Utorak, 05. svibnja 1015.
Svaka planina je lijepa (kao i žena), svaka je drugačija i svaka od njih skriva neke zamke kojih se treba bojati. Što je teže „osvojiš“, odnosno, što se teže popneš - više ćeš na noj uživati. Meni osobno, posebno su interesantni planinski krajevi na kojima se dodiruju kontinentalni i morski utjecaji. Prelijep je to spoj kamena, livada, uvala, kontinentalnih šuma i veličanstvenih pogleda na more i otoke – može se reći, kombinacija bez premca.
Na području između Učke, Grobničkih Alpi, Gorskog Kotara i Velebita (svima nama poznatih gorja i njihovih vrhova) smjestio se manje poznati gorski predjel koji ljepotom ni malo ne zaostaje za već spomenutim planinama i njihovim vrhovima. Na granici između Gorskog Kotara i primorja nalazi se nekoliko vrhova, koji sa svojim položajem i prelijepim vidikovcima nadmašuju mnoge poznatije vrhove to su: Zebar 879 m, Medviđak 1027 m, Kobiljak 1118 m, Kanculova glava 1120 m, Zagradski vrh 1087 m, Sitovnik 1042 m, Veli Rujnik 1162 m, Ričičko bilo 1160 m i Črni vrh 1162 m. U prethodnim izletima popeli samo se na Medviđak, Kobiljak i Zagradski vrh. Ovog puta, odabrali smo stazu koja vodi preko vrhova Veli Rujnik i Sitovnik do Vagabundine kolibe.
Pogled od Velog Rujnika na Sitovnik, Zagradski vrh, Viševicu i Strilež
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Breze i Vagabundine kolibe)
Iz Lovrana s 2 osobna automobila krenuli smo u 7 h. Na čvoru Matulji ulazimo na autocestu i vozimo se do Kraljevice gdje završava autocesta. Dalje nastavljamo Jadranskom magistralom do Novog Vinodolskog. Cestom od Novog prema Ogulinu nastavljamo vožnju preko Batera do Breze. Jedan automobil odvezli smo do Vagabundine kolibe, a s drugim vratili se do Breze, od kuda je ishodišna točka našeg današnjeg pohoda.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Breze (806 m), Veli Rujnik (1042 m), Sitovnik (1062 m), te Vagabundina koliba (864 m). Dužina staze 8,3 km. Vrijeme gpx traga 2 h i 58 minuta. Minimalna visina 806 m, maksimalna 1067 m. Visinska razlika pri usponu 533 m, pri silasku 427 m. Visina polazišta 806. Visina odredišta 1062 m. Prosječan nagib 13%.
Izvod iz analize gpx traga
Na putu prema Brezama zaustavljamo se na vidikovcu, od kuda se lijepo vide Ledenice okupane u jutarnjem suncu. Prije Breze još jedno zaustavljanje u Bateru radi posjete Ivanki – prijateljici od Zdrave i ispijanju prve jutarnje kavice.
Pogled na Ledenice
Na putu prema Bateru – krdo konja na ispaši.
Obilježeni planinarski put počinje u mjestu Breze. Mi smo nastavili vožnju 300 m dalje po makadamskoj cesti do zadnjih kuća, gdje markacija napušta makadam i skreće lijevo. Tu parkiramo auto i započinjemo pohod točno u 10 h i 20 minuta po travnatoj zaravni koja se blago uspinje prema zapadu i prolazi nekolika livada i šumaraka, te nas uskoro dovodi do prijevoja i ograđenog dijela travnjaka, od kuda se otvara široki pogled na Vinodolsko zaleđe, more i otoke. Dalje, staza nastavlja u smjeru sjeverozapada, te se nešto strmije uspinje u prvom dijelu uz ogradu, a potom se udaljava od ograde i vodi po serpentinama prema vrhu grebena. U nastavku staza prolazi kamenjarom prošaran travom sve do vrha Velog Rujnika (1042 m), gdje stižemo u 11 h i 15 minuta. Tu nas sustiže dragi prijatelj Jadranko Popović, strastveni planinar –zaljubljenik u Gorski Kotar i Velebit. Za one koji nisu upoznati s njegovim aktivnostima i planinarenju, mogu posjetiti njegovu web stranicu „GPX-om po hrvatskim planinama“.
Na početku staze
Na polegnutom dijelu staze, preko livada i šumaraka
Na stazi. Sve što se više uspinjemo - pogled je sve ljepši i vidici širi
Pogled na more i otok Krk
Pri vrhu grebena
Po grebenu do vrha Velog Rujnika
S Velog Rujnika vidik je fenomenalan na Kvarnerski zaljev s otocima sve do Raba, na Učku, greben Velebita, posebno lijep pogled na zaravan Vinodolskog zaleđa, Kolovratske stijene, Strilež, Viševcu i Zagradski vrh. Pravi užitak, pogotovo za ovako lijepa sunčana i ugodna dana. Sam vrh je označen s natpisom imena i nadmorskom visinom.
Pogled prema Sitovniku, Zagradskom vrhu, Viševici i Striležu
Po neizostavnom starom običaju zajednička fotka na vrhu
30 minutna pauza bila je dovoljna za odmor i uživanje u prekrasnim vidicima, potom započinjemo spust po travnatom grebenu Velog Rujnika u pravcu Sitovnika. Nakon prijeđenih nekoliko travnatih zaravni i uvala ulazimo na stazu koja vodi kroz bukovu šumu do izlaska na šumsku cestu i raskrižje putova. Gledano iz pravca kretanja: lijevo staza se odvaja za Kukovaču 40 min. i Zagradski vrh 3 h i 10 min., desno markirana staza vodi za Veli Smolnik 1 h i 50 min. – ravno Sitovnik 20 min. i Vagabundina koliba 1 h i 20 minuta. Mi nastavljamo u smjeru Sitovnika, stazom koja najprije vodi preko livada i šumarka, a potom ulazi u bukovu šumu, te pri kraju kamenom grebenu do vrha Sitovnika (n/v 1062 m).
Pogled u nazad na Veli Rujnik
Stazom kroz bukovu šumu
Raskrižje putova
Vrh Sitovnik (n/v 1062 m) je šumovit vrh i nema dobar vidik, kao njegov prethodnik. Što se tiče njegove visine ( 1040 m) ispisane na samom vrhu i na topografskim starim kartama, odnosi se na visinu „trigonometra“ postavljenog ispod vrha. Prava visina vrha je 1062 m. Ukratko, trigonometar je zemljišna - geodetska točka čiji su položaj i visina, pri triangulaciji, određeni trigonometrijskim putem, a služi kao osnova stalne izmjere za topografske radove. Označen je kamenim ili betonskim stupićem i križićem na njemu koji viri nekoliko cm iznad zemlje ili je postavljen iznad zemlje 1,4 do 1,8 m.
Zajednička fotka na vrhu Sitovnika
Vrijeme odmora i marende
Pauzu od 45 minuta iskoristili smo za odmor i marendu, a nakon toga nastavljamo put prema našem krajnjem odredištu Vagabundinoj kolibi. Od vrha Sitovnika lagano se spuštamo dobro markiranom stazom koja vodi kroz bukovu šumu obraslu travom. Poseban je doživljaj hodati kroz šumu ispod koje je gusti tepih zelene trave. Obično su šume prekrivene suhim i trulim lišćem, no, ovu je prekrivala trava. Nakon 30 minuta ugodnog hoda šumskom stazom dolazimo do raskrižja putova: desno se odvaja staza za Veli Smolnik 2 h i Strilež 2 h i 25 min. – polu lijevo ili ravno za Vagabundinu kolibu 30 min. i Zagradski vrh 1 h i 30 minuta. U nastavku staza dalje vodi razrovanom šumskom vlakom do izlaska na asfaltnu cestu i desno po njoj 1 km do Vagabundine kolibe, gdje i završava naša današnja avantura.
Pri spustu po šumskoj stazi
Na stazi kroz šumu prekrivenu travom
Pogled na šumsku stazu
Na polegnutom dijelu staze kroz šumu
Raskrižje putova
Pri spustu po šumskoj vlaki
Vagabundina koliba
Vrijeme ručka u Vagabundinoj kolibi
Rezime današnjeg izleta i planinarenja, mogao bi se svesti na slijedeći zaključak:
Lijepo vrijeme, ugodna gorska klima, dobro društvo, dobra klopa - recept ja za planinarenje i odmor u planinama, kako za dušu tako i za tijelo, a što nam svima nedostaje. Zato, ne sjedite doma već krenite u planine!
U nastavku slijedi: vertikalni profil staze, gpx tragovi na Google earthu, na topo karti, te link album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze