri spustu
Od drugog raskrižja prema Vagabundinoj kolibi
Spust po šumskim cestama i vlakama
Dolazak na Vagabundinu kolibu na Ravni
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, Vertikalni profil staze, link na album fotografija, koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze