Vagabundina koliba_Zagradski vrh_LK Kalac_Kanculova glava_Kobiljak_Lič

MAX
MIN

Subota, 31. listopada 2020.
Zagradski vrh (1187 m)
 je najviši vrh na uzdužnom pojasu primorskog ruba goranske visoravni. Nalazi se između Vinodolske zaravni i Viševice, te predstavlja  prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele. Sjeverna strana vrha je pod bukovom šumom, a primorska je gola. Vršni dio ima oblik lijepoga travnatog hrpta s kojeg se šire vidici prema Vinodolu, Riječkom zaljevu, Viševici, Liču i Fužinama. Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na visini od 950 m, pruža se područje lijepih livada gdje su Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi, po kojima je ime dobio i sam vrh. Zagradski je vrh atraktivan i jednostavan za uspon i za one koji često ne planinare.

Zagradski vrh (1178 m)

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Liča i Vagabundine kolibe)
Za ovaj planinarski izlet koristili smo 2 automobila. Iz Ike krenuli smo osobnim automobilom. U Matuljima ulazimo na autocestu i vozimo se do naplatnih kućica i izlaza na čvoru „Vrata“, gdje silazimo s autoceste i vožnju nastavljamo do centra Fužina. U centru skrećemo lijevo na cestu koja vodi za Novi Vinodolski. Vožnju nastavljamo do centra sela Lič, gdje će završiti ovaj planinarski izlet, tu ostavljamo jedan automobil. S drugim automobilom nastavljamo do Vagabundine kolibe - polazne točke ovog planinarskog izleta.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ravno – Vagabundova koliba (864 m), Zagradski vrh (1187 m), lovačka kuća Kalac (878 m), Kanculova glava (1120 m), Kobiljak (1119 m), Lič (707 m). Dužina gpx traga 16,3 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 32 minute. Minimalna visina 703 m, maksimalna 1178 m. Visinska razlika pri usponu 915 m, pri silasku 1072 m. Visina polazišta 864 m. Visina odredišta 1120 m – (Kanculova glava). Prosječan nagib 15%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Početna točka uspona je od Vagabundine kolibe na Ravnom. Pohod započinjemo u 8 h i 45 minuta. Početna markacija je na stablu  sa desne strane kolibe. Staza nakratko prolazi preko livade, zatim ulazi u šumu, te nakon prijeđenih 450 m izlazi iz šume desno na makadamsku cestu koja dalje vodi kroz vikendaško naselje. Nakon  prijeđenih 600 m po makadamu, prema smjerokazu staza skreće lijevo, nakratko, na šumsku vlaku do zadnjih vikendica, a potom nastavlja planinarskom stazom kroz šumu do raskrižja putova u podnožju Zagradskog vrha, gdje mu se prilazi sa istočne strane, od kuda se pruža lijep pogled na sam Zagradski vrh.

Ispred Vagabundine kolibe, pohod započinjemo u 8 h i 45 minuta

Na početku pohoda – prolazimo livadu

Na makadamskoj cesti koja vodi kroz vikend naselje (jedna od ljepših vikendica)

Nakon što smo prošli 600 m po makadamskoj cesti, prema smjerokazu skrećemo oštro lijevo na šumsku vlaku

Na šumskoj stazi

Iz šumske staze izlazimo na makadamsku cestu i raskrižje putova, od kuda se otvara lijepi pogled na Zagradski vrh. Na ovom novopostavljenom raskrižju, gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se staza 1006 za Bribir (3:30 h) i pl. kuću Kurin (1:30 h), desno u pravcu sjeverozapadu Zagradski vrh (0:30 h). Od ovog raskrižja 5 minuta dalje nalazi se još jedno raskrižje, koje zapravo upućuje kao i prethodno raskrižje uz dopunu koja označava lakši i teži pristup usponu na Zagradski vrh. Mi smo odabrali teži put stazom 003 - oznaka na kamenoj stijeni ispisano Zagradski vrh – strmo (0:20 h). Staza najprije prolazi kroz nisko šumsko raslinje, iz kojeg izlazi na travnati  dio puta. Potom se nastavlja istočnom kamenitom padinom, da bi se pri kraju ponovo izašlo na travnati dio puta po kojemu se stiže na vrh.

Preko kamenjara prema vrhu

Dolazak na vrh

Zagradski vrh (1187 m) je najviši vrh u pojasu uzduž primorskog ruba goranske visoravni, udaljen je od Vinodolskih stuba oko 5 km, a s druge strane samo 2 km od Viševice, pa predstavlja prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele. Ovaj je vrh vrlo atraktivan i jednostavan za uspon i za one koji često ne planinare, stoga je česta destinacija planinara i izletnika.

Zagradski vrh ima izduženi oblik lijepog travnato-kamenitog hrpta, jedan od najljepših vidikovaca, s kojeg se pružaju široki panoramski pogledi na sve strane. Posebno lijepo se vide Lič, greben Strileža, Viševica, sjeverni dio Velebita, more s otocima, Učka i Ćićarija, Risnjak, Snježnik, te Grobničke Alpe. Vrh je označen geodetskim stupom na kojemu je ispisan naziv vrha s nadmorskom visinom. U stijeni je ugrađen žig, tu je i metalna kutija s upisnom knjigom.

Pogled prema Liču Risnjaku i Snježniku

Prema moru i otocimate na sjeverni masiv Velebita

Zajednička fotografija na vrhu

Nakon duže pauze s vrha nastavljamo spust po serpentinama kroz visoku bukovu šumu, do križanja planinarskih staza na kojem skrećemo desno u smjeru Lovačke Kuće (LK) Kalac. Od ovog križanja nastavljamo spust po izohipsi prema zapadu do sljedećeg križanja planinarskih putova na kojem skrećemo lijevo za LK Kalac. U nastavku, planinarska staza najprije prolazi kroz visoku bukovu šumu bez vidika iz koje izlazi na nekoliko većih travnatih proplanaka. Na tom dijelu puta staza prolazi između vrha Kalac s lijeve strane i predjela zvanog Podplanjava s desne strane. U nastavku staza prolazi preko dolca Kalac te  nakon spomenuta dolca ubrzo stižemo do lovačke kuće Kalac i raskrižja planinarskih putova. Ova dionica puta od Zagradskog vrha do PK Kalac duga je 2,6 km – vrijeme hoda (2:15 h).

Na početku silaska sa Zagradskog vrha

Na stazi pri silasku sa Zagradskog vrha

Raskrižje putova, na kojemu skrećemo u smjeru Medveđaka ( 4:30 h), Kanculova glava (2:15 h), PL Kalac 0:50 h)

Pogled unazad na Zagradski vrh

Lovačka kuća Kalac (923 m)

Raskrižje planinarskih putova

Od lovačke kuće – Kalac nastavljamo desno u smjeru Kanculove glave, najprije makadamskom cestom u dužini nekih 250 m, sa koje skrećemo lijevo na šumsku vlaku preko područja Javor, nastavlja s desne - istočne strane grebena Ozren kojim dolazimo do proplanka podno Matejne glavice. U nastavku staza obilazi sjevernu stranu Ozrena te završni uspon nastavlja prema sjeverozapadu odnosno prema vrhu. Završni dio uspona vodi preko strmog travnatog proplanka sve do vrha Kanculove glave koja se nalazi na nadmorskoj visini (1120 m). Ova dionica puta od LK-Kalac do Kanculove glave duga je 3,7 km. Vrijeme 1:45 h).

Na stazi po šumskoj vlaki

Podno vrha Kanculove glave

Dolazak na vrh Kanculove glave

Zajednička fotografija na vrhu Kanculove glave

Kraća pauza i nastavak puta prema slijedećem odredištu vrhu Kobiljak. S ove vršne točke slijedimo stazu uspona nekih 50-ak metara, gdje skrećemo oštro lijevo (nije označeno nikakvim smjerokazom). Dobro markirana planinarska staza spušta se vrlo oštro nizbrdo uz višestruke zavoje do izlaska na  križanje, na kojemu skrećemo desno. Oštar spust nastavlja se i dalje sve do izlaska na makadamsku cestu i smjerokaza koji nas usmjerava na skretanje lijevo. U nastavku uspona planinarska staza vodi makadamskom cestom u dužini 2 km do šumske vlake na koju trebamo skrenuti desno i uspon nastaviti po njoj – (početak staze nije označen, kasnije su vidljive rijetke markacije). Slijedimo stazu oštrijim usponom sve do označenog skretanja na drvenoj strelici s natpisom Kobiljak postavljen visoko na stablu bukve.

Od ove točke staza započinje oštro uzbrdo kroz bukovu šumu i kamenjar koji zahtijeva na više mjesta upotrebu ruku, sve do izlaska na vršnu kamenu glavicu, koja se izdiže iznad šumskog zelenila. Vrh je označen natpisom imena vrha i nadmorskom visinom ispisan na vršnoj kamenoj litici. Pored natpisa se nalazi i planinarski žig i metalni tuljac sa upisnom knjigom. Vrh predstavlja izuzetno lijep vidik u svim smjerovima. Posebno se lijepo vid Lič i greben Bitoraja s istoimenim vrhom, našim slijedećim odredištem od Sungera.

Na početku silaska s vrha Kanculove glave

Raskrižje putova na kojemu skrećemo desno za Kobiljak

Kada se skrene s spomenuta makadamske ceste, staza nastavlja širokom šumskom vlakom do označenog mjesta za skretanje na Kobiljak

Od ove točke treba skrenuti desno na planinarsku stazu kojom se dolazi do vrha Kobiljak

Cijelo vrijeme uspona staza vodi kroz kamenjar sve do izlaska na vrh Veliki Kobiljak

1112 m ( po topografskoj karti SMAND – Gorski Kotar II – od 2007.), a na samom vrhu ispisana je visina 1119 m, dok je na HOK-(Hrvatska osnovna karta) visina je 1113,8 m. Uzdiže se nad južnim rubom Ličkog polja iznad sela Podkobiljaka, na granici Gorskoga Kotara i Hrvatskog primorja. Njegovim južnim obronkom vodi makadamska cesta kojom se na istok može doći u Lukovo, a sa zapadne strane makadamska cesta prolazi podnožjem Medveđaka preko Zebra u Crikvenicu i Vinodol. S ovog vrha također, je lijep pogled, a posebice na Ličko polje, Bitoraj i Viševicu te na Risnjak i Snježnik.

S ovog vrha najljepši je pogled na Lič polje

Burni Bitoraj

Zajednička fotografija na vrhu Kobiljaka

Nakon pola satne pauze na vrhu, nastavljamo spust istom stazom uspona do šumske vlake. Tu skrećemo desno - na stablu bukve je postavljen smjerokaz za Lič.  Nakratko, hodamo šumskom vlakom, potom staza nastavlja strmim spustom, u kombinaciji šumske vlake i planinarskog puta. Ovaj dio spusta dosta je neugodan, zbog porušenih stabala i granja razbacanih po stazi. Stoga, na mjestima ih treba  preskakivati, obilaziti ili se provlačiti. Nakon nekog vremena staza presijeca makadamsku cestu, ulazi na šumsku stazu koja dalje nastavlja preko predjela Repušina sve do izlaska na Lič polje, do mjesta Potkobiljak. Nakratko, staza vodi makadamskom, potom nastavlja asfaltnom cestom do centra Liča, gdje i završava ovaj lijepi planinarski izlet.

Pri silasku sa Kobiljaka

Dolazak u Lič, gdje i završava ovaj planinarski izlet

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D – profil staze

LINK – Album fotografija