Subota, 06. studeni 2010.
Vaganski vrh je najviši vrh Velebita s nadmorskom visinom od 1.757 m. Nalazi se na jugoistočnom dijelu južnog Velebita. Poznati greben u dužini 10 km koji se proteže od Vaganskog vrha do Svetog brda na kojemu se nalaze i najviši vrhovi Velebita. Njegova istočna, kontinentalna strana vrlo je strma a izdiže se 1200 m iznad visoravni Like, dok su jugoistočne i sjeverozapadne strane blaže. Sam vrh je manji travnati greben s nekoliko manjih sličnih vrhova.
Na području južnog Velebita nalazi se Nacionalni park Paklenica, jedan od najatraktivnijih područja Velebita, gotovo neprohodno carstvo ljutog krša, prepunog opasnih, ovalnih, oštrih i nazubljenih vrletnih stijena, jama, vrtača, ponikvi, škrapa, žljebova, okna, usjeka, procijepa, prolaza. S druge strane, istovremeno, njegova pitoma strana obiluje visoravnima, bukovim šumama, prekrasnim livadama i pašnjacima.
Vaganski vrh (1757 m)
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Starigrada Paklenica)
Iz Lovrana smo krenuli u 5 h sa dva osobna automobila i jednim terencem. Od Lovrana preko Rijeke ulazimo na Jadransku magistralu i nastavljamo vožnju do Karlobaga. Tu se ispijala prva jutarnja kava, te nastavak vožnje do Starigrada Paklenica.
Iz Starigrada se krenulo u 9 h osobnim vozilima makadamskom cestom do Velikog Rujna (12 km). Cesta je dobra i dovoljno široka da se mogu mimoići dva osobna automobila. Trebalo je samo pripaziti na poprečne odvodne kanale za oborinske vode. Na Veliko Rujno stižemo u 9 h i 28 minuta- polaznu točka uspona na Vaganski vrh.
ISHODIŠTE POHODA ( s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka ovog planinarskog izleta je Veliko Rujno - kapelice Svete Bogorodice ( 876 m), sklonište Struge (1400 m), izvor Marasovac (1445 m), Vaganski vrh (1757 m). Povratak istim putom do Velikog Rujna. Ukupna dužina staze 19,8 km. Vrijeme traga (hoda) 6 h i 29 minuta. Visinska razlika pri usponu 1694 m, pri spustu 1736 m. Minimalna visina 967 m. Maksimalna visina 1757 m. Prosječan nagib 21%.
Dolazak na Veliko Rujno
Tu nas dočekuje ljubazno domaćin PEKO, a za dobrodošlicu nudi pravu domaću rakiju uz slatkiše. Žurimo da se smjestimo i da krenemo što prije ka krajnjem cilju a to je Vaganski Vrh. Dan je prekrasan i sunčan za razliku od mora gdje vlada sumaglica.
domaćin Petar, zvani PEKO
Opis puta
Da bi skratili put vozimo se terencem još cca
Neposredno od vidikovca dalje (5 min) dolazi se do raskrižja planinarskih putova.
Ishodišna točka pohoda
Za početno zagrijavanje staza je prilično blaga i udobna.
Pogled sa vidikovca na Veliko Rujno, Boin kuk, Velebitski kanal i otoke.
Raskrižje planinarskih puteva
Tu smo napravili kraću stanku, dok se nismo svi skupili i krenuli dalje prema zadanom cilju. Od ove točke slijedi vrlo oštar uspon uz višestruke serpentine do visoravni Buljma, s koje se pruža lijepi pogled na okolne vrhove, more i otoke. Kada se iziđe na visoravan Buljma, pružaju nam se dvije mogućnosti prema izvoru Marasovac i Vaganskom vrhu: preko skloništa Struge ili preko vidikovca zvan Babin dolac. Mi smo odabrali uspon preko vidikovca Babina dolca, a pri spustu preko skloništa Struge. Nastavljamo uspon prema peko Marasove gore do izvora Marasovac. Tu smo napravili malu stanku, osvježili se sa hladnom izvorskom vodom, a usput i obnovili zalihe vode.
Izvor Marasovac (1445 m)
Poslije kratke pauze, od Marasovca planinarska staza skreće oštro desno i uzdiže se iznad travnate padine prošarane kamenjarom, nakon toga skreće lijevo i nastavlja oštro uzbrdo, kroz rijetku bukovu šumu sve do izlaska na travnatu golet s koje se otvara jako lijep vidik na Babino jezero. Vidici su s ovog dijela uspona veoma lijepi. Nakon ovog dijela planinarska staza vodi polako uzbrdo slijedi posljednji kratki ali oštar uspon po desnoj padini bezimenog vrha – (kota 1634 m) , do izlaska na prijevoj od kuda dalje ne gubi puno na visini i na kraju ravnog dijela uspona, planinarske staze skreće lijevo uz oštri uspon kroz klekovinu vodi do samog vrha.
Pogled na Babino Jezero (1580 m)
To je malo jezero dimenzija 40 X 20 m i duboko 7m. Njezino porijeklo je glacijalno. Jezero ima lijepu plavu boju, ali dno je blatno. Područje oko jezera je pretežno stjenovito, a oko njega su raspršene trave i grmovi patuljastog bora. Jezero se napaja padalinama, ali nikada ne suši, niti se njegova razina znatno razlikuje.
Usput, susrećemo planinare iz BiH_a, Iz Sarajeva i Banja Luke.
U 13 h i 15 minuta dolazimo do zadanog cilja, na Vaganski Vrh (1757 m). Ukupno vrijeme hoda sa pauzama trajalo je 3 h i 10 minuta. I dalje prekrasan sunčan dan bez oblačka. Na vrhu puše jaka poznata Velebitska bura.
Nagrada za dolazak na vrh je izvanredan vidik s jedne strane na Liku, a sa druge strane na more, Velebitski kanal i na otoke. Skrivamo se u zaklon od bure, presvlačimo se, te slijedi malo fotkanja i okrijepa.
Vrh je označen gomilom kamenja, a na jednom većem je natpis s imenom i nadmorskom visinom vrha. Metalni žig se nalazi pored oznake vrha. Također, na vrhu je ugrađen i tuljac s upisnom kutijom.
Na vrhu
Pogled sa vrha na sjeverozapadni dio Velebita
Pogled na panoramu Like
Nakon zakuske i fotkanja spremni smo za povratak. Vraćamo se istim putem i ne idemo preko vidikovca Babina dolca glavnom stazom, već na raskrižju putova skrećemo prema Skloništu Struge. Dužina ovog obilaska preko Skloništa Struge je
Putokaz - sklonište Struge
Tu nas dočekuje kućo pazitelj skloništa zvani ŽUĆO. Odlažemo svoje naprtnjače, razgledavamo okoliš, a Žućo nas upoznaje sa mogućnosti smještaja u skloništu i sa nazivima okolnih vrhova.
Odmor ispred skloništa Struge
Nakon kraće pauze žurimo da nas ne uhvati noć, te nastavljamo put do smještaja na Veliko Rujno. Tako, pomalo već i umorni dolazimo do vozila. Sjedamo u vozilo i nastavljamo put do smještaja kod Peke.
Tu nas dočekuje ugodno iznenađenje. Stol u kuhinji serviram kao u hotelu s 5 zvjezdica. Na sredini stola veliki lonac fažola sa kobasicama. Sve je to pripremio kulinarski virtuoz u kuhinji Dado uz svesrdnu pomoć Delije.
Poslije večere nastavlja se uz kapljicu dobrog domaćeg vina od naših već poznatih proizvođača vina. Kako smo donijeli dosta hrane koja se mora upotrijebiti, Dean i ja na roštilju nastavljamo peći kotlete i kobasice. Zabava se dalje nastavlja uz topli roštilj.
Petica Dadi za dobru večeru. Poslije duže vremena, zabave i smijeha, odlazimo na počinak kako bi sutra mogli nastaviti po zacrtanom planu.
Drugi dan - Nedjelja, 07. studeni 2010
Drugi dan našeg boravka na Velebitu predviđen je za uspon na Boin kuk.
Jutro je 7 h i 30 min ustajemo, doručkujemo, spremni za novi pohod na BAINAC, Izlazimo, vani je gusta magla i slaba vidljivost. Poslije kratke konsultacije odlučimo da ne idemo na Boin kuk, nego u Jablanac na uvalu Zavratnica uz more.
Spuštamo se od Veliko Rujno prema Sarig ponovo iznenađenje na moru sunčan dan. Vozimo se dalje prema Jablancu i stižemo do Zavratnice.
UVALA ZAVRATNICA ( zaštićeni krajolik)
Unutar planine Velebit postoje strogi i botanički rezervati, spomenici prirode, te 2 nacionalna parka (Paklenica i Sjeverni Velebit). U kategoriju posebne zaštite spada i uvala Zavratnica.
Zavratnica je sigurno jedna od najljepših uvala hrvatske obale. Duga je oko 900 metara, a na nekim dijelovima široka tek 50 m. Izgledom podsjeća na minijaturu norveških fjordova. Ova uvala je jedna od najljepših uvala na Jadranu. Po svom postanku Zavratnica je potopljena bujična dolina s kanjonskim liticama visokim oko 100 m. Zbog svojih prirodnih vrijednosti i iznimne ljepote još 1964. god proglašena je zaštićenim krajolikom, a od 1981.god sastavni je dio Parka prirode Velebit. Početkom prošlog stoljeća (20-tih god.) napravljeno je šetalište i podzidi - terase u samom središtu zaljeva da bi se spriječilo daljnje propadanje zbog obrušavanja kamenja koje uzrokuju vodene bujice.
U tu svrhu na kaskadnim terasama suhozida zasađeni su čempresi, alpski bor, smokva, crnika i drugo drveće. Iako, oskudna tlom, Zavratnica je stanište 129 biljnih vrsta, od čega 100 autohtonih.
U ovom idiličnom krajobrazu Zavratnice nalazi tunel izgrađen 1930. godine. Čarobnoj privlačnosti Zavratnice nije mogao odoljeti niti poznati književnik Vjenceslav Novak koji je ovdje pronalazio inspiraciju za svoja djela.
Na samom početku uvale mogu se vidjeti ostaci ratnog broda kojeg su 1944. g. potopili saveznički avioni. Brod predstavlja pravi izazov znatiželjnim istraživačima podmorja
Pogled na uvalu, od kuda se lijepo vidi cijela uvala Zavratnice i terase suhozida. Fotka s neta. Uvala je dugačka oko 900 m, a širina varira od 50 - 150 m. Dužina šetnice – kružna tura iznosi 3,3 km (polazak i povratak do Jablanca), kao što je prikazano na topografskoj karti.
Zavratnica – gpx tragovi na topo karti_DGU
Početak staze Zavratnica.
Prekrasnom uređenom stazom dolazimo do vidikovca.
Vidikovac
Pogled sa vidikovca na cestu i trajektno pristanište Jablanac. Spuštamo se sa vidikovca prema moru i prekrasnom šetnicom uz more dolazimo tunel do spomen obilježja Vjenceslava Novaka.
Prolaz kroz tunel izgrađen 1930. godine
Spomen obilježje Vjenceslava Novaka
Tako nastavljamo put do kraja uvale i vraćamo se natrag prema trajektnom pristaništu Jablanac gdje i završava ova staza.
Pogled od početka uvale prema otvorenom moru.
Lijepo uređena šetnica.
Na povratku prema Jablanici
Planinarska kuća u uvali Jabalnac
Nakon razgledavanja planinarske kuće u Jablancu, tu i završava ovaj dvodnevni izlet na južni Velebit. Sjedamo u automobile i povratak doma.
U nastavku gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu.
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze
