Nedjelja, 06. prosinca 2015..
BRAČ je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu, s najvišim vrhom – Vidovom gorom (n/v 780 m). To je ujedno i najveći vrh jadranskog otočja. Ukupna dužina obale otoka Brača iznosi 175 km, a odlikuje se razvedenošću, osobito s brojnim dubokim i privlačnim uvalama u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka. Sjeverna je obala niža i razvedenija, dok je južna strmija i u većem dijelu nerazvedena. Zbog prevladavanja vapnenca, otok Brač je bogat i nadaleko poznat po svom vrsnom bijelom i sivom kamenu, još od antičkih vremena, pa do danas upotrebljavanim u građevinarstvu po cijelome svijetu. Na otoku prevladava kras- vapnenac s karakterističnim kraškim oblicima: krška polja ispunjena vapnenačkom crvenicom, kamenite zaravni, doci, vrtače, ponikve, škrape, jame i špilje. Do sada je poznato preko 180 jama i oko 40 špilja.

PUSTINJA BLACA,
Nekad slavna glagoljaška pustinja, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se sjeverno 2 km od istoimene uvale na južnoj obali Brača, između Bola i Milne. Možda je najbolje objasniti pojam „pustinja“. Ovdje možemo lako primijetiti da se ne radi o pješčanoj pustinji, poput Sahare. U ovom slučaju je riječ o izoliranom (pustom) području u kojem su redovnici stvarali zajednicu u kojoj su se u miru mogli posvetiti molitvi i duhovnom životu. Pustinju Blaca osnovali su je sredinom 16. stoljeća poljički svećenici, koji su pobjegli pred Turcima.

Prvobitno su se nastanili u omanjoj pećini na koju su kasnije vremenom nadograđivali stambeni i crkveni prostor. Danas je tu nekoliko zgrada nastalih u različito doba, a sve su međusobno povezane hodnicima i stubama. Dvorišni dio ispred zgrada odjeljen je zidom od vanjskog prostora. U stambenom prostoru nalazi se velika knjižnica, nekoliko slika i glagoljskih misala, zbirka starih pušaka koje su služile za obranu od gusara i mala tiskara. Od 1926. tu je astronomska postaja koju je osnovao don Niko Miličević s dva teleskopa, manjim i većim. Ova redovnička pustinja ugodno iznenađuje u toj pustoj divljini skladnošću i raskošom nepatvorenih oblika izvornoga graditeljstva. Sada se tu nalazi Muzej Pustinja Blaca.

Muzej i samostan, Pustinja Blaca.

PRISTUP AUTOMOBILOM (do parkinga Dragovode na Braču)

Pustinji Blaca se može pristupiti iz dva pravca. Jedan je brodom, s južne strane - preko Popove vale – uvale Blaca, nakon čega se pješači oko 40 minuta, a drugi je autom, kojim se može doći makadamskom cestom do većeg proširenja – parkinga – Dragovode s gornje (sjeverne) strane.
Naš kolni pristup započinje od Supetra prema Nerezišću. Dalje nastaviti vožnju u pravcu Bola (4,3 km) do 1. cestovnog križanja. Tu treba skrenuti desno u pravcu Vidove gore i Pustinje Blaca (750 m), nakon toga dvjestotinjak metara dalje dolazimo do slijedećeg križanja: desno vodi asfaltna cesta za Nerezišće, ravno za Vidovu goru. Tu prestaje asfaltna cesta i dalje nastavlja kolna makadamska cesta za Pustinju Blaca u dužini 6,6 km do parkinga Dragovode – Drage vode ( veće proširenje). Cesta je dobro označena i u dobrom je stanju. Prohodna je za osobne automobile i s niskim podvozjem.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)

Parking Dragovode (n/v 395 m), samostan Pustinja Blaca (n/v 225 m), uvaka Blaca – Popova uvala (n/v 1 m), povratak kružnom turom preko zapadnog grebena do parkinga (n/v 299 m). Ukupna dužina staze 8,3 km. Aktivno vrijeme hoda 2 h i 23 minuta. Vrijeme stajanja 1 h i 40 minuta. Ukupno proteklo vrijeme 4 h i 03 minute.

Izvod iz analize gpx traga

Cilj današnjeg dana bio je lagana šetnja do samostana Pustinja Blaca, spust do uvale Blaca - Popove uvale, te povratak kružnom turom do ishodišta. Na parkingu prije ulazu na planinarsku stazu postavljen je kameni križ, pored njega postavljen je smjerokaz koji usmjerava na Obršje (2 h) i uvalu Blaca (1 h). U 11 h započinjemo spust dobro označenom i lijepo građenom planinarskom stazom koja nakon prijeđenih 250 metara dovodi do napuštenog sela Dragovode – (Drage vode).

Parking Dragovode – pripreme za pohod.

Napušteno selo Dragovode – Drage vode.
Selo Dragovode, jedno od drevnih bračkih naselja koje je gravitiralo pustinjačkom samostanu Blaca, odumiranjem samostana i tadašnjeg načina života danas je selo napušteno, uz samo povremene posjete malobrojnih vlasnika kuća i pastira. Naselje je vidljivo u maloj zavali nedaleko od staze koja vodi do Samostana. Uski, strmi put nastavlja dalje kroz kanjon uvale dug oko 1,6 km, kojim su stoljećima gazile mazge i konji i danas je jedina veza sa svijetom. Laganom šetnjom, nakon 40 minuta stižemo do samostana Pustinje Blaca. Na žalost, ovog puta nismo mogli zaviriti u Samostan, zbog obnove i rekonstrukcije krova.

Na prvom dijelu staze.

Lijepo građena - široka staza.

Na stazi prema samostanu.

Križ s desne strane staze.

Dolazak do samostana Pustinja Blaca.

Bunar – šterna s vodom.

Pogled na ulaz u Muzej.

Zrcalenje u vodi.

Muzej, 2010. godine pogodila je prirodna nepogoda – odlomila se poveća stijena s litice ispod koje je muzej smješten. Tom prilikom oštećen je dio muzejskih zgrada, zbog čega je muzej bio zatvoren pune 3 godine. Otvoren je za posjetitelje 2013. godine. Sukladno prioritetima i financijskim sredstvima nastavlja se sanacija muzejskog kompleksa.

Centra za kulturu Brača dao je izraditi cjeloviti plan razvoja područja zaštićenog krajolika doline Blaca kroz projekt "Eko muzej Pustinja Blaca". Radi se o programu kojega podupire Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koje je s Centrom za kulturu Brač i Agencijom za razvoj Splitsko dalmatinske županije (RERA), potpisalo Sporazum o tehničkoj pomoći čime se ovom projektu osigurava potpora za financiranje iz fondova Europske unije. Projektom se predviđa uspostava vodoopskrbnog i energetskog sustava, oživljavanje gospodarstva, korištenja obnovljivih izvora energije i turističkog povezivanja s okolnim selima. Projektom se nastoji oživiti i afirmirati najbolje vrijednosti življenja svećenika pustinjaka. Konačni cilj projekta - uvrštenje Pustinje Blaca na listu UNESCO-a, zaštićene svjetske baštine.

Budući da je Muzej zatvoren za posjete, iskoristit ću nekoliko fotografija iz moje prve posjete iz 2007. godine, kako bi se mogao dobiti djelomični uvid u prostore muzeja i izložene predmete kojim su se svakodnevno služili pustinjaci.

Ognjište.

Oružje- koje je služilo za obranu u slučaju napada.

Teleskop.

Knjižnica.

Predmeti iz svakodnevne uporabe.

Nakon obilaska okoliša oko muzeja, preostaje nam 2 km do mora. Nastavljamo put umjerenim spustom uz suhozid s lijeve strane uvale. Nakon desetak minuta umjerenog spusta staza izlazi s lijeve strane uvale na široki pješčani put – gotovo polegnut koji vodi po sredini uvale Blaca, te pri samom kraju prelazi na desnu stranu uvale. Tako nakon 40 minuta hoda dolazimo do uvale Blaca ili Popove uvale. Ova uvala je jedna od posjećenijih uvala na južnoj obali otoka Brača. Uvala je okružena gustom borovom šumom, a u dnu uvale nalazi se lijepa plaža ponad koje je mala kapelica. Na početku i kraju uvale nalaze se smjerokazi koji upućuju na pješački markirani put, koji vodi do Bola (3 h). U uvali Blaca zadržavamo se duže vremena. To vrijeme iskoristili smo za ručak i uživanje u prelijepoj pješčanoj plaži okruženoj borovom šumom.

Na početku staze od Samostana prema moru.

Na putu susrećemo stare stoljetne masline.

Na opožarenom dijelu staze. 2010 godine ovo područje teško stradalo od požara.

Na polegnutom dijelu puta.

Dolazak u uvalu Blaca.

Pogled na pješčanu plažu uvale Blaca.

Zajednička fotka u uvali Blaca.

Smjerokaz za Bol.

Nakon duže pauze nastavljamo povratak istim putom do samostana Pustinja Blaca. Od Samostana pružaju se dvije mogućnosti povratka do parkinga Dragovode. Nastaviti povratak istom stazom kojim smo došli ili nastaviti stazom lijevo prema zapadu, koja kružno vodi preko zapadnog grebena uvale Blaca do parkinga. Naš odluka je napraviti kružnu turu. Od Samostana staza vodi lijevo, prelazi uvalu i nastavlja nešto strmiji uspon po serpentinama do izlaska na vrh grebena, gdje i završava staza i markacija. Na tom dijelu staze pogled na Samostan je vrlo lijep, poseban i atraktivan. Nakon 30 minuta hoda izlazimo na greben i na makadamsku cestu. Obzirom da markacija dalje nema, tu treba skrenuti lijevo i nastaviti 1,7 km protupožarnim - makadamskim putom do parkinga Dragovode.