Četvrtak, 6. prosinca 2012.
Bjelolasica,
kao najviša planina nalazi se unutar gorja Velike Kapele u istočnom dijelu Gorskog Kotara. Proteže se u smjeru od sjevera prema jugu u dužini 7 km. Kula je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u cijelome Gorskom Kotaru. Ime je dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom. Greben Bjelolasice vapnenačke je građe i nije pretjerano kamenit, više je travnat i bogat raznolikim planinskim biljem i niskim šumskim raslinjem. Padine su strme a odlikuju se gustim šumama, proplancima i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni šumski mozaik pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima prirode, pješačenja, biciklizma, skijanja i drugim izletničkim i turističkim aktivnostima. Ovo šumsko područje poznato je prebivalište medvjeda, divlje svinje, vuka, divlje mačke ili risa. Najviši vrh je Kula s nadmorskom visinom 1534 m, nalazi se na sjevernoj strani, na hrptu prema jugu je niz manjih bezimenih vrhova s nešto nižom nadmorskom visinom.
Matić Poljana
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Matić Poljane)
Osobnim automobilom krenuli smo iz Ike u 7 h i 15 minuta. Na čvoru Matulji ulazimo na autocestu i vozimo se do naplatnih kućica na Kikovici. Izlazimo s autoputa, i dalje nastavljamo starom cestom D3 Rijeka – Zagreb do mjesta Lokve. Tu skrećemo desno za Mrkopalj i Vojni Tuk. Od Tuka prema Jasenku vodi makadamski put očišćen od snijega. Vozimo se do Matić Poljane do prvog proširenja, od kuda i započinjemo uspon na Bjelolasicu. Dužina puta 77 km. Vrijeme vožnje 1 h i 50 minuta.
ISHODIŠTE POHODA (i značajne putne točke)
Ishodišna točka pohoda nalazi se na makadamskoj cesti na početku Matić Poljane pored smjerokaza (1030 m), Raskrižje (1054 m), Najviši bezimeni vrh (kota 1305 m). Silazak istim putom do Matić Poljane (do parkirališta 1030 m). Dužina staze 10,7 km. Vrijeme traga 6 h i 10 minuta. Minimalna visina 1011 m, maksimalna 1305 m. Visinska razlika pri usponu 369 m, pri silasku 376 m.
Izvod iz analize gpx traga
Opis puta
Zoran, Zdrave i ja, Mirko, po prekrasnom sunčanom danu krenuli smo u pustolovinu u snježni Gorski Kotar i uspon na Bjelolasicu. Uspon na Bjelolasicu odabran je od Matić Poljane i ako je uspon od Begova Razdolja kraći i lakši, ali nismo bili sigurni da je cesta očišćena od snijega. U Tuk do planinarskog doma dolazimo u 8 h i 40 minuta, gdje prestaje asfaltna cesta. Od Tuka prema Jasenku vodi makadamski put koji je također očišćen od snijega. Kolnik je smrznut i zaleđen. Automobil je opremljen zimskim gumama. Odlučili smo krenuti naprijed po zaleđenoj uzbrdici i bez velikih poteškoća dolazimo do prvog proširenja na početku Matić Poljane (1030 m ) gdje parkiramo automobil.
Smjerokaz koji nas upućuje na Bijele i Samarske stijene i Bjelolasicu, to je mjesto gdje smo parkirali auto
Od ovog smjerokaza u 9 h i 56 minuta krenuli smo preko Matić Poljane do mjesta gdje gdje se planinarska staza lijevo odvaja za Bjelolasicu, a makadamskia cesta vodi ravno prema Jasenku, Bijelim i Samarskim stijenama. Na putu prema odredištu prolazimo pored memorijalnog spomen obilježja iz II Svjetskog rata smrznutim partizanima.
Kamene statue 26 smrznutih partizana na Matić poljani
Udaljenost od parkinga preko Matić Poljane do mjesta gdje se planinarska staza odvaja lijevo i gdje započinje uspon na Bjelolasicu je 3 km, za što nam je trebalo 47 minuta.
Na startu uspona na Bjelolasicu
Tako, po prekrasnom sunčanom danu, bez daška vjetra i bez oblačka na nebu, započinjemo uspon u 9 h i 47 minuta (1054 m). Kristali snijega na suncu svjetlucaju i neodoljivo me podsjećaju na svjetlucanje planktona u moru po noći.
Na samom početku uspona dubina snijega kreće se oko 30 do 40 centimetara
Pratimo markacije i ulazimo u gustu bukovu šumu. Provlačimo se kroz nisko i gusto pognuto granje opterećene snijegom, što nam dodatno otežava pohod.
Nakon desetak minuta hoda sa planinarske staze dolazimo na šumski put, što nam donekle olakšava pohod, ali s druge strane snijega je sve više i teže je gaziti, upada se do koljena.
Sve što se više uspinjemo snijeg je sve dublji. Gazi se iznad koljena, što nas usporava i otežava uspon. Sada je visina snijega iznad 80 centimetara.
Na stazi u dubokom snijegu
U 11 h i 38, točnije, nakon 1 h 38 minuta hoda od početka uspona, savladali smo dužinu staze od jednog kilometra, što nije ohrabrujuće da dovršimo pohod na vrh Bjelolasice. Uslijedio je dogovor koji je rezultirao odustajanjem od cilja. Odlučili smo se popeti na jedan obližnji vrh i ovaj dan uzeti kao rekreacijski i dan za uživanje i stjecanje kondicije za slijedeći pohod po snijegu.
Na stazi
Skrećemo sa planinarske staze i nastavljamo uspon po šumskoj vlaki do nama najbližeg vrha.
Van planinarskog puta
Tako, nakon dvadesetak minuta popeli smo se na obližnji vrh i po hrptu se spuštamo i dolazimo ponovo na planinarsku stazu.
Po hrptu snijega je puno manje, bura je učinila svoje
Nakon spusta sa hrpta u 13 h pravimo veću pauzu i to vrijeme koristimo da marendamo.
Vrijeme marende
U 13 h i 40 minuta nastavljamo povratak po istom putu.
Na stazi pri povratku
Snježna idila
U 15 h stižemo do parkinga, gdje slijedi presvlačenje i povratak doma. Zaustavljamo se u Mrkoplju kako bi se osvježili sa hladnom pivicom.
Na povratku iznad Grobničkog polja
Vožnju dalje nastavljamo do gostione „Putniku“, gdje po starom običaju, neizostavno, slijedi večera kao nagrada poslije svakog pohoda.
Vrijeme večere u Putniku, gdje završava naša avantura
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu i na topo karti, vertikalni profil staze, te link - albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Vertikalni profil staze
Gpx tragovi na topo karti
3D - profil staze