Bjelolasica-14 tradicionalni zimski uspon

MAX
MIN

Bjelolasica,

kao najviša planina nalazi se unutar gorja Velike Kapele u istočnom dijelu Gorskog Kotara. Proteže se u smjeru od sjevera prema jugu u dužini 7 km. Kula je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u cijelome Gorskom Kotaru. Ime je dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom. Greben Bjelolasice vapnenačke je građe i nije pretjerano kamenit, više je travnat i bogat raznolikim planinskim biljem i niskim šumskim raslinjem. Padine  su strme a odlikuju se gustim šumama, proplancima i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni šumski mozaik pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima prirode, pješačenja, biciklizma, skijanja i drugim izletničkim i turističkim aktivnostima. Ovo šumsko područje poznato je prebivalište medvjeda, divlje svinje, vuka, divlje mačke ili risa.  Najviši vrh je Kula s nadmorskom visinom 1534 m, nalazi se na sjevernoj strani, na hrptu prema jugu je niz manjih bezimenih vrhova s nešto nižom nadmorskom visinom.


Bjelolasica - vrh Kula (1534 m)

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Begova Razdolja)
Osobnim automobilom krenuli smo iz Ike u 7 h i 15 minuta. Na čvoru Matulji ulazimo na autocestu i vozimo se do naplatnih kućica na Kikovici. Izlazimo s autoputa, tu nam se pridružuje drugi automobil i dalje nastavljamo zajedno starom cestom D3 Rijeka – Zagreb. Prije Delnica u mjestu Lokve skrećemo desno na lokalnu cestu za Mrkopalj, Begovo Razdolje i dalje makadamskom cestom 6 km do Vrbovske poljane, od kuda je početna točka pohoda za Bjelolasicu.

ISHODIŠTE POHODA  (s karakterističnim putnim točkama)
Za ovaj planinarski izlet ishodišna točka pohoda je Vrbovska poljana (1078 m), vrh Kula (1534 m). Silazak istim putom do Vrbovske poljane (1078 m). Ukupna dužina staze 5,1 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 26 minuta. Visinska razlika pri usponu 508 m, pri silasku 469 m. Minimalna visina 1124 m. Maksimalna 1535 m. Visina odredišta 1534 m. Prosječan nagib 23%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
U organizaciji HPD ”Bijele stijene” Mrkopalj u subotu, 16. veljače 2013. u sklopu ”Memorijala mira” (nekadašnji Memorijal 26 smrznutih partizana) održan je  14 (četrnaesti)  tradicionalni zimski uspon na Bjelolasicu. Kao i prethodnih godina za osiguranje pohoda brinulo se 20 spašavatelja HGSS stanice Delnice. I ovog puta, stanica Delnice  odradila je kvalitetnu pripremu uspona, na način što je dan ranije sa motornim sanjkama ugazila prilaz do podnožja Bjelolasice, a skijama ostatak puta do vrha. Razlog tako velikom broju spašavatelja je taj,  što su ovu priliku iskoristili i uvježbavali znanja zimske tehnike spašavanja. Dobro vrijeme i ako ne sunčano i idealno za uspon privuklo je okvirno 250 planinara iz cijele Hrvatske. Iz našeg PD Knezgrad iz Lovrana pohodu su učestvovali: Zoran, Pino, Fedor i ja Mirko Bjelan.

Prijevoz je organiziran jednim automobilom. Krenuli smo iz Ike u 8 h. Uspon na Bjelolasicu je skraćen. Nismo krenuli iz Begovog Razdolja, kako je predvidio organizator, već sa Vrbovske Poljane, do kuda je bila i cesta očišćena i gdje smo parkirali automobil. Na Vrbovskoj Poljani organizator pohoda i HGSS dočekivali su planinare nudeći im okrepu sa rakijom, keksima i toplim čajem.

Ruksak na leđima, gamaše na nogama i spremni za pohod na Bjelolasicu

Uspon započinjemo točno u 10 h i ulazimo na planinarsku stazu koja nas vodi kroz gustu bukovu šumu. Prava zimska idila, snježni pokrivač kreće se u Begovu Razdolju od 1, 4 a na stazi i preko 2 metra.

Snježni ugođaj

Kako smo skratili uspon većina planinara je iza nas, ispred nas je samo nekoliko planinara i HGSS, stoga, staza nije dobro ugažena. Nakon desetak minuta hoda dobro zagrijani, pokazalo se da smo previše odjeveni, stoga, skidamo jedan sloj odjeće.

Skidanje gornjeg dijela odjeće

Na putu prema odredištu susrećemo i člana HGSS stanice Delnice ( liječnik ), koji osigurava ovu putnu točku. Pored njega su motorne sanjke.

Doktor ( ime ?) iz HGSS stanice Delnice.

Sve što se više uspinjemo snijega je sve više. Staza je lagano polegnuta i postupno se uspinje, tako da ne predstavlja veliko opterećenje, obzirom, na visoki snijeg.

Na stazi

Nakon pola sata hoda dolazimo do raskrižja putova.

Raskrižje putova

Iz pravca kretanja smjerokaz nas ravno upućuje na vrh Bjelolasice 30 minuta, desno na planinarsko sklonište „Jakob Mihelčić“ ( n/v 1460 m ) 20 minuta.  Od ovog raskrižja započinje mnogo teži okomiti uspon stazom koja neprekidno vijuga kako bi se ublažio uspon.

Na stazi prema vrhu

Penjanje se odužilo i usporilo, budući, Fedor i Pino na izmjenice  utiru put prema vrhu, to je jedan od razloga da nas je sustigla jedna veća grupa planinara.

Pogled u nazad na grupu planinara koji nas sustižu

Na putu prema vrhu upoznao sam gospodina Darka Buliga iz PD INA-Bjelolasica iz Zagreba, pasioniranog fotografa sa dva fotića. Čas snima sa jednim, čas sa drugim. U trenutku dok sam razgovarao sa njime najedanput propadam u duboki snijeg do prsa. On je iskoristio tu priliku i napravio nekoliko snimaka propadanja u snijeg i mog izvlačenja. Evo te jedne snimke zahvaljujući Darku mogu je postaviti na blog.

U snijegu do prsa

Izvlačenje iz snijega

Evo tog gospodina Darka koji se smije dok sam se ja izvlačio iz snijega

Kako dan odmiče, vrijeme se pogoršava, počinje lagana susnježica a i magla se pojavljuje. Uspon je sve strmiji i zahtjevniji, stoga, je HGSS uspon osigurao konopima.

Uspon po užetu

Snježna idila toliko je privlačna i lijepa da neprekidno škljocam sa svojim fotićem. Jednostavno ne mogu odoljeti toj ljepoti. Da je to tako, evo nekoliko fotki koje će vam barem malo dočarati tu ljepotu.

Na stazi

Pogled sa staze prema šumi

Na stazi

Pogled sa staze prema šumi

Na stazi. I Darko neprekidno snima

Zanesen fotkanjem nisam ni osjetio težinu uspona, a ono eto nas pred sami vrh, gdje smo zatekli HGSS koja kopa rupu u snijegu, zapravo pravi bivak, to je jedna u nizu vježbi zimske tehnike spašavanja, pa do spašavanja unesrećenih i transporta po snijegu.

Članovi HGSS stanice Delnice

Izlazimo na greben, potpuno druga slika od ove koju smo da sada imali. Gusta magla, vidik nikakav, puše jaka i hladna bura, štipa za lice koje nije pokriveno. Probijamo se po grebenu do vrha Kule ( 1534 m ). Pogledam na sat na mobitelu, točno 12 sati. Za lijepa dana sa ovog vrha prekrasan je pogled na sve strane svijeta. Na žalost, ovog puta nismo imali tu sreću. Kula ja najveći vrh Bjelolasice, a to je ujedno i najviši vrh Velike Kapele, ali i cijelog Gorskog Kotara. Unatoč  visini i strmim padinama hrbat Bjelolasice nije ni oštar ni kamenit, nego, naprotiv, travnat i bogat raznolikim planinskim biljem. Na vrhu se nalazi i geodetski stup, koji je dosta propao i zapušten.

Na vrhu_ geodetski stup okovan u led

Pino

Na vrhu sa Fedorom

Nakon 26 minuta zadržavanja na vrhu, započinjemo naš povratak u 12 h i 16 minuta. Povratak je bio zamišljen  preko hrpta do planinarskog skloništa  „Jakob Mihelčić“ ( n/v 1460 m ), no, međutim, put nije bio ugažen, a dom nije ni zagrijan. Stoga smo nastavili povratak istim putem, kao i svi ostali.

Na početku spusta

Visoki snijeg omogućio je spuštanje na mnoge načine. Jedni se spuštaju po guzicama kao u bob stazi, primjerice kao Fedor i Pino i ja, drugi se kližu, treći koče nogama i rukama, a najveći dio se spušta rekao bih „normalno“, kao naš Zoran.

Na bob stazi pri spustu sa Bjelolasice

Dok se mi spuštamo, veliki dio planinara se još uspinje, kao što se vidi u pozadini na slici. Bezglavo i dalje jurimo skraćujući stazu. U povratku, zaista, smo uživali. Kad smo došli na polegnuti dio staze, napravili smo kratku pauzu uz topli čaj. Konačno, na Vrbovsku poljanu dolazimo u 13 h i 20 minuta. Mi smo spust završili, a neki planinari tek su započeli uspon. Organizator i HGSS i dalje nude  slatkiše, rakiju i topli čaj.

Na kraju još jedan topli napitak

Vraćamo se u Begovo Razdolje i odlazimo u pansion  Planinski Raj na ručak, obzirom,  da je u gostionici „Gorje “ bilo zauzeto iako je tamo bio organiziran ručak za planinare.

Pansion Planinski Raj

Vrijeme ručka u pansionu Planinski Raj

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, gpx tragovi na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografijai koje nisu obuhvaćene ovim putopisom zimskog uspona na Bjelolasicu.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil uspona na Bjelolasicu

3D - profil staze

LINK - Album fotografija